Gradoplov 02.08.2016.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Diljem Dubrovačke biskupije u franjevačkim crkvama 2. kolovoza, slavi se blagdan Gospe od Anđela odnosno Porcijunkule. (1) Na današnji dan, 2. kolovoza 1901. godine, u Korčuli je rođen povjesničar i arhivist Vinko Foretić, dugogodišnji arhivist i ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku, autor knjige Povijest Dubrovnika do 1808, dosad najopsežnije i najpoznatije znanstvene obradbe dubrovačke povijesti. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Petar i Euzebije. (3) 2. kolovoza, Dan je holokausta nad Romima. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Diljem Dubrovačke biskupije u franjevačkim crkvama na današnji dan 2. kolovoza, slavi se blagdan Gospe od Anđela odnosno Porcijunkule. Jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta u Dubrovačkom primorju vezano uz ovaj blagdan je Slano, odnosno franjevačka crkva sv. Jeronima. *Uz slano Gospu od Anđela jo posebno slave Badija i Ston/Kobaš.* Inače, franjevci ističu kako u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta u povodu današnjeg blagdana vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Ovaj oprost posjeduje i svoju povijesnu dimenziju; naime 1216.godine  od pape Honorija III., izmolio ga je sv. Franjo Asiški. Među stanovnicima Dubrovnika i okolice, nadaleko je poznat sajam pod nazivom Siđ, koji se svake godine tradicionalno održava 1. i 2. kolovoza u Slanom. Manje je poznato da naziv sajma zapravo dolazi od riječi Assisi odnosno imena rodnog grada Sv. Franje. Zbog porcijunkulskog su oprosta u Slano nekoć dolazili vjernici iz čitavog Dubrovačkog primorja i okolnih otoka, ali i katolici iz istočne Hercegovine. Iz tih prvenstveno vjerničkih pohoda i susreta nastao je sajmeni dan Siđ koji se održava i danas. Za sve one koji žele čuvati uspomenu na vjerničku tradiciju ovog blagdana, crkva sv. Jeronima otvorena je za štovanje Gospe od Anđela sve do ponoći. (5)

Kada  se, nakon Zadarskog mira i Višegradskog ugovora Dubrovnik priklonio tada najvećem neprijatelju srpske države Ludoviku I, kralju Ugarske, ta je činjenica dala formalno-pravni osnov humskom knezuVojislavu Vojinoviću da počne svoj sukob s Dubrovačkom republikom. Cijelom kopnenom stranom Dubrovačka republika se naslanjala na na posjed humskog kneza, Vojislava, što je Dubrovčane stavljalo u težak položaj. Međutim, do rata nije došlo tako brzo. Sitne pogranične nesuglasice i nesporazumi su polovinom 1358. godine izglađeni tako što su Dubrovčani poslali knezu Vojislavu darove u vrednosti od 400 perpera. Sukob Vojislava i Dubrovčana počeo je sredinom srpnja 1359. godine, neposredno nakon što se ugarska vojska povukla sa teritorija Srpske države. Naime, Vojislav je, kao humski knez, tražio od Republike Sv. Vlaha da mu preda Stonski Rat, jer je Ston bio „sedište humskih kneževa“. U namjeri da umire Vojislava i odgovore ga od rata Dubrovčani su poslali Dživa Pavla Gundulića, međutim, ova Gundulićeva misija je bila bez uspeha i očekivao se rat. I doista, između Dubrovčana i Vojislava ratovalo je u dva navrata (1359—60 i 1361—62). U sklapanju mira posrednik je bio car Uroš, a do tada Dubrovčani su pokušali doista sve kako bi se oslobodili najvećeg protivnika Republike. **Teško je dočarati atmosferu koja je vladala na sjednici dubrovačkog Senata, na današnji dan 2. srpnja 1361. godine. Dok su raspravljali o obrani, 70 velikovijećnika u crnim togama sa kiptećom je mržnjom mislilo na čovjeka koji je opustošio njihovu zemlju i ugrozio sigurnost i slobodu Dubrovnika - u stvari, njihovu slobodu i sigurnost. Da taj čovjek nestane sa zemlje i da mu se sjeme zatre, bila je jedinstvena želja čitavog skupa. Zato se u ime kneza, Velikoga vijeća i cijele zemlje dubrovačke donosi jednoglasna odluka: “...da se onomu koji ubije Vojislava da 10.000 perpera i dubrovačko građanstvo i kamena kuća u Dubrovniku. I ako bi taj bio osuđen na izgnanstvo iz Dubrovnika radi ubojstva ili kojeg drugog zločina, da bude oslobođen od izgnanstva. A ako ubije kojeg od njegovih sinova, da mu se da 2.000 dukata. U slučaju da onaj koji ubije Vojislava ili kojeg njegova sina i sam pogine, neka nagrada pripadne njegovim nasljednicima ili onomu koga on odredi. Knez i Malo vijeće obećavaju pod zakletvom da će ispuniti sve navedeno. U očekivanju da će netko donijeti glavu Vojislava ili nekog od njegovih sinova (što se nikad nije dogodilo) nastavljeno je s diplomatskim i obrambenim akcijama.Tražeila se pomoć izvana, organizirani su dobrovoljci, represalije, ratne operacije, kao i diverzije i zasjede. Osim diverzantskih akcija, primjenjivana je i stara taktika vođenja rata: napada na neprijatelja iz busije. Tako je Veliko vijeće 2. kolovoza 1361. ovlastilo vrhovni štab, kneza i dva ratna kapetana da smiju slati ljude u šumu (ad imboscandum) radi napada na neprijatelje, kad ocijene da će napad biti uspješan, ali da za takve akcije smiju koristiti samo dobrovoljce.** (6)

Na današnji dan, 2. kolovoza 1663. godine, doznačuje se iznos od 100 dukata za usavršavanje i popločavanje bastiona sv. Stjepana. Podsjećamo, početak gradnje i naziv ovog, tada novog utvrđenja službeno je određen u subotu 25. svibnja 1658. godine. To novo utvrđenje stavlja se pod zaštitu sv. Stjepana mučenika i naziva se »Bastion sv. Stjepana«. Završetkom izgradnje bastiona sv. Stjepana završena je zapravo izgradnja dubrovačkih utvrđenja, koja od tog vremena uglavnom nisu mijenjala svoj oblik. Vršeni su razni manji i veći popravci naročito poslije velikog potresa 1667., ali novogradnja više nema. (7)

Na današnji dan, 2. kolovoza 1806. godine, potkralj princ Eugen, prema uputama njegovog veličanstva Cara Francuza, kralja Italije, Napoleona, uputio je dubrovačkom Senatu pismo u kojem od Dubrovčana traži da se radi pripomoći, odnosno odštete procjene štete nastale u rusko-crnogorskom ratu. Senat je, uz suglasnost Lauristona i Raymonda odmah objavio ovo carevo pismo, te su napravili popis procjenjene počinjene štete s imenima stradalih obitelji na području Republike. Prema općem mišljenju štete nastale zapljenom brodova, popaljenim kućama i u opustošenim selima iznosila je oko 12 milijuna turskih pjastara. Činjenica je da odšteta nikada nije plaćena, te da su lijepe riječi princa Eugena ostale samo prazna obećanja i ništa drugo. (8)

Problem osnivanja zanatlijske škole u Dubrovniku nalazio se na dnevnom redu Općinskog vijeća još od 19. stoljeća. Nakon brojnih napora koji nisu urodili plodom, ipak, na današnji dan, 2. kolovoza 1929. godine, raspravljalo se o osnivanju zanatlijske škole i predviđao se njezin smještaj u tvrđavi "Kasarna Molo", koju je koristila vojska za potrebe svoje glazbe. Vojne vlasti bile su spremne napustiti taj prostor, ukoliko općina Dubrovnik preuredi za vojsku prostorije u Kasarni Gruža za daljnji rad vojne glazbe. Tako je ta 1929. godina bila početak rada zanatlijske škole u Dubrovniku. (9)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 2. kolovoza 1901. godine, u  Korčuli je rođen povjesničar Vinko Foretić, dugogodišnji arhivist i ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku. *Foretićevo zanimanje za Dubrovnik ogledalo se u proučavanju njegove političke, gospodarske i široko shvaćene kulturne povijesti. Osvijetlio je povijesna razdoblja Dubrovačke Republike, pisao o prošlosti njezinih područja, i o povijesnim vezama s hrvatskim krajevima. Kruna njegovih proučavanja je knjiga Povijest Dubrovnika do 1808, prva i dosad najopsežnija i najpoznatija znanstvena obradba, s naglaskom na političkim sastavnicama, »reprezentativno djelo totaliteta njegova razvoja«. Vinko Foretić posmrtno je 1991. dobio Nagradu grada Dubrovnika za životno djelo. (10)

Izvori i literatura:

(1)2. KOLOVOZA, 2013. – RADIO DUBROVNIK, OBRADOVIĆ JELENA

(2) HBL Miljenko Foretić i Redakcija Hrvatskoga biografskog leksikona (1998)

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) 2. KOLOVOZA, 2013. – RADIO DUBROVNIK, OBRADOVIĆ JELENA

* DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 286

*https://sr.wikipedia.org/wiki/Vojislav_Vojinović

**ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 1, str. 250

(7) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 191

(8) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(9) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(10) HBL Miljenko Foretić i Redakcija Hrvatskoga biografskog leksikona (1998)