Gradoplov 03.03.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 3. ožujka 1399. godine, u državnu službu Dubrovačke Republike primljen je speciarius Jacobus Cambli de Bononia, ljekarnik, koji je došao u Dubrovnik iz Bolonje. (1) Na današnji dan, 3. ožujka 1477. godine, Malo vijeće je, izjavilo da su sve kuće u sjevernom dijelu grada oslobođene bilo kakvog plaćanja za izgradnju kanalizacije. (2) Na današnji dan, 3. ožujka 1568. godine, pod naslovom Ordo super assecurationibus, Dubrovačka Republika donijela je prve zakonske norme, koje idu u red najstarijih zakonskih akata uopće u pomorskom osiguranju. (14) Uz današnji dan, 3. ožujka, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Zvjezdan, Marin, Kamilo, Asterij, Kunigunda (3)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Za Dubrovnik i za njegov dalji napredak i razvitak vrlo je značajna godina 1358. Te godine Dubrovnik se pomoću Ljudevita Velikoga oslobodio mletačkog kneza, te od tog vremena bira sam svoje rektore, koji se već od godine 1359. mijenjaju svaki mjesec. Odmah po odlasku posljednjeg mletačkog kneza Veliko vijeće na današnji dan, 3. ožujka 1358. godine, zaključuje, da se zatvore sva gradska vrata i svi otvori prema moru i da ostane otvoreno samo četvero gradskih vrata, i to: vrata sv. Luke (sada vrata od Ploča), vrata od Klaonice, vrata od Pila i vrata Drvarnice (sada vrata od Ponte).Troje vrata ostala su do danas, iako su u toku stoljeća pregrađivana, dok su dobila današnji oblik. Četvrta vrata Klaonice zazidana su 1612., ali već godine 1381. otvorena su vrata ribarnice. Ta četvora vrata ostala su sve do konca devetnaestog stoljeća kao jedini ulazi u grad. Na početku tog stoljeća otvorena su još dvoja vrata, i to mala vrata u luci i nova vrata (Buža) iza grada (1908.). (4)

Na današnji dan, 3. ožujka 1399. godine, u državnu službu primljen je speciarius Jacobus Cambli de Bononia. Ovom je ljekarniku, koji je došao u Dubrovnik iz Bolonje, vlada iako nije odobrila državnu plaću, dala je stan i dućan, u kojem je trgovao lijekovima. Ljekarnici koji tijekom XV stoljeća žive i rade u Dubrovniku po svom društvenom položaju i ugledu bili su izjednačeni s kirurzima i nastavnici­ma škole, poštovani i cijenjeni kao vrsni stručnjaci u svojoj profesiji. Mnogobrojne su odluke, propisi i odredbe vlade kojima se regulira ljekarništvo i rad ljekarnika u Dubrovniku u XV stoljeću. Vodila se briga o tome da ljekarne moraju biti dobro opskrbljene lijekovima, da lijekovi moraju biti kvalitetni i da se moraju prodavati po umjerenim, već unaprijed određenim cijenama. Odlukom da ljekarnik ne smije bolesniku uskratiti lijek izbjegnuta je mogućnost da se rijetki i skupi lijekovi ne daju siromašnom sloju pučanstva, odnosno da ne budu rezervirani samo za imućne građane i bogatu vlastelu. Rad ljekarnika nadzirali su liječnici. Međutim, liječnicima je bilo zabranjeno držati lijekove, tj. apoteku. Naziv apoteka, skladište, uvjetovan je na­činom pripremanja i dobijanja lijekova. Naime, lijekovi i otrovi izra­đivali su se uglavnom od bilja. Ono se bralo, sušilo, usitnjavalo, kuhalo, miješalo s mastima, u ulju, s alkoholom, ili se, pak, pravilo kao suhi čaj koji je bolesnik poslije sam kuhao, kako su mu ljekarnici ili liječnici odredili i preporučili. Ljekarnici su se zbog toga redovito obavezivali da će praviti pouzdane i dobre praškove, sirupe, meleme, masti, elektuarije, obloge itd. Za sve ovo je bila potrebna prostorija u kojoj su radili ljekarnički pomoćnici, pod nadzorom liječnika i prostorije gdje su se već pripremljeni lijekovi prodavali. U arhivskim dokumentima nema većih pritužbi na rad i organizaciju ljekarničke službe, pa se i iz toga može zaključiti da je ona vrlo dobro razvijena. Ljekarnici su svoja saznanja stjecali dijelom školovanjem, a dije­lom praksom. Kako je vidljivo iz ondašnjih dokumenata, svi su morali vladati latinskim, talijanskim i hrvatskim jezikom. U naredbama vlade, u molbama, ugovorima, sporazumima, tužbama, oporukama i u drugim spi­sima nazivaju ih: speciarius, aromatarius, apothecarius i, vrlo rijetko, confector. (5) 

Na današnji dan, 3. ožujka 1442. godine, Malo vijeće donijelo je zaključak kojim se naređuje nadstojnicima uređenja lučkog lanca, da za postavljanje potrebnih kugli na lanacu upotrijebe odgovarajuću domaću lađu. Spomenimo da se svi radovi tih godina, pa i ove 1442. izvode uz savjetovanje s Onofriom dela Cava, graditeljem koji je bio najbolje plaćeni namještenik Republike u XV. stoljeću i uživao povjerenje dubrovačke vlade kao nijedan domaći i strani arhitekt i inženjer do tada. To je jedini stranac, kojemu je Dubrovačka republika podigla spomen ploču (na velikoj Onofrijevoj česmi). (6) 

Na današnji dan, 3. ožujka 1477. godine, prema odluci Malog vijeća sve kuće u sjevernom dijelu grada oslobođene su bilo kakvog plaćanja za izgradnju kanalizacije. Naime, nakon što je 1436. godine, donesena odluka o konačnom uređenju gradske kanalizacije, tri godine kasnije odlučeno je da stanovnici sjever­nog dijela grada plaćaju gradnju kanalizacijske mreže razmjerno vrijednosti kuće. Kako je ovaj dio grada bio napučen uglavnom siromašnim življem, to je i ova odluka izmijenjena i odlučeno je da sve kuće u ovom sjevernom dijelu grada budu oslobođene bilo kakvog plaćanja za izgradnju kanalizacije. (7) 

Uređenje Luke, koje je započeto 1484, nastavlja se i u 16. stoljeću. Osim tih veliki radova i u Gružu se godine 1525. gradi novo veliko brodogradilište. To vremensko razdoblje obilježava stalni rast pomorstva, pa u drugoj polovici 16. stoljeća dolazi do kulminacije dubrovačkog brodarstva, brodogradnje i lučke djelatnosti. To bi se moglo zaključiti na osnovi dostupnih podataka, koji kažu da je ukupna trgovačka mornarica Dubrovačke Republike 1540. godine iznosila oko 130 brodova nosivosti od oko 15000 kara, a 70-ih godina 16. sto­ljeća, za najvećeg uspona, imala je oko 170 brodova nosivosti od oko 36000 kara u vrijednosti oko 700000 dukata. U relacijama tog vremena to je bio golem potencijal, možda jednak tadašnjoj mletačkoj mornarici. Područje dubrovačke pomorske trgovine obuhvaća cijeli Meditaran, luke Zapadne Evrope i Engleske, o čemu bi se moglo zaključiti prema premijama za osiguranje brodova i robe na pojedinim relacijama. Kad se govori o pomorskom osiguranju, treba reći da se ono u Dubrovniku prvi put spominje u 14. stoljeću, istodobno kad i u Italiji. Snažan razvoj po­morske plovidbe i trgovine doveo je do veće potražnje za pomorskim osigu­ranjem u 15/16, stoljeću. Prve zakonske norme donesene su, na današnji dan, 3. ožujka 1568. godine, pod naslovom Ordo super assecurationibus, što ide u red najstarijih zakonskih akata uopće u pomorskom osiguranju. (14) 

Prve kinoprojekcije u Dubrovniku priređivali su putujući kinematografi, no o njima, kako u svojoj vrijednoj knjizi o počecima kinematografije u Dalmaciji navodi ugledni povjesničar umjetnosti prof. dr. Duško Kečkemet, postoje oskudni podaci. O prvim dubrovačkim projekcijama, dr. Kečkemet navodi kako je prvi pouzdani zapis o kinopredstavama u Dubrovniku iz listopada 1906., kad je gostovao tršćanski kinematograf „Gigante“. U priloženom popisu novina iz kojih je crpio podatke za svoju knjigu, Duško Kečkemet ne navodi „Pravu Crvenu Hrvatsku“, pa tako nije ni mogao utvrditi da se zapravo prvi pouzdani podatak o gostovanju nekoga putujućeg kinematografa u Dubrovniku u starim novinama može naći početkom ožujka 1906., oko sedam mjeseci prije gostovanja kina „Gigante“ iz Trsta. Naime, upravo u „Pravoj CrvenojHrvatskoj“, na 3. stranici 51. broja, na današnji dan, 3. ožujka 1906. godine, postoji posredni pisani trag o tome. Istina, list ne registrira ni ime putujućega kinematografa, ni mjesto projekcija, ali je sasvim sigurno da su filmovi u Dubrovniku prikazivani, jer je u gradskoj rubrici objavljen gnjevni osvrt na njihov, ni više ni manje, nego – pornografski sadržaj: „BIOSKOP. Tuže nam se po gradu, da se je tu vidjelo tako pornografičnih prikaza, da su smućivale i stare ljude. A što da rečemo o našoj mladeži? Ko da nam je malo nevolje u kući, sad nam je donose i s dvora. Imalo bi poglavarstvo bolje pripaziti na te stvari, prije nego im poda dozvolu, da u javnosti stupe. (13) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 3. ožujka 1882. godine, umro je talijanski misionar i vjerski pisac Vincenzo Basile, idejni začetnik Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima i autor nekoliko duhovnih knjižica na hrvatskome. Kao misionar od 1843. djelovao je u Dubrovniku a 1852. uveo, s Antoniom Maria Ayalom, pučke misije u hrvatskim krajevima, u kojima je djelovao 15 godina. (12)

Na današnji dan, 3. ožujka 1898. godine, u Gradačcu je rođen hrvatski i bošnjački književnik i kazališni djelatnik Ahmed Muradbegović, redatelj i umjetnički voditelj kazališta u Dubrovniku (1954–56). (8)

Na današnji dan, 3. ožujka 1947. godine, rođen je hrvatski redatelj talijanskog podrijetla Paolo Magelli. Prvi put se na dubrovačkim ljetnim igrama pojavljuje 1974. godine gostovanjem predstave «Mandragola». Za Dubrovačke ljetne igre režira antologijske predstave: Euripidove «Feničanke» (1987), i Držićevog «Dunda Maroja», te 2003. godine, držićevog "Grižulu" u šumi iza Stare bolnice na Gracu. (9)

Na današnji dan, 3. ožujka 1971.godine, u Ljubljani je rođen Mario Mandić, radnik, nastanjen u Dubrovniku. Poginuo je 12. studenoga 1991. godine u Komolcu, prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik djelatnog sastava MUP-a. (10) 

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 88,89

(2) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 29,30,32

(3) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(4) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 26

(5) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 88,89

(6) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 63

(7) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 29,30,32

(8) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(10) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -139-

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) VEDRAN BENIĆ – DUBROVAČKI SPOMENAR, str.168,169

(14) ANTUN NIČETIĆ – POVIJEST LUKE - 4.2. Luka i neki važniji trenuci pomorstva i trgovine u 15/16. stoljeću