Hrvatski radio

Radio Dubrovnik

Gradoplov 03.09.2020.

03.09.2020.

08:20

Autor: Sebastijan Vukosavić

Gradoplov

Gradoplov

Foto: HRT / HRT

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan 3. rujna 1444. godine, bosanski kralj Stjepan Tomaš svojom poveljom potvrdio je Dubrovčanima povlastice i ranije povelje. (1) Odlukom pape Klementa XIV. 1773. ukinut je isusovački red. Odluka o ukinuću isusovačkog reda upravi kolegija u Dubrovniku uručena je na današnji dan, 3. rujna, te 1773. godine. (2) Na današnji dan, 3. rujna 1943. godine, Njemačke postrojbe su upale u Konavle i zaposjele zračnu luku u Konavoskom polju. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Grgur, Grga, Gordana, Doroteja, Budimir i Blago. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

1443., umro je bosanski kralj Tvrtko II. I novi kralj Stjepan Tomaš, kratko po dolasku na prijestolje, na uobičajeni način potvrdio je  Dubrovčanima povlastice i ranije povelje svojom poveljom, na današnji dan 3. rujna 1444. godine. Vojvoda Stjepan Vukčić Kosača, koji je dugo bio u neprijateljstvu s kraljem Tomašem, u težnji za potpunom samostalnošću proglasio se 1448. hercegom, te se njegova zemlja po tome kasnije počela nazivati Hercegovinom. U to doba njegovi odnosi s Dubrovnikom, poremećeni već 1437, ušli su u znatno zategnutu fazu. Od 1445. zaoštravaju se usto i međusobni pogranični sporovi, da bi nakon nekoliko povremenih kratkih pomirenja, došlo 1450. do otvorenog neprijateljstva; 15. srpnja Dubrovčani obustavljaju trgovački promet preko hercegove zemlje, što je u konačnici dovelo i do neizbježnog rata. (5) 

Tijekom 1527. i 1528. godine, tijekom i nakon jedne od najjačih pošasti kuge na teritoriju Republike, više je zapisnika i istraga prijavljenih provala, krađa pokretnina i dragocjenosti iz napuštenih kuća. Najviše takvih nedjela bilo je počinjeno u selima i zaseocima Župe, koja je izgleda od svih dijelova Republike, uz Dubrovnik, tada bila najviše pogođena kugom. Kopci, Matko Mlađenović i Pavao Lučić, primijećeni su da noću idu barkom po Ombli i ulaze u kuće zdravih, s namjerom da ukradu neke stvari, te da pri tome šire zarazu. Mjesni pomoćnici kacamorata, koji su bili odgovorni zdravstvenoj službi u Dubrovniku tužili su se da se, usprkos strogog kažnjavanja prijestupnika, oni najneposlušniji uopće ne obaziru na kazne. To je potvrdilo nekoliko svjedoka. Tijekom istrage koja je trajala od 6. do 12. kolovoza 1527. obojica su podnijeli mučenje od dva trzaja konopom. Tom prilikom Pavao Lučić je priznao da je uzeo neku odjeću, uz dozvolu Marije Lucine i Made Cvjetkove. Matko Mlađenović i Pavao Lučić oslobođeni su na današnji dan, 3. rujna 1527. godine. Zdravstveni službenici su vjerojatno odlučili da su im boravak u istražnom zatvoru i mučenje za vrijeme istrage bili dovoljna kazna. Sličnih je prekršaja bilo i u gradu. Radosava, žena Petra Radičevića, gradskog čistača, bila je optužena da u kući drži neke odjevne predmete koje je donio njen muž Petar. Priznala je da je znala da je njen muž s drugim ozdravljenicima čistio zaražene kuće. Zdravstveni službenici jednoglasno su je osudili na utiskivanje užarenog pečata. Utiskivanje sramotnog pečata bila je jedna od najoštrijih kazni. Pečat je na licu osuđenika ostavljao trajno i vidljivo unakaženje. Nella Lonza objašnjava da je žigosanje marginaliziralo osuđenika kao člana zajednice i pretvaralo ga u vidno upozorenje drugima, te upozoravalo sud u slučaju recidiva. Ilija Mitić dodaje da se žigosanje obično primjenjivalo prije privremenog ili trajnog izgona osuđenika s teritorija Dubrovačke Republike. Takva vrsta kažnjavanja bila je uobičajena i u drugim europskim zemljama, a u 17. i 18. stoljeću sve se rjeđe primjenjivala. U 16. stoljeću prevladavala je praksa utiskivanja dvaju pečata na lice i jednog na čelo svakom osuđeniku. Prema izloženom, Radosava je razmjerno prekršajima i nekim olakotnim okolnostima, bila osuđena na utiskivanje samo jednog pečata. (6) 

Kada je 3. rujna 1569. godine izgorio arsenal u Veneciji, i tom prilikom stradao veliki broj brodova, Venecija se nastojala, uz izgradnju novih brodova domoći i 5-6 najvećih dubrovačkih, pokušavajući ih zarobiti na otvorenom moru. Od tada pa sve do 1570., Dubrovnik uz pomoć svoje vrsne diplomacije vodi upornu borbu protiv Venecije i njezinih namjera. Najvažniji događaj zbio se rujna 1570. godine, kada je Venecija pred Svetom ligom optužila Dubrovnik za suradnju s Velikom portom, što bi prema mletačkim navodima moglo ugroziti interese zapadnih zemalja. Zahvaljujući činjenici što je Dubrovnik u ovom teškom diplomatskom okršaju zastupao poznati diplomat Frano Gundulić, vrstan pravnik ipolitičar cijenjen i u Vatikanu, Dubrovnik je u ovoj prilici dobio podršku Pape Pia V., a kada je Dubrovnik uzeo u zaštitu i kralj Filip II., svi mletački napori usmjereni protiv Dubrovačke Republike postali su potpuno bezuspješni. Ova zaštita postala je još značajnija, kada jej u ugovor o sklapanju Svete lige, unesen i poseban član, koji jamči Dubrovniku nepovredivost njegovih granica. (7) 

Na današnji dan, 3. rujna 1657. godine, doznačeno je 50 dukata nastojnicima oružane, da udese artiljeriju grada Stona. Taj iznos dodijeljen im je iz prihoda carine na vino Stona i Pelješca. Vezano uz artiljeriju u stonu spomenimo i jednu zanimljivosti iz 1524. Godine, kada je otkriven nedostatak oružja, municije, prosa i op­ćinskog kamena pripravljenog za obzidavanje jarka. Vijeće umoljenih je osamnaestog svibnja ovlastilo nastojnike municije i oružanja, da pro­vedu istragu.475 Deset dana nakon toga izdata je stroga naredba no­vom admiralu Velikog kaštela s vrijednošću i za njegove nasljednike u tom zvanju. Naredbom mu se strogo naređuje, da iz oružane i od predmeta, koji se nalaze pod njegovom paskom, nikome ne smije ništa dati, pa ni samom Knezu ni činovnicima Stona, pod kaznu gubitka službe i 6 mjeseci zatvora. Od tog čine izuzetak državne potrebe i izdavanja oružja i municije za pucanje pri propisanim svečanostima i za doček novog stonskog Kneza. Za sve ono, što izda, mora imati pi­smeni revers, te ima predmete povratiti na svoje mjesto. (8) 

U našim je krajevima Dubrovačka Republika bila ta koja je prva zatražila isusovački red da dođe na naše prostore, i to 1555. godine kada moli utemeljitelja reda Ignacija Loyolskog da joj pošalje redovnike. *Naime, zbog nezadovoljstva Dubrovčana talijanskim učiteljima, dubrovački nadbiskup, književnik i povijesničar Lodovico Beccadelli već 1555. zagovara kod isusovačkog reda da u Gradu otvore kolegij. Isusovci su, naime, do tada razvili veliku djelatnost na području školstva, osnivajući kolegije, sjemeništa i sveučilišta, a osobitu pozornost posvećivali su osnivanju gimnazija u pograničnim područjima.* 1559. godine, prvi u Dubrovnik dolazi Nikola Alfons Bobadilla, jedan od osnivača reda. Dolazi ih još nekoliko 1575. godine te su poukom preporodili taj kraj. No, kako nije bilo mogućnosti osnivanja kolegija, nakon nekoliko godina vračaju se u Italiju. *Isusovci u Dubrovnik počinju dolaziti pojedinačno, tako da od 1604. – 1612. djeluje misija, a od 1619.-1639. rezidencija. Kolegij se osniva 1658. Zahvaljujući donaciji (18.000 škuda) i zauzimanju dubrovačkog isusovca Marina Gundulića (†1647.), gradnju zgrade Kolegija započinje o. Orsat Ranjina, po nacrtima isusovačkog brata i pomoćnika Serafina Fabiana. Odlukom pape Klementa XIV. 1773. ukinut je isusovački red, a Kolegij je prešao u vlasništvo dubrovačkog nadbiskupa.*  **Iz tih ra­zloga u dubrovačkom kolegiju, kao što se dogodilo i u drugim kolegijima, prestao je rad. Odluka o ukinuću isusovačkog reda donesena je u Rimu, 16. kolovoza. Upravi kolegija u Dubrovniku uručena je na današnji dan, 3. rujna, te 1773. godine.**  *Četiri godine kasnije (1777.), po nalogu Svete Stolice i dekretom dubrovačkog nadbiskupa Pugliesija, kojem je prethodila odluka Senata Dubrovačke Republike, predan je redovnicima pijaristima (skolopi) „u svrhu da bude uzdržan Zavod za javnu nastavu”. Taj je zavod djelovao do francuske okupacije Dubrovačke Republike, kada je zgrada kolegija prenamijenjena u vojničku bolnicu. Godine 1808. otvoren je licej u sklopu bivšeg samostana sv. Katarine. Za austrijske vladavine u Dalmaciji zgrada je mijenjala i vlasnike i namjenu, a u vlasništvo Biskupije vraćena je 1941. Godine 1850. u Dubrovniku je osnovano Biskupsko sjemenište (do 1991.), a od 1948. u zgradi Kolegija djeluje Humanistička srednja škola Ruđera Boškovića, koja će nekoliko desetljeća djelovati kao privatna škola. Pravo javnosti stječe 1991., a od 2007. nosi naziv Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti.* (9) 

4. kolovoza 1939. godine osnovana je Banovina Hrvatska. Nakon vijesti da su završeni pregovori Cvjetković Maček i da je stvorena Banovina Hrvatska, u Dubrovniku i svim mjestima dubrovačke okolice, 2. i 3. rujna te 1939. godine, održane su proslave jer su Dubrovnik i njegovo područje uključeni u Banovinu Hrvatsku. Obavještavajući Bansku upravu u Zagrebu kotarsko poglavarstvo navodi da se u svim općinama pucalo iz mužara i trombona. Iza toga formirale su se povorke na čelu s predsjednicima općina i predstavnicima Hrvatske seljačke stranke, sa mnoštvom naroda i hrvatskih zastava. U svim crkvama otpjevan je Te Deum. Za vrijeme prolaska povorke klicalo se dr.-ru Mačeku, banu Hrvatske i slobodnoj Hrvatkoj. Cijeli dubrovački kraj bio je pod hrvatskim zastavama, a u večernjim satima i iluminiran. Time se dubrovački kotar konačno odvojio od Zetske banovine, i dočekao trenutak slobodne Hrvatske, kada su slobodno mogli reći da su Hrvati i istaknuti hrvatsku zastavu. (10) 

Opća kretanja tijekom 2. svjetskog rata na području Dubrovnika prošla su kroz dva razdoblja, vrijeme talijanske i vrijeme njemačke okupacije. U grad su najprije 17. travnja 1941. ušle okupatorske trupe njemačkog Wermachta. Iza Nijemaca u grad su ušle okupatorske trupe fašističke Italije. Nijemci ubrzo odlaze na istočni front u borbu protiv Crvene armije, a Talijani su ostali do kapitulacije fašističke Italije 13. rujna 1943. godine, kada ponovno dolaze trupe Wermachta. Nijemci su prema operativnom planu “Achse” još u kolovozu 1943. pokrenuli svoje postrojbe iz središnjeg dijela Jugoslavije prema obali Jadranskog mora u talijansku okupacijsku zonu i anektirana područja. Namjera im je bila da stignu prvi i, svakako prije jedinica NOVJ, razoružaju talijansku vojsku koju je, padom Mussolinija 25. srpnja 1943., zahvatilo rasulo. Također i da zaposjednu jadransku obalu i otoke i organiziraju je za obranu, bojeći se da će se saveznička vojska prebaciti iz Italije u Dalmaciju i Istru. Njemačke postrojbe su na današnji dan, 3. rujna 1943. godine, najprije upale u Konavle i zaposjele zračnu luku u Konavoskom polju blizu Ćilipa. Talijanski zapovjednik divizije “Marche” general Giuseppe Amico odlučio je vojskom pružiti otpor Nijemcima, ali nije imao podršku zapovjednika VI. korpusa Piazzonia. Nijemci su stigli do Župe dubrovačke, nakon čega se povela borba s Talijanima koja je trajala od 9. do 12. rujna 1943. Bilo je borbe i u Dubrovniku s obostranim gubicima. Nadvladali su Nijemci i zarobljenog generala Amica odveli iz Dubrovnika te ga ubili kod Orašca. Također zarobljenog generala Piazzonia odveli su u logor, kao i neke zarobljene talijanske vojnike, dok su ostali angažirani kao civilna radna snaga pa su mnogi umrli ili ubijeni od Nijemaca. Tako je neslavno završila talijanska okupacija Dubrovnika i okolice. U listopadu 1943. SS postrojbe krenule su iz Dubrovnika u osvajanje Pelješca, a na dubrovačko područje je došla 118. lovačka divizija, koja je, također, ubrzo krenula na područje Pelješca, Korčule i Hvara da bi u Dubrovnik došli dijelovi njemačke 369. legionarske Vražje divizije. Ova postrojba ostala je u Dubrovniku do 18. listopada 1944. Tada je poražena od jedinica NOVJ morala bježati s dubrovačkog područja, da bi u borbama s borcima 26. dalmatinske divizije NOV, kod Vukovog klanca, od 21. do 23. listopada 1944., bila potpuno potučena. Popunjena s nešto novih Nijemaca nastavlja povlačenje prema sjeveru. (11) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

U vremenu prije konačnog oslobađa­nja cjelokupnog dubrovačkog područ­ja i izlaska na međunarodno priznate granice RH poginulo je više dubrovačkih branitelja i pri­padnika brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 3. rujna 1992. godine u Platu u Župi Dubrovačkoj, kao pripadnik 163. brigade HV-e, prilikom izvršenja borbene zadaće poginuo je Branko Trklja. (12) 3. rujna 1993. godine, poginuo je pripadnik 144. brigade HV-e, Josip Zdjelar. (13) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526, str. 216

(2) IVO KARAČ, POVIJEST OSNOVNOG ŠKOLSTVA U DUBROVAČKOM KRAJU, str. 53

(3) http://www.uafdu.hr/clanak.php?id=356

UDRUGA ANTIFAŠISTA DUBROVNIK

iz rukopisa knjige „Dubrovnik u II. svjetskom ratu“ pokojnog hvarskog povjesničara dr. Nikole Anića

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526, str. 216

(6) ZLATA BLAŽINA TOMIĆ, KACAMORTI I KUGA – UTEMELJENJE I RAZVOJ ZDRAVSTVENE USLUGE U DUBROVNIKU, str. 170

(7) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(8) LUKŠA BERITIĆ, STONSKE UTVRDE, str. 113

(9) http://www.gimnazija-klasicna-rboskovic-du.skole.hr/povijest-skole/

*file:///C:/Users/Vukosavic/Downloads/Isusovci.pdf

** IVO KARAČ, POVIJEST OSNOVNOG ŠKOLSTVA U DUBROVAČKOM KRAJU, str. 53

(10) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(11) http://www.uafdu.hr/clanak.php?id=356

UDRUGA ANTIFAŠISTA DUBROVNIK

iz rukopisa knjige „Dubrovnik u II. svjetskom ratu“ pokojnog hvarskog povjesničara dr. Nikole Anića

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 49 , VJEČNI KAO DOMOVINA , Str. -206- Branko Trklja 

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-261-

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 7 sati i 45 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Poslušajte u Slušaonici