Gradoplov 04.04.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 4. travnja 1911. godine, sa Lovrijenca je opalio top podnevni hitac, što se zadržalo kao praksa sve do početka Prvog svjetskog rata. (2) Na današnji dan, 4. travnja 1952. godine, u Dubrovniku je rođen pjesnik i književni kritičar i političar Neven Jurica. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Izidor, Benedikt, Platon, Žiga Dora i Strahimir. (4) 4. travnja Dan je studenata i Međunarodni dan razminiranja. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Dubrovčani su oduvijek nastojali osigurati dovoljne količine vode gradu, praveći cisterne (bunare, puče), sabirališta za kišnicu i pitku vodu, bilo privatna bilo državna. Na današnji dan, 4. travnja 1421. godine, vlada je odredila da se izvan gradskih zidina na Pilama, uz neko groblje, napravi duboki bunar. Taj arhivski podatak, da se cisterne i pučevi grade i izvan gradskih zidina, na relativno slabo zaštićenom terenu govori da je potražnja za vodom u Gradu u sušnim godinama daleko veća od ponude. (8)

Iz brojnih arhivskih dokumenata, a ponajviše iz sudskih zapisnika, doznajemo o raskalašenom, nemoralnom i vrlo slo­bodnom životu u Dubrovniku tijekom XV st. Moralna neobuzdanost je prožimala sve slojeve stanovništva: na nju nisu bili imuni ni trgovci, ni vlastela, ni zanatlije, ni seljaci, a kako zapisuje dr. Jurica Bačić u knjizi "Nekad u Dubrovniku", nije bilo ni velike razlike u amoralnom ponašanju između muškaraca i žena. S druge strane, da je i pravda ondašnjeg vremena nejed­nakim mjerilom određivala težinu prijestupa, može se potkrijepiti s ne­koliko arhivskih podataka: Godine 1484. jedan je trgovac optužio svoju sluškinju Radoslavu za krađu. Iako je ona tvrdila da je tu noć provela sa đakonom Antunovićem, s kojim je bila »sve do pola noći«, sud joj nije vjerovao. Za kaznu joj je odsječen nos. Slično se dogodilo te iste godine i sluškinji Martolice Runića, koju je gospodar našao s ljubavnikom, i to u vlastitoj kući. Lju­bavnik je dobio batine, a sluškinji je odsječen nos. Na današnji dan, 4. travnja 1495. godine, odlučeno je da se pred Velikim vijećem raspravi o dozvoli za sklapanje braka Andriji Mihaljeviću s nekakvom »pokvare­nom djevojkom«. Ako Andrija ne pristane ili otiđe, njegov je otac dužan dati joj na ime miraza 150 perpera. (9) 

U vrijeme francuske i Napoleonove vojne na Egipat Napoleon je imao manjih ali značajnih dodira s Dubrovčanima. Unatoč engleske blokade i njihovom nedovoljnom poštivanju neutralnost dubrovačke zastave, početkom veljače 1799. u Aleksandriju se provukao jedan dubrovački brod. To doznajemo iz Napoleonovog pisma upućenom iz Kaira, u kojem među ostalim piše: »Ovog nam trenutka stiže vijest o dolasku u Aleksandriju jednog dubrovačkog broda krcatog vinom i s pismima za mene iz Genove i Ankone; ovo su prve vijesti iz Europe koje nam stižu nakon osam mjeseci.« Napoleon je napustio Egipat, ali je u njemu ostala vojska. Nakon Napoleona, u želji da dođe što brže za Napoleonom, Egipat je napustio, i to upravo  na jednom dubrovačkom brodu i general Desaix, ali je engleska flota uhvatila taj brod i odvela ga u Livorno. Francuski general Murat u dopisu dubrovačkoj vladi, na današnji dan, 4. travnja 1801. godine, zatražio je za francusku vojsku u Egiptu najmanje dva broda, po mogućnosti i više, natovarena municijom, puškama, hranom, vinom, rakijom i drugim predmetima, obećavajući da će u zamjenu opskrbiti brodove drugim korisnim proizvodima. Na sreću Dubrovčana vlada je stigla odgovoriti izvlačeći se od tih zamolba, kad je francuska akcija u Egiptu uglavnom već završila. (10) 

Na današnji dan, 4. travnja 1911. godine, sa Lovrijenca je opalio top podnevni hitac. Taj topovski hitac u podne ispaljivan je sve do početka Prvog svjetskog rata. Podsjećamo, a kako zapisuje Lukša Beritić u knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika, prvih dana nakon propasti Austro-Ugarske monarhije neki nesavjesni elementi formalno su devastirali tvrđavu Lovrijenac, kao što su u to vrijeme bile devastirane i tvrđave Srđ i Žarkovica. Inicijativom Društva za unapređenje Dubrovnika Lovrijenac je ipak bio zatvoren i spriječeno njegovo daljnje uništavanje. (11) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 4. travnja 1948. godine, u rodnom Dubrovniku umro je dubrovački vlastelin, Ivo (Ivan Lujov) Saraka, veliki dobrotvor, odbornik Učenog društva Sv. Vlaha, kurator Dubrovačke biblioteke i počasni kustos Dubrovačkih muzeja. No, za Dubrovnik je on bio i puno više, bio je osebujna pojava i važan lik dubrovačkog društvenog i kulturnog života svoga vremena. Nakon smrti rođaka Artura (1946.) gospar Ivo nakratko je ostao posljednji muški potomak Saraka. Ivan Lujov Saraka umro je 4. travnja 1948., u dobi od 74 godine. Gotovo svu svoju pokretnu imovinu iznimne spomeničke vrijednosti (starinsko pokućstvo, slike, srebrne predmete, bogatu zbirku novca Dubrovačke Republike, starinske predmete od stakla i porculana, staro oružje i drugo) ostavio je Dubrovačkom muzeju, postavši najveći dobrotvor njegovog Kulturno-povijesnog odjela. Likom, stilom i nastupom, gospar Ivo je za svoje sugrađane bio oriđino, ali u onom najplemenitijem smislu kojeg taj ionako uzvišeni dubrovački izraz nosi sa sobom. Sarakino govorenje o dubrovačkoj povijesti i baštini, uvijek protkano anegdotama i bizarnostima, bilo je nadaleko čuveno, ali je nerijetko prelazilo u sferu imaginarnog. Čini se, međutim, da brojne sličice iz Sarakinog imaginarija nisu bile puki plod njegove mašte, nego da su također bile naslijeđene, posredovane stoljetnom usmenom predajom, pa je i u tom segmentu njegov diskurs imao punu vjerodostojnost i legitimitet. Potvrda za to dolazi nam s meritornog mjesta, od strane uglednih znanstvenika (spomenimo samo Lukšu Beritića ili Cvita Fiskovića) koji su Sarakin usmeni iskaz smatrali dovoljno uvjerljivim i pouzdanim da ga citiraju u svojim radovima posvećenim različitim aspektima dubrovačke povijesti. Gospar Ivo Saraka, bio je, u svakom smislu, osebujna pojava „jučerašnjeg“ Dubrovnika; čovjek s čijom je smrću zauvijek izgubljen kontinuitet usmene predaje o Republici i vremenima kad je Knez još vladô. Bilo je u njegovo doba, kao uostalom i danas, i drugih Dubrovčana koji su se nadahnjivali tradicijom i mitovima umrle Republike; štoviše, bilo je među njima još onih koji su prošlost pretpostavljali suvremenosti, no kod Sarake je to, ako je vjerovati njegovim suvremenicima, poprimilo drastične razmjere. Njegova egzistencija u pluskvamperfektu bila je isključiva i sveobuhvatna. Ivan Lujov Saraka rođen je u Dubrovniku, 21. srpnja 1874. godine. (15)

Na današnji dan, 4. travnja 1951. godine u Dubrovniku je rođenistaknuti dubrovački novinar Vedran Benić. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu nakon čega se vratio u Dubrovnik i počeo raditi kao novinar. Tijekom razdoblja Jugoslavije bio je aktivan u grupi Laus, skupini mladih intelektualaca u Dubrovniku koji su izdavali časopis i otvoreno se suprotstavljali režimu.  Rat i opsadu grada proveo je radeći kao novinar u Dubrovniku. Na Hrvatskoj radioteleviziji radio je 40 godina, zajedno s honorarnim radom i 45.Na Radio Dubrovniku od 1970. što honorarno, što u stalnom radnom odnosu radio je 17 godina. Od 1987. prelazi na televiziju, gdje radi 28 godina, do odlaka u mirovinu u koju odlazi s pozicije Ravnatelja HRT-ovog centra Dubrovnik. Autor je više publicističkih radova i dokumentarnih filmova, te knjige  “Dubrovački spomenar”, s podnaslovom „Sentimentalno putovanje sjećanjem na Grad“. U ovoj knjizi autor se bavi poviješću Dubrovnika. Putem vlastitih istraživačkih pothvata i autorovih sjećanja na teme koje zaobilazi „velika“ povijest, autor donosi svjedočanstva i fotografija koje živo prikazuju život i njegove promjene u Dubrovniku: dijelove grada, ulice, trgove, zgrade, crkve, trgovine, običaje, dokumente, tramvaj, kavane, kino... i druge zanimljivosti koje čine povijest Grada. Istaknuti dubrovački novinar Vedran Benić, dobitnik je niza novinarskih nagrada, među kojima i one najprestižnije – nagrade Hrvatskog novinarskog društva „Zlatno pero“ iz 1994.godine.  Od 5.travnja 2016. je u zasluženoj mirovini. (14)

Na današnji dan, 4. travnja 1952. godine, u Dubrovniku je rođen pjesnik i književni kritičar i političar Neven Jurica. Nakon 1990. bio je na istaknutim političkim i diplomatskim dužnostima. Objavljene su mu zbirke pjesama Nacrt anđela (1979), Unatrag (1983), Odsutnost (1987) i Jesenska gozba (1994). Posebice se bavio prešućivanom književnošću kršćanskog nadahnuća. Tiskane su mu studije U sjeni transcendencije (1987), Onkraj lirike (1988), O pjesnicima (1989), Bog i hrvatska poezija XX. stoljeća (1991) i dr. Sastavio je i više antologija. (13)

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u subotu 4. travnja ratne 1992. godine, na dubrovačkom području najteži incident dogodio se kada je iz Orašca otvorena vatra iz teške strojnice na brod "Postira". U popodnevnim i večernjim satima bilo je nekoliko rafala i nekoliko eksplozija na užem području Grada. Predsjednik Crne Gore Momir Bulatović proglasio je deblokiranje Dubrovnika i zagovara oduzimanje gostoprimstva izbjeglicama s dubrovačkog područja. Prema njegovim riječima, stekli su se uvjeti za njihov povratak u Župu i Konavle, zapisao je u svojoj knjizi Ivo Stjepović. (12) 

Izvori i literatura:

(2) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 212

(4) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(5) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 33,34

(9) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 53,54

(10) VINKO FORETIĆ,         POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 439,440

(11) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 212

(12) IVO STJEPOVIĆ, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, str. 138

(13) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14)http://www.osobnasjecanja.hr/video-arhiva/vedran-benic/?search=subtitle&val=beni%C4%87

http://www.osobnasjecanja.hr/video-arhiva/vedran-benic/?search=subtitle&val=beni%C4%87

http://www.kgz.hr/hr/procitajte/2012/vedran-benic-dubrovacki-spomenar/7164

https://www.vbz.hr/knjiga/benic-vedran-dubrovacki-spomenar 

(15) Povjesničar Ivan Viđen, 

Hrvoje Ivanković, časopis Literat, 2015.