Gradoplov 04.08.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Prvi izvorni arhivski dokument u kojemu se spominje Orlandov stup zaključak je Malog vijeća na današnji dan, 4. kolovoza 1417. godine, o plaćanju kamena nabavljenoga za njegovu izradu. (1) Na današnji dan, 4. kolovoza 1438. godine, Senat je donio odluku da se uz Veliku, napravi još jedna, manja česma, Mala Onofrijeva fontana. (2) Na današnji dan, 4. kolovoza 1995. godine, u 4 sata počela je vojno-redarstvena akcija “Oluja”. (3) U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 4. kolovoza, obilježavao se blagdan –Sv. Dominika. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Ivan Marija Vianney, Justin, Ivica, Perpetua i Hijacint. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Stari su Dubrovčani na simboličan način istaknuli političku, sudsku i gospodarsku samostalnost svoje države postavljanjem Orlandova stupa na glavnome gradskom trgu pred crkvom svog zaštitnika sv. Vlaha. Orlandov lik pri­kazan je na prednjoj strani kamenoga četvrtastog stupa: mladi vitez napravljen je u oklopu bez kacige tako da mu se vidi duga bujna kosa, a u lijevoj ruci drži štit i u desnoj uspravljen metalni mač. Od svih povjesničara najiscrpnije je o Orlandu u Dubrovniku pisao Ilija Mitić. On naznačuje da je Orlandov stup preuzeo funkciju stupa za sramotna izlaganja i javna kažnjavanja prekršitelja od kamenoga stupa sramote zvanoga carrus - kar, čije se postojanje spominje u arhivskim dokumentima u prvoj polovici 14. stoljeća. Kako piše Mitić, prvi izvorni arhivski dokument u kojemu se spominje Orlandov stup jest zaključak Malog vijeća na današnji dan, 4. kolovoza 1417. godine, o plaćanju kamena nabavljenoga za njegovu izradu. Stup je izradio majstor Bonino iz Milana, u suradnji s kamenorescom Antunom. Za određivanje datuma postavljanja današnjega Orlandova stupa Mitić smatra najbitnijim zaključak Malog vijeća od 13. svibnja 1419., kojim su vlastelini Lujo Gučetić i Zore Palmotić ovlašteni da uklone "stari kar" i "postave novi nedavno izrađeni kar". Na osnovi proučavanja povijesnih izvora, više autora knjiga i tekstova pisanih u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća su datirali podizanje Orlandova stupa u 1418. godinu. Međutim, imajući u vidu zaključak Malog vijeća od 7. kolovoza 1417. kojim su vlastelini Lujo Gučetić i Zore Palmotić zaduženi za izradbu i postavljanje novog "kara" (stupa), te zaključak Malog vijeća od 13. svibnja 1419. kojim su ta dva officiales carri ovlaštena da uklone stari "kar" i na isto mjesto postave "nedavno izrađeni novi kar", povjesničar Ilija Mitić zaključio je kako je 1418. godine vjerojatno načinjen privremeni drveni stup s Orlandovim likom, o kojemu se, upravo zato što je to bilo privremeno rješenje, ne nalazi nikakav zapis u arhivskim dokumentima, dok je u mjesecu svibnju 1419. uslijedilo postavljanje Orlandova kamenog stupa koji se i danas nalazi na trgu. (6) 

Uz rad na vodovodu, za gradnju kojega je Veliko vijeće, donijelo odluku na svojoj sjednici, 2. lipnja 1436. godine, i u svezi s tim, s majstorom Onofriom de la Cavom, 20. lipnja iste godine vijeće sklopilo ugovor o njegovoj gradnji, Onofrije radi i na izgradnji dviju česmi. »Kod sv. Klare, samostana gdje je bilo najviše prostora, otmjeno, gradski i veličanstveno, podignuta je i prelijepo izgrađena česma, gdje se voda skuplja i istječe«, piše Filip de Diversis, očevidac i suvremenik ovog građevinskog poduhvata. Ugovor između Onofrija i dubrovačke vlade o gradnji ove velike česme potpisan je 4. veljače 1438. godine. Točno pola godine kasnije, na današnji dan, 4. kolovoza 1438. godine, Senat je donio odluku da se napravi još jedna, manja česma (fontanella), »prope nostrum arsenatum apud puteos«. Ovu je česmu gradio Onofrije zajedno s dva naša majstora klesara, s Petrom Milanovićem i Radinom Pribilovićem, od jeseni 1440. g. pa do kraja 1442. g. (7) 

Početkom XV stoljeća, a i ranije, Dubrovčani gaje svinje »u neposred­noj blizini svojih stanova«, tj. u uskim gradskim ulicama, unutar gradskih zidina, i puštaju ih da se slobodno kreću po ulicama i trgovima. Smrad koji se širio s njihovih »prebivališta« je sigurno povremeno bio toliko nesnosan da je razumljiva odredba od 28. studenog, još daleke 1336. g., kojom se zabranjuje »puštanje svinja po ulicama«. Kako se iz brojnih i ponavljanih naredbi, pa i kažnjavanja može zaključiti, Dubrovčani nisu mnogo marili za zabrane ve­zane za određivanje higijenskijeg načina života i življenja, pa se slična odredba i zabrana ponovno ozakonjuje u studenom 1398. g., zatim 2. rujna 1430. godine, a potom i na današnji dan, 4. kolovoza 1463. godine, gdje se svaki put, uz spomenutu zabranu o »slobodnom kretanju svinja gradom«, ovlašćuje svatko da može »prisvo­jiti i zaklati svaku svinju koju nađe da se slobodno kreće po gradskim uli­cama«.Prema odluci od 11. siječnja 1432. g., kojom je naređeno vlasnicima svinja koje su držali na Pilama i Pločama, dakle u neposrednoj blizini gra­da, ali izvan gradskih zidina, da ih ne smiju puštati da se kreću izvan njihovih terena, može se zaključiti da je, vjerojatno, bilo prestalo njihovo gajenje u samom gradu. (8) 

Biskup Josip Marija Carević, dubrovačkim biskupom imenovan je 13. travnja 1929., biskupski red je primio u Zagrebu, na današnji dan, 4. kolovoza, te 1929. godine, a upravu biskupije je preuzeo 8. rujna iste godine. Biskup Carević došao u Dubrovnik u teškom vremenu nakon šestosiječanjske diktature 1929. godine, kojom su bila zabranjena i vjerska okupljanja što je bio razlog i za odgađanje postavljanja križa na Srđu u povodu 1900. obljetnice Kristove smrti. Biskup Carević dao je podići poznati dubrovački simbol Križ na Srđu kao spomen na tu obljetnicu za vrijeme svog mandata u Dobrovniku, 1935. Dubrovački biskup od 1929. do 1940. godine, Josip Marija Carević ubijen je, 10. svibnja 1945. godine, u Strmcu u Hrvatskom Zagorju i jedini je biskup Crkve u Hrvata koji je tako otvoreno ubijen odmah po dolasku partizana na vlast. *2003. godine, u povodu 120. obljetnice rođenja dubrovačkog biskupa Josipa Marije Carevića Dubrovački biskupski ordinarijat i Matica hrvatska iz Metkovića objavili su knjigu "Dubrovački biskup Josip Marija Carević".* Šutnja o razlozima njegove smrti trajala je pedesetak godina, a zahvaljujući Biskupskom ordinarijatu u Dubrovniku počelo se raditi na otkrivanju istine. *Ipak, za njegov grob se ni danas ne zna.* (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 4. kolovoza 1667. godine, u Napulju je umro skladatelj dominikanac Vinko Komnen  (rođen u Slanome /ili Napulju?/ 23. travnja? 1590. g.) (17)

Na današnji dan, 4. kolovoza 1693. godine u mjestu Karmen, danas Podgorje kraj Orebića, rođen jebiskup i dobrotvor Nikola Đivović. Na njegovu inicijativu i uloženih tisuću fiorina, 1758. godine, u katedrali je podignut oltar Sv. Ivanu Nepomuku, koji u baroknoj umjetnosti Dalmacije zauzima posebno mjesto.Njegovim podizanjem Nikola Đivović želio je očitovati poštovanje prema domovini, kada već nije mogao udovoljiti svojoj želji i molbi Dubrovačke Republike iz 1756., da bude dubrovačkim nadbiskupom. (10)

Na današnji dan, 4. kolovoza 1952. godine, u Dubrovniku je rođen bivši hrvatski nogometaš Mario Bonić. Igrajući na poziciji veznog igrača, u sezoni 1980./81. postigao je devet pogodaka i tako bio među najboljim strijelcima grčkog prvenstva. Po završetku igračke karijere nastavio je živjeti u Grčkoj. (11)

Na današnji dan, 4.kolovoza 1975. godine, u Dubrovniku je rođen povjesničar, dr. sci. Relja Seferović*, viši znanstveni suradnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Temeljne istraživačke interese vezuje uz proučavanje odnosa između države i Crkve, uz intelektualnu povijest u srednjem i ranom Novom vijeku i uz izdavanje latinskih tekstova. Među do sada objavljenim knjigama izdvajamo:  Serafin Marija Cerva, Prolegomena za Svetu dubrovačku metropoliju. Dosada je objavio brojne znanstvene radove u časopisima, zbornicima i knjigama. (12) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, 4. kolovoza 1991. godine, djelatnici ZNG-a etapno odlaze iz Rašice, okupljaju se u primorskom mjestu Rudine, pokraj Čepikuća i prave reustroj bojne ZNG-a s istim nazivom 11. samostalna bojna. Tri četvrtine ZNG-a se preselilo iz Dubrovnika u Čepikuće dok su: dio logistike i financijske struke, pojedini djelatnici pri zapovjedništvu, a i pojedini gardisti ostali su u Dubrovniku. (13) Na današnji dan, 4. kolovoza 1992. godine, poginuli su pripadnici 4. BRIGADE HV-e: Drago Jukić i Alfred Lisica. (14) Do pobjedonosnog okončanja Domo­vinskog rata i neposredno nakon njega u dubrovačkim postrojbama Hrvat­ske vojske poginuli je, stradalo i umrlo više dubrovačkih hranitelja. Na današnji dan, 4. kolovoza 1995. godine u Mokošici nesretnim slučajem poginuo je pripadnik HV-e Nikša Nočilo. (15) 4. kolovoza 1995. godine, u 4 sata ujutro počela je vojno-redarstvena akcija “Oluja”.U toj akciji su hrvatske vojne i policijske snage napale područje tzv. Republike Srpske Krajine i u svega nekoliko dana oslobođeno je 18.4 posto ukupne hrvatske kopnene površine. (16) 

Izvori i literatura:

(1) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 95-99

(2) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 35,36

(3) http://www.dulist.hr/na-danasnji-dan-pokrenuta-vojno-redarstvena-akcija-oluja/186444/

(4) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 95-99

(7) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 35,36

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 20

(9) http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=56230

(10) HBL Anto Lešić (1993)

(11) http://hr.wikipedia.org/wiki/Mario_Bonić

(12) http://www.zavoddbk.org/index.php?option=com_content&task=view&id=41

(13) DUBROVNIK SE (NE) BRANI PJESMOM - SJEĆANJA NA 1991/92., MLADEN JURKOVIĆ, Str. 43

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-258-

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 50 , VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -242- Nikša Nočilo

(16) http://www.dulist.hr/na-danasnji-dan-pokrenuta-vojno-redarstvena-akcija-oluja/186444/

(17) Povijesničar Ivan Viđen