Gradoplov 05.07.2017.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Blagdan je Ruke Sv. Vlaha (5. srpnja), koji se kao blagdan obilježavao se i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (1) Blagdan "Ruke svetoga Vlaha" svečano se slavi– u Dubrovniku u Zbornoj crkvi sv. Vlaha, i u Topolom. (2) Banići i Dubravka danas slave Sv. Ćirila i Metoda. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Ćiril i Metod – suzaštitnici Europe; Slaven; Paricij i Antun M.,. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Blagdan – Ruke Sv. Vlaha obilježavao se  5. srpnja i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. Blagdan Ruke Sv. Vlaha uveden je u Dubrovniku pri kraju mletačkog vrhovništva, kao jedan izrazito nemletački, može se reći čak anti-mletački blagdan. Proslava blagdana Ruke Sv. Vlaha uspostavljena je 1346. godine, čime se u državnom kalendaru udvostručilo slavljenje gradskog patrona, zacijelo i zato da “bi se svakih pola godine podsjetilo puk na njegovu zaštitu”. *Povod uspostavi “drugog blagdana Sv. Vlaha” bilo je stjecanje relikvije lijeve svečeve ruke. Te je moći tada 5. srpnja 1346. pribavio i gradu darovao pučanin Toma de Vitiano. Za razumijevanje situacije bitno se prisjetiti da su se otprije u dubrovačkoj stolnici, osim glave, čuvale još dvije Parčeve relikvije: desna ruka i noga. Kada je 1346. stigla druga ruka, u Dubrovniku se upravo, uoči raskida s Venecijom, ubrzano modelirao autonoman politički identitet. Kult Sv. Vlaha tada je snažno potpiren pravom propa­gandnom strategijom nadbiskupa Ilije Sarace (Sarake). Zbog te političko-propagandne pozadine moć­nik lijeve ruke postao objektom posebnog kulta s vlastitim blagdanom. Srebrna ljevica i danas se čuva u katedrali, no nije izvornog oblika: na­kon potresa 1667. moćnik je ukraden i oštećen, pa je 1712. morao biti gotovo u potpunosti obnovljen. Istodobno je uspostavljen i dužnički moratorij (salvusconductus, franchisia) od tjedan dana, koji se označavao podizanjem svečeve od­nosno državne zastave i i blagdanaska procesija u kojoj je povorka obilazila oko crkve, krećući uličicom Među zeljarice, zatim je u luku prolazila ispred zgrade glavne straže i potom se vraćala se u crkvu.* (6) 

Tijekom lipnja i srpnja 1806. godine Dubrovnik i njegovo područje proživljavali su ratnu golgotu i rusko-crnogorsku okupaciju. U borbama od 2. do 5. srpnja spaljena je gotovo čitava dubrovačka okolica, osim Stonskog primorja gdje je pljačkaški pohod uspio obuzdati turski zapovjednik Popova, uz pomoć hercegovačkih katolika i Primoraca. Konačno, na blagdan Ruke Sv. Vlaha, 5. srpnja 1806. u Primorje je stigao i francuski generala Molitor s pojačanjem od oko 1.600 ljudi. Oni su već sutradan, uz neznatan otpor Crnogoraca, preko Osojnika i Golubova kamena stigli na Brgat, iza glavnine napadačkih snaga. Potpomognuti Hadži–begom iz Hutova, bratom hercegovačkoga vezira Ali–paše, Francuzi su razbili neprijateljske položaje na Srđu i Bosanki. (7) 

Pokraj izvora Smrdećevo u Mokošici 1. svibnja 1905. godine otvoren je liječilišni zavod  »Thermotherapia«, kao »ljekovito kupalište jodne, sumporne i mrzle vode«. To je lječilište je na današnji dan, 5. srpnja 1906. godine, dobilo i telefonsku povezanost s Dubrovnikom.Uz ovu spomenimo još nekoliko zanimljivosti vezanih uz ovaj liječilišni zavod. Za goste »Thermotherapie« iz Mokošice u Gruž, i obratno, prometovao je parobrodić »Therapia«, a tijekom ljeta 1909. polazio je »svakog sata« iz Mookšice u Gruž i isto tako »sa starog pristaništa u Gružu« za Mokošicu. Od otvaranja »Thermotherapie« »svake ure«dubrovački omnibus svoju redovnu liniju Pile — Gruž produžio je i do Batahovine. Od Batahovine do Mokošice bila je stalna »barka za prijevoz«. »Thermotherapija« uspješno je poslovala do prvog svjetskog rata, a usluge tog zavoda bile su značajna ponuda i sa stajališta unapređivanja zdravstvenog turizma u dubrovačkom kraju. (8) 

Nakon provedenog postupka Kongregacije za proglašenje svetih, papa Ivan Pavao II. na današnji dan, 5. srpnja 2002. godine objavio je dekret o herojskim krepostima službenice Božje Marije Propetog Isusa Petković, a 20. prosinca iste godine i dekret o čudu koje se dogodilo na njezin zagovor. *Tijekom pastoralnog posjeta Pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, od 5. do 9. lipnja 2003. godine, na današnji dan, 6. lipnja 2003. godine, Sveti Otac u Dubrovniku, u luci Gruž pred 60.000 ljudi služio je svečanu sv. misu, tijekom koje je proglasio blaženom Mariju Propetog Isusa Petković.*  Družba Kćeri Milosrđa, koju je ona utemeljila, danas ima oko 450 sestara koje djeluju na tri kontinenta, u 12 država i u 67 zajednica. Sestre se bave odgojem mladeži, katehizacijom, njegom staraca i bolesnika, te župskim pastoralom i misijama. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 5. srpnja 1994. godine, u Zagrebu je umro povjesničar Bogdan Krizman. Doktorirao je tezom Diplomacija Dubrovačke republike u XVIII. stoljeću, a u svojim prvim radovima istraživao je povijest diplomacije Dubrovačke Republike (Diplomati i konzuli u starom Dubrovniku, 1957). Njegovi radovi, u kojima je davao prednost iscrpnom iznošenju sadržaja izvora nad povijesnom interpretacijom, značajan su doprinos hrvatskoj političkoj i diplomatskoj povijesti XX. st. (10) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u nedjelju, 5. srpnja ratne 1992. godine, topnički napad počeo je već u ranim jutarnjim satima. Granate su padale po rubnim dijelovima grada te po Rijeci i Župi dubrovačkoj. Jedna neprijateljska topovnjača otvarala je vatru po Župi i po Mrkanu i Bobari. *Napadi su prestali oko 21 sat.* Tih su dana mnogi ljudi napustili Dubrovnik. Većina ih je otišla na Korčulu i smjestili su se po korčulanskim hotelima, zapisao je Ivo Stjepović u knjizi „Zapisi iz opkoljenog grada - dani koji se ne smiju zaboraviti.“ (11)  Tog, 5. srpnja 1992. godine, u bor­bama deblokade Grada i oslobađanja privremeno okupiranih područja dubrovačkog kraja uspješno je zauzeto naselje Ivanica. (12)   U zaleđu Osojnika, prilikom izvršavanja ratne zadaće poginuo jepripadnik 163. brigade HV-e, Niko Musladin, (13) a istoga danapoginuli su pripadnici 156. brigade HV-e: Boris Bandić, Markica Roso,  Tomislav Skočibušić i Stipe Ursić, *te pripadnici 2. brigade HV-e: Mladen Horvatić i Josip Ivanušec. (14) 

Izvori i literatura:

(1) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 241

(2) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(3) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 241

* NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 383-386

(7)http://www.matica.hr/kolo/310/Slom%20Dubrova%C4%8Dke%20Republike%20prema%20iskustvima%20suvremenika/

(8) IVO PERIĆ, RAZVITAK TURIZMAU DUBROVNIKU I OKOLICI OD POJAVE PAROBRODARSTVA DO 1941. GODINE, str. 92,93

(9) http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&layout=item&id=2235&Itemid=736

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Pavao_II.

http://www.dubrovackabiskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&layout=item&id=2235&Itemid=736

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 211, 212

*Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 558

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 42,43

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 46

VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -196- Niko Musladin

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-262-*256-

eight:115%;font-family:"Times New Roman","serif"'>)

 

(12) HBL Ivona Ajanović-Malinar (1993)

(13) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 210

*Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 557,558

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-258-