Hrvatski radio

Radio Dubrovnik

Gradoplov 05.09.2020.

05.09.2020.

08:20

Autor: Sebastijan Vukosavić

Gradoplov

Gradoplov

Foto: HRT / HRT

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 5. rujna 1684. godine, ugarski kralj Leopold I. obavještava Mletačku Republiku da ponovno prima Dubrovnik pod carsku i kraljevsku zaštitu. (1) Na današnji dan, u noći 5. rujna 1996. godine, Ston je pogodio katastrofalni potres koji je srušio ili teško oštetio kuće u staroj gradskoj jezgri. (2) Ston danas obilježava spomen na potres 1996. (3) Danas se katolička crkva prisjeća Blažene Majke Terezije. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Lovro; Roman i Ivan. (5) U dominikanskim zajednicama obljetnica je pokojnika ukućana i doboročinitelja. (6)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Dubrovnik je imao razvijene veze s ostalim dalmatinskim gradovima. Od XI. st. sve se jače ističe pojam Gornje Dalmacije s gradovima južno od Dubrov­nika, dakle od Kotora do Lješa, te Donje Dalmacije od Dubrovnika do Krka. Isticanje zemljopisnog pojma dviju Dalmacija dolazi do izražaja i u starom dubrovačkom Statutu iz 1272. A da su postojale jake veze s gradovima jedne i druge Dalmacije, dovoljno se opširno vidi upravo iz tog Statuta, jer se u nekoliko njegovih poglavlja reguliraju odnosi s tim gradovima, i to rješavanje sporova i slanje poslanika.O trgovini sa Splitom, Trogirom i Šibenikom možemo saznati i iz dodatnog poglavlja 46. dubrovačkog Carinskog statuta, što je prihvaćeno 1326. godine. Dubrovnik je u XIII. i XIV. stoljeću nabavljao sol i iz Šibenika. Kad je dubrovačka vlada 1335. preuređivala stare solane u Stonu, pozvala je dva stručnjaka upravo iz Šibenika za rad na njihovu usavršavanju. I 1339, te ponovno 1341. unajmljuje dubrovačka vlada radnika iz Šibenika za rad u stonskoj solani. Dojmljiv je i zaključak dubrovačkoga Velikog vijeća, donesen na današnji dan, 5. rujna 1357. godine, hitne naravi, da knez s onim članovima Malog vijeća koji se nađu na okupu, može otposlati brod žita u Šibenik »za saćuvanje tog grada«. (7) 

Kuga je u naše krajeve došla 1348. g. kada je opustošila Dubrovnik, Zadar i Split, a od istarskih gradova — Kopar i Piran. Po jednoj rukopisnoj bilješci na trećem listu prijepisa Liber statutorum iz XV stoljeća navodi se da je od 1348. g. do 1374. g. u Dubrovniku od crne smrti pomrlo 25000 ljudi. Dubrovački vlastelin Nikola Barbango piše 1355. g. da je 1348. g. pomrlo 35 vlastelin­skih porodica. 4. veljače 1400. g. u Dubrovniku hara kuga i ne prestaje više od dvije godine. Tako se bar može zaklju­čiti iz pisma što ga Dubrovčani, na današnji dan, 5. rujna 1401. godine, šalju bosanskom kralju Ostoji. U tom pismu ga obavještavaju da će mu uputiti poslanike kad se svi skupe u gradu, jer zbog kuge nema dovoljan broj vlastele pošto su pobjegli iz grada. Slično pismo pišu i knezu Stevanu Visokom i njegovu ministru Ivanu 9. travnja 1400. g., navodeći da pomor nije velik, ali, zbog straha i opreza, ima vrlo malo vlastele u gradu. Tada je, pak, po kazivanju Anonima, umrlo 560 vlastele, 207 vlastelinki, a pučana 4600. (8) 

Iz arhivskih dokumenata je vidljivo da je dubrovačka vlada od samog početka planirala izgradnju dviju fontana: obje se spominju već 20. lipnja 1436., u ugovoru za vodovod, kao i u ugovoru za Veliku Onofrijevu česmu. U Vijeću umoljenih je 4. kolovoza i 8. listopada 1438. odlučeno da se izgradi još jedna česma u blizini arsenala, no, intenzivniji radovi na postavljanju Male česme očito su počeli tek u ljeto, odnosno u jesen 1440.: nakon što su 8. lipnja oficijali su dobili ovlasti za izgradu »fontanelle«, Radin Pribilović je, na današnji dan, 5. rujna, te 1440. godine, (prije no što je inženjer s oficijalima sklopio ugovor!) obećao Onofriju da će do kraja prosinca po danim mjerama isklesati kamenje. Onofrio je 9. listopada 1440., u svoje ime i ime kipara Pietra di Martina da Milana, s nadzornikom gradnje vodovoda potpisao ugovor kojim se obvezao da će im do kraja veljače 1441. dostaviti potrebno kamenje za izradu »fontanelle«, prema nacrtu čuvanom kod notara. Pietro se 15. travnja 1441. obavezao Onofriju da će napraviti kiparski ukras Male česme, odnosno da će kamenje ukrasiti lišćem, figurama i palicama. Mala je česma očito bila samostalno planirana, konačni oblik dobila je kasnije nego velika, a kamenje je za nju bilo posebno pripremljeno i obrađeno. *Mala Onofrijeva fontana nalazi se u niši na zidu Glavne straže,... a postavio ju je , dakle, Onofrio della Cava 1446. na istočnom dijelu Place (Straduna), nakon što je projektiran javni vodovod 1438. Klesarske radove ovoga malog remek djela izveo je kipar Pietro di Martino iz Milana. Reljefi golih dječaka na osmerostranim stranama bazena, te likovi dupina sa školjkama, maskeroni i klečeći dječaci na stupu za skupijanje i izljev vode, izražavaju renesansni svjetonazor, makar još odišu gotičkim načinom izradbe. *Iz sredine njezina osmerokutnoga bazena, načinjena od kamenih ploča s reljefima golih dječaka koji nose različite posude za vodu, uzdiže se stup sa školjkom ukrašenom maskeronima iz kojih štrca voda, a završnio dio stupa je u obliku piramide s četiri delfina i cvijetom na vrhu. U srednjem vijeku imala je i vjersko značenje. Koristili su je samo kršćani, dok je u neposrednoj blizini bila takozvana Židovska fontana (danas je nema) koju su koristili dubrovački Židovi.* (9) 

Na današnji dan, 5. rujna, te  1468. godine, u Malom Vijeću zaključeno je da se za nadstojnika radova u Crnojgori uzme jedan plemić, a sutradan spominje se Jakov Crijević kao providnik radova u Crnojgori s pla­ćom od jednog perpera dnevno. Ranije te godine, 16. siječnja, Malo vijeće odredilo je tri plemića koji su imali uspostaviti zidine Cavtata u sta­nje kako su bile prije nego ih je rušio herceg Stjepan Kosača i obzidati Crnugoru. To je zapravo prvi zaključak koji spominje gradnju zidina današnjeg Molunta. U vremenu kad su Dubrovčani došli u posjed Konavala, pa i u svim kasnije donesenim zaključcima Vijeća, pod imenom Mo­lunat (Molonta) razumijevao se samo otočić pred lukom Malog Molunta, dočim se poluotočić koji zatvara obje luke i kojeg su Du­brovčani utvrđivali nazivao Crnagora. Naziv Molunat za cijeli kraj nastao je kasnije. (10) 

Na današnji dan, 5. rujna 1684. godine, ugarskogi kralj, ujedno i austrij­ski vladar i rimsko-njemački car Leopold I. Habsburški, obavještava Mletačku Republiku o ugovoru sklopljenom između Dubrovnika i Leopolda I., kao i o tome da je Dubrovnik uzeo pod svoju zaštitu, izvješćujući ih kako se stari odnos između Dubrovnika i ugarskih kraljeva, nekoć prekinut turskim pritiskom, obnavlja, i on prima Dubrovnik pod carsku i kraljevsku zaštitu. Prevedeno na praktični svakodnevni jezik to znači da je Dubrovnik dio Leopoldova državnog teritorija i da Mlečani ne smiju imati na nj nikakvih pretenzija. Premda već od 1358. slobodna republika u sklopu Ugarske države, kao dio kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, Dubrovnik je zapravo nakon 1526. postao potpuno neovisnom državom sa svim atributima formalne i stvarne suverenosti. Sve do 1526. on je ipak, uza svu svoju slobodu i nesputane međunarodne odnose prema drugim državama, isticao da je dio Ugarske odnosno dio Dalmacije. Nakon 1526. Republika ne tvrdi da je dio turskog carstva ili njegov podložnik, već samo da je kao vjeran haračar pod njegovom zaštitom i okriljem. Tek vrlo rijetko, u određenim prilikama, kad im je to osobito korisno, Dubrovčani kažu da su podanici Turske. Prisiljen novom političkom situacijom, najviše zbog mletačke opasnosti, Dubrovnik je sada ponovno pripravan da ga se tretira kao dio Ugarske, odnosno dio velike države Habsburgovaca. Držao je da time ništa ne gubi od svoje slobode. Kao što je 1358-1526. vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva smatrao kao stvarnu zaštitu jakog vladara pred Mlecima i drugim neprijateljima, tako Dubrovnik i sada svoje ulaženje u sklop velike države, prigodom čega on potpuno čuva svoje republikanske slobode, smatra sigur­nim i u odnosu prema Mlečanima i u odnosu prema Turcima, od kojih je zadnjih godina bio i te kako ugrožen. (11) 

Nakon uvođenja električne javne rasvjete u gradu i na Pilama 1. lipnja 1901. g., nastavljeni su pripremni radovi i oko uvođenja javne rasvjete na Pločama i u Gružu. Prema planu predstavništva bečke tvrtke »Elin« u Dubrovniku (»Elin« je skraćeni naziv tvrtke »Gesellschaft fur electrische Industrie«), a o čemu se rapravljalo i na »seoskom zboru« za Gruž i Lapad i na sjedni­ci dubrovačkog Općinskog vijeća održanoj na današnji dan, 5. rujna 1901. godine, u Gružu i Lapadu je trebalo postaviti 55 fenjera s električnom rasvjetom. Javna električ­na rasvjeta u Gružu i Lapadu puštena je u rad 16. listopada 1901. Pojedini su građani, u dogovoru s »Elinom«, uvodili električno osvjetljenje i u svoje privredne objekte, kao i u svoje stanove. Nastajala je pot­reba da termoelektrana tvrtke »Elin« na Batali radi i danju. Njen rad i danju započeo je 5. lipnja 1905. g. (12) 

Svi plivački klubovi i sekcije u Dubrovniku nastali su na jednak način. Prije osnutka bili su organizirani kao "divlji" klubovi na nekom kupalištu. Takav put nastanka imao je i "Dubrovački plivački klub", koji početak bilježi poslije prvog svjetskog rata na predjelu Ploča. Na istočnom dijelu kupališta "Banje", do današnjeg hotela "Excelsiora", dobro organizirana mladež tog predjela djeluje pod nazivom Kraljevina "Banje". U vrijeme kad se iz takvih družina organiziraju klubovi i sekcije, Kraljevina "Banje" mijenja ime u "Lilihip". Bilo je to "divlje", dobro organizirano društvo koje je njegovalo plivanje, vaterpolo, ronjenje, skokove, razne elementarne natjecateljske igre u moru, te godišnje "fešte" s barkama i gondulama. Godine 1936. klub je pod imenom "Lilihip", iako neregistriran, zabilježio javni nastup. U Dubrovniku je na današnji dan, 5. rujna 1936. godine, započeo trodevni susret između MAC-a (Magyar atletic club) iz Budimpešte i "Juga". Nakon plivačkog dijela programa, u predigri vaterpolskih utakmica juniori su "Lilihipa" odmjerili snage s vršnjacima iz "Juga", državnim prvacima za 1935. godinu. Kao što se i očekivalo, uspješniji su bili "Jugovi" juniori s dvostrukom pobjedom (prvog dana 3:1 i drugog 4:1). Godine 1937. pokrenut je rad na legalizaciji kluba. Među pokretačima te akcije nalazili su se dr. Antun Poković, Ivo Škrabo i Slijepo Tajić. Izabran je inicijativni odbor sa zadaćom da pripremi klupska pravila i obavi predradnje za registraciju kluba pod imenom "Hrvatski plivački klub". (13) 

U Stonu na satu u staroj Gradskoj vijećnici vrijeme je stalo na točno 10 sati i 45 minuta. U to vrijeme, na današnji dan, u noći 5. rujna 1996. godine, Ston je pogodio katastrofalni potres koji je srušio ili teško oštetio kuće u staroj gradskoj jezgri, uglavnom izgrađenoj u 14. stoljeću. Ston je pretrpio veliku materijalnu štetu. Srušene su i oštećene kuće. Srušena je crkva Sv. Vlaha, a oštećen je i dio zidina. Velike štete zabilježene su i u Dubrovačkom primorju, a potres se intezvnio osjetio i u Dubrovniku. Na sreću, ljudskih žrtava nije bilo. Potres je bio magnitude 7-8 stupnjeva, a maksimalni intenzitet VIII °MCS ljestvice, s pojedinačnim efektima u staroj jezgri Stona i IX ° MCS ljestvice. Serija naknadnih potresa koja je uslijedila trajala je više od dvije godine. Registrirano je preko 3.000 potresa, od kojih je 1350 locirano. Migracija epicentara događala se u velikomu prostoru, s glavninom na području između Slanog i Ljubinja u BiH. Samo u tri tjedna preko 200 potresa je pogodilo područje Stona, Slanog i Dubrovačkog primorja, a jednako razoran potres kao i 5. rujna, snage između sedam i osam stupnjeva Mercallijeve ljestvice, opet ih je protresao 17. rujna. *Potpuno su uništena tri sela, mnoštvo stambenih i javnih objekata koji su se godinama obnavljali. Materijalna šteta bila je ogromna.* Pomoć je stizala - ponajprije od hrvatske vlade, ali i od drugih donatora. A dobili su i status prognanika i izbjeglica, po drugi put u posljednjih pet godina od 1991. Tek što su zacijelile ratne rane, naročito u Malom Stonu, nova nepogoda zadesila je to područje. Dva dana nakon potresa, na Pelješcu (u Potomju) postavljen je seizmograf i on je zabilježio tisuće nak­nadnih potresa, od kojih je za njih više od 1.800 bilo moguće odrediti položaj i dubinu žarišta. (14) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske, iz svih krajeva naše domovine. Na današnji dan, 5. rujna 1992. godine, poginuo je pripadnik 145. brigade HV-e, Mirsad Grošić. (15) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 174-176

(2) http://blog.dnevnik.hr/potresi-pgm/2009/04/1626161119/uvod.html
http://www.duzs.hr/download.aspx?f=dokumenti/Stranice/PROCJENAUGROZENOSTIREPUBLIKEHRVATSKE.pdf
http://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=242826
http://nakovana.com/2011/03/potresi-i-tsunami/
http://www.zod.hr/novost.php?id=15

*http://www.portaloko.hr/clanak/na-danasnji-dan-1996-godine-katastrofalan-potres-pogodio-je-ston-i-dubrovacko-primorje-foto/0/35342/

(3) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(4) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 101

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 59

(9) Kolo 2, 2008.Naslovnica, Ogledi Renata Novak Klemenčič, Velika česma u Dubrovniku

*http://www.tzdubrovnik.hr/get/spomenici/5441/mala_onofrijeva_fontana.html

(10) LUKŠA BERITIĆ, MOLUNAT, Str. 58,59

(11) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 174-176

(12) IVO PERIĆ, RAZVITAK TURIZMAU DUBROVNIKU I OKOLICI OD POJAVE PAROBRODARSTVA DO 1941. GODINE, str. 89,90

(13) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 188,189

(14) http://blog.dnevnik.hr/potresi-pgm/2009/04/1626161119/uvod.html
http://www.duzs.hr/download.aspx?f=dokumenti/Stranice/PROCJENAUGROZENOSTIREPUBLIKEHRVATSKE.pdf
http://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=242826
http://nakovana.com/2011/03/potresi-i-tsunami/
http://www.zod.hr/novost.php?id=15

*http://www.portaloko.hr/clanak/na-danasnji-dan-1996-godine-katastrofalan-potres-pogodio-je-ston-i-dubrovacko-primorje-foto/0/35342/

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-262-

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 7 sati i 45 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Poslušajte u Slušaonici