Gradoplov 06.08.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 6. kolovoza 1359. godine, vojne jedinice humskog kneza Vojislava Vojinovića umarširale su u Rijeku dubrovačku, u Rožat i Šumet, i izvršili strahovitu poharu. (1) Na današnji dan, 6. i 7. kolovoza 1932. godine, egzibicijskim mečevima najboljih jugoslavenskih igrača otvoreno je tenis igralište u Lapadu, u blizini kupališta "Sumratin". (2) Blagdan je Preobraženja Gospodinovog (Božje lice). (2a) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Predrag i Siksto. (3)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Još u dubrovačkom Statutu iz 1272. godine u za Republiku iznimno važnoj trgovini soli zapisano je da nijedan Dubrovčanin ne smije u Dubrovniku prodavati sol svom sugrađaninu ili strancu, ni na malo ni na veliko, bez dopuštenja kneza. U suprotnom će mu se oduzeti sva sol, uz plaćanje 6 perpera globe, a tko je ne može platiti bit će išiban.  Na današnji dan, 6. kolovoza 1309. godine, knez Andrija Dauro nadodao je da se: nijedan Dubrovčanin ili stranac, bilo kojeg staleža ne usudi bilo od koga kupovati ili prodavati sol u Dubrovniku ili u njegovu kotaru, niti sklapati ugovor o trgovini niti trgovati solju sam ili po drugome, bilo kojim načinom ili domišljanjem, bez dopuštenja gospodina kneza i njegova Malog vijeća. Tko to prekrši platit će 10 perpera globe i oduzet će mu se sol ili vriijednost soli, i kupcu i prodavaču. (4) 

Činjenica da se, nakon Zadarskog mira i Višegradskog ugovora Dubrovnik priklonio tada najvećem neprijatelju srpske države Ludoviku I, kralju Ugarske, bila je povod humskom knezuVojislavu Vojinoviću, uz čiji se posjed Republika naslanjala cijelom kopnenom stranom, za sukob s Dubrovačkom Republikom, u dva navrata (1359—60 i 1361—62). Pravi sukob Vojislava i Dubrovčana počeo je sredinom srpnja 1359. g. Naime, Vojislav je, kao humski knez, tražio od Republike Sv. Vlaha da mu preda Stonski Rat. Dubrovački diplomatski pokušaj bio je bez uspeha i očekivao se rat. *Vojne jedinice Vojislava Vojinovića umarširale su 6. kolovoza 1359. kolovoza u Rijeku dubrovačku, u Rožat i Šumet, i izvr­šili strahovitu poharu. Može se zamisliti uzbuna koja je nastala u Dubrovniku 6. kolovoza 1359.    Što sada? Ponovno pokušati diplomatskim putem, jer bi borba pro¬tiv Vojislava, izvan gradskih zidina, bila neravnopravna. Tako je i bilo. Ponovno su poslali Gundulića u Gacko da s njim pregovara. Ali uzalud. Vojislav je bio toliko bijesan i raspaljen da je Gundulić mogao samo, među ostalim prijetnjama, svojoj vladi prenijeti zastrašujuću poruku: “Smjesta ću doći sa svom svojom vojskom do Željezne ploče i tu ću se utaboriti sa svojom vojskom i dat ću opustošiti svu dubrovačku zemlju, ni crkve neću poštedjeti. I uzet ću va, Stonski rat, jer je moj. Ja sam humski knez, a Stonski rat je sjedište kumskih knezova, dakle moj je. Čim je ova poruka stigla u Dubrovnik, a to je moglo biti već 7. ili 8. kolovoza, iz dubrovačke kancelarije upućeni su po skorotečama pozivi za pomoć svim saveznicima. Međutim, saveznici su daleko, a Vojislav na Željeznoj ploči, dan hoda od dubrovnika, pa je vlada putem poslanika pokušala Vojislava privoliti na mir navčanim ponudama. I novac, 4000 perpera, ovaj je put pokazao svoju moć. Mir je sklopljen prije 26. kolovoza 1359. godine, kada je o tome Vlada obavijestila svoje saveznike, kojima se ranije obratila za pomoć.* (5) 

Stari Dubrovčani predstavnici aristokracije običavali su vlastelinski položaj i komod isticati povlaštenim kretanjem gradskim ulicama i do vlastelinskih ljetnikovaca u nosiljkama kao u Parizu. Žene su u nosiljkama nosile njihove služavke, a plemiće pučani ili vojnici. Nosiljke što se danas čuvaju u Kneževu dvoru i u Sorkočevićevu ljetnikovcu u Lapadu, imaju pozlaćene uglove i rubove, sa strana su ukrašene lijepim slikama mitoloških sadržaja, s tim što su na stražnjim stranama istaknuti obiteljski grbovi po kojima se izdaleka može zaključiti kome su pripadale. Da bi se znalo tko se prevozi u tim "ormarićima", bilo je u pojedinim razdobljima Dubrovačke Republike strogo zabranjeno zastiranje prednje strane nosiljke pri njihovu prenošenju javnim gradskim prostorima! Naime, vlast se bojala da bi netko mogao zlorabiti nosiljke za prikrivanje kretanja stranih špijuna. S kolikom se strogošću primjenjivao taj propis, pokazuje incident što se dogodio 2. srpnja 1624. godine. Toga dana oko 19 sati nosiljkom koju su nosile dvije služavke prevozila se od Pila do svoje kuće na Prijekomu Vice Jaković, žena Markova. Kad je zdur Nikola Blavor primijetio da je na prednjem dijelu nosiljke navučen zastor, podnio je prijavu i o prekršaju je raspravljao posebni sud sastavljen od petorice vlastele. Tijekom istrage saslušano je nekoliko svjedoka, od kojih su jedni tvrdili da je zastor bio priboden većim iglama, a drugi da ga je Vice iznutra pridržavala rukama. Premda je Vice u svoju obranu istaknula kako je zastor morala navući jer je puhao jaki vjetar i podizao prašinu, kažnjena je globom od 50 perpera. Spor je rješavan u daljnjem postupku na taj način da je otac Vicin, Stijepo, dao jedan zlatni lanac kao jamčevinu. Protiv oslobadajuće presude prigovor su uložili gradski providnici 6. kolovoza, te 1624. godine, a usvajanje je prigovora zabilježeno u knjizi Senata 5. studenoga. S obzirom na to da je1. prosincavraćen zlatni lanac, može se zaključiti da je tada spor okončan, vjerojatno s opomenom Vici da više ne navlači zastor na prozorčićima nosiljke dok je služavke pronose gradom. Sigurno je bilo jako zanimljivo gledati kretanje nosiljki po gradskim prostorima. Na veduti Dubrovnika naslikanoj rukom nepoznatog slikara prije potresa 1667. godine mogu se zamijetiti nosiljke na Prijekome. Dubrovačke vladike imale su privilegij dolaženja u nosiljkama i u kazalište. Dubrovačke su nosiljke nazivane "usedete", a u anegdotsko-memoarskim zapisima o dubrovačkim zbivanjima tijekom 19. stoljeća Josip Bersa je za njih upotrijebio naziv "ormarići za živu čeljad". (6) 

Prvi dubrovački stalni kinematograf o„Kinematograf 'Admirinda", tvoren je18. srpnja 1908,u ulici između Polačâ, kuća g.Jelića, gdje je prije bila trgovina Vlaha Svilocossi i kafana "Sokol". 1910. kinematograf „Admirinda“ prekinuo je s prikazivanjem filmova u dvorani u ulici Između Polača, a svoje djelovanje nastavio je nakon nekoliko mjeseci u Bondinom kazalištu, na današnji dan, 6. kolovoza 1910. godine.„Večeras se otvara u Bondinom kazalištu kinematograf, sa najsavršenijijem aparatom. Prestave će biti svaki dan, u radne dane na 7,8 i 9 ura, a u svetačne na 6,7,8 i 9. Program će se mijenjati svakog ponedjeljka, srijede i petka, sve sa samijem novostima za Dubrovnik. (PRAVA CRVENA HRVATSKA, br.285, Dubrovnik 6.8.1910., str.3) Kinematograf očito nije uspio privući veći broj gledatelja, pa je uskoro, pod izlikom ljetnih vrućina ponovno zatvorio vrata:„Kinematograf sinoćnjom predstavom obustavio je radi vrućine svoje ljetne produkcije, koje će nastaviti u septembru.“ (CRVENA HRVATSKA, br.67/1910, Dubrovnik 20.8.1910., str.5) Uz loše kopije i slabe programe, mnoge su druge nevolje stalno pratile kinematograf u kazalištu, pa i u prigodama kada je pokušavao obogatiti svoju ponudu.  Tako ni s uvođenjem klavirske pratnje projekcijama nijemih filmove, kinematograf nije imao baš previše sreće.S vremenom, ipak, stvari su s brojem gledatelja pošle nabolje, a popravio se i dojam o klavirskoj pratnji uz projekcije filmova. (7) 

Počeci tenisa u Dubrovniku datiraju u 19. stoljeće kad su na prvom igralištu u Dubrovniku, u Vojnoj pomorskoj akademiji, igrali časnici i pitomci. Osim vojnog igrališta, krajem prošlog stoljeća, spominje se i igralište u vrtu hotela "Imperial", prvog modernog hotela u Dubrovniku. Otvoren je 1897. godine, a u reklami za 1899. godinu svojim gostima nudi novi sadržaj za zabavu i razonodu - igranje tenisa. Važan događaj za teniski sport dogodio se 5. svibnja 1906. godine,kada je osnovan "Gruški zabavni klub", koji je njegovao tenis i mao svoje igralište u Gružu, na predjelu gdje je danas robna kuća "Srđ". U razdoblju između dva Svjetska rata, poprištem međunarodnih teniskih turnira bili su Kupari. 1932. godine izgrađeno je tenis igralište u Lapadu, u blizini kupališta "Sumratin". Otvoreno je na današnji dan, 6. i 7. kolovoza, te 1932. godine, egzibicijskim mečevima najboljih jugoslavenskih igrača. Na tom igralištu, 9. i 10. tavnja 1939. godine održano je prvo međunarodno prvenstvo Dubrovnika, na kojem je nastupilo nekoliko poznatih tenisača. Kao zanimljivost spomenimo i da u razdoblju između dva Svjetska rata, tenis u Dubrovniku nije bio masovan, pa ne iznenađuje što je 1937. godine zatvoreno igralište Iza grada (na Tenisu)," … jer za ovu granu Športa u našem gradu vlada mali interes i radi toga vlasnici nijesu imali računa održavati ga", izvijestio je lokalni list "Narodna svijest", u u svom 46. broju, objavljenom 27. listopada 1937. godine. (8) 

Na današnji datum, 6. kolovoza, kroz bogatu povijest Dubrovačkih ljetnih Igara održane su dvije logendarne dramske premijere. 6. kolovoza 1952. godine, prvi je put na Lovrijencu izveden Shakespeareov, Hamlet, kraljević danski, u režiji Marka Foteza, a 6. kolovoza 1958. i Držićev Dundo Maroje, u Fotezovoj režiji na Ljetnoj pozornici. (8a) 

Premda su mnogi glasoviti znanstvenici, književnici, političari, gospodarstvenici i drugi uglednici svojim djelima nedvojbeno zadužili Dubrovačku Republiku, tijekom višestoljetnoga postojanja te državice, samo je jednom čovjeku podignut spomenik u Dubrovniku. Ta je čast iskazana pomorcu i trgovcu Mihu Pracatu, i to posthumno. *Po nalogu dubrovačke vlasti brončano poprsje najdarežljivijeg Dubrovčanina izradio je talijanski kipar Pier-Paolo Giacometti iz Ceccana 1637. godine, a spomenik je svečano otkriven godinu dana po¬slije na počasnomu mjestu u atriju Kneževa dvora. Na kamenom postamentu s prednje strane uklesan je natpis, koji u prijevodu glasi: "Srušen u najvećem / potresu / godine 1667. / podignut gdje / (je bio) prethodni / godine 1783." Za vrijeme katastrofalnog potresa 6. travnja 1667. godine spomenik je znatno oštećen udarcima urušenih dijelova zgrade. Prošlo je čak 116 godina prije nego što je Pracatovo poprsje popravljeno u Beču i ponovno postavljeno na staro mjesto. Nažalost, restauratorski je zahvat tako loše izveden da su lokalne novine izvijestile kako se Miho vratio "plitke glave i nagrđen po leđima i po trbuhu". Još jednom je poprsje Pracatova spomenika skidano s postolja, i to na današnji dan, 6. kolovoza 1973. godine. Čini se nevjerojatnim da je to učinjeno zbog praizvedbe Salierijeve komorne opere "Prvo glazba, pa onda riječi" na Dubrovačkim ljetnim igarama, uz obrazloženje umjetničkog vodstva te festivalske priredbe da Miho zaklanja pogled dirigentu Nikši Barezi na dio scenskog prostora u atriju Kneževa dvora, pa da on ne može uz istodobno sviranje na čembalu ravnati Gradskim orkestrom Dubrovnik i Festivalskim opernim ansamblom. Zahtjev je bio ultimativan: ili će se skinuti Mihova bista ili se opera neće izvesti! Zahtjevu je udovoljeno, ali je time izazvan opravdan gnjev Dubrovčana, koji su smatrali da je takvim činom povrijeđen njihov odnos prema tradiciji i kulturno-povijesnoj baštini. Da se nije smjelo dirati u Pracatov spomenik, shvatili su, nakon brojnih prosvjeda građana, i kreatori festivalske izvedbe Salierijeve opere. Naime, na reprizi 9. kolovoza Miho je ponovno stajao na svojemu postolju, a Bareza je dirigirao s pulta povišenoga za pola metra.* (9) 

Nikola Božidarević, znan i kao Nicolò Raguseo ili Nikola Dubrovčanin, najveći je slikar Dubrovačke Republike. Najznačajniji je predstavnik dubrovačke slikarske škole XV –XVI. stoljeća; ostvario je sintezu domaće slikarske tradicije i novih kompozicijskih i kolorističkih kvaliteta renesanse. Slikar je izrazite osobnosti te predstavlja sintezu i kulminaciju staroga dubrovačkog slikarstva. Sačuvane su mu samo četiri slike: tri slike se nalaze u dominikanskom samostanu, a četvrta je triptih u crkvi na Dančama. Posebno je poznat po slikanju detalja. Na triptihu iz dominikanske crkve, Božidarević je naslikao svetog Vlaha, naravno s maketom grada u rukama na početku 16. stoljeća. Ta njegova slika najbolje prikazuje kako je izgledao grad u to vrijeme. Luka je puna brodova, a prolaznici i konjanici guraju se oko Revelina i Vrata od Ploča. Slika je nastala prije Velikog potresa, pa je značajan svjedok izgleda grada prije najveće dubrovačke katastrofe u povijesti. Priču o velikom slikaru, zaokružit ćemo spomenom njegovog brata Ivana, koji je nakon smrti brata Nikole čuvao bogatu Nikolinu zbirka medalja. Ivan je preminuo 1521. godine, tri godine nakon brata Nikole; svoju oporuku ostavio je upravo na današnji dan, 6. kolovoza 1521. godine. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 6. kolovoza 1952. godine u rodnom Suđurđu, umro je pomorski povjesničar i geograf  Božo Cvjetković, doktorirao s područja povijesti dubrovačkog zakonodavstva. Predavao u Nautičkoj školi u Dubrovniku. Najviše se bavio istraživanjem političke i pomorske povijesti Dubrovnika pa je autor vrijednih djela kao što su: Povijest Dubrovačke Republike, I. dio (1917) i Dubrovačka diplomacija (1923). Preveo je raspravu Konstantina Josefa Jirečeka Važnost Dubrovnika u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka (Dubrovnik 1915). (11)

Na današnji dan, 6. kolovoza 2009. godine, u Zagrebu je umro Žarko Muljačić, hrvatski jezikoslovac i filolog, (1950–53) arhivist u Državnom arhivu u Dubrovniku, gdje je prikupio građu o hrvatsko-talijanskim i hrvatsko-francuskim književnim vezama u XVIII. i XIX. st.. Na tome su poslije nastale mnogobrojne studije o prosvjetiteljstvu u Dalmaciji i o ulozi Alberta Fortisa. Doktorirao je  tezom Tomo Basiljević-Bassegli, predstavnik prosvjećenja u Dubrovniku. Upoznavši se sa strukturalizmom, u Dubrovniku je počeo intenzivno proučavati oporuke iz 1348. i druge srednjovjekovne latinske, mletačke i hrvatske dokumente u kojima su zabilježeni tragovi nedokumentiranoga dubrovačkoromanskoga govora, koji je izumro u XV. st. Glavni rezultat tih istraživanja njegov je habilitacijski rad (1960) Dalmatski elementi u mletački pisanim dubrovačkim dokumentima 14. st. Prilog raguzejskoj dijakronoj fonologiji i dalmatsko-mletačkoj konvergenciji (u Radu JAZU, sv. 327, 1962). Filologiji se odužio prijevodom traktata O trgovini i savršenu trgovcu Dubrovčanina Benedikta Kotruljevića, koji je opskrbio iscrpnim aparatom i objavio dvaput (1985., 1989; novo, dopunjeno izd. 2005), i monografijom Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji: (1765–1791) (1996). (12) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Kako se rat bližio Dubrovniku, tako su u njemu rasle napetost a i priprave. Osim područnih, krizni štabovi osnivali su se i u poduzećima i mjesnim zajednicama. Krizni štab poduzeća aerodrom »Dubrovnik« imenovan je na današnji dan, 6. kolovoza 1991. godine,  a potvrdio ga je Radnički savjet 6. rujna. Imao je 7 članova, a predsjednik mu je bio direktor poduzeća. (13) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Njihova brojnost iz­ravno svjedoči o težini ratnih događanja u Domovinskom ratu, o posebnoj važnosti pobjedonosne akcije oslobađanja hrvatskog Juga u drugoj polovici 1992. i značaju izlaska Hrvatske vojske na međunarodno priznate granice Re­publike Hrvatske. Na današnji dan, 6. kolovoza 1992. godine, na Južnom bojištu poginuli su pripadnici 4. brigade HV-e: Mate Zec-Peškirić, Nuhi Krasniqi i Zoran Slugan, *te pripadnik 144. brigade HV-e, Milivoj Halar. (14) 

Izvori i literatura:

(1) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 1, str. 243,244

(2) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 195,196,197

(2a) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(5) * ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 1, str. 243,244

VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 286

*https://sr.wikipedia.org/wiki/Vojislav_Vojinović

(6) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 144,145

(7) VEDRAN BENIĆ – DUBROVAČKI SPOMENAR, str.172,173,174

(8) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 195,196,197

(8a) DLJI - ARHIVA

(9) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 123

*SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 126

(10) http://dubrovnikdigest.com/slikari/nikola-bozidarevic

* HBL Kruno Prijatelj (1989)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_Božidarević

(11) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 18

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-258-*261-