Gradoplov 06.09.2019.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 6. rujna 1781. godine, dubrovački skladatel i diplomat Luka Sorkočević na bečkom dvoru večerao je s carom Josipom II. (1) Na današnji dan, 6. rujna 1735. godine, u rodnom Dubrovniku preminuo je dubrovački povjesničar i kroničar Junije (Džono) Rastić, autor je opsežne povijesti Dubrovnika od 550. do 1451. g. (2) Na današnji dan, 6. rujna 2014. godine, preminuo je dominikanac, padre Ivo Martinić, u Dubrovniku posebno zapamćen po radu s mladima. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Zaharija, Boris, Doris, Davor, Didak i Slobodan. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 6.rujna 1459. godine, u Vijeću umoljenih vijeća se o izgradnji magazina soli između novog i starog gradskog zida kod crkvice sv. Jakova, te je zaključeno, da za taj rad od Malog vijeća određeni nadstojnici mogu sniziti stari gradski zid i zemljište, da mogu napraviti stepenište i sve potrebno za izgradnju tih magazina. Magazini, o kojima se tu govori, to su one zgrade na Pelinama (peć i kuća Vojvodić), koje su naslonjene na gradski zid. Pročelje tih zgrada ima 3 lakta debele zidove, što je najbolji dokaz, da je baš to ostatak starog gradskog zida, o kojemu se govorilo pod godinom 1453. i koji je zbog gradnje novog zida od kule sv. Jakova prema zapadu izgubio fortifikacijski karakter. Tu je važno napomenuti, kako zapisuje Lukša Beritić u knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika, ako pogledamo tlocrt Dubrovnika, da vidimo na oba sjeverna ugla grada ostatke zidina građenih u XII. i XIII. stoljeću. Taj stari zid povlačio se na uglovima prema unutra, gdje je stvarao takozvana kliješta (tanaglie). To je bilo napravljeno radi flankiranja i jače obrane uglova grada. Nakon izgradnje Minčete na sjevemozapadnom uglu ta su kliješta postala nepotrebna, produ­ženjem pak gradskog zida od vrata od Ploča do kule sv. Jakova i ta na sjeveroistočnom uglu postala su bespredmetna, jer više nisu bila na uglu grada. Interesantno je napomenuti, da taj sistem takozvanih kliješta, koji je Dubrovčanima bio poznat još u XIII. stoljeću, predlaže uz druge fortifikacije Pietro Cattaneo iz Sijene god. 1551. Istog dana, šestog rujna Malo vijeće naređuje nadstojnicima zidina, da poprave i urede ugao na Mulu, koji slabo stoji, jer ga je more potkopalo, te se navodi, da je to ugao magazina soli. Također im se naređuje, da poprave temelje zida klaonice kod malog arsenala. (5)

Kako se već u XIV stoljeću neki od sposobnijih kirurga bave i in­ternom medicinom, rjeđe obrnuto, katkad je vrlo teško iz arhivskih zabilješki ispravno prosuditi i procijeniti domet i širinu znanja i djelo­vanja srednjovjekovnog liječnika, magistra fizikusa i kirurga. Indirektan dokaz o njihovoj vrijednosti nam pruža visina plaće koju im je vlada određivala, zatim ugovori kojima su regulirana njihova prava i obaveze; način kako su primani u državnu službu i još niz drugih raznovrsnih mo­menata koji su ostali zabilježeni u Dubrovačkom arhivu. Plaća magistra kirurga je bila znatno viša od plaće brijača-kirurga, ali opet znatno niža od magistra fizikusa. U prilog tome govore nam i podaci zapisani u knjizi "Nekad u Dubrovniku", dr-a Jurice Bačića, gdje je između ostaloga zapisano. Da bi se magister Bartol ponovo vratio u Dubrovnik, vlada piše, 9. veljače 1419. g. trojici vlastele u Veneciji, koji su tamo u vezi s drugim poslo­vima Republike, da navedenog fizikusa nastoje odobrovoljiti odredivši mu 1100 perpera godišnje plaće. Kada je ovaj učeni fizikus došao u Dubrovnik, primao je 1230 perpera godišnje, i to je najveća godiš­nja plaća koju je primao neki od fizikusa koji su tijekom XV stoljeća radili u Dubrovniku. Isti je iznos primao i magister Kristofor, phisicus salariatus, od 1436. do 1448., a nešto manje — 1030 perpera godišnje je primao magister Ivan,  medicus fhisicus, 1460. g. i ma­gister Hjeronim, medicus phisicus, koji je primljen u službu u Republiku odlukom Malog vijeća, donesenom na današnji dan, 6. rujna 1482. godine. Ugovori sklopljeni između vlade i fizikusa, od­nosno kirurga upečatljiv su dokaz tvrdnji da su liječnici »velika i stalna briga« upravljača Dubrovačke Republike. »Pohvalan je običaj dubrovačkog Velikog vijeća da uza se ima o općinskom trošku na plati četiri liječnika, i to dva fizika, jednog učenijeg od drugog, i dva kirurga. Svaki od njih zakonom, sporazumom i ugovo­rom obavezan da, bez ikakve privatne nagrade, savjesno pažljivo i bes­platno liječi sve Dubrovčane, u gradu i izvan grada, povlaštene i zapo­slene u općinskoj službi, siromašne i bogate, kao i njihove obitelji, i da, ukoliko može, uloži sav svoj trud da se bolesnicima vrati zdravlje, kada je to moguće«. Tako piše de Diversis 1440. g., a njegovim se riječima i njegovom zapažaju ni danas nema što dodati. (6) 

Tijekom 1688. očekivao se pad Beograda. Osobito su Dubrovčani bili za to zainteresi­rani, jer su se nadali da će carska vojska nakon toga krenuti na Bosnu i Hercegovinu i tako omesti mletačku okupaciju Hercegovine. Preko svoga poslanika u Beču i španjolskog poslanika Borgomanera zagovarali su taj pothvat, tvrdeći kako u Bosni i Hercegovini nema mnogo vojske ni tvrđava, a narod bi odmah pristao uz cara. Tražili su da, ako se to ne može izvesti, car javno deklarira svoje pravo na te zemlje. U odgovorima Buniću izravno ili preko Borgomanera, dvor ističe kako car pri sklapa­nju mira neće dopustiti da Hercegovina pripadne Mlečanima. Ipak se imalo obzira prema njima, pa se o tome nije javno davala deklaracija. Na današnji dan, 6.  rujna 1688. godine, u carske ruke pao je Beograd, a onda, dva dana kasnije 8. rujna i beogradska tvrđava. Mlečani se za to vrijeme pripremaju za upad preko Neretve u zaleđe Dubrovnika. U još većoj mjeri razvijaju sada Dubrovčani grozničavu akciju da bi spriječili mletačku-okupaciju Trebinja i Popova. Djeluju u tom smjeru na rezidenta Corradina te im uspijeva i njega, koji je inače i sam zastupao careve probitke, pridobiti za svoje zamisli. Djeluju također uporno i na hercegovačka plemena da se izjasne za cara, što im također u znatnoj mjeri uspijeva. Sve više se u Hercegovini množe izjave koje traže carsku vlast. Dubrovčani su osobito uporni na bečkom dvoru gdje djeluje njihov poslanik Mato Marinov Bunić. Carskom kancelaru daju nagrade. Naročito je djelatan i u stalnoj vezi s Bunićem španjolski poslanik Borgomanero, kojeg su Dubrovčani predobili za sebe, ali koji djeluje j u duhu posebnih španjolskih interesa. Pod španjolskom vlasti je naime Južna Italija, kojoj pripada znatan dio jadranske obale. I Španjolska je dakle ta koja se bori protiv mletačke predominacije na Jadranu. Okupacijom južne Hercegovine Mleci bi silno ojačali, jer bi opkoljeni Dubrovnik izgubio svaku važnost ili čak pao u mletačke ruke. (7) 

Na današnji dan, 6. rujna 1781. godine, dubrovački skladatel i diplomat Luka Sorkočević na bečkom dvoru večerao je s carom Josipom II. Luka Sorkočević najveći dubrovački skladatelj tijekom svog bogatog života sastajao se s brojnim značajnim ličnostima toga vremena, od kojih su mnogi ostali zabilježeni velikim slovima u europske povijesti. Osim s carem Josipom II. i nadvojvotkinjom Marijom Terezijom sastajao se od političkih ličnosti i s kancelarom Wenzelom Antonom von Kaunitzom, s generalima i diplomatskim predstavnicima. Uz to je Sorkočević došao u dodir s mnogim glazbenicima, osobito s Chrisiophom Willibaldom Gluckom (1714-1787), Josephom Haydnom (1732-1809), pjesnikom libretistom Pietrom Metastasijem (1698 -1782) i mnogim drugima. Osim toga posjetio je brojne glazbene priredbe, pa je zapis o glazbi i glazbenicima unesen u dnevnik dragocjeni izvor ne samo za proučavanje bečkog glazbenog života s kraja XVIII. stoljeća i odnose bečkog dvora i Dubrovačke Republike, nego i za shvaćanje osebujnosti i svestranosti glazbene ličnosti Luke Sorkočevića. Između zapisa koje je Luka Sorkočević vodio u svom dnevniku uz današnji datum doznajemo… Na današnji dan, 6. rujna 1781. godine, Luka Sorkočević je večerao s carom Josipom II. Na večeru su bili pozvani brojni dvorski uzvanici. Za vrijeme večere svirala je, kako navodi Sorkočević, "Eccelente Musica d'instromenti di fiato". (8) 

Dubrovnik je oduvijek privlačio mnogobrojne turiste i putnike namjernike, ali uz bok njemu i fizički i svojom ljepotom prizivao je i opčarao svakog tko je stupio nogom na njegovo tlo i čarobni otok Lokrum. U današnjem Gradoplovu donosimo nekoliko misli koje je o Lokrumu, na današnji dan, 6. rujna 1897. godine zapisao poznati književnik i putopisac Petar Kuničić: „Lokrum, taj pravi dragulj lijepoga mora, uzdiže se, poput kite bujna zelena cvijeća, drevnom Dubrovniku odmah na jugoistoku. Vas je Lokrum obostrt gustom, bogatom šumom bilja i svakovrsna cvijeća, da te zapanjuje bogatstvomajke naravi i čovječje vješte ruke. Zrak je bistar kao oko krasnih i skladnih Dubrovkinja, a topao kao srce potomkinja Zuzoričke Cvijete. Tu je vječčno pramaljeće, kao što slavni pjesnik Preradović veli: Dalmatinskoj na obali krasnoj, Razvilo se pramaljeće liepo, Ponajviše blizu Dubrovnika!“, riječi su to kojima je opisao svoj doževlja Lokruma književnik Petar Kuničić. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 6. rujna 1735. godine, u rodnom Dubrovniku umro je dubrovački  povjesničar i kroničar Junije (Džono) Rastić.Podrijetlom iz dubrovačke vlastelinske obitelji Junije (Džono) Rastić rođen je u Dubrovniku 1669. ili 1671. godine. Bio je član dubrovačkoga Senata, knez u Župi, na Mljetu i u Stonu, izaslanik bosanskom paši, član Maloga vijeća i dva puta knez Dubrovačke Republike. Autor je opsežne povijesti Dubrovnika (Dubrovačke kronike – Croniche di Ragusa), koja se sastoji od 13 knjiga, a u kojoj je obuhvaćena dubrovačka povijest od 550. do 1451. U toj se kronici pretežno obrađuje politička i zakonodavna problematika vezana uz Dubrovačku Republiku. Pri izradbi kronike Rastić se u velikoj mjeri koristio arhivskom građom i kronikama Frane Gundulića iz XVI. st. te Ivana Marinova Gundulića iz XVII. st. Izvorni rukopis Rastićeve kronike danas je izgubljen, a najstariji su prijepisi onaj Serafina Crijevića i prijepis koji se čuva u franjevačkoj knjižnici u Dubrovniku (oba iz 1735). Služeći se tim prijepisima, djelo je 1893. u cijelosti prvi put tiskao Natko Nodilo, pod naslovom Chronica Ragusina Junii Restii. Poznato je da je Rastić napisao i nekoliko pjesama na hrvatskom i latinskom jeziku. (10)

Na današnji dan, 6. rujna 1921. godine, u Ljubaču kraj Dubrovnika, rođen je kipar Nikola Njirić. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završio je 1949.; bio je suradnik Majstorske radionice Antuna Augustinčića. Neko vrijeme djelovao je u Mostaru. Isprva je radio realističnu spomeničku plastiku (Spomenik Radi Končaru, 1957), potom je od 1960. postupnim reduciranjem oblikovao čiste oblike (Oblikovani dio debla, 1978; Ptica 2000). Bavio se sitnom plastikom i medaljerstvom. Nikola Njirić umro je u Dubrovniku 21. siječnja 2002. godine. (11)

Na današnji dan, u subotu, 6. rujna 2014. godine, u 76. godini života u dominikanskom samostanu Kraljice sv. krunice u Zagrebu preminuo je dominikanac, padre Ivo Martinić, u Dubrovniku posebno zapamćen po radu s mladima. 1969. g. osniva vokalno-instrumentalni sastav "Orlandovi dječaci" s kojima prvi u domovini izvodi "beat-misu", osniva i održava nedjeljnu "misu mladih" i božićnu "polnoćku mladih" na koje su, za vrijeme komunističkog režima dolazile tisuće mladih. Više puta bio je biran za priora samostana. Zaslužan je za obnovu, proširenje i obogaćenje dominikanskog samostanskoga muzeja u Dubrovniku. Za uspješan rad i zasluge dobitnik je "Nagrade Dubrovnika", 1991. g. Objavio je knjigu "Put prema slobodi" 1995. posvetivši je svima koji su žrtvovali ovozemaljski život za Dubrovnik i njegovu Hrvatsku. Poznati 'dubrovački' dominikanac padre Ivo Martinić, za Dubrovnik i Hrvatsku najtežih ratnih godina, bio jedan od ljudi koji su najviše doprinjeli da narod ne izgubi vjeru, moral i etiku, snagu za život i samopouzdanje u sebe i svoje sugrađane. (12) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Kako se rat bližio Dubrovniku, tako su u njemu rasle napetost i priprave, u sklopu kojih su se, osim područnih, osnivali i krizni štabovi u poduzećima i mjesnim zajednicama. Krizni štab poduzeća aerodrom »Dubrovnik« imenovan je 6. kolovoza, a potvrdio ga je Radnički savjet na današnji dan, 6. rujna 1991. godine. Imao je 7 članova, a predsjednik mu je bio direktor poduzeća. (13) 

Izvori i literatura:

(1) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 187

(2)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3)http://www.radiomarija.hr/Naslovnica/Aktualnosti/Misa-zadusnica-za-dominikanca-Ivu-Martinica.aspx

(4)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 82

(6) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 99

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 185

(8) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 187

(9) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(12)http://www.radiomarija.hr/Naslovnica/Aktualnosti/Misa-zadusnica-za-dominikanca-Ivu-Martinica.aspx

(13) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 18