Hrvatski radio

Radio Dubrovnik

08:20 / 11.03.2016.

Autor: Sebastijan Vukosavić

Gradoplov 11.03.2016.

Gradoplov

Gradoplov

Foto: HRT / HRT

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Prema zaključku koji nosi današnji datum, 11. ožujka 1490. godine, dvorana Vijećnice dubrovačkog Velikog vijeća, koja se ponekad nazivala i palača Velikog vijeća, produžena je jednim lukom nad arsenalom, a širina joj je ostala, kakva je i bila. (1) Na današnji dan, 11. ožujka 1532. godine, u zaključku Malog vijeća spominje se »turreta sub Sviezdan«, u kojem se određuje, da se za tu toretu uzmu dva stražara za noćnu stražaru. Ta je toreta, današnji Bokar. (2) Na današnji dan, 11. ožujka 1502. godine, u rodnom Dubrovniku je umro pjesnik Ivan GUČETIĆ, član Velikoga vijeća, sudac, a 1501. godine i knez Republike. (3) Na današnji dan, 11. ožujka 2015. godine, u Dubrovniku je održan jednodnevni Sajam zadruga hrvatskih branitelja. Svoje proizvode i usluge u Dubrovniku je tom prigodom predstavilo preko pedeset zadruga hrvatskih branitelja iz različitih dijelova Hrvatske. (4) U Dubrovačkoj Biskupiji obilježava se - Dan smrti don Milivoja Protića (1929 – 2007) (5) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Firmin, Tvrtko, Sofronij, Ivan, Dominik i Blanka. (6) Svake godine od 11. do 17. ožujka obilježavaju se Dani hrvatskog jezika. (7)

Na današnji dan, 11. ožujka te 1426. godine, Malo vijeće naređuje, da nova kula kod Sv. Margarite mora biti, mjereno sa vanjske strane, široka od istoka k zapadu i od strane brda prema moru 20 lakata (10,24 m) uključivši i debljinu zidova. Stari zid se treba podvostručiti, tako da bude debeo jedan pas (sežanj cca 2 m). U istoj debljini trebali su se izgraditi i ostali zidovi kule. Ta se kula prvi put spominje u zaključku Maloga vijeća od 25. veljače, kada ovo Vijeće zaključuje, da se podnese Vijeću umoljenih predstavka;  kod Sv. Margarite graditi zid, ili kulu. Ovu dvojbu Maloga vijeća, razriješilo je Vijeće umoljenih već idućega dana, kada je izglasalo da se kod Sv. Margarite gradi kula. (8)

Vijećnica dubrovačkog Velikog vijeća, koja se ponekad nazivala i palača Velikog vijeća «palatium maioris consilii«,nalazila se na prostoru, koji sada zauzima južni dio općinske zgrade, i to od današnjih njenih glavnih vrata do Kneževa dvora. Na pročelju prvoga kata, gdje je stvarno i bila vijećnica, zgrada je imala jednu triforu i dvije monofore slične onima na prvom katu palače Sponza. Nad triforom je bio kip sv. Vlaha, a nad monoforama kipovi Snage i Pravde. Ta dvorana je bila pristupačna samo iz Dvora, kroz ona velika vrata, nad kojima je natpis: OBLITI PRIVATORVM PVBLICA CVRATE. Vijećnica se prvi put spominje u zaključku Velikog vijeća 20. rujna 1303. godine, u kojemu se kaže, da se Vijeće sakupilo na znak zvona, prema običaju, u općinskoj dvorani Dubrovnika, »in sala comunis Ragusii«. Prema zaključku koji nosi današnji datum, 11. ožujka 1490. godine, dvorana, vijećnice produžena je jednim lukom nad arsenalom, a širina joj je ostala, kakva je i bila. Sredinom slijedeće godine određeno je, da se nova dvorana Velikog vijeća ne pregrađuje, već da i dalje čini samo jedan prostor. Konačno u svibnju 1493. godine zaključeno je, da se uz istočnu stranu vijećnice sagradi dvorana duljine 25 a širine 16 lakata za sastajanje Vijeća umoljenih. Ostaci zidanih vezova te prostorije vide se i danas na zidu Dvora nad krovom kazališta. Godine 1817. izgorjela je ta stara vijećnica, navodno ju je zapalio neki austrijski vojni činovnik, da bi prikrio svoje malverzacije s materijalom, koji je tu bio uskladišten. Zgrada nije potpuno izgorjela, te je sve do svoga rušenja bila djelomično pod krovom. U prvim nacrtima za gradnju kazališta nije bilo predviđeno rušenje njena pročelja, ali kada je sazrela ideja o gradnji općinske zgrade 1863. godine, pala je žrtvom ta krasna gotička građevina, zapisao je Lukša   Beritić u djelu Ubikacija nestalih gradjevinskih spomenika u Dubrovniku. Po želji Austrije, srušen je taj stari simbol njegove slobode, da bi na njegovu mjestu bila sagrađena zgrada u pseudorenesansnom stilu. Jedini ostaci te povijesne građevine, u kojoj su se stoljećima krojili republički zakoni, su kip Snage, koji je bio nad jednom monoforom, sada u lapidariju, reljef sv. Mihajla sa vrata fundika, sada uzidan u zid jedne kuće u Ulici Izvijačici, te oba stapa trifore i tri konzole monofora u istom vrtu. (9)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 11. ožujka 1502. godine, u rodnom Dubrovniku je umro pjesnik Ivan GUČETIĆ, rođen u Dubrovniku 1451. godine, član Velikoga vijeća, višegodišnji sudac, a 1501. godine i knez Republike. U dubrovačkome humanističkom krugu cijenjen kao vrstan poznavatelj latinskoga i grčkoga jezika. Posjedovao je bogatu knjižnicu s djelima Livija, Terencija, Aristotela (Etika), Donata, Ovidija, Cicerona i dr. Prijateljevao je s Marinom Bečićem i Serafinom Marijom Crijevićem. Od njegova opsežnoga pjesničkog opusa danas su poznate tek tri kraće prigodnice. Sam je spalio tri knjige ljubavne poezije, a izgubljena je i njegova novela Dupin (Delphinus). Mlađi suvremenik i prijatelj Ilija Crijević drži ga začetnikom humanizma u Dubrovniku. Ivan gučetić oporukom je znatan dio imutka ostavio u javne svrhe. (10)

Na današnji dan, 11. ožujka 1673. godine, u Dubrovniku je rođenpjesnik Pero CONTISTA. Školovao se u Budislavićevu kolegiju u Dubrovniku. Bio je član Akademije »od šturaka« i njezin prvi prisjednik, uz dramatičara Antuna Gleđevića. To literarno društvo, osnovano u vrijeme književnih neslaganja u Dubrovniku, kasnije je nazvano i »Accademia degli Invidiati«. Od njegova književnoga rada nije se ništa sačuvalo. Sve što se do sada o Perovu pjesnikovanju zna temelji se na tekstu dijaloga u dubrovačkoj preradbi Moliereova Mizantropa (At prvi, šena druga), iz kojega se može zaključiti da je Contista bio vjerojatno prigodničarski pjesnik, ali slab stihotvorac, o kojem se pričalo s podsmijehom. (11)

Na današnji dan, 11. ožujka 1970. godine, u Dubrovniku jerođenporučnik bojnog broda Bruno Glanz, student Pomorskog fakulteta, trajno nastanjen u Dubrovniku, poginuo 6. prosinca 1991. kod hotela "Libertas", kao pripadnik HRM-e, prilikom izvršenja borbene zadaće. (12)         

Izvori i literatura:

(1) LUKŠA   BERITIĆ, UBIKACIJA NESTALIH GRADJEVINSKIH SPOMENIKA U DUBROVNIKU, PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI, IZDANJE KONZERVATORSKOG ZAVODA DALMACIJE U SPLITU 1956., Str 48,49,50

(2) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 132

(3) HBL Olga  Perić (2002)

http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(4) https://branitelji.gov.hr/vijesti/ministar-matic-na-sajmu-zadruga-hrvatskih-branitelja-u-dubrovniku/1085

https://branitelji.gov.hr/vijesti/sajam-braniteljskih-zadruga-u-dubrovniku/1078

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(7) https://hr.wikipedia.org/wiki/Dani_hrvatskoga_jezika

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 46

(9) LUKŠA   BERITIĆ, UBIKACIJA NESTALIH GRADJEVINSKIH SPOMENIKA U DUBROVNIKU, PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI, IZDANJE KONZERVATORSKOG ZAVODA DALMACIJE U SPLITU 1956., Str 48,49,50

(10) HBL Olga  Perić (2002)

http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) HBL Miljenko Foretić (1989)

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -155-

Emisija

Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 7 sati i 45 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Poslušajte u Slušaonici