Gradoplov 11.07.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 11. srpnja 1280. godine, donesen je zakon koji nosi naslov „O paljevini koliba, kako treba nadoknaditi štetu i platiti. (1) Na današnji dan, 11. srpnja 1898. godine, Dalmatinsko namjesništvo, odobrilo je naziv tada osnovanog „Društva za promicanje interesa Dubrovnika“. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena:; Dobroslav, Olga i Bertrand.Danas se slavi Sv. Benedikt (zaštitnik Europe) (3) 11. srpnja, Svjetski je dan stanovništva i Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

U zadnjem desetljeću XII. st. Dubrovčani su sklopili više ugovora s jadranskim primorskim gradovima. Iz 1199. sačuvala su se dva prijateljska ugovora, oba s gradovima iz sjevernog područja talijanske obale Jadranskog mora, i to s Fanom i Jakinom. Sačuvanu ugovornu ispravu grada Fano napisao je na današnji dan, 11. srpnja 1199. godine.^8S njegov notar Fortino, i ona je općeg tipa. Prema njoj, Dubrovčani mogu slobodno dolaziti u Fano, gdje su pod zaštitom vlasti; ako im se netko usudi napakostiti, bit će kažnjen strogom kaznom. Pretpostavljamo da su sličnu ispravu izdali i Dubrovčani gradu Fanu. (13) 

Slobodni građani u Dubrovniku su najbrojniji i najvažniji dio gradskog stanovništva. Privredni razvitak Dubrovnika zahtijevao je i uvjetovao veliki priliv stanovništva u grad, i to ne samo iz neposrednog zaleđa Dubrovačke Republike već i iz udaljenih krajeva Bosne, Srbije, Dalmacije, Hrvatske, Italije itd. Potražnja za stambenim prostorom je izrazita i daleko prema­šuje potrebe, pa mnogi ljudi stanuju po pećinama ili primitivnim »kućica­ma« uz more, između »crkve sv. Jakova i gradskih vrata na Pločama«.(191) Zbog njih je u Malom vijeću, na današnji dan, 11. srpnja 1440. godine, donesena odluka da se svi otuda isele i da se po pećinama nitko više ne naseljava. (14) 

U Dubrovniku već u početku XIV.st., vatrogasna služba bila je na zavidnoj visini, i to je - koliko nam je poznato - najstarija vatrogasna služba u našoj zemlji. Prva uredba, o organizaciji vatrogasne službe, pod naslovom „De igne“ - o vatri, donesena je1309. godine. U Dubrovačkom statutu nema nijednog zakona koji bi govorio o kaznama za palikuće. Međutim, ima jedan koji govori o naknadi štete za spaljene kolibe na najstarijem području Dubrovnika, na tzv. Astareji i na dubrovačkim otocima. To je zakon donesen na današnji dan, 11. srpnja 1280. godine, a uvršten je u VIII. knjigu Statuta kao poglavlje 35, i nosi naslov „O paljevini koliba, kako treba nadoknaditi štetu i platiti.“ Prema tom zakonu, ako bi bila spaljena neka koliba na spomenutom području, a ne bi se mogao otkriti krivac, štetu koja bi nastala na kolibi, stvarima u njoj, drveću i lozama oko kolibe, morali su nadoknaditi stanovnici onog mjesta (contrate) ili otoka, prema procjeni ljudi koje bi izabrao knez sa svojim sucima. Očito je da se radilo o siromašnim kolibama, jer se u zakonu kaže da spaljena koliba sa svom robom koja bi se u njoj mogla naći, ne smije biti procijenjena na više od 5 perpera. Ovdje se, dakle, radi samo o naknadi štete od strane stanovnika područja na kojem je spaljena koliba. U slučaju da se ne uspije otkriti krivac, a kakva je kazna bila namijenjena krivcu, zakon ništa ne kaže. No, nije neosnovano pretpostaviti da ga je čekala smrtna kazna. Takva pretpostavka dobiva potvrdu u jednom poglavlju (46) Lastovskog statuta, u kojoj se palikuće izjednačavaju s ubojicama, a za ubojice je bila propisana smrtna kazna. (5) 

Da bi se nesmetano odvijala bogata trgovina preko dubrovačke luke i da bi Grad bio zaštićen od napada gusara, Dubrovnik je vrlo rano morao imati orga­niziranu borbu protiv gusara. To pokazuju i arhivski podaci jer »(...) gotovo i nije bilo godine u kojoj nije Dubrovnik oružao jednu ili više puta po nekoliko svojih brodova za borbu protiv gusara ili za zaštitu svojih brodova«. Svakako najveća akcija dubrovačkih ratnih brodova izvršena je 1409. Dana 11. srpnja, te 1409. godine, Vijeće umoljenih je zaključilo da brodovlje pođe u potjeru za bro­dovima Ladislava Napuljskog. Dubrovačka flota u sastavu od sedam bro­dova (šest galija i jednog brigantina) pobijedila je 13. srpnja 1409. u Pelješ­kom kanalu Ladislavovu flotu. »Po nekim piscima Ladislavova se flota sastojala od 9 galija i 2 brigantina, što znači da je Dubrovnik koji je tu flotu pobijedio morao imati vrlo jaku mornaricu«. Ako se želi dobiti prava slika o brojnosti i veličini dubrovačkog brodovlja, treba ga usporediti s brodovljem drugih gradova na istočnojadranskoj obali. »Prema suvremenim izvorima XIV i početkom XV st. naoružavale su povremeno dalmatinske komune: Zadar, 1 galiju, 1 galijicu (galijotu), više manjih brodova. Ši­benik, 1 galijicu (galijotu), više manjih brodova. Trogir, 1 galiju, 1 galijicu (galijotu), 1 brigantin i više manjih brodova. Split, 1-2 galije, 1 galijicu (galijotu), više manjih brodova. Korčula, 1 galijicu (galijotu), 1 brigantin. Dubrovnik, 1-6 galija, 1-2 ga- lijice (galijotu), 1-5 brigantina, 1 lignuma i drugih manjih brodova i barka«. Poznato je da ni drugi gradovi na istočnojadranskoj obali (npr. susjedni Kotor) nisu posjedovali više od jedne galije, pa se može zaključiti da je Du­brovnik imao više galija nego gotovo sve dalmatinske komune zajedno. (6) 

20-te i 30-te godine 16. stoljeća obilježile su dvije velike afere koje su uzbunile Dubrovnik. Prva, iz 1525. g. vezana je uz pripremanje izdaje Stona ljudima iz Krajine, u čemu je sudjelovao Ivan Chini de Tanis, a druga je, najveća dubrovačka špijunska afera 16. stoljeća, afera Bučinčić u srpnju 1536. Razumljiva je uzbuna koja je nastala u Senatu kad se doznalo za pripremanje izdaje Stona ljudima iz Krajine. Okrivljeni dubrovački podanik Ivan Chini de Tanis  bio je uhićen i u okovima doveden iz Stona u Dubrovnik. Ispitivanje je započelo 17. lipnja, a kako Senat nije bio zadovoljan rezultatima istrage, na današnji dan, 11. srpnja te 1525. godine, zaključio je da se ponovno primijeni tortura, sve dok Tanis ne prizna istinu o svojim izdajničkim pregovorima s ljudima iz Krajine. Tortura je bila tako žestoka da je Ivan nije izdržao, umro je. Vijeće umoljenih zaključilo je da ga se iznese izvan grada kao izdajnika i najgoreg građanina, te da mu se mrtvom odrubi glava. Istodobno, dano je ovlaštenje knezu i Malom vijeću da konfisciraju sva pokretna i nepokretna dobra. Senat je objavio proglas u Gradu i Stonu, kojim se prijetilo da će svaki onaj, bilo žena ili muškarac, koji bi prigovarao onome što je odlučilo Vijeće umoljenih protiv izdajice Ivana Chini de Tanis, koji je usmrćen na torturi, ili koji bi govorio protiv bilo koga od Vijeća umoljenih, riječju ili djelom, morati izdržati 6 mjeseci zatvora, te na 10 godina biti lišen svih službi i povlastica. Konačno, da bi se ovjekovječila uspomena na otkrivanje izdaje, Senat donosi odluku da se svake godine na dan sv. Petra i Pavla čini svečana ophodnja i služi svečana misa u crkvi sv. Vlaha u Stonu. *Najveća dubrovačka špijunska afera 16. stoljeća, afera Bučinčić u srpnju 1536. godine dobila je dramatične razmjere. Mihajlo i Pavao Bučinčić namjeravali su napasti sam teritorij Dubrovačke Republike. Je li u tu zavjeru bio izravno umiješan kralj Ferdinand, odnosno nije li bila zamišljena njegovom inicijativom, iz do sada poznatih izvora ne možemo razabrati. Činjenica je međutim da je u nju bio umiješan stanoviti Kamilo iz Romagne, kapetan vojske ugarsko-hrvatskog kralja Ferdinanda, koji je zajedno s Pavlom trebao navaliti na Ston i zauzeti ga. Bućinčići su već prethodne godine na tajnoj sjednici Vijeća umoljenih proglašeni izdajicama i odmetnicima, a na današnji dan, 11. srpnja te 1536. godine, tajno Vijeće umoljenih zaključuje da se sinovi obaju Bučinčića protjeraju s područja Republike čim navrše 14 godina.* **Ta afera među vlastelom u Dubrovniku izbila je 1532. Tada je senator Bučinjelić optužen i osuđen za veleizdaju i zatvoren na godinu dana »morskog zatvora« i doživotni gubitak svih vlastelinskih prava, zbog tajnog izvještavanja stranaca o političkim i vojnim prilikama u Turskoj. Nakon bjega iz zatvora i iz Republike, s bratom Pavlom, uskoro započinje djelovanje protiv Republike, zbog čega ih dubrovačka vlada proglašava veleizdajnicima i raspisuje ucjene za njihove glave, konfiscira im svu imovinu i briše ih sa spiska vlastele. Braća Bučinjelić zadnji put se spominju u patentu, koji iz 1549. godine, a kojim Dubrovnik objavljuje da su oba brata Bučinjelića osuđena na smrt i da će njihov ubojica biti nagrađen.** (7) 

Jedna hvalevrijedna inicijativa vođenja brige o svome gradu pokrenuta je u Dubrovniku krajem 19. stoljeća. U želji za osnivanjem jednog „društva“ čiji bi osnovni postulati bili uljepšavanje i uređivanje grada i njegovih predgrađa, te zelenih površina, javnih parkova i urbanih šetališta, u drugoj polovici siječnja 1897. godine četvorica građana: Matej Šarić, Baldo Kosić, Jero Pugliesi i L. Täuber, svi s naglašenim osjećajem za pitanje javnog rada u interesu Dubrovnika, osnovali su „Društvo za promicanje interesa Dubrovnika“. To se dogodilo već početkom veljače 1898. godine, stvaranjem novog, šireg odbora, čiji je prvi zadatak bio osnovati „Klimatično društvo“. No društvo ipak nije nazvano „klimatičnim društvom“, već je pri izradi društvenog pravilnika, koji je svojim rješenjem, na današnji dan, 11. srpnja 1898. godine, odobrilo tadašnje Dalmatinsko namjesništvo, dobilo naziv „Društvo za promicanje interesa Dubrovnika“. Prvi veliki projekt ovog Društva, koje djeluje i danas pod imenom „DUB“, bilo je uređenje parka Gradac, koji je svečano otvoren 23. srpnja 1898. godine. Do 1. svjetskog rata, Društvo je uredilo park na Pilama tijekom 1904., te da je 1913. godine imalo ozbiljnu namjeru urediti  javno kupalište na Pločama. Nakon ratnih i dviju poratnih godina, kada su ugašene sve aktivnosti „Društva“, i tijekom kojih su bili zapušteni općinski putovi, ceste i parkovi, sama po sebi nametnula se potreba njegove obnove, na tragu  prijeratnih aktivnosti. Do toga je došlo potkraj veljače 1921. godine, a 9. ožujka iste godine, održana je i skupština „Društva“. Zaključci skupštine bili su da se „Društvo“, na temelju novih pravila reorganizira, te da će ubuduće novi naziv biti: „DUB – društvo za razvitak Dubrovnika i okolice“. (8) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 11. srpnja 1928. godine, u Nišu je rođenredatelj i pisac Tomislav Durbešić. Postavio je više od 150 kazališnih predstava, među kojima i one na Dubrovačkim ljetnim igrama. Režirao je djela hrvatskih i svjetskih klasika te opere. Važnije režije: Sedmorica protiv Tebe, Agamemnon (Eshil), Novela od Stanca (M. Držić), Vučistrah (P. Kanavelić), Kristofor Kolumbo (M. Krleža), Macbett. Autor je više zbirki pjesama.Tomislava Durbešića pamtimo i po njegovom sudjelovanju u konvoju Libertas i razbijanja trostruke blokade Dubrovnika. (9)

Na današnji dan, 11. srpnja 1930. godine, u Splitu je  rođen matematičar i povjesničar znanosti Žarko Dadić, doktorirao iz primijenjene matematike disertacijom Kritičko istraživanje Boškovićevih radova o određivanju staza kometa. Organizirao je skupove o hrvatskim znanstvenicima (1968. o Marinu Getaldiću, 1983. o Stjepanu Gradiću i 1987. o R. Boškoviću) i za svaki priredio zbornik radova. Objavio je cjelokupna Getaldićeva djela, Marini Ghetaldi Opera omnia (Zagreb 1968), a hrvatski prijevod šest Getaldićevih djela priredio je za tisak i popratio komentarima (Zagreb 1972). Sudjelovao je i u priređivanju prijevoda Boškovićeve Teorije prirodne filozofije (Zagreb 1975). U prvu skupinu njegovih radova idu oni u kojima je analizirao i kritički ocijenio djela pojedinih hrvatskih znanstvenika, napose dubrovačkih, Ruđera Boškovića, Marina Getaldića, Stjepana Gradića, i Nikole Nalješkovića. (10) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u subotu 11. srpnja ratne 1992. godine, oko 11 sati napadnuta je HV na granici s BiH iz smjera trebinjske općine. U 13 sati oglašena je opća opasnost. HV snažno je odgovorila na topnički napad na uže gradsko područje iz smjera aerodroma i Trebinja. Meta napada bili su svi dijelovi grada od Sv. Jakova, preko Ploča, Starog grada, Montovjerne, Lapada, do Gruža i Babinog Kuka. U večernjim satima pojačan je napad na sve dijelove grada iz smjera okupiranih Konavala. U napadima na Grad i njegova uža predgrađa toga je dana ranjen jedan civil. (11)   Toga dan, 11. srpnja 1992. godine, na Južnom bojištu poginuli su pripadnici 1. brigade HV-e: Božidar Filkas i Stjepan Kaniški, *te pripadnik 102. brigade HV-e, Zdravko Fiolić. (12) 

Izvori i literatura:

(1)http://www.dubrovacki-vatrogasci.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1&Itemid=2

(2) SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 18,19,20

Perić, I. „Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do 1941. godine“, Zavod za povijesne znanosti istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 1983., str. 140.

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5)http://www.dubrovacki-vatrogasci.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1&Itemid=2

(6) ANTUN NIČETIĆ – POVIJEST LUKE, str. 150

(7) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 170,171

* VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str, 27,28

** HBL Anto Lešić (1989)

(8) SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 18,19,20

Perić, I. „Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do 1941. godine“, Zavod za povijesne znanosti istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 1983., str. 140.

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

http://www.monitor.hr/clanci/uz-smrt-tomislava-durbesica-oprostajni-govor-nedjeljka-fabria-na-komemoraciji-u-hnk-u-jedan-po-jedan-odhodu/14188/

(10) HBL Stjepan Krasić (1993)

(11) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 559

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-255-*258-

(13) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 51

 (14) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 50