Gradoplov 11.10.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN U zaključku Vijeća umoljenih, na današnji dan, 11. listopada 1381. godine, spominju se gradska vrata »Porta magna«, sadašnja gradska »Vrata od ribarnice«, druga najstarija sačuvana gradska vrata. (1) Na današnji dan, 11. listopada 1453. godine, Malo vijeće naređuje, da se u roku od 8 dana poruše i sravne sa zemljom sve kućice koje se nalaze izvan gradskih zidina u jarku i na općinskom zemljištu. Ljudi i obitelji, koje u njima stanuju, mogu poći stanovati, gdje hoće, kaže se u naređenju Malog vijeća. (2) Na današnji dan, 11. listopada 1895. godine, u Splitu je rođen hrvatski skladatelj Jakov Gotovac, autor glazbne čarolije Gundulićeve Himne slobodi. (3) Katolička crkva danas se sjeća Sv. Ivana XXIII. Pape. (4) Uz današnji dan u katoličkom kalendaru upisana su imena: Filip, Emilijan, Milan, Bruno i Andronik. (5) Međunarodni jedan borbe protiv prirodnih katastrofa. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

U 1251 godini nalazimo za arhivsko pita­nje Dubrovnika vrlo važan izvor. Tada je spor između du­brovačkog i barskog nadbiskupa oko crkvene jurisdikcije počeo opet ulaziti u akutnu fazu. Dubrovačkom nadbiskupu trebale su stare papinske bule i ostale isprave, kako bi  potkrijepio svoje gledište. U dubrovačkom arhivu nalazimo nadbiskupovu priznanicu koja nosi današnji datum, 11. listopada 1251. godine, kojom priznaje, da je od prokuratora - čuvara svetačkih relikvija, papinskih i ostalih isprava primio odnosne isprave, a za bulu Grgura IX., kojom je sam imenovan nadbiskupom, izjavio je, da se nalazi kod njega. (8) 

Zaključak Vijeća umoljenih od 11. listopada 1381. godine, spominje gradska vrata koja naziva »Porta magna«.Riječ je o sadašnjim gradskim »Vratima od ribarnice«. Ta vrata su neko vrijeme bila najveća gradska vrata, a prvi se put spominju u zaključku iz srpnja te godine, kada isto vijeće donosi zaključak da se napravi gradski zid iznad ribarnice, gdje se do tada nalazilo predziđe, te da se na tom zidu napravi i jedna kula, a kroz njega da se naprave gradska vrata. Vrata imaju šiljasti gotski luk, ali izrada kamenja samog luka, u kojemu je najdonji najkraći, a najgornji najdulji, tako da unutarnji rub ima jednu, a vanjski drugu središnju točku kružnog segmenta, odaje ostatke romanike. Nad vratima je u masivnoj gotičkoj niši kip sv. Vlaha iz XV. stoljeća. To su druga najstarija sačuvana gradska vrata, koja su još u funkciji. (9) 

Dubrovčani su smatrali, da se žito koje su čuvali za slučaj oskudice, najbolje uzdržava u kamenu izdubenim i dobro obzidanim jamama, koje su nazivali »Rupe« a kojih je bio veliki broj u Dubrovniku. Nakon što je 30. si­ječnja zaključeno da se na Sokol pošalje jedan majstor i potreban broj zidara za kopanje takvih rupa, čiji je kapacitet trebao biti najmanje 5 kola žita, na današnji dan, 11. listopada, te 1482. godine, ta se rupa spominje kao već gotova, jer se u nju smješta 150 stara žita kupljenog od Junia Bobalića. (10) 

Poznato je da je u srednjem vijeku, pa tako i u Dubrovniku  vladao veliki interes za moćima svetaca. Riznica – moćnik Dubrovačke katedrale čuva161 numeriran predmet izuzetno kulturno - povijesno značajnih i vrijednih kulturnih dobara i moćiju svetaca. *Među njima je i ruka sv. Ivana Krstitelja. Osim svojojm ljepotom, optočena lijepo izrađenom filigranom i pohranjena u raskošnom srebrnom kovčežiću,  pozornost plijeni i po burnoj povijesti koja se ispreplela oko njenog dolaska i ostanka u Dubrovniku. Njen dolazak uz Dubrovnik povezan je uz prvi dolazak u Dubrovnik franjevca Đuro Dragišić iz Srebrenice. Prvi Dragišićev boravak u Dubrovniku vezan je, dakle, uz moći sv. Ivana Krstitelja.  Prva vijest o tome zabilježena je na sjednici Senata na današnji dan, 11. listopada 1487. godine. Tada je zapisano“Prvi je prijedlog da naša vlada mora dati bratu Đuru, koji nam je ranije darovao ruku za koju on kaže da je sv. Ivana Krstitelja, četiri lakta tankog brokata da se pokrije Gospodinov grob blizu Jeruzalema. A gospoda rizničari dužni su davati iz riznice istom bratu Đuru jednu mantiju svake godine, dok bude boravio u Dubrovniku. Naime, Dragišić se ploveći iz Svete zemlje prema Italiji, u rujnu ili listopadu 1487. g. zaustavio u Dubrovniku. Razlog zaustavljanja i njegovo ustupanje moćnika ruke sv. Ivana Krstitelja Dubrovčanima postat će višegodišnjim prijeporom između Dubrovčana i Firentinaca, kamo je dragišić nosio relikviju, pa i same Svete stolice i Pape Inocenta VIII. Prijepor i višegodišnji sporje završen, na obostrano zadovoljstvo  u kolovozu 1491. g. tijekom Dragišićevog drugog boravka u Dubrovniku, nakon kojega je započela njihova plodna suranja. Tijekom njegovog boravka u Dubrovniku od 1496 do 1500., tada već magister Đuro Dragišić stekao je status najvećeg dubrovačkog propovijednika. On je svojim djelom napisanom u Dubrovniku“De natura Angelica” (izdanom u Firenci 1499.), a koje se čuva u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku i spada među najljepše primjerke inkunabula (knjige štampane prije 1500. godine) sa zanosom govorio o Dubrovniku i Dubrovčanima, a (upravo na poticaj grada Dubrovnika) pisanjem čuvene Obrane Savanarole, tada usamljen ustavši u obranu napadanog Girolama Savonarole, kojega je Martin Luther smatrao pretečom reformacije, Đuro Dragišić u tadašnjem svijetu pronio je slavu Dubrovnika više negoli ijedan pravi Dubrovčanin. Zapisao je to, i puno više o ovom velikom franjevcu , istaknutom teologu, filozofu, humanistu i govorniku, Zdravko Šundrica, u knjizi Tajna kutija Dubrovačkog arhiva I. (11) 

U XV stoljeću u Europi se pojavljuju prve mačevalačke škole. Mačevalačka vještina bila je poznata i starim Dubrovčanima, o čemu svjedoči odluka Malog vijeća, donesena na današnji dan, 11. listopada 1491. godine. Prema toj odluci trebao je, umjesto dvojice barabanata, za potrebe Kneževa dvora, biti primljen u službu učitelj mačevanja Gatto de Andre. Da se mačevanje držalo korisnim, svjedoči i preporuka dubrovačkog filozofa i pisca 16. stoljeća Nikole V. Gučetića. On dubrovačkoj mladeži preporučuje, uz ostale tjelesne vježbe, i mačevanje, a smatra da mačevanje treba biti obvezan obrazovni predmet u sklopu gimnastike. Kad u knjizi O ustrojstvu republika analizira duh čovjekov, preporučuje da se on okrijepi tjelesnim vježbama, pa spominje pored ostalih i "igre mačem". Spomenimo i da je mač u 14. stoljeću bio obvezno naoružanje ne samo otočana već i noćnih stražara, barabanata i mornara na brodovima. U istom su stoljeću u Dubrovniku bile poznate četiri vrste mača (obični, veliki, mali i slavenski mač). Mač se kao osobno naoružanje zadržao i nakon pojave vatrenog oružja, sredinom 14. stoljeća. (12) 

Kroz povijest Dubrovačke republike, brojni su javni i crkveni spomenici kojih više nema. Crkva sv. Teodora, nalazila u seksteriju Pustierna, negdje na položaju nekadašnjeg kompleksa sudskih zatvora. Spominje se još 1281. godine, a 1535. Andrija Đurđević i Alois Gučetić grade kod te crkve ubožište, odnosno hospicij za siromahe, te se u tu svrhu uzima i zgrada, gdje su prije stanovale isposnice. Marin Gučetić u svojoj oporuci, 11. listopada 1543. godine, spominje ženski hospital kod crkve sv. Teodora, koji je on o svom trošku sagradio. Zgrada je imala 2 kata i 16 soba, od kojih je 5 bilo za siromašne plemkinje, 4 za siromašne pučanke, 4 za pučanke pripadnice bratovštine Lazarina, a 3 za poslugu. Prije 23. ožujka 1782. godine, hospital je izgorio i navedenog dana, kaže se, da se nalazi kod porušene crkve sv. Teodora. Na mjestu tog hospicija sagrađen je 1785. god. t. zv. »konsekvatorij« (odgojni zavod za napuštene mlade djevojke). Zbog prisilnog francuskog zajma god. 1799. Vlada Republike je ukinula taj zavod, a 1801. g. prodala zgradu Bratovštini svećenika za 17.000 dubrovačkih dukata. Austrijske vlasti su u prvoj polovini XIX. stoljeća zgradu upotrijebile za sudske zatvore. Od stare crkve, koja je bila u blizini tog položaja, nisu do danas poznati nikakvi ostaci. (13) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 11. listopada 1895. godine, u Splitu je rođen hrvatski skladatelj Jakov Gotovac. Kao skladatelj ostavio orkestralna, scenska (sedam opera), vokalna i vokalno-instrumentalna djela te harmonizirao nar. napjeve iz Dalmacije za muški i mješoviti zbor. Osobitu je popularnost stekao orkestralnim Simfonijskim kolom i operom Ero s onoga svijeta. Prema Noveli od Stanca M. Držića spjevao je Vojmil Rabadan libreto za Gotovčevu opernu jednočinku Stanac. Uoči zagrebačke praizvedbe autor je izjavio: »Ostao sam stari Gotovac. Stanca sam radio u svom realističkom stilu, jer smatram da je to za nas, i za Slavene uopće, najbliži i najuvjerljiviji stil komponiranja (…) Držićevu komediju smatram remek-djelom scenske dramaturgije« (Vjesnik, 6. XII. 1959).Jakov Gotovac svoje zasluženo mjesto ima kroz povijest Dubrovačkih ljetnih igara, a posebno u večeri otvorenja Igara, kada opčarani slušamo ponosne stihove Gunduličeve Himne slobodi koju je veličanstveno uglazbio upravo Jakov Gotovac. (14)

Na današnji dan, 11. listopada 1931. godine, u Bošnjacima je rođena glumica Nada Subotić. Od glumačkih početaka nastupala je na Dubrovačkom ljetnom festivalu kao Robinja (Hanibala Lucića), te Mara Beneša u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji. (15) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u petak 11. listopada ratne 1991. godine, gađan je Sustjepan. Predsjednik kriznog štaba Željko Šikić, gradonačelnik Pero Poljanić i član Izvršnog vijeća Hrvoje Macan u nazočnosti promatrača EZ-a sastali se na moru blizu Molunta, na razaraču »Kotor« sa zapovjednikom vojno-pomorskog sek­tora Boka admiralom Miodragom Jokićem. Dogovoren je prekid vatre i sastanak sljedećeg dana na početku zračne luke u Čilipima. *Ivo Stjepović u knjizi ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, za ovaj je dan zapisao: "Moglo bi se reći da je glavna briga kako nabaviti koju litru vode, pogotovo one koja je upotrebljiva za piće i kuhanje. Taj posao revno obavlja Katarina. Stajući u dugački red na Placeti, strpljivo čeka da dobije svoje tri-četiri litre. Ako je posuda slučajno veća od pet litara slijede primjedbe djelitelja, a i posuda redovito ostaje poluprazna. U takvom raspoloženju prolazi još jedan ratni dan," zapisao je Ivo Stjepović.* (16) 

Izvori i literatura:

(1) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 30, 31

(2) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 60

(3) http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/gotovac-jakov/

Autor: Nedjeljko Fabrio

(4) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(8) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 319,320

(9) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 30, 31

(10) LUKŠA BERITIĆ, TVRĐAVA SOKOL U KONAVLIMA, Str. 26

(11)http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&layout=item&id=83&Itemid=543

* ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 1, str. 145-185

(12) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 21,22,23

(13) LUKŠA   BERITIĆ, UBIKACIJA NESTALIH GRADJEVINSKIH SPOMENIKA U DUBROVNIKU, PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI, IZDANJE KONZERVATORSKOG ZAVODA DALMACIJE U SPLITU 1956., Str 64

(14) http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/gotovac-jakov/

Autor: Nedjeljko Fabrio

(15) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(16) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 528

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 22