Gradoplov 11.12.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 11. prosinca 1947. godine, u Dubrovniku je rođen Miljenko Bratoš, sekretar općinskog Sekretarijata za narodnu obranu, jedan od najzaslužnijih organizatora obrane Grada, ratne 1991. (1) Na današnji dan, u srijedu 11. prosinca 1991. godine, brodom se u Dubrovnik prvim put vratilo i nešto povratnika. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Damaz, Sabin, Hugolin, Damir, i Josip Egip. (4) 11. prosinca - Međunarodni je dan planina i Dan UNICEF-a. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 11. prosinca 1424. godine, Malo vijeće naređuje nadstojnicima oružane, da poprave lučki lanac, koji je razbijen i devastiran. Spomenimo da se ovaj lanac, koji je služio za obranu luke, prvi put spominje u zaključku donesenom dvadeset drugog ožujka 1346. godine, kada se određuje da se za zatvaranje luke na­pravi željezni lanac, koji će se po noći zakvačiti za kulu sv. Luke i rastegnuti do Mula. Sam Lučki lanac: Catena portus, lanac je, kojim se zatvarao ulaz u luku. Taj se lanac do pred kreaj XV. sto­ljeća pružao od kule Mula do kule sv. Luke. Nakon što je sagrađen lukobran, lanac se pružao od lukobrana do kule Mula odnosno do tvrđave sv. Ivana. Lanac, o kojem je riječ, nije bio lanac u pravom smislu riječi, već su to bile paralelno postavljene drvene grede, spojene u blizini obaju krajeva komadima lanca. Slični lanci pod nazivom »barikada« upotrebljavali su se i u oba svjetska rata za zatvaranje luka. (6) 

Na današnji dan, 11. prosinca 1490. godine, Vijeće umoljenih imenovalo je dubrovačkog konzula za Aleksandriju. Tijekom XV. st. razvila se preko luke Aleksandrije živahna trgovina s Egiptom, pa je tamo nastala i dubrovačka trgovačka kolonija. Ne znamo je li trgovine bilo i ranije, no zabilježeno je da je Vijeće umoljenih 11. prosinca 1490. imenovalo dubrovačkog konzula za Aleksandriju²⁴⁹. U Egiptu su u taj mah vladali Mameluci. Godine 1510. ostvaruju se kontakti između dubrovačke vlade i egipatskog sultana; ovaj potonji šalje dubrovačkom knezu svoj ukaz, kojim dubrovačkim trgovcima dopušta dolaziti u Aleksandriju i u njoj se naseljavati. Dubrovački knez pak piše namjesniku luke Aleksandrije Saifu din Hodabardi te ga moli da dade vjeru dubrovačkim trgovcima i učini sve da im se osigura prikladno mjesto za trgovanje, kakvo imaju i ostali trgovci. Namjesnik Saif din Hodabardi izdaje u Aleksandriji 25. lipnja 1510. odluku kojom potvrđuje da je primio pismo dubrovačkog kneza te udovoljava njegovim molbama. Daje vjeru dubrovačkim trgovcima i obećava im han - mjesto za stanovanje; dopušta da nastave dosadašnjim trgovanjem s muslimanskim trgov­cima, jamčeći im pri tom potpunu slobodu i sigurnost, ali traži da oni dubrovački trgovci koji su muslimanskim trgovcima ostali dužni novaca, pošalju u nadoknadu trgovačku robu. (7) 

Na današnji dan 11. prosinca 1497. godine, donesen je Zaključak o određivanju vratara za gradska vrata naziva »Porta magna«. Riječ je o sadašnjim gradskim »Vratima od ribarnice«. Ta vrata su neko vrijeme bila najveća gradska vrata, a prvi se put spominju u zaključku iz srpnja 1381. godine kada isto vijeće donosi zaključak da se napravi gradski zid iznad ribarnice, gdje se do tada nalazilo predziđe. Zatim, da se na tom zidu napravi i jedna kula, a kroz njega da se naprave gradska vrata, gdje se vidi, da će najbolje odgovarati. Vrata imaju šiljasti gotski luk, ali izrada kamenja samog luka, u kojemu je najdonji najkraći, a najgornji najdulji, tako da unutarnji rub ima jednu, a vanjski drugu središnju tačku kružnog segmenta, odaje ostatke romanike. Nad vratima je u masivnoj gotičkoj niši kip sv. Vlaha iz XV. stoljeća. To isu druga najstarija sačuvana gradska vrata, koja još vrše svoju funkciju. (8) 

Talijanski povjesničar, teolog i pjesnik Serafino Razzi, autor knjige Povijest Dubrovnika objavljene 1595. g., prve tiskane povijesti Grada, od 1587. do 1589. g. bio je nadstojnik svih dominikanskih samostana na području Dubrovačke Republike i vikar Dubrovačke nadbiskupije. *Jedan zanimljiv zapis povezuje Razzija i Dubrovnik, točno deset godina prije njegovog dolaska i uspješnog boravka u Dubrovniku. Tada prior dominikanskog samostana u talijanskoj luci Vasto na Jadranskomu moru, Serafino Razzi, opisao je detaljno jednu veliku dubrovačku karaku koja je tamo uplovila, na današnji dan, 11. prosinca 1577. godine, čemu možemo zahvaliti što danas znamo kako su izgledali dubrovački trgovački brodovi iz toga doba. U Razzijevu opisu se uz ostalo navodi da je karaka imala nosivost od 1.200 kara (od latinske ri­ječi carrus i talijanske carro, a iznosila je oko 2/3 današnje brodske registarske tone), da joj se posada sastojala od 140 pomoraca, da su na njoj plovili bombardijeri (kumburaši), liječnik i pisar, te da je imala kovačku i drvodjelsku radionicu. Osobito je zanimljiv Razzijev podatak da su na karaki bila po­sebna brodska skladišta u kojima je držano krdo svi­nja, puno kunića i jako mnogo kokoši, kojima se hranila posada. U sredini broda nalazio se mali zde­nac, iz kojeg se pitka voda izvlačila pomoću vitla u posude, a oko zdenca je bio mali vrtić*.  (9) 

Složenost međunarodnoga položaja Dubrovačke Republike i stalna ovisnost njezine nezavisnosti o konstelaciji snaga i odnosa velikih država, može se sagledati i na temelju pokušaja savojskoga vojvode Karla Emanuela I., pokretanja  križarskog pohoda na Balkan, kako bi se Turcima preoteo taj dio oslabljenog Turskog Carstva. Repu­blika je taj put bila suočena s ozbiljnim problemom, jer je prema osvajačkim zamislima Karla Emanuela I. dio savezničke vojske trebao prodrijeti na Balkan preko dubrovačkoga teritorija. U jesen 1607. g. u gradu su se pojavili tobožnji kupci konja koji su se više nego o konjima raspitivali o raspoloženju domaćega pučanstva za ustaničke pokrete u dubro­vačkom zaleđu, o pogodnostima dubrovačkih luka i naoružanju dubrovačkih tvrđava. Kad je razotkrila da se pod maskom kupaca konja kriju povjerenici savojskoga vojvode sve vrsni inženjeri i matematiča­ri, poslani ispitati teren na kojem se namjerava izvršiti invazija savezničke kršćanske vojske, Du­brovčani nisu učinili ishitreni potez njihova diskredi­tiranja, već su još pozornije nastavili njihovo uhođenje. Tako je ustanovila da su se savojski obavještajci zbližili s Jakovom Đurdevićem, Jakovom Rastićem i još nekolicinom dubrovačkih vlastelina, pa i s nekim svećenicima. U nastojanju da čitav taj slučaj zadržiu strogoj tajnosti pred vanjskim svijetom, dubrovačke su vlasti pustile da povjerenici savojskoga vojvode otputuju natrag u Italiju uvjereni da su obavili svoj zadatak. Naknadno je poduzeta detaljna istraga i re­konstruiran je svaki postupak svih koji su pomagali povjerenicima savojskoga vojvode. No, nisu izrečene nikakve kazne, da se ne bi pobuđivala znatiželja ostalih stranaca u gradu, preko kojih su Turci mogli doznati za pripreme križarnoga pohoda i posumnjati u umiješanost Dubrovačke Republike u osvajačke namjere njihovih neprijatelja. Kad je izgledalo da je sve to zataškano, jedan lju­bavni skandal ga je iznova aktualizirao. Naime, početkom 1609. godine stanoviti Dinko Fačenda do­znao je da se Jakov Durdević i Jakov Rastić tajno sa­staju s njegovom ženom, pa ih je prijavio sudu, a oni su ga iz osvete dočekali u zasjedi i ranili. Kažnjeni progonstvom u trajanju od 20 godina, Durdević i Rastić su se sklonili u Torinu kod Karla Emanuela I. On ih je primio u službu i povjerio im je održavanje veza s balkanskim ustanicima. U nastojanju da pridobiju Dubrovčane za svrsta­vanje na stranu saveznika i omoguće iskrcavanje križarske vojske na dubrovačkom teritoriju, Durdević i Rastić su se potkraj iste godine tajno vratili u Du­brovnik i održali sastanak sa svojim rođacima i dru­gim pristašama iz kruga vlastele. Čak su se uspjeli prebaciti i do Konavala, da bi stupili u vezu s vodama ustanka na turskom teritoriju. Procjenjujući situaciju u kojoj su Durdević i Rastić zadobivali sve više istomišljenika i medu građanima, Veliko je vijeće, na današnji dan, 11. prosinca 1610. godine, odlučilo preduhi­triti nemire i udovoljiti više puta ponovljenim mol­bama tih dvaju vlastelina da budu pomilovani. Jakov Durdević i Jakov Rastić pri­ključili su se Mantovskom vojvodi, a on im je u rujnu 1611. godine povjerio zapovjedništvo svojega velikog ratnog broda sa zadatkom da dopreme oružje i novac balkanskim ustanicima i da na dubrovačkom teritoriju osvoje neku od tvrđava koja bi im poslužila kao polazišno uporište za napredovanje prema Her­cegovini i ostalim balkanskim područjima pod tur­skom vlašću. I taj put pravodobno obaviještena o križarskim namjerama, dubrovačka ih je Vlada odlučila ener­gično onemogućiti. Izvela je to na lukav način, dojavivši kretanje mantovskog broda mletačkim vla­stima ione su ususret uljezima poslale svoje galije i spriječile ih da se približe priobalnom akvatoriju. Lukavstvom se Vlada poslužila i u hvatanju Jakova Đurdevića i Jakova Rastića: poslala im je lažni poziv njihovih rođaka i pristaša da dođu na sastanak u jed­no dvorište, a tamo ih je dočekala straža i lišila slo­bode. Optuženi za izdaju domovine, zavjerenici su bili gotovo cijeli mjesec iz dana u dan ispitivani uz podvrgavanje mučenjima, a o njihovim aktivnostima prikupljeni su iskazi mnogobrojnih svjedoka. Una­toč žestokom protivljenju utjecajne rodbine dvaju vlastelina,10. listopada 1611. godine, vlastelinima Jakovu Đurdeviću i Jakovu Rastiću optuženima za izdaju domovine, Senat je izglasao presude doživotnoga zatvora u zloglasnoj tamnici Kneževa dvora, s tim što su vrata ćelije zazidana uz ostavljanje samo maloga otvora za unos hrane. Ipak, uz pomoć rodbine i prijatelja, u olujnoj noći 3. ožujka 1612. dok u Dvoru nije bilo kneza osuđenici su probili krov ćelije i iz tamnice preko gradskih zidina se spustili u luku, odakle ih je Rastićev brat, stonski bi­skup Miho, barkom prevezao do broda kojim su otplovili u Italiju. Bijeg zavjerenika odjeknuo je u Dubrovniku kao veliki skandal, čak je i knez sum­njičen za sudioništvo, održana su brojna saslušanja, ali su tek blage kazne izrečene samo braći Đurdevića i Rastiča, iz čega se da zaključiti da je Vlada bila zadovoljna što se makar i na takav način završila za Republiku neugodna međunarodna kriza, započeta pokušajem savojskoga vojvode Karla Emanuela I., pokretanja  križarskog pohoda na Balkan, kako bi se Turcima preoteo taj dio oslabljenog Turskog Carstva. Sa savojskim obavještajcima zbližili su se Jakov Đurdević i Jakov Rastić, s još nekolicinom vlastelina, pa i nekim svećenicima, te su tijekom čitave te kompleksne i delikatne situacije pomagali savojskom i mantovanskom vojvodi, na taj način dovodeći u tešku situaciju svoju domovinu, Dubrovačku Republiku. (10) 

Na današnji dan, 11. prosinca 1936. godine, britanski kralj Edward VIII. napustio je svoje prijestolje kako bi se mogao oženiti Amerikankom Wallis Simpson. Tijekom te jedne od najkraćih vladavina jednoga kralja u britanskoj povijesti, britanski kralj Edward VIII., desetak je dana krstario uzduž Jadrana, od sjevera prema jugu, na kraljevskoj jahti „Nahlin“ koju su pratila dva razarača britanske mornarice, te je od 17. do 19. kolovoza 1936. engleski kralj privatno, u društvu svojih prijatelja posjetio i Dubrovnik. *Smao nekoliko mjeseci kasnije – abdicirao je. Lukša Lucijanović citira lokalni list iz toga doba koji je detaljno opisao dolazak kraljevske jahte „Nahlin“ u akvatorij iza Lokruma, u pratnji dvaju razarača engleske mornarice. Piše kako je odmah nakon dolaska kralj Edward otišao na kupanje u modru špilju kod sv. Jakova, o njegovom dolasku na Stradun „gdje ga je masa svijeta dočekala sa oduševljenim klicanjem“, svim detaljima njegovog boravka u gradu, obilasku kulturnih spomenika, pa čak i kupovini koju je obavljao. Za vrijeme svog posjeta kralj Edward je posjetio i izložbu slika u novootvorenom Turističkom domu u palači Sponza. U svojoj kolumni u „Dubrovačkom vjesniku“ Lukša Lucianović piše: U neslužbenom posjetu našem gradu Edwarda VIII je pratila velika grupa novinara koji su objavljivali svaki detalj njegovog puta po Jadranu. U pratnji kralju bilo je i mnogo njegovih prijatelja i prijateljica. Sam kralj se u više izjava najlaskavije izrazio o ljepoti našeg grada i kulturnih znametnitosti, no preteče paparazza više je zanimala kraljeva pratiteljica, Amerikanka Wallis Simpson, supruga kanadskog trgovca, čije je prvo javno pojavljivanje s kraljem izazvalo veliko zanimanje. Mnogi su u to doba sumnjali kako kralj i gospođica Simpson imaju ljubavnu vezu, ali o tome se još ništa nije službeno znalo. Prema pričanju g. Vlada Brničevića ( inženjer brodarstva) koji skuplja sve podatke o brodu – jahti Nahlin na kojoj je plovio Edward VIII, slika iz Dubrovnika je bio prvi javni dokaz o njihovoj vezi. Naime, na njoj se vidi kako gospođa Simpson drži kralja za ruku. Istu stvar potvrdio je i Hrvoje Kačić. A nekoliko mjeseci nakon toga, Edward VIII javno je objavio svoju vezu i abdicirao. (11) 

Pri Mjesnoj zajednici (MZ) »Lapad« 08. 07. 1976. g. osnovana je radna grupa za osnivanje Turističkog društva (TD) »Lapad«. Osnivačka skupština Turističkog društva »Lapad« održana je na današnji dan, 11. prosinca, iste 1976. godine, u hotelu »Park« s početkom u 10 sati. Na Skupštini je donijet Statut Društva, program rada i izabran upravni i nadzorni odbor. Osnivanjem Društva smatralo se da će se brže otkloniti mnogi ko­munalni, turistički ti drugi problemi. Stvaranjem nove Hrvatske države došao je i novi Zakon o turističkim zajednicama u kojem nisu predviđena turistička društva pa tako danas i ne postoje. (12) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 11. prosinca 1771. godine, u Dubrovniku je rođenpisac i diplomat Vito Marija Bettera. Velikom je upornošću i spretnošću uspostavljao je veze po europskim središtima radi obnove Dubrovačke Republike. U vrijeme preustrojstva Evrope nakon napoleonskih ratova i Bečkoga kongresa B. je djelovao protiv Metternicha, pogotovo zbog pripojenja Dubrovnika. Nakon lutanja po Europi (Madrid, Amsterdam i, vjerojatno, Petrograd), tijekom kojega je, čini se, ponovno propagirao svoja politička gledišta, došao je 1824. na austrijski teritorij i bio odmah uhićen i utamničen. Nakon punih šest godina tek je 1830. izveden pred sud i oslobođen svake krivice. Ipak nije bio pušten na slobodu. Policija ga je zatočila u tvrđavu Munkačevo, gdje je i umro, 4. listopada 1841. godine, uporno osporavajući austrijskim oblastima pravo da mu sude, jer nikada nije postao austrijskim podanikom. U literaturi se spominju njegove brošure Memoarâ, te Il Patriota Raguseo (Genova ili London, 1814, ili 1815), prožete navedenim idejama. —Vito Marija Bettera je bio obrazovan čovjek, znalac jezika, koji se vješto snalazio u europskim diplomatskim krugovima. Njegove brošure, zabranjene u Austrijskoj Carevini, danas su bibliofilski raritet. One su zanimljivo svjedočanstvo jednog našijenca u međunarodnim okvirima, izljev fanatičnoga patriotizma koji je dobrano prožet povijesnim pasatizmom i nemoći da se Dubrovnik situira u realni europski kontekst. Po svemu sudeći, Bettera, se bavio ponešto i pjesništvom na talijanskome jeziku. (13)

Na današnji dan, 11. prosinca 1947. godine, u Dubrovniku jerođen Miljenko Bratoš, (bojnik). Brodostrojar, trajno nastanjen u Dubrovniku. U Domovinski rat uključio se 1. lipnja 1991. Bio je sekretar općinskog SNO. Poginuo je 25. listopada 1991. u Dubrovniku prilikom obilaska bojišnice na crti razgraničenja. (14)       

Na današnji dan, 11. prosinca 1970. godine, u Sinju jerođen Marko Bitunjac (časnički namjesnik). Stolar, trajno nastanjen u mjestu Ruda – Sinj. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 23. srpnja 1991, kao pripadnik 2. bojne 4. brigade ZNG-e. Poginuo je 6. prosinca 1991. u Sustjepanu, u topničkom napadu, prilikom izvršenja borbene zadaće.  (15)     

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u srijedu 11. prosinca 1991. godine, u povodu Dana prava čovjeka u Domu sindikata održan je Forum dobrih ljudi čiji su glavni gosti bili Slobodan Lang i Miljenko Jelača. Kathleen Wilkes, predsjednica Izvršnog komiteta Interuniverzitetskog centra Dubrovnik, uputila je pismo svim sveučilištima i znanstvenim ustanovama članicama toga centra za pomoć i gradnju novog IUC-a. *Prvim brodom vratilo se i nešto povratnika. Radio Dubrovnik toga je dana govorio o popravcima električnih i vodovodnih instalacija. Pod uvjetom da sve bude mirno, voda i struja mogle bi vjerojatno doći do Božića," zapisao je Ivo Stjepović u knjizi Zapisi iz opkoljenog grada - dani koji se ne smiju zaboravitI.* (16) Na današnji dan, 11. prosinca 1991. godine, Krizni štab Općine Dubrovnik (KŠOD) prosvjedovao je zbog rijetkih pojedinačnih pucnjeva iz pješačkoga oružja s Bosanke prema naselju u Zlatnom potoku. *Na današnji dan, 11. prosinca 1991. godine, Štab Civilne zaštite (ŠCZ) žurno je zatražio od komercijale poduzeća INA da prioritetno opskrbi plinom hotele s prognanicima i izbjeglicama. Prema popisu tada je u 22 hotela bilo smješteno njih 6735 (u »Argentini« i »Dubravki« bile su smještene misije, a u »Petki« posebne jedinice). (17) 

Izvori i literatura:

(1) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -113-

(2) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 545,546

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 68

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

http://os-ifilipovica-zg.skole.hr/upload/os-ifilipovica-zg/images/static3/899/File/VAZNIJI_DAT.pdf

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 45

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526, str. 267,268

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 30, 31

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 87

(10) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 64, 65,66

(11) VEDRAN BENIĆ – DUBROVAČKI SPOMENAR, str.147

SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 42,43

(12) LUKŠA LUCIJANOVIĆ, IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA, str. 69,70

(13) HBL Miljenko Foretić (1983)

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -113-

http://www.dulist.hr/na-danasnji-dan-23-godine-od-pogibije-miljenka-bratosa/203241/

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -153-

(16) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 545,546

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 68

(17) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 114, *Str. 120