U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN
Uz kugu i malariju, još je jedno kontagiozno oboljenje koje se češće spominje i nalazi u arhivskim dokumentima u Dubrovniku tijekom XV stoljeća. To je oboljenje lepra, koja se prvi put spominje već u dubrovačkom Statutu. Navodi se da je u Pellinama (od romanskog pellile — mjesto za sušenje koža), koje su izvan grada, zabranjeno boraviti gubavcima, a 1312. g. bilo im je određeno mjesto boravka kod crkve sv. Mihajla »de Cresta« i zabranjen ulazak u grad. Krstac je drugo ime za padine Srđa. Čitava Europa je bila puna gubavaca; svugdje se otvaraju leprozariji. U Dubrovniku leprozarij je otvoren 1272. g. Leprozariji služe isključivo za izolaciju gubavca i u njima se ne provodi nikakvo liječenje. Naprosto se lepra smatra neizlječivom bolešću. Leprozni su bolesnici imali svoj azil, zapravo određeno mjesto za življene i stanovanje. Također su imali svoga starješinu. Najčešće je to bila samo jedna kuća, u kojoj je boravilo po desetak, dvadesetak gubavaca. Na današnji dan, 14. lipnja 1410. godine vlada je odredila da u leprozoriju može boraviti najviše dvadeset bolesnika, te da se na toj kući može podići još jedan kat. Izgleda da i dalje u Dubrovniku ima dosta leproznih bolesnika, jer je odlučeno gdje će se za njih graditi još jedna kuća. 1430. g. gradi se »kuća za leprozne u Konavlima u blizini sela Pločice« poviše crkve sv. Petra. (3)
Kada je dubrovačka vlada 1419. najprije stekla istočni dio Konavala, nakon čega je u Konavlima nastala pobuna koju su predvodili plemići posjednici, dubrovačka vlada je 14. srpnja iste godine, izdala razne odredbe kojima nastoji pridobiti ljude u Konavlima. Dopušta im slobodu ispovijedanja vjere. U kaznenim stvarima proglašava u Konavlima opću amnestiju, a u pogledu građanskih obaveza moratorij u trajanju od godine dana. Na današnji dan, 14. lipnja 1420. vlada ispravlja i poboljšava neke odredbe: potpuno ukida porez od jednog dukata, koji je do tada svaka kuća plaćala vojvodi Sandalju Hraniću, te određuje da svi dosadašnji vlasnici zemljišta, koji su pod sobom imali seljake, imaju pravo dobivati prihode od seljaka i za tekuću godinu. Konačnom uređenju društveno-gospodarskih prilika u Konavlima dubrovačka vlada pristupa tek tri godine kasnije, 1423. godine. (4)
*Sava Vladislavić Raguzinski bio je trgovac i avanturist, osnivač ruske obavještajne službe i osoba u službi ruskog cara Petra Velikog najzaslužnija za Kjahtinski ugovor, koji je regulirao odnose Rusije i Kine sve do sredine 19. stoljeća. Savin otac, Luka Vladislavić, bio je knez u Hercegovini. Kada su Turci Čengići napali vlastelinski posjed, Sava je s ocem prešao u Dubrovnik. Nakon što se Luka Vladislavić, preselio u Dubrovnik dodao je svom prezimenu Raguzinski. Mladi Sava je, kao mnogi Dubrovčani, izučavao pomorstvo. U dubrovačkim katoličkim isusovačkim školama, Vladislavić je stekao visoko obrazovanje, koje je upotpunio znanjem iz ekonomije u Španjolskoj i Francuskoj.* U listopadu 1717, Sava Vladislavić posjetio je Dubrovnik. Dubrovčani su ga lijepo primili. Donio je sa sobom dopis - preporuku ruskog cara Petra Velikog, koja nosi današnji datum, 14. lipnja 1716. godine, u kojem se kaže da Vladislavić dolazi u Dubrovnik kako bi posjetio svoje i posvršavao poslove, ali mu je car povjerio i neke svoje zadatke. Vijeće umoljenihodbilo je njegovu pismenu molbu. Iz nešto kasnijeg izvora saznajemo da je Vladislavić zapravo u ime cara Petra tražio dopuštenje da se u Dubrovniku sagradi pravoslavna crkva. Vladislavić je uvažio razloge odbijanja dubrovačke vlade i o tom pri povratku u Rusiju izvijestio cara Petra, koji se također s tim obrazloženjem zadovoljio. (5)
BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM
Na današnji dan,14. lipnja 1933. godine, u Stonu je rođen pomorski pedagog i povjesničar navigacije, prof. dr. sci. Boris Franušić. Na Višoj pomorskoj školi u Dubrovniku 1963., potom na Pomorskom fakultetu bio je dugogodišnji voditelj Nautičkog odsjeka, te na dubrovačkom Sveučilištu, do umirovljenja. *Dugogodišnji je član Matice hrvatske, ogranka Dubrovnik, kao i član Uredništva znanstvenog časopisa za more i pomorstvo „Naše more“.* Godine 1993. izabran je u prvi saziv Županijskog doma Hrvatskog sabora u kojemu je u dva mandata bio zastupnik Dubrovačko-neretvanske županije iz redova HSLS-a. **Iz područja astronomske navigacije i povijesti navigacije objavio više znanstvenih i stručnih radova. Glavna djela su mu: Kolumbo: kako je otkriven Novi svijet (1992) i Povijest navigacije u Hrvata (1994), prvo i jedno od rijetkih djela o hrvatskoj nautičkoj prošlosti.** Uz znanstveni i stručni pedagoški rad bio je angažirani športski djelatnik, dugogodišnji aktivni član Vaterpolskog kluba Jug i Jedriličarskog kluba Orsan iz Dubrovnika. Prof. dr. Boris Franušić dobitnik je županijske Nagrade za životno djelo 2003. godine. (6)
Na današnji dan, 14. lipnja 1934. godine, u Ravnom (BiH) je rođen Nikola Brajić, vozač, nastanjen u Dubrovniku, ubijen 12. listopada 1991. godine u srpskom koncentracijskom logoru u Bileći. (7)
DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU
Na današnji dan, nedjelju, 14. lipnja ratne 1992. godine, 17. dana opće opasnosti, nakon mirnog jutra u popodnevnim satima granate su počele padati po Rijeci dubrovačkoj, i to ponajviše iznad Stare Mokošice. *U posjetu Dubrovniku bila je delegacija državnih predstavnika iz područja rada, socijalne skrbi i zdravstva, fra Pavao Tomislav Duka, Vicko Goluža i dr. Gordan Nola.* (8)
Izvori i literatura:
(1) Izvor: knjiga "Povijest Dubrovnika do 1806. godine" Vinka Foretića
https://www.facebook.com/durepublika
(2) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016
MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.
(3) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 68,69,70
(4) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 307,308
(5) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO, RAZDOBLJE 1526-1808., str. 208
*https://hr.wikipedia.org/wiki/Sava_Vladislavić_Raguzinski
(5a) SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 23,24,25
(6) HBL Mijo Korade (2002)
http://www.enciklopedija.hr/
(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)
*Ivica Martinović (1998)
(7) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -99-
(8) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 189
*Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 554
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.