Gradoplov 14.09.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 14. rujna 1302. Godine, Dubrovčani su sklopili mir sa srpskim kraljem Urošem II. Milutinom. (1) Na današnji dan, 14. rujna 1843. u 16 sati i 57 minuta, Dubrovnik je pogodio žestoki potres, fenomen prirode duboko utisnut u kolektivnu memoriju Dubrovnika. (2) Na današnji dan, 14. rujna 1919. godine, u Dubrovniku je osnovana „Narodna ženska zadruga“, zaslužna za brojne todobne humanitarne akcije. (3) Na današnji dan, 14. rujna 1991. godine, izvedena je akcija HV-e "Zelena tabla" u kojoj su osvojena skladišta u Malim Barama pokraj Ploča. (4) Blagdan je Uzvišenje Sv. Križa, koji se 14. rujna, obilježavao se kao blagdan i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, (5) a danas se svečano slavi i u brojnim župama Dubrovačke biskupije: Dubrovnik/ Gruž – Naslov župne crkve – svetkovina. Slavi se Uzvišenje Sv. Križa: Dubravka/Pičete, Dubrovnik/Posat, Lisac/Podgora, Lumbarda; Mokošica/Groblje, Pločice/Đurinići, Ponikve/Duba, Pridvorje / samostan, Zaton-Doli, Žrnovo. (6) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Višeslav, Slavko i Križan. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

1252. godine buknuo je rat između Dubrovčana i Uroša I. Srpski kralj navalio je na grad, koji se tako našao u velikoj neprilici, te su upregnute sve sile građana kako bi se oduprli napadu. Rat ipak nije potrajao dugo, jer je već 13. kolovoza iste 1252. godine sklopljen mir. Tim povodom sačuvana je Uroševa ugovorna isprava, kojom se uglavnom uređuju trgovačka pitanja, a iz koje je vidljivo kako su se dubrovački poslanici obvezali da će kralju Urošu isplatiti određenu svotu novaca. Nađena je i priznanica napisana, na današnji dan, 14. rujna, te 1252. godine, na latinskom jeziku, kojom Urošev poslanik Grdoman priznaje da je od Dubrovčana primio 1200 perpera, što ima značaj otkupne cijene za dobiveni mir. Spome­nimo da je rat iz 1252. bio prvi sukob između Dubrovnika i Uroša I. Za Uroševe vladavine došlo je među njima do nekoliko ratova i stalno je vladala zategnutost, premda se u mirno doba živo trgovalo. (8) Srpskog kralja Uroša I. godine 1276. s prijestolja je zbacio sin mu Dragutin, a njega je naslijedio 1282. brat Stefan Uroš II. Milutin. U početku i on je bio u dobrim odnosima s Dubrovčanima, no 1301. došlo je do rata između Dubrovnika i kralja Milutina. Nakon što je između kraljeva izaslanika i Dubrovčana sklopljen prethodni ugovor s velikim brojem odredbi, koje rješa­vaju ponajviše sporna pitanja, na današnji dan, 14. rujna 1302. godine, u Vrhlabu je sklopljen mir. Tada je kralj Milutin izdao Dubrovčanima mirovnu poveljuu kojoj se uglavnom ponavlja ono što je u Dubrovniku ugovoreno između kraljeva izaslanika i Dubrovčana. (9) 

Ugovore s bolesnicima u Dubrovniku sklapaju liječnici koji su u državnoj službi, ali i liječnici koji vrše privatnu praksu. Još krajem XIV stoljeća, na današnji dan, 14. rujna 1383. godine, Veliko vijeće donijelo zakon da se zabra­njuje privatna praksa liječnicima koji nisu državni činovnici, a Malo je vijeće iznimno rijetko, i za vrlo kratko vrijeme, dozvoljavalo ponekom od liječnika privatno liječiti, iako nije bio primljen u državnu službu. (10) 

Pored katastrofalnog potresa 1667. godine, Dubrovnik je doživio i puno drugih od kojih su mu neki donijeli veće ili manje štete. Jaki potres zabilježen je u zimu 1497. godine. U tom potresu, kako je na jednom mjestu zabilježeno, na mnogim su kućama popadali krovovi i balkoni, a izvori na Šumetu gotovo su presušili. U strahovitom potresu 17. svibnja 1520. raskliman je čitav grad, a 72 osobe su poginule. Šteta je bila procijenjena na 150.000 dukata. Poslije ovog potresa, još su se godinu i osam mjeseci ponavljala jača ili slabija podrhtavanja, pa se za taj potres govorilo da nije bio potres nego “bič Božji.” Snažan potres zabilježen je i u lipnju 1639. godine. O potresima u Dubrovniku u 19. stoljeću svjedoči dokument pisan rukom nepoznatog Dubrovčanina u razdoblju 1817/57. Taj je Dubrovčanin vodio evidenciju svih potresa što su se osjetili u Dubrovniku, bilježeći marljivo godinu, dan i sat potresa, i oznaku njegove jačine: slab, lagan, osjetni, osrednji, jak, vrlo jak, strašan. Broj zabilježenih potresa je zaprepašćujući. Kroz 40 godina zabilježeno ih je 216. Strašni potres, prema klasifikaciji kroničara, bio je 7. kolovoza 1823.u 5 sati ujutro; 14. rujna 1843. u 4 sata i 57 minuta popodne i 14. travnja 1850. u 12 sati i 45 minuta. Godina 1843. bila je nesretna za Dubrovnik iz dva razloga: slaba ljetina i pustošenje potresa. Stanje je bilo takvo da su vlasti u lipnju sljedeće godine izabrale posebni odbor, koji je trebao ispitati potrebe obitelji u svrhu pružanja pomoći. Na današnji dan, 14. rujna 1843. u 16 sati i 57 minuta, Dubrovnik je pogodio žestoki potres. O tom fenomenu prirode duboko utisnutom u kolektivnu memoriju Dubrovnika, potresu koji je uzbudio Dubrovčane tog 14. rujna 1843. doznajemo iz izvještaja dr. Pinellija, koji ga je doživio. Dr. Pinelli zapisao je da je to bio jedan od onih ugodnih jesenskih dana uz 20 stupnjeva. Ništa nije nagovještavalo neki atmosferski poremećaj. Ni predosjećaj domaćih životinja niti ijedan predznak nesreće nije odvraćao ljude od njihovih svakidašnjih poslova. Ali taj spokoj bio je odjednom prekinut najstrašnijim fenomenom prirode. U 4 sata i 57  minuta poslije podne žestoki potres okomitog pravca unio je jezu u pučanstvo. Trajao je 4 sekunde. Još nije bio sasvim prestao, kad je nastupio još jači, praćen vjetrom sa jugozapada i podzemnom tutnjavom u trajanju od 4 ili 5 sekundi. Stanovnici se još nisu oporavili od pretrpjela straha, kad su od 17:20h unutar 70 minuta njihovu tjeskobu obnovila tri nova potresa. Svi su ljudi napustili grad i kuće, tražeći sklonište u Gružu, neki u kućama predgrađa, a najviše njih pod vedrim nebom na Pilama. Budući da se od 18:25h nije osjetio nijedan udarac, ljudi su se počeli smirivati, pa su se oko pola noći vratili u svoje kuće. Međutim, tišina je bila kratkotrajna. U l:28h u noći, jaki valoviti trzaj od 4-5 sekunda iz jugozapadnog pravca probudio je iz sna pučanstvo, koje je, sjećajući se prošlih katastrofa i pretrpjele štete, očajnički pobjeglo iz grada, povlačeći za sobom iznemogle starce, bolesnike i dojenčad. Nakon nekoliko slabijih trzaja tijekom prijepodneva, u 13:34h žestoki okomiti trzaj od 5 sekunda bio razlogom da je pučanstvo definitivno napustilo grad i drugdje potražilo sklonište. I u nastavku toga dana zemlja je bila u stanju neprestanog laganog podrhtavanja i opća uznemirenost je neopisiva. Pojava koja je prethodila i pratila, prema predaji, svaki potres, i onaj koji je razrušio Dubrovnik 1667. godine, zaslužuje posebnu pažnju. I ovom naime, prigodom pojavio se vodoravni oblak od juga prema zapadu poznat ovdje pod ilirskim imenom “Greda” (trave). Ostao je na mjestu gdje se prvi put pojavio od jučer poslije prvog udarca potresa do 10 sati jutros. Nije se raspao unatoč sjeveroistočnjaku koji je puhao jučer navečer i jutros. Pojava ovog oblaka povećavala je konsternaciju pučanstva. Od časa prvog udarca potresa otvorene su crkve, izložene moći sv. zaštitnika Dubrovnika, a dozvoljena je i svečana procesija s presvetim sakramentom posvećene hostije, izložene na klanjanje vjernicima. Drago nam je što možemo konstatirati da, unatoč tolikim i ponovljenim udarcima, od kojih su neki bili vrlo jaki, nijedna zgrada nije srušena i da nitko nije poginuo. Ali privatne su kuće pretrpjele veće ili manje štete, bilo da su popucale ili se rasklimale, ili su im popadali stropovi. Sličnu štetu pretrpjela je okružna zgrada (Knežev dvor), Carinarnica (Sponza) i državna bolnica. Govori se da se potres manje osjetio u Cavtatu, a u Rijeci Dubrovačkoj, Šipanu, Slanomu jače nego u Dubrovniku, zapisao je o potresu dr. Pinelli. (11) 

Na današnji dan, 14. rujna 1883. godine, ulovljena u Gruškoj luci je ulovljena morska lisica duga 4,3 m. Morska lisica  je uz ostale eksponate, ribe, ptice, bodljikaše i rakove, puževe i školjkaše Jadranskog mora, izložen u Prirodoslovnom muzeju. (12) 

Na današnji dan, 14. rujna 1919. godine, u Dubrovniku je osnovana „Narodna ženska zadruga“, zaslužna za brojne todobne humanitarne akcije. Tako se već 1920. g., njezinim zalaganjem osniva „dispanzer za grudne bolesti“, čiji je šef postao dr. Gjuro Orlić. 1. ožujka 1922. godine utemeljena je „Savjetnica za majke“ u kojoj je besplatno pregledavana dojenčad, prvo je taj humani posao obavljao dr. Baldo Marinović, a potom i dr. Mato Šimunković. Iste godine otvoreno je dječije zabavište, u kojem je već iduge godine pridruženo i obdanište, u kojem se hranilo 30 najsiromašnije djece, posebno izlazeći u susret siromašnim radnicima, brinući o djeci dok su im roditelji zarađivali za težak život. 1925. g. zalaganjem ove Zadruge u Dubrovniku je otvorena „Poludržavna ženska zanatska škola“, te „Ženska građanska škola“. Osim toga „Narodna ženska zadruga“, organizirala je mnoge druge humanitarne koncerte, predavanja i zabave. U tom vremenskom razdoblju posebnim zalaganjem isticale su se, predsjednica Elena Bizzaro-Ohmučević, gđa. Kastropili, Zlata Sesa, Gjadarov i Montana. Njihov nesebični rad ostavio je dubok trag, i udario temelje suvremenog humanitarnog doprinosa, primjer budućim generacijama u Dubrovniku. (13) 

Tijekom II. Svj. Rata, nekoliko je događaja vezano uz datum 14. rujna. U noći s 13. na 14. rujna 1941. godine, oko 2 sata poslije ponoći eksplozivom je oštećen most na potoku ljuta u Platu, na državnom putu Dubrovnik-Kotor. Most su minirali zajedničkom akcijom župski i hercegovački komunisti. Oružničko krilo Dubrovnik, o tome je izvjestilo da istragom nisu utvrđeni počinitelji, a u svojoj istrazi Talijani su priveli I pritvorili te pretresli domove 38 stanovnik mjesta u Župi dubrovačkoj. I na početku Domovinskog rata, dakle nakon pedeset godina, tijekom listopada 1991., hrvatska vojska pri povlačenju, iz strateških razloga minirala je usjek u Dubokoj ljutoj. 50-tak metara urušenog puta neprijatelji su za nekoliko dana nasuli i premostili, te nastavili svoj okupacijski pohod prema Župi i Dubrovniku. Istog datuma, tri godine kasnije, 14. rujna 1944. godine, u Dubrovniku su razbacani partizanski letci. Samo nešto više od mjesec dana kasnije partizani su ušli u Dubrovnik, čime je okončana fašistička okupacija. (14) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Margit Cetinić strastvena je ljubiteljica glazbe i dugogodišnja aktivna sudionica u svim važnim gradskim, kulturnim i društvenim događajima. Godine 1979. osnvala je s grupom zaljubljenika Katedralne madrigaliste u želju popunjavanja Mješovitog katedralnog zbora, koji neprekidno djeluje od 1926. godine. Pod njenim vodstvom, zajednički nastupaju na svim većim liturgijskim slavljima. Margit Cetinić rođena je u Budimpešti, na današnji dan, 14. rujna 1947. godine, a već sljedeće godine preselila se u Dubrovnik gdje je završila osnovnu i srednju školu. Glazbenu akademiju završila je 1970. godine u Zagrebu nakon čega je dobila mjesto nastavnika u Glazbenoj školi u Dubrovniku i ostala tamo sve do umirovljenja. Od 1977. godine preuzima vođenje Katedralnog zbora, a pod njezinim vodstvom u posljednjih 20-ak godina Mješoviti zbor Dubrovačke katedrale prekoračio je crkveni prag i sudjelovao na brojnim manifestacijama i proslavama kako u Domovini tako i inozemstvu. Inače, za svoj rad ona je odlikovana od pape Benedikta XVI. Odličjem Svetog križa za Crkvu i Papu.Margit Cetinić, dobitnica je Nagrade Grada Dubrovnika, 2017. godine.

Na današnji dan, 14. rujna 1964. godine, u Kladnju (BiH) je rođen Goran Gojković (časnički namjesnik).  U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. Poginuo je 21. svibnja 1992. godine u Slanomu, kao pripadnik Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, prilikom izvršenja borbene zadaće oslobođenja mjesta. (15) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Početkom oružanih sukoba 1991. godine, na dubrovačkom području, u sastavu 116. brigade ZNG-e s pripadnici­ma Odreda Narodne zaštite i drago­voljcima, bilo je ukupno od 700 do 750 branitelja. Istodobno, od topničkog na­oružanja malobrojne snage obrane Du­brovnika imale su svega tri minoba­cača od 120 mm, sedam topova od 85 mm i 76 mm - ZIS, od kojih je samo je­dan imao ciljničke sprave. Dubrovački branitelji nisu uspjeli pri­baviti značajnije količine nedostajućeg naoružanja ni nakon dvije uspješno iz­vedene akcije oduzimanja oružja iz voj­nih skladišta u Pločama. Nakon akcije, pod nazivom "Zbrojovka", izvršenom tijekom noći 22. srp­nja 1991., uslijedila je akcija nazvana "Zelena tabla" . U ovoj akciji izvedenoj na današnji dan, 14. rujna 1991. godine, zaplijenjeno je oko 5 tisuća pušaka, 190 PM, 84 protuzrakoplovna topa, te više stotina tona pješačkog i topničkog strjeljiva. Ova akcija izvedena je u sklopu ope­racije "Blokada vojarni JNA i zauzima­nje skladišta oružja" izvedene na cjelo­kupnoj teritoriji Republike Hrvatske, a za koju je 12. rujna zapovijed izdao mi­nistar obrane Luka Bebić. Do 19. rujna blokirano je 207 objekata JNA, a borbe­nim djelovanjem osvojene su 64 vojar­ne i 36 skladišta, dok su se ostali objek­ti predali. Samo dva sata nakon za­uzimanja skladišta u Malim Barama uslijedila odmazda JNA. Prema Ploča­ma su upućeni borbeni zrakoplovi iz Mostara koji višekratno raketiraju skla­dišta, a s Lastova dolaze ratni brodovi koji razaraju grad. (16) Na današnji dan, 14. rujna 1991. godine, SJP "Grofovi" izvela je uspje­šnu akciju zauzimanja armijskog čvori­šta veze Rota na Pelješcu.Sredinom rujna 1990. Vlada Republike Hrvatske doni­jela je odluku kojom je brojno stanje milicije u slučaju rata, neposredne rat­ne opasnosti ili drugih izvanrednih prilika određeno u ukupnom broju o d 70.000 pripadnika, od kojih 25.000 djelatnih i 45.000 pričuvnih. Time je stvorena osnova za povećanje broja dje­latnika MUP-a i promjenu njegove izra­zito nepovoljne nacionalne strukture. Tako je koncem rujna 1991. PU Dubrov­nik raspolagala ukupnim snagama od oko 200 djelatnih i 300 pričuvnih po­licajaca, koji su preuzeli osiguravanje svih važnijih objekata u Gradu, kao i nadzor prometnica uz državnu grani­cu prema Crnoj Gori i BiH. Uz stalni i pričuvni sastav u MUP-u Republike Hr­vatske je tijekom travnja i svibnja osno­vano 18 posebnih postrojba policije, pa tako i SJP "Grofovi" u Dubrovniku. Prilikom osnutka ova specijalna je­dinica brojila je oko 30 pripadnika. Po­seban značaj za obranu prostora cijele južne Dalmacije imala je njihova uspje­šna akcija zauzimanja armijskog čvori­šta veze Rota na Pelješcu, izvedena 14. rujna 1991. godine. (17)Na današnji dan, 14. rujna 1991. godine, član Kriznog štaba Općine Dubrovnik (KŠOD) i sekretar za obranu Miljenko Bratoš, nakon nasilnog ukapčanja električne energije na jugu Mljeta i miniranja prostora oko transformatorske postaje u uvali Saplunara blizu rta Gruj, zapovjedio je članu mljetskoga KŠ da se transformatorska postaja kraj hotela »Odisej« u Pomeni blizu vojnih objekata »čuva rezervnom policijom po svaku cijenu«. (18) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 14. rujna 1992. godine, poginuo je pripadnik 1. brigade HV-e, Tunjo Krištić. (19) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 89,90

(2) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 233,234,234

(3) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(4) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 21,22,23

(5) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(6) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(7) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(8) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 86, 87

(9) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 89,90

(10) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 106

(11) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 233,234,234

(12) ČASOPIS DUBROVNIK 2002/1-2, ANTUN NIČETIĆ – OTOK LOKRUM – JUČER, DADAS I SUTRA, STR. 234

(13) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(14) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -181-

(16) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 21,22,23

(17) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 20

(18) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 15

(19) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-255-

(20) http://www.dulist.hr/margit-cetinic-davor-mojas-i-patricija-svaljek-dobitnici-nagrade-grada-dubrovnika/380570/