Gradoplov 15.03.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 15. ožujka 1293. godine, vlada šalje trojicu vlastele u Veneciju da ugovore s Markom Pero držanje ljekar¬ničkog zanata ili specariju na čast općine i ljudi u Dubrovniku. (1) Na današnji dan, 15. ožujka 1302. godine, Malo vijeće zaključilo je da se napusti otok Mljet. Dubrovčani su ponovno zavladali Mljetom 1345. godine. (2) Na današnji dan, 15. ožujka 1433. godine, završen je četverogodišnji konavoski rat između Dubrovnika i bosanskog vojvode Radoslava Pavlovića. (3) Epidemija kuge, koja je u Dubrovniku za¬počela na današnji dan, 15. ožujka 1464. godine, i trajala gotovo tri godine i pokosila mnoštvo ljudi, odigrala je važnu ulogu i u vanjsko političkim zbivanjima Republike. (4) Na današnji dan, 15. ožujka 1852. godine, radom je počela Nautička škola u Dubrovniku. (5) Nakon rekonstrukcije, na današnji dan, 15. ožujka 2005. godine, ponovno je otvoren Gruški bazen, danas dom brojnih dubrovačkih sportskih klubova na vodi. (6) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Vjekoslava, Veljko, Longin, Klement i Lujza. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

U Dubrovniku se ljekarništvo javlja i razvija vrlo rano. Već od druge polovine XIII stoljeća susreću se arhivski podaci o djelovanju ljekarnika i o ljekarničkom poslovanju. Organiziranoj ljekarničkoj službi prethodi pučko liječenje. Zapravo je etnomedicina ne samo prethodnica medicine već se ova dva djelova­nja međusobno prepliću, prate i nadopunjuju od pamtivijeka pa sve do današnjih dana. Pučka medicina je u starom Dubrovniku bila i bogata sadržajem i raznovrsna. Bilo je uvijek spretnih, nadarenih ljudi koji su u grad donosili i prodavali ljekovito bilje skupljeno po dubrovačkoj okolici. Od pradavnih vremena se na padinama brda Sniježnica (područje Konavala) vadio i skupljao korijen mandragore, mandrača (Mandragora officinalis), kojem su pripisivana čudesna i moćna svojstva u liječenju i suzbijanju razno­raznih bolesti. Ovi vrsni poznavatelji ljekovitog bilja koji liječe travama zovu se travari ili herbariji. Ljekarništvo se službeno osamostaljuje i vodi kao posebna profesija ediktom Fridrika II Napuljskog, od 1240. g. Samo nekoliko desetljeća kasnije, točnije 1281. g., već se u Dubrovniku spominje Bazilj, ljekarnik, sin magistra Petrača iz Barija. Iz arhivskog dokumenta, koji nosi današnji nadnevak, 15. ožujka 1293. godine, vidljivo je da vlada šalje trojicu vlastele u Veneciju da ugovore s Markom Pero držanje ljekar­ničkog zanata ili specariju na čast općine i ljudi u Dubrovniku. Za skupljanje i pripremanje lijekova je bila potrebna posebna spo­sobnost, a čovjek koji se tim poslom bavi, stručnjak, specialis, bio je više i drugačije cijenjen i poštovan. Zbog toga se on u Dubrovniku na­ziva spičar, dok se prostorija u kojoj radi i trguje naziva spičarija. (8) 

1301. godine došlo je do rata između Dubrovnika i kralja Stefana Uroša II. Milutina. Tu priliku Dubrovčani su htjeli iskoristiti kako bi se domogli Mljeta, kojim je upravljala benediktinska opatija sv. Marija na otočkom jezeru, a pod vrhovnom srpskom vlasti. Petnaestog rujna 1301.dubrovačko Veliko vijeće odlučilo je da se zauzme otok Mljet, te da se na njemu postavi čovjek koji će u ime Općine Dubrovnika upravljati otokom. Već 1. listopada Malo vijeće izabralo je za kneza Mljeta Marka Bobaljevića, i to za razdoblje od godine dana. Ipak već tijekom te godine počeli su se voditi pregovori o miru, pa je 14. studenog između kraljeva izaslanika i Dubrovčana sklopljen prethodni ugovor s velikim brojem odredbi, koje rješa­vaju ponajviše sporna pitanja. Na današnji dan, 15. ožujka 1302. godine, Malo vijeće zaključilo je da se napusti otok Mljet. Dubrovčani su i kasnije pokušavali zavladati Mljetom, sve dok 1345. nisu u tome i uspjeli. (9) 

Na današnji dan, 15. ožujka 1433. godine, završen je četverogodišnji konavoski rat između Dubrovnika i bosanskog vojvode Radoslava Pavlovića. Radoslav Pavlović, bosanski vojvoda, pokajao se što je 31. prosinca 1426. godine Dubrovniku ustupio svoj dio Konavala, Cavtat i Obod. Tražio je načina da ga dobije natrag. Počeo je stoga izazivati neprijateljstva. Jači povod za svađu našao je Radoslav kad su Dubrovčani počeli utvrđivati Cavtat. Dubrovčani nisu namjeravali Cavtat sa svih strana zaokružiti zidinama, već su gradili zid na prevlaci i prokapali jarak s namjerom da spoje more s morem i tako radi lakše obrane učine Cavtat otočićem. Radoslav Pavlović posla 1430. poslanike koji zatražiše da Dubrovčani obustave iskapanje jarka. U pogledu Cavtata Dubrovčani odgovoriše da su oni Konavle sa Cavtatom kupili, pa prema tome mogu na tom teritoriju činiti što hoće. Ovaj odgovor ne zadovolji Radoslava, te on bez navještaja rata započne s neprijateljstvom. Sakupi vojsku te krene na dubrovačko zemljište. Dubrov­čani, saznavši za to, sakupiše omanju vojsku. Vojske se sukobiše u župskoj Ljutoj. Radoslavova vojska porazi dubrovačku, a nakon toga Radoslavovi ljudi oplijeniše i poha­raše Župu. S time započe poznati konavoski rat, koji je stajao Pavlovića i još više Dubrovčane mnogih žrtava, ali je manje zanimljiv po svojim strateškim potezima a više po zamašnoj diplomatskoj igri što se uporedo s ratom odigravala. Nakon četverogodišnji ratnih i diplomatskih aktivnosti napokon dođe do mira. Sačuvana je Radoslavova mirovna povelja od 25. listopada 1432, dok dubrovačke nema. Ovim mirom potvrđuju se sve stare povelje i ugovori, a obje strane opraštaju sva ubojstva i uvrede počinjene u ratu, tako da nitko ni na jednoj ni na drugoj strani ne može tražiti vraždu. Određuje se da mir potvrde i bosanski kralj i Porta. I zaista, bosanski kralj 2. ožujka 1433. potvrdi mir a tek nakon toga, na današnji dan, 15. ožujka 1433. godine, položi zakletvu i Radoslav Pavlović. Premda je ratovanje već prije prestalo, tek se ovaj datum smatra okončanjem rata, od kojeg ni Pavlović ni Dubrovčani nisu polučili nikakve koristi. (10) 

Epidemija kuge, koja je, kako je u knjizi "Nekad u Dubrovniku", zapisao dr. Jurica Bačić, u Dubrovniku za­počela, na današnji dan, 15. ožujka 1465. godine, i trajala gotovo tri godine, po mnogo čemu je zanimljiva. Osim što je pomrlo mnoštvo ljudi, zaraza je odigrala važnu ulogu i u vanjsko političkim zbivanjima Republike. Bosna je tijekom 1463. g. potpala, u cjelini, pod tursku vlast. Du­brovčani još ranije pretpostavljaju da bi Turci mogli upasti i zauzeti nji­hov grad. Zbog toga su vrlo oprezni, pa njihova diplomatska sposobnost dolazi do punog izražaja. Sultanu Mehmedu II šalju poslanstvo da bi ga odobrovoljili. Isto­vremeno najrigoroznije sprovode mjere obrane grada. Odlučuju podići predziđe sa sjeverne strane grada. Uz to skupljaju plaćenike, brinu o obrani Stona i zabranjuju izlazak iz grada. Odlučeno je i da se poruše sve crkve i kuće u predgrađima Pile i Ploče, i to zbog toga da one ne bi koristile Turcima prilikom opsade grada. Tada su porušene i sve mastionice i radionice sukna koje su bile sagrađene po uputama majstora Petra Pantele. Turci su se zbilja sasvim približili Du­brovniku, tako da je ponegdje turska država graničila s dubrovačkim područjem. Vjerojatno, pošto je bio obaviješten da u Dubrovniku hara kuga, sultan Mehmed II odustaje od namjere da osvoji Dubrovnik u proljeće 1465. g. Tako je epidemija kuge spasila Dubrovnik od Turaka. (11) 

U današnjem Gradoplovu spomenimo i jedan reportum Senata, na današnji dan, 15. ožujka 1503. godine, koji se odnosi na zaštitu nadbiskupskog arhiva (reportum pro libris cancellariae archiepiscopalis). Senat je, naime, bio obaviješten da se u arhivu Nadbiskupije registri slabo čuvaju, da su mnogi oštećeni, poderani, da su mnogima kvinterni istrgnuti, i to stoga što nitko nije zadužen da o njima vodi brigu, kao što je slučaj s registrima državne notarije i kancelarije i drugih ureda. Zato je Senat intervenirao i naredio, uz suglasnost nadbiskupova vikara, da čuvanje tog arhiva bude povjereno brizi jednog dobrog svećenika kojega će Senat izabrati na jednoj od svojih sjednica. Ujedno je naredio da se u nadbiskupskoj palači nađe mjesto gdje će arhivalije stajati pod ključem, tako da ih nitko ne smije iznositi, uz prijetnju velike kazne od 100 perpera. U smislu reportuma izabran je za arhivist (pro custode librorum) školovan i ispitan notar, svećenik Ivan Šimunov sa Šipana. Nažalost, plodovi ove brige Senata uništeni su u požaru koji je uslijedio poslije katastrofalnog potresa (1667), u kojemu je čitan arhiv Dubrovačke nadbiskupije izgorio. *Arhiv Dubrovačke biskupije danas se nalazi u samostanu Sv. Klare, a otvoren je i blagoslovljen 21. veljače 2004. godine*. (19) 

Kako je poznato, francuske su okupacijske vlasti ukinule Dubrovačku Republiku 31. siječnja 1808. godine i istodobno preuzele vlast. Glavni zapovjednik francuskih vojnih snaga u Dalmaciji, maršal Auguste Marmont, upravu nad pokorenom Republikom povjerio je dugogodišnjem francuskom konzulu u Dubrovniku, Réné Charles Bruère Desrivaux. No Bruèreova uprava trajala je vrlo kratko. Marmont je već 9. veljače 1808, aktom izdanim u Splitu, na Bruèreovo mjesto postavio Trogiranina Ivana Dominika Garanjina, s mjesečnom plaćom od 1.000 franaka. Garanjin je imenovan privremenim generalnim administratorom Dubrovnika, ali je — kako se izričito navodi u dekretu imenovanja — bio podčinjen maršalu Marmontu i divizijskom generalu Clauselu. Međutim, Garanjin nije odmah stupio na dužnost. To je uslijedilo 15. ožujka. Tim, 15. ožujkom 1808. godine, počinje i arhiv francuske uprave u Dubrovniku — Acta Gallica. Pod br. 1 tog arhiva nalazi se akt o imenovanju Garanjina za administratora uprave (amministratore del governo) i akt Garanjina kojim obavještava narod da je preuzeo vlast. Nastupivši na dužnost, Garanjin je zatekao potpunu dezorganizaciju u zdravstvenoj službi, koja je inače, u vrijeme netom ukinute Republike bila više nego dobro organizirana. Već kratko razdoblje od 31. siječnja do 15. ožujka bilo je dovoljno da dobra stara služba, našavši se pod tuđim zapovjedništvom, počne zapinjati. Garanjinova je zasluga u tome što je ta organizacija ponovno dobila dobar stari hod. Šestoga dana nakon svoga nastupa, on je, u suglasnosti s generalom Clauselom, osnovao privremenu zdravstvenu komisiju, ističući u obrazloženju osnivanja da je pitanje općeg zdravlja jedno od glavnih grana dobre administracije, te da je potrebna najveća budnost u tom pogledu, zbog najtješnjih veza i obaveza koje imaju nacije između sebe u svrhu očuvanja života stanovnika i zaštite njihovih interesa. *Osim toga, kao civilni upravitelj dubrovačkog i bokokotorskog područja Ivan Dominik Garagnin, Trogiranin privržen Francuzima, već početkom mjeseca travnja izvršio je i nekoliko uredba koje je Marmont izdao o ustroju novoga poretka u Dubrovniku*. (20) 

Na današnji dan, 15. ožujka 1815. godine ukinuta je medijska cenzura u Habsburškoj monarhiji. Pod pritiskom revolucionarnoih gibanja i sukoba vojske s prosvjednicima u Beču, Ferdinand Habsburški bio je prisiljen ukinuti medijsku cenzuru. Time su stvorene zakonske pretpostavke za pokretanje prvih novina i u gradu Dubrovniku. Ubrzo nakon ukidanja cenzure, već 1. travnja, u tiskari Antuna Martecchini, izašle su prve novine u Dubrovniku. Bile su to tjedne novine “Rimembranze della settimanna”. (12) 

Na današnji dan, 15. ožujka 1852. godine, radom je počela Nautička škola u Dubrovniku. Zbog malog broja učenika škola je zatvorena 1860. Ponovno je otvorena 17. studenog 1862. Smještanje škole na današnju lokaciju (Ulica Miljenka Bratoša 4) završeno je 16. listopada 1954. (13) 

Nakon rekonstrukcije, na današnji dan, 15. ožujka 2005. godine, ponovno je otvoren Gruški bazen, danas dom brojnih dubrovačkih sportskih klubova na vodi. Gruški bazen započeo se graditi krajem pedesetih godina 20. stoljeća a, svečano otvaranje bazena bilo je 4. srpnja 1961. godine. Kao zanimljivost spomenimo I da je gruški bazen poseban, jer se do rekonstrukcije 2005. punio vodom iz vlastitog podzemnog slatkovodnog izvora. (14) 

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 15. ožujka 1528. godine, u Dubrovniku je rođen generalni vikar Dubrovačke kongregacije Bazilije Gučetić, zaslužan što je mrkansko-trebinjski biskup Juraj Krusić knjižnici dominikanskog samostana u Dubrovniku ostavio 300 rukopisa i tiskanih knjiga. (15)

Na današnji dan, 15. ožujka1929. godine, u Zvekovici pored Cavtatarođen je Nijaz Batlak Daidža, znan pod pseudonimom: Mate Šarlija, general u Hrvatskoj vojsci tijekom Domovinskoga rata u Hrvatskoj. (16)

Na današnji dan, 15. ožujka 1972. godine, u Dubrovniku je umro hrvatski i bošnjački književnik i kazališni djelatnik Ahmed Muradbegović, od 1954.  do 1956. godine redatelj i umjetnički voditelj kazališta u Dubrovniku. (17)

Na današnji dan, 15. ožujka 1983. godine, u gradu Ede u Nizozemskoj, umro je američki muzikolog i skladatelj hrvatskog podrijetla Dragan Plamenac, autor temeljitih studija o domaćoj renesansnoj i ranobaroknoj glazbi i skladatelj najmanje sedam kompozicija, među kojima i Dvije dubrovačke pjesme, 1914. (18) 

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 87,88

(2) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 89,90

(3) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str.197, 200

(4) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 63,64,65

(5) http://hr.wikipedia.org/wiki/Pomorsko-tehnička_škola_Dubrovnik

(6) http://hr.wikipedia.org/wiki/Bazen_u_Gružu

(7) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 87,88

(9) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 89,90

(10) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str.197, 200

(11) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 63,64,65

(12) Izvor: Povijest dubrovačkog novinarstva 1848. - 1918., Azra Hadžić, Darija Šimundić, Ivana Urošević, Marija Antić

https://www.facebook.com/durepublika

(13) http://hr.wikipedia.org/wiki/Pomorsko-tehnička_škola_Dubrovnik

(14) http://hr.wikipedia.org/wiki/Bazen_u_Gružu

(15) HBL Stjepan Krasić (2002)

(16) http://hr.wikipedia.org/wiki/Mate_Šarlija_Daidža

(17) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(18) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(19) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 1, str. 23

* http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=67193

(20) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 117