Gradoplov 15.08.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Blagdan je Velike Gospe, dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj je dan i državni blagdan u Republici Hrvatskoj. (1) Blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza svečano se obilježavao i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (2) Svetkovina Marijinog Uznesenja na nebo u Dubrovačkoj biskupiji posebno svečano se slavi u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike, i kao naslov župne crkve u župama: Koločep, Kuna, Lopud, Postranje, Rožat i Suđurađ. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisano je ime: Marija. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Crkva danas slavi blagdan Uznesenja Marijina koji u dubrovačkoj kulturnoj povijesti baštini višestoljetni trag. Korijeni crkvene predaje o Marijinu uznesenju sežu u najstarija vremena, na svetkovinu Velike Gospe mnoštvo vjernika pohodi Marijina svetišta, a prema katoličkoj teologiji, Marija je na nebo uznesena dušom i tijelom, o čemu je nauk 1950. godine proglasio Papa Pio XII. Tom činu koji se zbio na blagdan Svih svetih prethodila je duga tradicija stara gotovo kao i kršćanstvo; u misnim i obrednim procesijama kojima se zahvaljivalo na nebeskoj zaštiti. Na tom tragu zahvalnosti je i dubrovačka slika Gospe od Porata koju na današnji blagdan, nakon svečane koncelebrirane mise, u procesiji od katedrale do gradskog porta nose pomorski časnici. (5) 

Tijekom 1378. godine, važne u povijesti Dubrovnika i dubrovačkih utvrđenja, zbog rata koji je izbio između Mlečana i Đenovežana udruženih sa ugarsko-hrvatskim kraljem Lju­devitom Velikim, Dubrovčani su se, razumljivo je, zbog opasnosti neprijateljskih pothvata sa strane Mlečana trudili što bolje naoružati i utvrditi koliko svoj glavni grad, toliko i Ston. Da se neprijatelj ne bi mogao utvrditi u blizini grada, Vijeće umoljenih na današnji dan, 15. kolovoza te 1378. godine, donosi odluku, da se sruše crkve sv. Tome i sv. Dujma, koje su izvan grada u blizini zidina. U isto vrijeme je zaključeno, da se povisi gradski zid kod položaja Klimenta Marina Gučetića i u Kalarinji. (6) 

Pisac najstarije tiskane povijesti Dubrovnika fi­rentinski dominikanac Serafino Razzi 1595. godine zapisao je da je od 1232. do 1358. godine u Dubrovniku stolovao 61 mletački knez. U knjizi Johanna Christiana Engelanavode se imena mletačkih knezova koji su upravljali Dubrovnikom od 1260. do 1358. godine. Kao prvi knez na tom popisu nave­den je Marco Dandolo (imenovan oko 1260. godi­ne), a 61. knez Marco di Tomaso. Od prestanka vlasti Mletaka u Dubrovniku i od­laska posljednjega njihova kneza 1358. pa do ukinuća Dubrovačke Republike 1808. godine Veliko vijeće je imenovalo ukupno 5.366 dubrovačkih vlastelina na položaj kneza. Posljednji izbor kneza Dubrovačke Republike obavljen je 28. siječnja 1808. godine, a posljednji ustoličeni knez bio je Sabo Giorgi, koji je doživio najviše gorčine i osobnoga poniženja u obavljanju kneževske dužnosti. Naime, za mandata Saba Giorgija odvijali su se događaji od najpresudnijeg značenja za opstanak du­brovačke državice i očuvanje dubrovačke slobode, dok se u gradu nalazila vojska francuskog cara Napoleona Bonapartea. Upravo posljednjeg dana njego­va kneževanja, 31. siječnja, Sabo Giorgi i svi članovi dubrovačkog Senata dobili su poziv francuskog ge­nerala Augusta Frederica Louisa Viessea de Marmonta da se okupe u Kneževu dvoru, gdje im je pu­kovnik Joseph Delort pročitao Marmontov dekret o ukidanju Dubrovačke Republike i raspuštanju svih njezinih tijela! Nedugo nakon što je svrgnut s kneževskog trona, Sabo Giorgi je postao načelnik (podest) novoosnovane formirane općinske uprave i prilikom preuzimanja te nove dužnosti u prigod­nom je govoru poklonički potvrdio vjernost Napoleonu. Na toj je dužnosti ostao tijekom čitave francu­ske okupacije Dubrovnika. Međutim, hijerarhijski je bio podređen civilnom upravitelju cijelog područja bivše Dubrovačke Republike, Ivanu Dominiku Garagninu, inače Trogiraninu i velikom Marmontovu osobnom prijatelju, čije se sjedište nalazilo u Kneževu dvoru. Kao predstavnik Du­brovnika u izaslanstvu Ilirskih pokrajina Sabo Gior­gi je 15. kolovoza 1810. godine boravio u Parizu da bi se poklonio Napoleonu i čestitao mu ženidbu kćerkom austrijskoga cara Franje I. Kao zanimljivost spomenimo i  da je Napoleon Bonaparte rođen upravo 15. kolovoza 1769., te je toga dana slavio svoj 41. rođendan. (7) 

1936. godine, zajedničkim nastojanjem daljnjeg razvoja dubrovačkog turizma Turističkog saveza i Gradskog turistič­kog odbora u Dubrovniku je, u prisutnosti predstavnika vlasti, turističkih i pri­vrednih ustanova, te novinara, na današnji dan, 15. kolovoza 1936. godine, otvoren „Turistički dom“, koji je u svom punom opsegu trebao dostojno predstavljati turistička nastojanja svih institucija, koje okupljene pod njegovim krovom, imaju priliku sistematskim i koordiniranim radom uspješnije, i na zadovoljstvo svih, ispunjavati svoje zadatke.No, dan otvaranja Turisti­čkog doma ima i svoj dvostruki značaj. Toga su dana, naime,  nakon dugo vremena ponovno ponosno otvorena vrata „drevne Sponze, pozivajući prolaznike pod veličanstvene svodove ovog dragulja stare dubrovačke arhitekture“. Ponovno otvaranje palače Sponza i otvorenje Turističkog doma pod njezinim svodovima, ne bi bilo moguće da nekoliko godina prije ovog događaja nije provedena razmjena zgrada između Općine dubrovačke i državnih vlasti, čime je dubrovačka gradska Općina došla u posjed raznih povijesnih objekata. (8) 

Na današnji dan, 15. kolovoza 1958. godine, na Lokrumu je počela djelovati jedinstvena ustanova Biološki institut JAZU s Kulturno-prosvjetnom ustanovom pod rukovodstvom Toma Gamulina. Već prije toga, a nakon iseljenja dječjeg zakloništa 1955. iz samo­stana, prenesen je Prirodoslovni muzej iz palače Pucić na Lokrum. Dugo se čekalo na otvorenje muzeja — što se dogodilo u lipnju 1962., ali je službeno i svečano otvoren tek 1967. u okviru stote obljetnice JAZU. Tog dana otvoren je i Botanički vrt Biološkog instituta JAZU u Dubrovniku.**Otok Lokrum, površine oko 72 ha, jedan je od najmanjih u skupini južnog hrvatskog primorja. Zimzelenim mediteranskim pejzažem s najvišim vrhom od 96 m oduvijek je privlačio posebnu pažnju. Gotovo cijelom svojom površinom Lokrum je obrastao gustom vegetacijom koja pokriva preko 60 ha, a njegova je vegetacija posebno zanimljiva budući se na malom prostoru nalaze svi prirodni razvojni nizovi biljnih zajednica eumediteranskog područja Europe.***Otočna flora broji oko 400 biljnih vrsta.**Ime otoka Lokruma ukazuje da je još u davna vremena na njemu uzgajano bilje iz udaljenih krajeva svijeta (lat. acrumen = kiselo voće, agrum). Prve su lokrumske, korisne, vrtove posadili benediktinci u 11. stoljeću, a tada su započeli i s unošenjem nekih ukrasnih drvenastih vrsta. Prvo smišljeno unošenje egzota proveo je sredinom 19. stoljeća nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan Habsburški koji je nastavio s njegovanjem povrtnjaka, maslinika i vinograda, ali je poduzeo i značajne zahvate u uređenju vrtova i puteva. Glasoviti botaničar Roberto Visiani posjetio je, također, u to doba Lokrum i zabilježio više od 90 introduciranih rodova biljaka. I danas se u makiji mogu naći ostaci nekih nasada.*Lokrum je proglašen posebnim rezervatom šumske vegetacije 1976. g. (9) 

Na današnji dan, na Veliku gospu 15. kolovoza 1985. godine, u Predjelu Potirna, u najvećoj požarnoj tragediji koja je zadesila Velu Luku, u gašenju su smrtno stradala četvorica mještana Vele Luke: braća Ante i Ljubiša Anić, njihov rođak Mladen Anić, te šogor Đurica Aleksić. Uzrok tog katastrofalnog požara bio je zapaljeni automobile talijanskog turista, a potom se požar, nošen jakim jugozapadnim vjetrom brzo širio prema Veloj Luci. U Veloj Luci je postavljeno spomen obilježje u katastrofalnom požaru poginulim Velolučanima. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 15. kolovoza 1575. godine, na Pagu je rođen isusovac, hrvatski pisac i jezikoslovac, otac hrvatske gramatike Bartol Kašić (Cassius, Cassio). Školovao se u Pagu, u Ilirskom kolegiju u Loretu te u isusovačkom Rimskom kolegiju. U isusovački je red stupio 1595., a zaređen je 1606. Bio je učitelj, propovjednik i ispovjednik u Rimu, Dubrovniku i Loretu te kao isusovački misionar u službi katoličke obnove proputovao balkanske zemlje pod osmanskom vlašću. *1609. poslan je u misije u Dubrovnik, gdje se upoznao s intelektualnom okolinom i jezičnom osobitošću toga grada, pa mu je i jezik od tada obojen izrazito štokavski. Za koludrice dubrovačkih samostana napisao je 1612. djelo o molitvi i meditaciji Način od meditacioni i molitve (1613).* (10a)

Na današnji dan, 15. kolovoza 1589. godine, u Dubrovniku je ubijen diplomat i pravni pisac Frano Franov Gundulić (Gondola). Republiku je zadužio diplomatskim uspjesima u osjetljivim i važnim poslanstvima. Najveći je diplomatski uspjeh postignuo u vrijeme pripreme i djelovanja II. svete lige (1570–73), kada je papu Pija V. i španjolskoga kralja Filipa II. uspio uvjeriti da Dubrovniku pruže političku zaštitu od mletačkih nasrtaja. Njegovim je zauzimanjem jamstvo sigurnosti i nepovredivosti Dubrovnika uneseno u ugovor o ustanovljenju Lige iz 1571 (čl. 15). Značajan je njegov rad na dubrovačkim zakonskim zbornicima koje je sistematski obradio i prilagodio praksi. Izradio je također zbornik glavnih odluka Senata. Prikupljao je arhivsku građu za dubrovačku povijest. Prigodom sukoba između crkve i države, odnosno protivnika i zagovornika tridentinske obnove u Dubrovniku, u nekoliko je navrata pred Svetom stolicom zastupao gledišta dubrovačkih vlasti: potpun je uspjeh polučio u sporu s franjevcima 1567; 1573–74. pokušao je ishoditi proširenje kaznene sudbenosti države na crkveni stalež; U zaoštrenim prilikama 1582–83. uspio je postignuti proširenje svjetovne jurisdikcije na neke prijepore s crkvenim osobama i ustanovama. U potonjem je slučaju izbilo na vidjelo suparništvo u crkvenim krugovima i među vlastelom, a G. je doživio neprilike te bio optužen da je neistinitim izvješćivanjem počinio veleizdaju. Premda se uspio obraniti, sukob se toliko produbio da ga je,  zbog njegova istupa u Vijeću umoljenih protiv neobuzdane mladeži,  na današnji dan, 15. kolovoza 1589. godine, u crkvi Sv. Križa u Gružu ubio Marin Bobaljević. (10b)

Na današnji dan, 15. kolovoza 1896. godine, u Sušaku jerođen Rudi Reš, najpoznatija Sportska ličnost Dubrovnika u razdoblju između dva Svjetska rata. S prekidima zbog svjetskih ratova, u sportu je bio aktivan više od pola stoljeća. Dugogodišnjim djelovanjem u Dubrovniku, kao natjecatelj, tre­ner i sudac plivanja, vaterpola i skokova u vodu, kao utemeljitelj, organizator i čelnik, ostavio je takva ostvarenja koja će biti zapisana zlatnim slovima u povijest plivačkog športa. (11)

Na današnji dan, 15. kolovoza 1956. godine, u Dubrovniku jerođen Đurica Begenišić, turistički vodič, trajno nastanjen u Mokošici, obolio i umro 7. listopada 1995. g. u Dubrovniku, kao pripadnik 163. brigade HV-e, od ratnih posljedica. (12)

Na današnji dan, 15. kolovoza 1999. godine, u Zagrebu je umro povijesni demograf i kulturni povjesničar Stjepan Krivošić. Među glavna njegova djela pripada i ono o proučavanju stanovništva Dubrovnika: Stanovništvo Dubrovnika i demografske promjene u prošlosti, u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1990. god. (13)

Na današnji dan, 15. kolovoza 2000. godine, u prometnoj nesreći na otoku Braču poginula je proslavljena hrvatska glumica Ena Begović. (14) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Tijekom mjeseca kolovoza '91. godine u nekadašnjoj MZ Gruž prijavljivali su se dragovoljci koji su djelovali pod Zapovjedništvom tadašnje Civilne zaštite. Na današnji dan, 15. kolovoza 1991. godine, formiraju se dvije satnije osiguranja, koje su imale zadaću zaštite objekata u samoj MZ kao što su Osnovna škola "Ivan Gundulić", vrtić, zgrada PTT, Luka gruž, ljekarne itd. Napadom na dubrovačko područje, postrojbe dragovoljaca upućuju se na ratište, po padu svih položaja oko Grada, dragovoljačke postrojbe iz Kotara Gruž sa dijelom pripadnika ZNG-a, ulaze u sastav 2. pričuvne bojne 116. brigade, koja poslije prelazi u 163. brigadu Hrvatske vojske. (15) 

Izvori i literatura:

(1) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(2) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(3) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) Jelena Obradović Mojaš – Radio Dubrovnik 

(6) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 29

(7) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 76-77

(8) SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 10,11

LUKŠA LUCIJANOVIĆ, IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA, str. 40-44

(9)ČASOPIS DUBROVNIK 2002/1-2, ANTUN NIČETIĆ – OTOK LOKRUM – JUČER, DADAS I SUTRA, STR. 234

*http://www.imp-du.com/index.php?action=botanicki_vrt_lokrum&lan=hr

*http://www.ciopa.hr/lokrum.htm

(10) Joško Jelavić, Vijesti Radio Dubrovnika

(10a) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*Radoslav Katičić (2009)

(10b) HBL Nella Lonza (2002)

(11) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 200-204

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -244-

(13) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) http://hr.wikipedia.org/wiki/Ena_Begović

http://www.vecernji.hr/biografije/ena-begovic-83

http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(15) DUBROVNIK SE (NE) BRANI PJESMOM, - SJEĆANJA NA 1991/92. -, MLADEN JURKOVIĆ, Str. 128,129