Gradoplov 15.10.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 15. listopada 1481. godine, pojavila se u Dubrovniku kuga, koja je potraja oko tri godine, strašno pogodivši Republiku. (1) Na današnji dan, 15. listopada 1944. godine, Konavle su oslobođene u II. svj. ratu, (2) a istoga dana, samo tri dana prije oslobođenja Dubrovnika, objavljeno je da je 12 godina nakon otvaranja stečajnog sudskog postupka dubrovačka sudska vlast skinula stečaj s tramvajske tvrtke Dubrovačkog tramwaya. (3) Na današnji dan, 15. listopada 1878. godine, u rodnom Dubrovniku umro je graditelj Bondinog kazališta u Dubrovniku, Luko Bundić, (4) a 15. listopada 1930. godine, u Lukaru kraj Drniša rođen je povjesničar Ivo Perić. (5) Na današnji dan, 15. listopada ratne 1991. godine okupiran je Cavtat. (6) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Terezija Avilska; Valter; Aurelija, Sever, Magdalena. (7) Orebić /Mokalo danas slavi sv. Tereziju. (8) 15. listopada - Međunarodni dan seoske žene i Međunarodni dan bijelog štapa (svjetski dan slijepih) (9)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Da su se ne samo pučani dubrovački već i plemići još u XIII. stoljeću prezivali hrvatskim imenom i prezimenom pokazuje izvrsno ugovor Dubrovčana kojim su, na današnji dan, 15. listopada 1255. godine, sklopili vojni savez s bugarskim carem Mihaelom Asenom protiv srpskog kralja Uroša koji je prijetio osvajanjem Dubrovnika. U toj ispravi zapisana su prezimena brojnih dubrovačkih plemića ne u običajnoj talijanskoj ili latinskoj varijanti već u istovjetnom hrvatskom obliku prezimena u kakvom su ušli u povijest naše uljudbe. Isprava je pisana ćirilskim pismima, pa je to vjerojatno i jedan od razloga da su imena i prezimena supotpisnika zapisana u hrvatskom obliku. Da su i ostale isprave pisane slavenskim pismima ili hrvatskim jezikom danas bi bilo lako ustanoviti ispravni oblik imena i prezimena domaćih glazbenika toga vremena. Važno da oni budu zapamćeni u našoj kulturi pod hrvatskim imenima, kako ih drugi narodi ne bi prisva­jali za sebe, zapisao je muzikolog, dr. Miho demović u knjizi Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici: od početka XI. do polovine XVII. stoljeća. (10) 

Hospitali su bično bile zgrade u kojima je moglo biti smješteno 10—30 kreveta, a najveća među njima je »hospitale mag­num comunis«. U njemu su bila 33 kreveta.  Prve vijesti o ovom hospitalu sežu u 1347. godinu, kada je, 30. siječnja te godine, Malo vijeće izabralo trojicu vlastele čija je dužnost bila naći odgovarajuće mjesto u gradu gdje bi se smjestilo sklonište za siromahe. Naime, riječ hospital u starom Dubrovniku je označavala sklonište, ubožište, bolnicu, odnosno bolnički hospital. Po svoj prilici su u ovom hospitalu boravile samo žene, bar sudeći po arhivskim dokumentima, jer se tu samo one spominju. Tako su, na današnji dan, 15.  listopada 1452. godine, u njemu živjele 33 siromašne ženske osobe. Isto se tako, u oporuci Stjepana Kazela iz 1474. g„ svakoj od 33 žene koje sta­nuju u velikom hospitalu ostavlja po 12 lakata raše (domaćeg grubog platna). Proći će više od jednog stoljeća, točnije sve do 1540. g., kada će ovo sklonište ža siromahe, nazvano Domus Christi, postati prava bolnica. Tada se, naime, odlučilo da se tu smjeste bolesnici koje treba liječiti i o kojima će se brinuti fizici i kirurzi, brijači, svećenik i još devetero ljudi. Proći će još više od 300 godina, kada će ova bolnica ponovno po­stati dom, sklonište u kojem će se smjestiti siromašni starci, jer je 1888. g. sagrađena nova bolnica, a bolnici Domus Christi je vraćena prvo­bitna namjena. (11) 

Nakon deset godina zatišja, uvezena najvjerojatnije iz Otranta izbila je jedna od najtežih smrtonosnih epidemija kuge, koja harala je Republikom od listopada 1481. do 1483 godine. Krajem 1481. g., Serafino Razzi naveo je i datum izbijanja kuge, 15. listopada 1481. godine, zapisavši, „pojavila se u Dubrovniku kuga, koja je potraja oko tri godine, strašno pogodivši Republiku i pokosivši 92 plemića, 43 plemkinje, te još mnogo građana i pučana“.  Za vrijeme ove velike epidemije kuge donesene su nove i vrlo interesantne zaš­titne mjere, iz ko­jih je uočljiv napredak u čuvanju od epidemija, donesen je i opširan propis za dezinfekciju okuženih stvari iz kuća, čime bi se spriječilo dalje širenje epidemije. (12) 

Kroz povijest Dubrovačke republike, jedan od crkvenih spomenika kojih više nema je Crkva sv. Petar Veliki (S. Petrus maior) jedna od najvažnijih crkava starog Dubrovnika. Po njoj je drugi, najstariji gradski seksterij nosio ime. Prema De Diversisu sagrađena je najkasnije krajem XII. stoljeća, stajala je na mjestu, koje sada zauzima bivša crkva samostana sv. Katarine, u kojem je danas smještena Muzička škola. Da je to bila prva dubrovačka katedrala, svjedoči nam činjenica, što je bila unutar zidina najstarijeg grada i što je uz nju bila do oko sredine XIV. stoljeća nadbiskupska palača. Poznati dubrovački diplomat Stjepan Gradić, koji je inače bio književnik i povjesničar, kaže, da je prva katedrala bio sv. Petar, a zatim da je to postala Velika Gospa. U toj crkvi bila je osnovana bratovština sv. Petra, koja se prvi put spominje 1363. godine. Ona se god. 1432. spojila s bratovštinama sv. Duha, Spasitelja svijeta i sv. Antuna opata u jednu bratovštinu, koje su se članovi prozvali Antuninima. Oni su imali juspatronat nad crkvom, koji su zadržali i nakon što je uz nju bio sagrađen samostan Svetih Apostola i kasnije sv. Katarine. Naime, u drugoj polovini XV. stoljeća Marin Župana Bunića oporučno je odredio, da se u gradu sagradi još jedan samostan za koludrice pod nazivom Svetih Apostola. U odredbi o djevojkama koje idu u samostan iz 1505. god. za taj se samostan kaže: »Samostan novo sagrađen kod sv. Petra Velikog pod imenom Svetih Apostola.Da je već prilikom gradnje tog samostana stara crkva sv. Petra bila temeljito pregrađivana, svjedoči nam zaključak Vijeća umoljenih donesen 15. listopada 1506. godine, kojim se koludricama samostana sv. Andrije ustupaju četiri četverouglasta stupa, izvađena iz crkve sv. Petra. Od tih stupova imali su se isklesati pragovi za vrata crkve sv. Andrije. Samostan Svetih Apostola nije porušen u velikom potresu 1667. godine, ali je odmah nakon potresa izgorio. Godine 1670. Vijeće umoljenih dozvolilo je bratovštini popova, da na mjestu izgorjelog samostana sv. Petra, odnosno Svetih Apostola, mogu sagraditi novi samostan sv. Katarine Sijenske. (13) 

Nakon prestanka lista »L’Avvenire« 1849. godine, u Dubrovniku dugo vremena, punih 33 godine, nije izlazio nijedan politički list. List »Gušterica« s podnaslovnom naznakom: »Pučki list«, čiji je prvi broj izašao 1. studenog 1882, bio je list dubrovačkih pristaša Srpske stranke, stranke koju su osnovali Srbi koji su 1879. godine istupili iz redova Narodne stranke, koja je i u Dubrovniku prednjačila u  narodno-preporodnoj borbi na dalmatinskom tlu.Kao izdavač i odgovorni urednik »Gušterice« bio je naveden Jozo Flori. U njegovoj tiskari (»Štamparija Joza Flori u Dubrovniku«) taj je list tiskan u 4 trostupačne stranice (formata 29X45 cm), a izlazio je dva puta mjesečno — 1. i 15. dana u mjesecu. Tijekom 1883, za vrijeme pojačanih pritisaka namjesnika Stjepana Jovanovića i prema dalmatinskoj štampi, često su vršene zapljene pojedinih članaka i u »Gušterici«. Uredništvo tog lista, znajući da režimski organi najčešće plijene uvodne članke, donosilo je obično u svakom broju iznad prvog stupca uvodnog članka po jednu narodnu izre­ku ili po jedan citat iz djela nekog pisca. Izbor tih izreka i citata temeljio se na kriteriju da oni djeluju kao kritika tadašnjeg vladajućeg režima. Kada bi uvodnik bio zaplijenjen, iznad bjeline preko koje se isticala spacionirano otis­nuta riječ: »Zaplijenjeno!« — ostajali su ta izreka ili citat, koji su bili vrlo upadni. Navodimo neke od tih izreka, tiskanih u »Gušterici«: »Svaka sila za vremena«, »Miš i mačka nigda prijatelji«, »Pritisnuto jače na više skače«, »I zdrav kantar u krivoj ruci ne mjeri«.Zadnji 24. broj lista »Gušterica« tiskan je na današnji dan, 15. listopada 1883. godine. (14) 

U doba tijekom i nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878., pri prolasku vojske, koja se vraćala iz okupiranih pokrajina, radi lakšeg prometa i mogućnosti prijevoza topova i kola došlo se je na zamisao preuređenja prolaska između prvih i drugih vrata od Ploča, naime, cijeli promet tada prolazio je preko Place (Straduna), kao i o izgradnji kolnog puta oko grada, i to kroz gradski jarak. I doista, na današnji dan, 1. listopada 1895. godine, održana je dražba za gradnju puta oko grada. Ovaj, novi put oko grada, kroz gradski jarak, počeo se graditi početkom lipnja iduće 1896. godine. Prema novinskim vijestima iz onog doba, objavljeno u 22. Broju lista “Dubrovnik” od 31. svibnja te godine, u početku se željno iščekivala gradnja tog puta,ali se je brzo uvidjelo, da se time nagrđuje gradski jarak. Naravno bilo je prekasno da se tome stane na put. S izgradnjom puta, uz negodovanje građanstva zbog nagrđivanja jarka nastavlja se 1897. godine. Gradnjom puta, odnosno kopanjem duboke provalije pod Minčetom, kroz koju je imao proći novi put, pojavili su se odroni zemljišta u blizini. Zbog toga je nastala opasnost, da se Minčeta sruši, te je zaključena izgradnja potpornog zida koji bi je podržavao. Materijal iskopanog rova bacali su uz gradske zidine te se namjeravalo jedan dio preostalog gradskog jarka potpuno zatrpati i čime bi jedan dio predziđa ostao pod zemljom. Na protest općine ministarstvu i Centralnoj komisiji za uzdržavanje spomenika od toga se odustalo, te je veći dio materijala bačen u more. 1899. godine put oko grada bio je završen, ali nije uklonjen cijeli materijal krivnjom ondašnjeg inženjera kotarskog poglavarstva, zapisano je u 42. broju lista “Dubrovnik” od 15. listopada te godine. (15) 

Poslije upisa ŠK "Juga" u registar društava 1922. godine, dolazi do registracije još jednog kluba na užem području Grada. Bio je to "Gruški omladinski športski klub" (skraćeno GOŠK) koji je njegovao nogomet. Međutim, valja istaknuti da je "GOŠK" nastavak kluba "Plamen" koji je osnovan 18. veljače 1919., ali on nije registriran i igrao je samo prijateljske utakmice. Pod imenom "Radnički nogometni klub" 20. i 22. kolovoza 1920. imao je dvije utakmice s ruskim mornarima (0:1 i 0:0). U prvoj godini djelovanja GOŠK je odigrao nekoliko nogometnih utakmi­ca. Ako je suditi na temelju izvještaja lokalnog lista "Narodna svijest", onda je prva utakmica bila na Gruškom polju, na današnji dan, 15. listopada 1922. godine, s mjesnim ŠK "Jug" i završila je pobjedom GOŠK-a s 1:0. Iduće nedjelje, 22. listopada, visoko je poražen "Uskok" iz Čapljine (8:0), a 26. studenoga ponovno je upriličen susret s "Jugom", bez pogodaka. 1923. Tijekom godine odigrana je 21 utakmica, od kojih 11 dobivenih, 7 izgubljenih, a 3 su završile neriješeno. Najvažnije su svakako one odigrane s mjesnim ŠK "Jugom" za prvaka Dubrovnika. Prva utakmica završena je 0:0, pa se morala igrati druga u kojoj je pobijedio "Jug" s 2:0. Ta je utakmica poništena iz danas nepoznatih razloga i odigrana je treća utakmica u kojoj je pobjedu slavio GOŠK s 2:0 i tako postao prvi prvak Dubrovnika u nogometu u razdoblju između dva Svjetska rata. (16) 

Borbe za konačno oslobođenje Dubrovnika počele su na osnovu Titove zapovijedi od 8. listopada 1944. godine. Na današnji dan, 15. listopada 1944. godine, sedam dana poslije Titove zapovijedi, štab 29. hercegovačke divizije izdao je zapovijed za oslobođenje Dubrovnika. Uz 29. hercegovačku diviziju, prema Dubrovniku je iz pravca Konavala krenula 2. dalmatinska proleterska brigada iz Pomorske operativne grupe 2. crnogorskog korpusa, a na dubrovačkom su području bili Dubrovački i Konavoski partizanski odredi zatim jedinice Zapovjedništva grada Dubrovnika i drugi manji sustavi. U rejonu Dubrovnika bilo je oko 4.000 njemačkih vojnika i vojske NDH. Svim njemačkim i ustaško-domobranskim snagama zapovijedao je njemački pukovnik Krammer. Nijemci su oko Dubrovnika i u samom gradu imali toliko brojne snage jer su i oni imali informacije da će u rejonu Dubrovnika doći do povezivanja četnika Draže Mihailovića s desantnim snagama anglo-američke vojske iz južne Italije i da će se nakon toga Dubrovnik predati velikoj Srbiji. Zato borba za Dubrovnik nosi obilježje krupnih vojno-političkih sadržaja, kao rijetko koja bitka vođena u NOR-u uopće. Pitanje je bilo: čiji će biti Dubrovnik, hoće li ostati hrvatski ili će postati srpski? Oslobođenjem Dubrovnika snagama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije  (NOV-a i POJ-a) pomršeni su planovi o velikoj Srbiji i srpskom Dubrovniku. Promatrajući realno razvoj događaja, može se zaključiti - da ga nisu pravovremeno oslobodili Titovi partizani, Dubrovnik bi za Hrvatsku bio izgubljen. Odnos snaga bio je 5.000 partizana, a 4.500 njemačko-ustaških vojnika.Težište manevra snaga 29. divizije trebao je biti zapadno od Dubrovnika, na sektoru Slano – Zaton gdje se nalazio 2. i 5. bataljon 2. dalmatinske brigade i Dubrovački partizanski odred, jer se, realno promatrajući, baš tamo moralo očekivati izvlačenje njemačko-ustaških snaga iz Dubrovnika. Istočno od Dubrovnika, u Konavlima, se našla glavnina  2. dalmatinske brigade (1., 3. i 4. bataljon) i Konavoski partizanski odred. Oni su sudjelovali u oslobađanju Konavala, Cavtata i Župe dubrovačke, te su  preko Dupca, s istočne strane, trebali ući u Dubrovnik. Oko Ivanice i Brgata vodila se borba od 16. do zaključno 18. listopada, uz velike gubitke. Nijemci su znali da će 29. hercegovačka divizija s glavninom snaga krenuti od Trebinja preko Ivanice na Dubrovnik, pa su položaje jako utvrdili i branili brojnim topništvom. Isto se dogodilo i glavnini 2. dalmatinske brigade koja je Konavle oslobodila 15. listopada, a Cavtat dva dana kasnije – 17. listopada, dok je Dubac zauzet 18. listopada. Ulaskom dalmatinske grupacije, a potom i ostalih partizanskih jedinica Dubrovnik je oslobođen, 18. listopada 1944. godine. (17) 

Samo nekoliko dana nakon osnivanja, Rukometni klub hrvatske mladeži Dubrovnik na igralištu na Ilinjinoj Glavici na današnji dan, 15. listopada 1974. godine, susretom protiv momčadi RK “Hvar”, odigrao je svoju, ali i uopće prvu utakmica u povijesti rukometa u Gradu. (18) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 15. listopada 1878. godine, u rodnom Dubrovniku umro je poduzetnik i novčar,graditelj Bondinog kazališta u Dubrovniku, Luko Bundić (Bonda). 1856. započeo je s pripremama za gradnju dubrovačkog kazališta, kojemu je uskoro postao glavni poduzetnik i novčar. Kazalište je njegovim nastojanjem, a bez veće podrške građana, građeno 1863–64. na mjestu bivšeg fontika i vojnih peći te dijelom u građevinskom sklopu bivše vijećnice Dubrovačke Republike. Kazalište je svečano otvoreno, 1. siječnja 1865. godine i nazvano je prema imenu svojega graditelja, Bondino kazalište. Vlasnici loža (palketisti) upravljali su zgradom i određivali repertoar. Naziv Bundićevo kazalište bio je u službenoj uporabi do 1943., kada je otvoreno Hrvatsko državno kazalište za Primorje. 1945. utemeljeno je Narodno kazalište, a 1967. preimenovano je u Kazalište Marina Držića. (19)

Na današnji dan, 15. listopada 1930. godine, u Lukaru kraj Drnišarođen jepovjesničar Ivo Perić. Povijest je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1953., a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1969. Radio je kao prosvjetni djelatnik, najviše u Dubrovniku, od 1957. godine, gdje je kasnije, od 1964. bio je ravnatelj gimnazije, potom predavač na Višoj turističkoj školi, Pedagoškoj akademiji i Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Od 1974. do umirovljenja 1995. bio je zaposlen u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku (od 1979. sa zvanjem znanstvenog savjetnika). U povijesnoj znanosti bavi se s temama hrvatskog kulturnog, političkog i gospodarskog života 19. i 20. stoljeća, posebice Dalmacije. Neka značajnija djela povećena su dubrovačkom baštinskom tragu: Dubrovačka periodika 1848–1918. (1980), Dubrovačko pomorstvo u 19. i 20. stoljeću (1984), Politički portreti iz prošlosti Dalmacije (1990), Dubrovačke teme XIX. stoljeća (1997), Dubrovačka gimnazija od ponarođenja do danas (1869.-1969.)- (1969.), Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do 1941. godine, (1983.), O stanovništvu dubrovačkog okružja i o jednom dijelu njegove imovine krajem 1830. godine, ( 1989.). Autor je i povijesnog romana Sve o Marietti (2011). Napisao je veći broj monografija o hrvatskim političarima XIX. i XX. st. (Ante Trumbić, Pero Čingrija, Frano Supilo, Antun Radić, Stjepan Radić, Vladko Maček), više metodičkih priručnika, povijesnih udžbenika i čitanki, *razne osvrte i brojne priloge u enciklopedijama, novinama i književnim časopisima te više od stotinu radova s područja povijesti školstva i pedagogije.* *1964. godine Ivo Perić dobio je Nagradu Grada Dubrovnika, a 2005. Nagradu "Frane Bulić" za životno djelo na području znanost.* (20)

Na današnji dan, 15. listopada 1950. godine, u Dubrovniku jerođen Jozo Brajović (časnički namjesnik).  Poštar, trajno nastanjen u Mokošici. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. Poginuo je 7. listopada 1991. godine u Mokošici prilikom neprijateljskog topničkog napada.     (21)  

Na današnji dan, 15. listopada 1959. godine, u Dubrovniku jerođen Miroslav Buntić Tigar, (časnički namjesnik). Kuhar, trajno nastanjen u Dubrovniku. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. Poginuo je 6. prosinca 1991. u Sustjepanu, u topničkom napadu, prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik HV-e. (22)

Na današnji dan, 15. listopada 1960. godine, u Fojnici (BiH) je rođen Miroslav Skopljo (inspektor).SSS, trajno nastanjen u Močićima. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 27. rujna 1991. Poginuo je 2. listopada 1991. godine na Grudi u Konavlima, za vrijeme izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a. (23)       

Na današnji dan, 15. listopada 1971. godine, u Dubrovniku je rođen hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac, pjesnik i kantautor  Nikša Kušelj. Diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Izeta Hajdarhodžića. Debitirao je u HNK u Zagrebu u ulozi Iva Ledinića godine 1996. Član je Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od 2006. godine, od kada je ostvario brojne zapažene uloge. Osim u matičnom kazalištu, gostovao je u brojnim kazalištima u Hrvatskoj, a značajan je i njegov glumački prinos na Dubrovačkim ljetnim igrama: Fortinbras – Hamlet; Lisandar – San ivanjske noći; Lucius – Julije Cezar; Kapetan Lujo Lasić – Dubrovačka trilogija; Ivo Ledinić – Ekvinocijo; Viculin – Arkulin; Niko, Maro – Dundo Maroje; Don Jose – Dubrovačka trilogija/Na taraci. Tumačio je brojne uloge, u filmovima: Bazen, Kradljivac uspomena, Konjanik, Generalov carski osmijeh, Dubrovački suton, Zavaravanje...,TV serijama: Jesen stiže dunjo moja, Mamutica, Luda kuća, Naša mala klinika, Cimerfraj, Bitange i princeze, Bliski susreti… Olujne tišine…, a nastupao je i u TV showovima: Turbo Limach, Zvijezde pjevaju, Dok vrijeme prolazi, Moderato cantabile. Glazbu i stihove radio za predstave Ljubovnici, Šegrt Hlapić, Arkulin, I konje ubijaju, zar ne?, Zagorka te za TV serije Kad zvoni? , Mamutica... Autor je knjige „Fleur de sel“ i nosača zvuka Berači soli, te zbirke pjesama Čitač sa usana. (24) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u utorak 15. listopada 1991. godine, **Bio je treći utorak u opsadi.** Nakon razgovora u Močićima u blizini dubrovačkog aerodroma, predstavnika okupatora, predstavnika Skupštine općine Dubrovnik i promatrača misije EZ-a, *usprkos obvezi povlačenja okupatora iz Hrvatske, okupatorske snage pod zapovjedništvom oficira bivše JNA prekršile su primirje i na današnji dan, 15. listopada 1991. godine okupirale Cavtat. Okupator je pred očima promatrača Europske zajednice zaprijetio da će Cavtat biti sravnjen sa zemljom, ako se itko suprotstavi ulasku neprijateljskih vojnika u Cavtat. Članovi promatračke grupe Europske zajednice izjavili su da su zaprepašteni takvom demonstracijom sile jugo-armade.Istoga dana, kršeći primirje neprijateljska vojska je zaposjela Osojnik. Hrvatski branitelji nisu odgovorili na ovu provokaciju kako ne bi pred očima promatrača Europske zajednice prekršili primirje. Promatrači su osudili i ovaj zločinački potez oku­patora - rekao je predsjednik Kriznoga štaba mr. Željko Šikić u razgovoru s novinarima 16. listopada.*Iz minobacača i mitraljeza okupatorska vojska otvarala je vatru po Mokošici.**Brod "Marina", nakon brojnh peripetija, zaustavljanja pa čak i pucnjave, konačno je toga dana stigao u grušku luku. Nova smjena promatračke komisije Europske zajednice u zgradi općine održala je konferenciju za tisak. Prema njihovoj izjavi, vojska uglavnom "ne poštuje dogovorene uvjete primirja". Pomicanje crte prekida vatre za oko 800 metara u dubinu našeg teritorija nazivali su zaštitnim mjerama protiv terorista. Ulazak u samo mjesto Cavtat, tj. njegovu okupaciju na očigled promatrača Europske zajednice, također su bezočno opravdavali preventivom protiv terorista koji bi se mogli iskrcati s mora. Promatrači su izjavili da su o svemu tome obavijestili svoje nadležne.** (25)U vremenu nakon akcija oslobađanja juga Hrvatske do kraja 1993. godine poginulo je, stradalo i umrlo više dubrovačkih branitelja. Na današnji dan, 15. listopada 1993. godine u Dubrovniku, kao pripadnik 163. brigade HV-e nesretnim slučajem poginuo je Mensur Hadžić.  (26) 

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 20,21,22

(2) OSLOBOĐENJE DUBROVNIKA – 18. listopada 1944. godine, PONOVNO SVANUĆE SLOBODE, dr. Nikola ANIĆ, povijesničar

(3) VEDRAN BENIĆ – DUBROVAČKI SPOMENAR, str.104,105

(4) HBL Miljenko Foretić (1989)

(5) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Perić

(6) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 529

(7) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

 

(8) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(9) http://www.os-igkovacic-stitar.skole.hr/print/?prt_name=news&prt_id=1183

http://www.zzjz-ck.hr/?gid=13

(10) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POČETKA XI. DO POLOVINE XVII. STOLJEĆA, str. 9,10, *30

(11) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 84,85

(12) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 20,21,22

(13) LUKŠA   BERITIĆ, UBIKACIJA NESTALIH GRADJEVINSKIH SPOMENIKA U DUBROVNIKU, PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI, IZDANJE KONZERVATORSKOG ZAVODA DALMACIJE U SPLITU 1956., Str 60

(14) IVO PERIĆ, DUBROVAČKA PERIODIKA 1848-1918  (Dubrovnik, 1980), str. 14,15,16

(15) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 211

(16) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 142,143

(17) OSLOBOĐENJE DUBROVNIKA – 18. listopada 1944. godine, PONOVNO SVANUĆE SLOBODE, dr. Nikola ANIĆ, povijesničar

(18)https://hr.wikipedia.org/wiki/Rukometni_klub_hrvatske_mlade%C5%BEi_Dubrovnik

(19) HBL Miljenko Foretić (1989)

(20) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Perić

(21) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -83-

(22) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -154-

(23) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -61-

(24) http://www.hnk.hr/drama/ansambl/glumci/niksa_kuselj

(25) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 529

*DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 8 — 19. listopada 1991.

**ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 23

(26) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 50 , VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -223- Mensur Hadžić