Gradoplov 16.02.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 16. veljače 1417. godine, Veliko vijeće donijelo je odluku prema kojoj se svaki stranac - kmet odbjegao s po¬sjeda susjednih feudalnih gospodara, koji dođe u Dubrovnik mora prijaviti kancelariji; te zatim mora provesti godinu dana u nekog dubrovačkog gospodara ili kmeta. (1) Na današnji dan, 16. veljače 1476. godine, Vijeće umoljenih, kao inženjera i bombardijera prima u općinsku službu majstora Antuna Chiaritija iz Lucche. (2) Na današnji dan, 16. veljače 1479. godine, Malo vijeće zaključuje, da nadstojnici radova moraju popraviti stražarske kućice na gradskim zidinama i, gdje nađu za potrebno napraviti nove. (3) Donošenjem zaključaka o opkopima oko predgrađa i utvrđivanju položaja i utvrda na Brgatu i na Bosanci, na današnji dan, 16. veljače 1679. godine, Dubrovčani počinju pripreme obrane protiv eventualne turske najezde. (4) Na današnji dan, 16. veljače 1897. godine, u mjestu Arbanasi kraj Zadra rođen je glazbenik i pisac Šime Dešpalj. (5) Na današnji dan, u nedjelju 16. veljače ratne 1992. godine, u večernjim satima u Kazalištu Marina Držića zanimljivo predavanje održali su gospoda dr. Slobodan Lang, dr. Ivo Banac i inženjer Milan Karlovac. (6) Uz današnji dan, u katoličkom kalenaru upisana su imena: Miljenko, Samuel, Julijana, Filipa, Julka i Daniel. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

U prvoj polovici XV stoljeća vlastela i građani-zemljoposjednici uzimali su nove kmetove koji su pristigli na dubrovač­ko područje, nerijetko odbjegle s po­sjeda susjednih feudalnih gospodara i koji nalaze utočište u Dubrovačkoj Republici. Dubrovačka vlastela ih rado primaju, što se vidi iz brojnih saču­vanih ugovora. Vjerojatno je broj ovih pribjeglica, seljaka-kmetova, bio znatan, bar sudeći po odluci Velikog vijeća donesenoj na današnji dan, 16. veljače 1417. godine. Tada je, naime, odlučeno da se svaki stranac koji dođe u Dubrovnik mora prijaviti kancelariji; za­tim mora provesti godinu dana u nekog gospodara ili kmeta dubrovačkog. Ukoliko u vezi njegova boravka iskrsne bilo kakva neprilika za vladu, on mora napustiti područje Republike u roku od 15 dana. (8)   

Na današnji dan, 16. veljače 1436. godine, Vijeće umoljenih određuje tri plemića, koji će izraditi i podnijeti istom Vijeću način i odredbu (providimentum), kako zatvoriti arsenal prema moru; znači o nekoj vrsti vrata, kojima bi se imali zatvoriti veliki lukovi arse­nala, u gradskim zidinama prema moru, to jest u luci. Lukovi arsenala, o kojima je tu riječ, kako zaključuje Lukša Beritić, nisu sadašnji lukovi Gradske kavane. U toku vremena, naime, radi povećanja odnosno proširivanja galija, proširivali su se i lukovi, dok nisu dobili sadašnji izgled i širinu. (9)   

Na današnji dan, 16. veljače 1490. godine, Malo vijeće je odredilo da se mora uzeti zemljište od vrtova uz vanjski zid jarka, počevši od vrata od Pila prema brdu, gdje će se napraviti put širok tri lakta (1,53 m). To je početak puta takozvanog »Uz Posat«.*Današnje kameno stubiše Uz Posat, čiju je izgradnju financiralo društvo "Dub", izgrađeno je 1913. godine. Drvored palmi kanarske datule, duž čitave istočne strane stubišta posađen je odmah po završetku Prvog svjetskog rata*. (10)   

Zbog opasnosti, koja je sve više prijetila od Turaka, Dubrovčani odmah na početku 1679. počinju s utvrđivanjem položaja na Brgatu i na Bosanci. Nakon što je 9. siječnja, naređena izrada opkopa oko gradskih predgrađa, na današnji dan, 16. veljače, te 1679. godine, naređeno je i da se popišu sve obitelji u gradu i da svaka obitelj mora davati po jednog radnika ili platiti 3 groša. Sličan zaključak donesen je i za sve one obitelji, koje su stanovale izvan grada, t. j. u predgrađima i u Gružu, počevši od crkve sv. Jakova od Višnjice do Kantafiga. Utvrđenja pak, koja su se imala graditi na Brgatu ina Bosanki, služila su kao prva linija obrane protiv eventualne turske najezde. Svakako ta utvrđenja na Bosanki i na Brgatu, kao i ona oko predgrađa, bila su poljska utvrđenja i danas od njih nema ni traga, zaključuje u svojoj knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika, Lukša Beritić. (11)   

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 16. veljače 1756. godine, u rodnom Dubrovniku, od kuge umro je hrvatski svećenik i pjesnik Vlaho (Blaž)  Bolić. U rodnom gradu završio srednje obrazovanje (Collegium ragusinum) i pristupio Družbi Isusovoj. Vrativši se iz Rima u Dubrovnik 1749, postao je prvi predavač na netom osnovanu filozofskom studiju. Kako je tečaj ubrzo ugasnuo zbog slabog zanimanja, obavljao je pastoralne misije u Dubrovniku i okolici. Pisao je lirske pjesme, ekloge, idile, poslanice, elegije, ode i epigrame, pretežno duhovne tematike. U rukopisu je ostavio i opsežnu zbirku korizmenih propovijedi na hrvatskom jeziku. (12) 

Samo dan nakon što je navršio 69 godina, na današnji dan, 16. veljače 1834. godine,  u Novi Ligure, u Italiji, umro je hrvatski književnik, Marko Faustin Galjuf, jedan od posljednjih hrvatskih latinista s međunarodnim ugledom. (13)   

Na današnji dan, 16. veljače 1883. godine, u Metkoviću je rođen biskup Josip Marija Carević, dubrovački biskup od 1929. do 1940. godine, jedini biskup Crkve u Hrvata koji je tako otvoreno ubijen odmah po dolasku partizana na vlast. Dubrovačkim biskupom imenovan je 13. travnja 1929., biskupski red je primio u Zagrebu 4. kolovoza, a upravu biskupije je preuzeo 8. rujna 1929. Biskup Carević došao u Dubrovnik u teškom vremenu nakon šestosiječanjske diktature 1929. godine, kojom su bila zabranjena i vjerska okupljanja što je bio razlog i za odgađanje postavljanja križa na Srđu u povodu 1900. obljetnice Kristove smrti. Naime, za vrijeme svog mandata u Dobrovniku, 1935. godine biskup Carević dao je podići poznati dubrovački simbol Križ na Srđu kao spomen na 1900 godina od Kristovog raspeća. Dana 9. veljače 1940. godine odstupio je s dužnosti, te je umirovljen u Hrvatskom zagorju, gdje se stavio se na raspolaganje nadbiskupu blaženom Alojziju Stepincu za pomoć u pastoralnim potrebama. Biskup Josip Marija Carević mučenik je, smaknut u Strmcu u Hrvatskom Zagorju 10. svibnja 1945. godine po nalogu Komunističke partije. Nakon toga je nametnuta šutnja o njemu koja je trajala pedesetak godina, a zahvaljujući Biskupskom ordinarijatu u Dubrovniku,  počelo se raditi na otkrivanju istine. Josip Marija Carević jedini je biskup Crkve u Hrvata koji je tako otvoreno ubijen odmah po dolasku partizana na vlast. 2003. godine, u povodu 120. obljetnice rođenja dubrovačkog biskupa Josipa Marije Carevića Dubrovački biskupski ordinarijat i Matica hrvatska iz Metkovića objavili su knjigu "Dubrovački biskup Josip Marija Carević". Biskup Josip Marija Carević rođen je 1883.godine u Metkoviću, a 1929. godine ustoličen je za dubrovačkog biskupa. Ubijen je 10. svibnja 1945. u Hrvatskom zagorju, a za razloge njegove smrti, kao i za njegov grob se ni danas ne zna*. (14)   

Na današnji dan, 16. veljače 1897. godine, u mjestu Arbanasi kraj Zadra rođen je glazbenik i pisac Šime Dešpalj, 1943. godine umjetnički voditelje partizanske kulturno-umjetničke grupe dubrovačkog okruga, a 1944/45. i dirigent orkestra Okružnog kazališta u Dubrovniku.  (15)   

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u nedjelju 16. veljače ratne 1992. godine, u večernjim satima u Kazalištu Marina Držića zanimljivo predavanje održali su gospoda dr. Slobodan Lang, dr. Ivo Banac i inženjer Milan Karlovac. (16)  Do okončanja Domo­vinskog rata u dubrovačkim postrojbama Hrvatske vojske umrlo je više dubrovačkih hranitelja. Nakon što je obolio,na današnji dan, 16. veljače 1994. godine u Dubrovniku, kao pripadnik 163. brigade HV-e umro je Pavo Matana. (17)     

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 49

(2) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 103

(3) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 105

(4) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 197,198

(5) HBL Ivona Ajanović-Malinar (1993)

(6) IVO STJEPOVIĆ, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, str. 119

(7) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 49

(9) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 58,59

(10) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 109

*Bruno Šišić, Nikolina Kapović, DRVOREDI I OBRUBNO ZAŠTITNO ZELENILO UZ GRADSKE PROMETNICE DUBROVNIKA, AGRONOMSKI OGLASNIK 3-5/2004., ISSN 0002-1954, Izlaganje sa znanstvenog skupa

(11) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 197,198

(12)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14)http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=56230

(15) HBL Ivona Ajanović-Malinar (1993)

(16) IVO STJEPOVIĆ, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, str. 119

(17) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 50 , VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -233- Pavo Matana