Gradoplov 16.11.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 16. studenoga 1434. godine, Vijeće umoljenih, iz opreznosti i predostrožnosti naređuje, da nitko ne smije ništa zidati i graditi u predgrađu Pile. (1) Na današnji dan, 16. studenoga 1816. godine, u Luci Šipanskoj rođena je kazivačica pučkih pjesama Anica Begin. (2) Na današnji dan, 16. studenoga 1925. godine, osnovan je Zmajski stol u Dubrovniku. (3) Na današnji dan, 16. studenoga 1926. godine, prijatelji mačevalačke vještine uputili su službeni zahtjev za utemeljenje mačevalačkog kluba u Dubrovniku. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Margareta Škotska; Gertruda; Biserka; Agneza, Eduard, Edmund. (5) 16. studenoga, obilježava se Međunarodni dan tolerancije i Svjetski dan sjećanja na žrtve trgovine ljudima. (6)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 16. studenoga 1434. godine, Vijeće umoljenih odlaže odredbu (providimenta) predloženu od Malog vijeća što se tiče gradnja u predgrađu Pile, te isti dan naređuje, da nijedno lice ne smije ništa zidati u tom predgrađu, dokle god drukčije ne odredi Vijeće umoljenih. Ta zabrana zidanja u predgrađu, kako zaključuje Lukša Beritić u knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika, bila je neka opreznost vlade, jer pri svakoj većoj ratnoj opasnosti moralo se predgrađe porušiti, da njegove zgrade ne bi poslužile neprijatelju za napade na sam grad. (7) 

Nakon devetog listopada, kada Malo vijeće odobrava nadstojnicima radova 30 perpera za ploče već isklesane, kao i za one, koje će se još isklesati, sa imenom Isusovim, te da se uzidaju na mjesta, gdje je naredilo Vijeće umoljenih, na današnji dan, 16. studenoga 1515. godine, taj im se iznos i isplaćuje. Od emblemasa imenom Isusovim, o kojima je tu riječ, imamo na gradskim zidinama samo dva, i to jedan nad vratima od Ponte i jedan na Bokaru. (8) 

Prvi sačuvani zapisi o masovnim zarazama u Du­brovniku potječu iz 871. godine. Samo u razdoblju od sredine 14. stoljeća - kad se počelo sustavnije i de­taljnije zapisivati o tim pošastima, pa do 1785. godi­ne - kad su zabilježeni posljednji oboljeli od kuge u Dubrovačkoj Republici, bilo je više od 50 epidemija zaraznih bolesti od kojih su neke trajale po nekoliko godina. Procjenjuje se da su one uzrokovale smrt ukupno oko 100.000 stanovnika dubrovačke državice.O katastrofalnoj epidemiji kuge što je trajala od 6. prosinca 1526. do 16. studenog 1527. godine i po­kosila oko 20.000 ljudi sačuvan je zapis na kamenoj ploči ugrađenoj u zid klaustara franjevačkog samo­stana Male braćekoji u prijevodu s latinskog glasi: "Bogu Svemogućem Svevišnjem. Jao, smrti, sve uništavaš 1527. okrutnom kugom. Život je putovanje - dani prolaze." Otkrivši da je tom prilikom bolest iz Jakina (An-cone) prenio u Dubrovnik neki brijač Andrija, du­brovačke su vlasti naredile da se taj nesretnik vezan za kola vuče po Gradu i štipa užarenim kliještima dok ne izdahne! *O ovoj pošasti kuge u Dubrovniku Anonim piše da to nije bio samo pomor nego srdžba Božja - Non fu mortalità, ma ira di Dio, te da je tijekom godine dana, koliko je pošast trajala, stradalo 75 vlastelina, 84 vlastelinke i 20.000 pučana, a prema najnovijim demografskim podacima Akademik Nenad Vekarić procjenjuje da je u istom razdoblju pomrla približno jedna četvrtina stanovništva. Budući da kuga nije jenjavala, nego je i dalje harala velikom žestinom, kako ona bubonska, tako i plućna, vijeća su se 12. ožujka 1527. godine, preselila u Gruž. Nakon što su bile služene svete mise u čast Duha Svetoga i sv. Vlaha, vlada se vratila u grad na sam blagdan sv. Trojstva, 16. lipnja 1527. godine. Za vrijeme egzodusa iz zaraženog grada, od sedam plemića koji su trebali ostati u gradu i baviti se državnim poslovima, samo je knez Nikola Franov Tudizić preživio i drugima otvorio gradska vrata kada je opasnost prošla*.(9) 

Na današnji dan, 16. studenoga 1925. godine, osnovan je Zmajski stol u Dubrovniku. Osnivača Zmajskog stola u Dubrovniku je dr. Niko Zvonimir Bjelovučić, ugledni odvjetnik rođen u Janjini na poluotoku Pelješcu, koji se 1910. prije negoli je postao članom zmajskoga bratstva obratio Družbi s prijedlogom da Zmajevci prošire svoje djelovanje, odnosno rodoljubno kulturni rad na Istru, Dalmaciju i Bosnu i Hercegovinu, jer Družba do tada nije održavala nikakve veze s Hrvatima izvan granica Kraljevstva Hrvatske i Slavonije. Družba je prihvatila njegov prijedlog, primila ga u svoje redove i dodijeljeno mu je zmajsko ime Zmaj Sutvidski po njegovu dvorcu Sutvidu u Dračama na Peljašcu te mu je odobreno da pristupi osnivanju Zmajskog stola u Dubrovniku. I. svjetski rat prekinuo je djelovanje Družbe, pa je odobrenje za osnivanje ogranka Zmajskoga bratstva u “Kruni hrvatskih gradova” opet dobio 1925. i 16. studenoga 1925. osnovan je Zmajski stol u Dubrovniku, na čijem čelu je bio dr. Niko Zvonimir Bjelovučić, posebno poznat po tome što je za Milenij hrvatskoga kraljevstva postavio 60 spomen ploča na dubrovačkom području, na širem području Dalmacije, BiH i Boke Kotorske. Drugi značajni događaj u povijesti Zmajskogstolau Dubrovniku zbio se 9. rujna 1940. kada je cjelokupni Meštarski zbor s mnogobrojnom braćom iz zmajskih stolova iz Splita, Karlovca, Varaždina, Iloka, Sombora i Sarajeva posjetio Zmajski stol u Dubrovniku, koji se tada zvao Radni ogranak. Svečani događaj odvijalo se u povijesnoj dvorani nekadašnje najstarije ljekarne Mala Braća u Franjevačkom samostanu, uz prisustvo odličnika grada Dubrovnika i hrvatskih kulturnih društava. Duša ove organizacije bio je protonotar Družbe Viktor Mohr, Zmaj Svetoandrijski“, koji je bez dvojbe najzaslužniji za obnovu rada Družbe nakon njene zabrane od strane komunističkih vlasti. On je naime sačuvao cjelokupni arhiv Družbe i pohranio ga u samostanu Male braće u Dubrovniku, s odredbom da se preda onima koji budu opet osnivali Družbu kada se to dogodi.  Zmajski stol Dubrovnik baštini dugu tradiciju, a posebno postavljanja spomen obilježja zaslužnim osobama iz hrvatske i dubrovačke povijesti, pa je tako u razdoblju od 1925. do drugog svjetskog rata, između ostalih, postavio spomen ploče Ruđeru Boškoviću, Petru Zrinskome, Mihu Klaiću, inicirao postavljanje spomen ploče Gunduliću u crkvi Male Braće. U novije vrijeme postavili smo spomen ploče Benediktu Kotruljeviću u Kovačkoj ulici, fra. Urbanu Taliji na Lopudu, velikim hrvatskim i dubrovačkim slikarima Antunu Masli i Đuru Pulitiki. Kao što Družba »Braće Hrvatskoga Zmaja«, njeguje i štuje na poseban način uspomenu na Petra Zrinskoga i Frana Krsta Frankopana i obilježava 30. travnja dan njihove mučeničke smrti u Bečkom Novom Mjestu i Zmajski stol u Dubrovniku svake godine sudjeluje u obilježavanju 25. listopada 1944. Toga dana su u Dubrovniku  jugo komunističke vlasti bez suda pogubile 60-ak osoba na otočiću Daksa kraj Dubrovnika.Među tim osobama bila su i petorica braćeZmajskog stola u Dubrovniku i to: dr. Niko Koprivica, Zmaj Cavtatski, odvjetnik dubrovački gradonačelnik, dr. Baldo Poković, Zmaj sa Ploča, odvjetnik, prof. Maksimilijan Milošević, Zmaj Dobrotski, ravnatelj Preparandije, don Đuro Krečak, Zmaj sv. Mihajla na Lapadu, župnik župe sv. Mihajla na Lapadu, te Milan Goeszl, Zmaj od Popovog tornja, trgovac. Zmajski stol u Dubrovniku i danas,  na načelima prijateljstva, bratstva, dragovoljnosti, kolektivnog rada i odlučivanja, ustrajno djeluje  sa svrhom očuvanja i obnavljanja hrvatske kulturne baštine i oživljavanje uspomenu na događaje iz hrvatske prošlosti i na zaslužne Hrvate. (10) 

Dubrovčani su se mačem služili u srednjem vijeku, a u 16. stoljeću imali su svoju školu mačevanja. Kao sportsku disciplinu mačevanje susrećemo u Hrvatskoj krajem 1909. godine, a u Dubrovniku u prvom desetljeću 20. stoljeća pri Hrvatskom sokolu i Pravom hrvatskom sokolu. Mačevalački klub pojavio se godinu dana prije osnutka Mačevalačkog saveza bivše Jugoslavije u Zagrebu 1927. godine. Prijatelji mačevalačke vještine uputili su službeni zahtjev za utemeljenje kluba, na današnji dan, 16. studenoga 1926. godine. U ime Promicateljnog odbora, Luko Bona, kraljevski javni bilježnik, i Frano Žiška, kapetan jugoslavenske vojske, zatražili su od Sreskog poglavarstva potvrdu pravila. Sresko poglavarstvo, bez uobičajene provjere Policijskog odsjeka, proslijedilo je klupski zahtjev, s pet primjeraka pravila, velikom županu dubrovačke oblasti s prijedlogom da se odobre. Veliki je župan 18. studenog 1926. godine (pod brojem 19723) odobrio pravila a time i utemeljenje kluba. Prema sačuvanom primjerku pravila doznajemo daje klub imao grb i klupski znak (bijelo polje sa zlatnim okvirom, dvije sablje unakrst i masku). Svrha kluba bila je: "promicanje i unapređivanje mačevalačkog sporta", a ostvarivala se "vježbanjem, zajedničkim sastancima, zabavama i izletima". Budući da se u klupskim pravilima nisu spominjala natjecanja i budući da nisu pronađeni dokumenti o takvoj djelatnosti, možemo pretpostaviti da je klub njegovao mačevanje kao zabavu i razonodu. Klub se imao uzdržavati od članarine, darova te prihoda od nastupa i zabava. Članovi kluba dijelili su se na: redovite (one kojima prijem odobri Upravni odbor i plaćaju redovito mjesečnu članarinu unaprijed), utemeljitelje (one koji plaćaju l 000 dinara) i počasne (koje izabere Glavna skupština). Predviđena su prava i dužnosti članova i prestanak članstva.Organi kluba su: Glavna skupština, Upravni odbor i Revizioni odbor. Sve sporove u klubu rješava Časni sud. U slučaju prestanka rada društva određeno je da se imovina pohrani kod dubrovačke općine "a u slučaju da se u vrijeme od jedne godine osnuje slično društvo pripada njemu, inače postaje vlasništvo mjesne Javne Dobrotvomosti". U ime Promicateljnog odbora pravila su potpisali Luko Bona i Frano Žiška. (11) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 16. studenoga 1816. godine, u Luci Šipanskoj rođena je  Anica Begin,(rođena Kalafatović), hrvatska kazivačica pučkih pjesama. Ova nepismena seljanka s otoka Šipana znala je mnogo narodnih pjesama i pripovijedaka koje je čula od svojega oca Ante, glasovitog pjevača i guslara, te drugih kazivača i kazivačica. Njezina nadarena kazivanja zapisao je župnik Baldo Melkov Glavić te dio objavio u zbirkama Narodne pjesme iz usta i rukopisa... (I–II, 1889. i 1897) i antologijama Matice hrvatske Hrvatske narodne pjesme (1896–1929). Anica Begin, umrla je u Dubrovniku, 26. kolovoza 1900. godine. (12)

Na današnji dan, 16. studenoga 1841. godine, u Beču je rođen Alois Hauser [hạu'zəɹ], austrijski arhitekt, restaurator i arheolog, pod čijim su vodstvom restaurirani kulturni spomenici diljem Dalmacije, a među njima i Knežev dvor i palača Sponza u Dubrovniku. Alois Hauser umro je u Badenu kraj Beča, 6. listopada 1896. godine. (13)

U mjestu Svirče na Hvaru, na današnji dan, 16. studenoga 1882. godine, rođen je Ćiro Carić, kapetan duge plovidbe i pomorski pedagog. Nakon dugogodišnjeg pomorskog zvanja, 1921. godine napustio je plovidbu i započeo svoj pedagoški rad, najprije u Nautičkoj školi u Kotoru, a od 1929. pa sve do odlaska u mirovinu 1950. profesor je u Nautičkoj školi u Dubrovniku. — God. 1923. izdaje Nautičke table, tiskane i 1924. na hrvatskom i talijanskom. Carić je prvi autor nautičkih tablica u nas, dobro primljenih i od domaćih, i od stranih navigatora, a prvi u svijetu koji je uveo Gaussov zbrajajući logaritam u nautičke tablice i astronomsko-navigacijsku praksu za računanje zenitne daljine, čime je pojednostavnio, te učinio bržim i sigurnijim taj postupak izračunavanja (B. Franušić). Carićeva originalna formula i metoda bile su zapažene i priznate i u svjetskoj literaturi s područja astronomske navigacije (C. H. Cotter). Nakon umirovljenja bio je dugogodišnji vrsni kompenzator magnetskih kompasa na brodovima, a istodobno i stručni suradnik za astronomsku navigaciju u prvom izdanju Pomorske enciklopedije (JLZ). Ćiro Carić, umro je u Dubrovnik, 23. travnja 1962. godine. Danas jedna dubrovačka ulica nosi ime Ćira Carića, I to baš ona u kojoj je smješteno Sveučilište u Dubrovniku. (14)

Na današnji dan, 16.studenog 1962.godine u Dubrovniku je rođenaglazbena podagoginja i kritičarka, Sanja Dražić. Studirala  je   na  Muzičkoj akademiji u Zagrebu, diplomirala glazbenu kulturu i vratila se u Dubrovnik. Od 1985.godine   bila   je   zaposlena   u   većini   srednjih dubrovačkih  škola   kao   i osnovnih u Dubrovniku i okolici. Posljednjih 15-tak godina radi u Umjetničkojškoli   Luke   Sorkočevića   Dubrovnik.   Osim   pedagoške  djelatnosti   bavi   se   i pisanjem   glazbenih  osvrta  (   Hrvatski   radio  –  radio  Dubrovnik,   Dubrovačkivjesnik,   Slobodna   Dalmacija,  Vijenac…),   te je sudionik  i začetnik   mnogih projekata vezanih za djecu i glazbu, između ostalih i sada već desetogodišnje Radionice «Kolende i božićne pjesme» koja je pod okriljem Matice hrvatske -ogranak Dubrovnik, a koju ostvaruje zajedno sa sestrom Paolom Dražić Zekić. Posljednje tri godine vodi i Renesansnu radionicu pri Domu Marina Držića podimenom «Glazba u Držićevo doba» a od rujna 2015.godine i Glazbenu radionicuu novoosnovanoj udruzi „Dječji zbor Dubrovnik“ čija je dopredsjednica. Član je Predsjedništva Matice hrvatske – ogranak Dubrovnik a povremeno iglazbenog ocjenjivačkog suda za nagradu „Orlando“. (15)

Na današnji dan, 16. studenoga 1979. godine, u Youngstownu, u Ohio-u, umro je hrvatski nakladnik i tiskar u SAD-u Josip Kraja,  rođen u Dubrovniku, 1891. godine. Iselio se u SAD 1907. Bio je nakladnik i uredik lista Hrvatska štampa, adjelovao je i u mnogim iseljeničkim društvima, osobito u Hrvatskom kolu. Zauzimao se za stvaranje samostalne hrvatske države. Novopridošlim iseljenicima pomagao je u snalaženju u novoj sredini. (16) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u subotu 16. studenoga 1991. godine, *u posjet Dubrovniku bila je delegacija UNICEF-a, u kojoj su se nalazila dvojica ministara, francuski ministar za socijalna pitanja, gospodin Couchner i talijanska ministrica za imigracije, gospođa Boniver. Organizirana je izložba dječjih crteža koji su nastali u skloništima.* Margherita Boniver, talijanska ministrica za imigracije, zatražila je intervenciju predsjednika Republike Francesca Cossige za uspostavljanje humanitar­nog koridora. Započelo je provođenje ankete o problemima i potrebama svih izbjeglica na području grada. Toga dana u osamnaest sati trebao je nastupiti prekid vatre. (17) Na današnji dan, 16. studenoga 1991. godine, Krizni štab Općine Dubrovnik (KŠOD) prosvjedovao je zbog mitraljiranja Rijeke dubrovačke (Komolac, Rožat, Mokošica) sa Šumeta i predgrađa Ploče s Bosanke, odakle su bacane i ručne bombe prema Jadranskoj cesti (nakon 18 sati), a na što hrvatski branitelji nisu uzvraćali. Štab u prosvjedu očekuje poštivanje prije sklopljenoga primirja, a i onoga koje je 15. studenoga sklopljeno u Zagrebu. (18) Na Pelješcu i Korčuli danas, 16. studenoga, obilježava se godišnjica pomorske bitke u Neretvanskom i Korčulanskom kanalu u kojoj su topnici i drugi pripadnici Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Korčula - Pelješac ostvarili jednu od presudnih bitaka u Domovinskom ratu. U popodnevnim satima 16. studenoga 1991. godine hrabri pelješki i korčulanski topnici s bitnica u Lovištu i na Korčuli pogodili su i onesposobili šest ratnih brodova agresorske jugo-mornarice koja se poražena dan ranije u Bračkom kanalu pred Splitom povlačila prema svojoj bazi na Visu. Bio je to snažan, a uskoro se pokazalo i smrtonosan udarac neprijateljskoj mornarici koji je znatno pridonio slamanju pomorske blokade Jadrana, a uspjeh peljeških i korčulanskih topnika najavio je i početak oslobađanja juga Hrvatske od JNA i srbo-četničkog agresora. (19) 

Izvori i literatura:

(1) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 57,58

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) http://dbhz.hr/?cat=29

(4) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 166,167

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

http://www.skole.hr/aktualno/vazni-datumi?news_id=7777

*http://os-ifilipovica-zg.skole.hr/upload/os-ifilipovica-zg/images/static3/899/File/VAZNIJI_DAT.pdf

(7) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 57,58

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 124

(9) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 152,153

*ZLATA BLAŽINA TOMIĆ, KACAMORTI I KUGA – UTEMELJENJE I RAZVOJ ZDRAVSTVENE USLUGE U DUBROVNIKU, str. 147-161, *163,**166,167

(10) http://dbhz.hr/?cat=29

http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 166,167

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) HBL Tatjana Delibašić (1989)

(15) Sanja Dražić

(16) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(17) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 538

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 47

(18) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 78

(19) JOŠKO JELAVIĆ – RADIO DUBROVNIK