Gradoplov 16.12.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 16. prosinca 1561. godine, na tajnoj sjednici Vijeća umoljenih donesena je odluka o ukidanju posebne službe koja je u Republici vodila brigu oko otrova. (1) Na današnji dan, 16. prosinca 2003. godine, Sveučilište u Dubrovniku upisano je u sudski registar Trgovačkoga suda u Dubrovniku. (2) Na današnji dan, 16. prosinca 1853. godine, u Brsečinama pokraj Dubrovnika rođen je književnik, kulturni povjesničar i etnograf, Vid Vuletić Vukasović. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Adela, Ela Zorka, Albin, Adon, Sebastijan i Klement. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Uz današnji dan, 16. prosinca 1503. godine spominje se Tomasina, udovica Pavla zlatara, koji nije nitko drugi već poznati Pavao Antojević Bogičević, poznat u inozemstvu pod imenom Paulus de Ragusio, koji je kovao medalje kralju Alfonzu V. i radio sa Donatelom. Je li taj naš vrijedni majstor, čiji životopis nažalost još nije dovoljno istražen, bio pozvan u Dubrovnik tih godina radi sudjelovanja na utvrđivanju grada, ili se već bio vratio stalno ostati u domovini, nije nam poznato. Svakako je činjenica, da se on usudio i što se tiče fortifikacijskih radova natjecati s jednim poznatim arhitektom, kakav je bio Michelozzi. Što je Pavle dalje radio u Dubrovniku i je li ostao do smrti u gradu, nije još istraženo. Dakle, na današnji dan, spominje se njegova udovica Tomasina, a 1523. njegova kćerka Linjuša kao već umrla. (5) 

Podaci s kojima raspolažemo u pitanju čuvanja otrova i staranju oko njih od strane dubrovačke vlade, nažalost, vrlo su oskudni. Radi se, zapravo, o jednoj odluci Vijeća umoljenih, iz koje možemo izvesti samo to daje u 16. st., barem u određenom razdoblju, postojala posebna služba ili ured koji je morao voditi brigu oko otrova. Kada je ta služba bila zavedena i kako je bila organizirana, nije nam poznato. Odluka o kojoj govorimo donesena je na tajnoj sjednici Vijeća umoljenih na današnji dan, 16. prosinca 1561. godine. Naime, na toj sjednici odlučeno je sa 28 protiv 7 glasova da se opozove i ukine ustanovljena služba o staranju oko otrova. Tom odlukom bili su sigurno razriješeni dužnosti i funkcionari te službe, tajni službenici nad otrovima (officiales secreti super venenis) koji se spominju dva mjeseca ranije. Zašto je došlo do ukidanja ove službe, možemo samo nagađati. Odluka je donesena u vrijeme kad se bezuspješno radilo na trovanju slijepoga Pavla i ledeničkog emina Mahmuta. Možda je neuspjeh tajnih službenika nad otrovima, ili neka njihova indiskrecija bila razlog, zbog kojeg je služba u tom času ukinuta. U svakom slučaju, njeno ukidanje ne znači da je Senat pobacao u more svoje flašice i vrećice otrova, već samo da je našao neki bolji i sigumiji način njihova čuvanja. Jedan podatak iz 17. st. govori da su se otrovi čuvali u posebnom sanduku (cassonetto), nad notarijatom, pod tri ključa: jedan ključ držao je knez, drugi je stajao u blagajni rizničara i prokuratora sv. Marije, a treći kod državnog sekretara. Sanduk je bio zapečaćen velikim pečatom Republike i nije se smio otvoriti bez posebne odluke Vijeća umoljenih. I svaki put kad bi bio otvoren, morao je ponovno biti zapečaćen. Premda se ovaj posljednji spomenuti podatak odnosi na čuvanje specijalnih otrova, koje je Senat nabavio kod toskanskog nadvojvode, možemo pretpostaviti da su se u ovom ili sličnom sanduku i inače čuvali otrovi, za kojima je dubrovački Senat, odnosno vlada, u slučaju potrebe posezala. Iz ovo malo podataka o brizi oko otrova, o službenicima nad otrovima, sanduku u kojem su čuvani, možemo zaključiti da upotreba otrova u Dubrovačkoj Republici nije bila samo slučajna i prigodna, nego organizirana i ozakonjena. (6) 

Na današnji dan, 16. prosinca 1725, godine, sastavljen je inventar topova, koji su se nalazili u Stonu. Inventar artilerije, koja se na taj dan nalazila na tvrđavama Velikog i Malog Stona i na drugim mjestima grada, sastojao se od ukupno50 komada. (7) 

Nakon što je 1. prosinca Sabor Republike Hrvatske donio zakon o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku, na današnji dan, 16. prosinca 2003. godine, Sveučilište u Dubrovniku upisano je u sudski registar Trgovačkoga suda u Dubrovniku, od toga dana stječući svoju pravnu osobnost visokoobrazovne i znanstvene ustanove. Sveučilište u Dubrovniku osnovano je na temeljima vrlo duge tradicije, koja seže do 17. stoljeća. Tad je, naime, započeo s radom Collegium Rhagusinum, prva javna visokoobrazovna ustanova u Dubrovniku, na kojoj je studirao i Ruđer Bošković. Moderno visoko obrazovanje počinje s Višom pomorskom školom, potom Fakultetom za vanjsku trgovinu i turizam, Pomorskim fakultetom te Veleučilištem u Dubrovniku. Sljednik svih njih je Sveučilište u Dubrovniku, koje je, iako jedno od najmlađih, po svojim programima, dodiplomskim i poslijediplomskim studijima, ustroju, organizaciji i tehničkoj opremljenosti vrlo suvremena visokoškolska ustanova u Republici Hrvatskoj. *Povijest visokog obrazovanja u Dubrovniku je duga i započinje 1624. godine, kada su jezuiti osnovali "Collegium Rhagusinum". Senat Dubrovačke Republike 1654. godine proglasuje ga javnim visokim učilištem na kojemu se izučavala umjetnost i prirodne znanosti. Na tom učilištu obrazovali su se mnogi Dubrovčani toga vremena, među njima i Ruđer Bošković, najpoznatiji dubrovački znanstvenik onoga vremena, koji je obrazovanje poslije nastavio na poznatom "Collegium Romanum" u Rimu. U moderno doba, visoko obrazovanje u Dubrovniku počinje s Višom pomorskom školom, Fakultetom za vanjsku trgovinu i turizam i Pomorskim fakultetom. Do osnivanja dubrovačkog Veleučilišta i Sveučilišta visokoobrazovne institucije bile su u sklopu Sveučilišta u Splitu. Godine 1994., Sabor Republike Hrvatske donio je novi Zakon o visokim učilištima u kojem se razdvajaju dva smjera u visokom obrazovanju: znanstveni (sveučilišni) odvaja se od stručnog (veleučilišnog). U Dubrovniku se 1996. osniva stručni veleučilišni studij. Nakon što su stvoreni uvjeti za osnivanje sveučilišta, Sveučilište u Dubrovniku osnovano je 1. listopada 2003. godine, a u sudski registar Trgovačkoga suda u Dubrovniku upisano je na današnji dan, 16. prosinca 2003. godine*.  (8) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 16. prosinca 1853. godine, u Brsečinama pokraj Dubrovnika rođen je dubrovački književnik, kulturni povjesničar i etnograf, suradnik brojnih listova i časopisa Vid Vuletić Vukasović.  *Od 1866. se školovao u dubrovačkom sjemeništu, a 1875. je u istom gradu završio i gimnaziju. Godinu kasnije završio je preparandiju u Arbanasima pokraj Zadra, nakon završene učiteljske škole dvije godine radio je kao učitelj u osnovnoj i građanskoj školi u Dubrovniku, da bi potom 19 godina učiteljevao u građanskoj školi u gradu Korčuli.* **Od 1897. predavao je jezik, povijest i geografiju u ženskoj preparandiji u Dubrovniku. Iako nije imao formalno etnološko obrazovanje, pružio je golem doprinos hrvatskoj etnološkoj misli. Bio je pasionirani skupljač narodnog blaga. Svoja otkrića objavljivao je kao suradnik JAZU. Prijateljevao je s mnogim uglednim znanstvenicima i kulturnim radnicima, kao što su Franjo Rački, Tadija Smičiklas, Antun Radić i drugi. Osobito je na polju etnografije surađivao s Antunom Radićem**. Proučavao je i spašavao korčulansku spomeničku baštinu. Upozorio na važnost glasovitoga grčkog natpisa s početka III. st. pr. Kr. u Lumbardi na Korčuli (lumbardska psefizma) i bio među prvim istraživačima srednjovjekovnih stećaka. Objavio rasprave iz povijesti, povijesti umjetnosti i arheologije; također je pisao članke s etnografskom tematikom (korčulanski običaji, konavoski vezovi i dr.). Glavni radovi: Ulomci starogrčkoga nadpisa iz otoka Korčule (u časopisu: Bullettino di archeologia e storia dalmata, 1883), Stećci i starobosanske nekropole u Bosni i Hercegovini, u Dalmaciji itd. (u časopisu: Iskra, 1892), Imena i prezimena zlatara u Dubrovniku XV. vijeka (u: Rešetarov zbornik, 1931). *Među književnim djelima ističu se: Đuro Harambaša ili Konavoski ustanak; Basne tugjinke / sveo po pučku Vid Vuletić-Vukasović;  Car Dušan u Dubrovniku ; Mudri Ćoso : po pučkoj predaji ukitio za praznike Vid Vuletić-Vukasović*. **Politički Vid Vuletić Vukasović pripadao je krugu dubrovačkih autonomaša. Bio je među najuglednijim pojedincima u autonomaškoj stranci. Zapamćen je kao zadnji autonomaški gradonačelnik, prije negoli je dubrovačka Općina 1869. došla u narodnjačke ruke, i kao zadnji dubrovački autonomaški zastupnik u Dalmatinskom saboru. Kasnije je prišao srbokatoličkome pokretu. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 5. veljače 1907. godine.** Vid Vuletić Vukasović umro je u Dubrovniku 10. srpnja 1933. godine. (9)

Na današnji dan, 16. prosinca 1879. godine, u Suđurđu na otoku Šipanu, rođen je pomorski povjesničar i geograf Božo Cvjetković. Najviše se bavio istraživanjem političke i pomorske povijesti Dubrovnika pa je autor vrijednih djela: Povijest Dubrovačke Republike, I. dio i Dubrovačka diplomacija. Preveo je raspravu Konstantina Josefa Jirečeka Važnost Dubrovnika u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. (10)

Na današnji dan, 16. prosinca 1954. godine, u Dubrovniku jerođen Niko Mujo (inspektor). Radnik, trajno nastanjen u Lovornom u Konavlima. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 4. listopada 1991. Poginuo je 5. listopada 1991. godine u Pridvorju u Konavlima, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a. (11) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u ponedjeljak 16. prosinca 1991. godine, primirje na dubrovačkom području uglavnom se poštivalo, ipak tijekom poslijepodneva i večeri je zabilježeno više detonacija. Zadnja je bila oko 19 sati. U međuvremenu je bilo i nekoliko mitraljeskih rafala sa Strinčere na hrvatske položaje na Nuncijati. (12) 

Izvori i literatura:

(1) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 207,208,209

(2) http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik

http://www.unidu.hr/datoteke/19izb/Politika_kvalitete.pdf

http://www.unidu.hr/obavijest.php?idizbornik=14

(3) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 91,92

(6) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 207,208,209

(7) LUKŠA BERITIĆ, STONSKE UTVRDE, str. 119

(8) http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik

http://www.unidu.hr/datoteke/19izb/Politika_kvalitete.pdf

http://www.unidu.hr/obavijest.php?idizbornik=14

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Vuleti%C4%87-Vukasovi%C4%87%2c+Vid&xm0=1&selectedId=755005457

**http://hr.wikipedia.org/wiki/Vid_Vuletić_Vukasović

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -75-

(12) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 71