Gradoplov 17.06.2017.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Dopisom koji nosi današnji datum, 17. lipnja 1413. godine, Dubrovačka Republika u jednom kratkotrajnom razdoblju pod svojom vlašću imala otoke Korčulu, Hvar i Brač. (1) Na današnji dan, 17. lipnja 1806. godine, otpočela je rusko-crnogorska opsada Dubrovnika, koja je potrajala do 6. srpnja. (2) Na današnji dan, 17. lipnja 1707. godine, umro je vjerojatno najcijenjeniji i najpoznatiji liječnik hrvatskog podrijetla Đuro Armen Baglivi. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Bratoljub, Laura i Adolf. (4) Svjetski dan protiv opustinjavanja i suše. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 17. lipnja 1190. godine, sklopljen je ugovor između Dubrovnika i zahumskog kneza Miroslava. Ovaj ugovor je zanimljiv, jer se u njemu ističe se da će, prema starim običajima, pravdu u međusobnim sporovima vršiti suci koje izaberu obje stranke. Ovo je, dakle, spomen starog sudovanja nazivanog kasnije stanak. Zanimljivost ovog ugovora je i u tome što na kraju Dubrovčani obećavaju da će sve spomenuto vjerno vršiti u skladu sa svojom zakletvom, dakle u skladu s vjernošću prema kralju Tankredu. Nad Dubrovnikom je, naime, još uvijek postojala vrhovna vlast južnoitalskog normanskog kralja. (6) 

*Stonski rat, tj. Pelješac sa Stonom u sastavu je Dubrovačke Republike od 1333. g., kada je srpski Car Dušan prepustio Dubrovniku kontrolu nad Stonskim ratom uz naknadu od 500 perpera, plaćanje poreza.* Od današnjeg Stona i Malog Stona početkom 1333. godine nije bilo ništa. Bilo je brdo Podzvizd što se strmo rušilo na usku Prevlaku, koju je trebalo zaštititi. U tom pogledu novi gospodari smjesta su se dali na posao. Podigli su obrambeni zid koji se “od onog mora” postupno dizao na obronke brda Pozvizd i spuštao na “ovo more”, učvrstivši ga kulama na jednom i drugom kraju i osiguravši tvrđavom na vrh brda koja će dominirati nad njim i nad Prevlakom. Podizanje zida uvjetovalo je osnivanje dvaju naselja, koja će pružiti zaštitu stanovništvu i osigurati ljudstvo za obranu zida. Prirodno je bilo da ta naselja budu na njegovu početku i kraju, na padinama brda. Prve kuće sagrađene ispod obrambenog zida bile su, bez sumnje, od drva. Takva je bila i kuća stonskog kneza podignuta prema odluci Velikoga vijeća, na današnji dan, 17. lipnja 1335. godine.  Je li i druga kuća, koju je po odluci Velikoga vijeća, od 11. kolovoza. 1336. godine, trebalo na brzinu sagraditi da bi u njoj udobno mogao stanovati knez Stona s družinom, konjima i svim svojim stvarima, bila drvena, iz dokumenta se ne može zaključiti. Drvene kuće gradile su se u Stonu, kao i u Dubrovniku, tijekom tog 14. stoljeća, ali je u Dubrovniku još u Statutu zabranjena izgradnja drvenih kuća pokrivenih slamom (domus palearum). U Stonu je ta zabrana donesena tek 1. listopada 1365. Vlasnici drvenih kuća pokrivenih slamom morali su ih u roku od dvije godine pokriti crijepom, pod prijetnjom kazne da im budu srušene i više ne bude dopuštena grad u Stonu.  Vjerojatno je ta zabrana uslijedila poslije koji se spominje u jednom novijem dokumentu. Iako su prve kuće u Stonu bile drvene, prvi pronađeni ugovor takve izgradnje potječe iz 1355. godine. I uopće, u dubrovačkoj kancelariji zabilježeno je neusporedivo manje ugovora o gradnji drvenih nego kamenih kuća. Moglo bi se pretpostaviti da je razlog tomu taj što su takvi ugovori bilježeni u stonskoj kancelariji, koja na žalost za 14. stoljeće nije sačuvana, a samo izuzetno u dubrovačkoj. (16) 

Dubrovačka Republika u jednom kratkotrajnom razdoblju pod svojom je vlašću imala otoke Korčulu, Hvar i Brač. Bilo je to 1413. godine kada su se rasplamsali sukobi između bosanskog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića i hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Naime, Vukčić je otkazao poslušnost Žigmundu na što mu je ovaj oduzeo titulu splitskog hercega te vlast nad ovim otocima. Dopisom koji nosi današnji datum, 17. lipnja 1413. godine on Dubrovčanima javlja: „Hoćemo da vi (…) ona tri otoka koje ste već davno poželjeli i od nas ih tražili, odmah posjednete, a tako posjednute u ime našeg veličanstva sačuvate“. Iz toga se da zaključiti kako im nije dao otoke u isključivu vlast već ih je pozvao da ih zauzmu u njegovo ime. Dubrovčani su odmah zauzeli otoke, ali su naišli na veliki otpor prilikom pokušaja provođenja svoje politike. Posebno su se odupirali Korčulani koji su agitirali i kod samog Žigmunda ne bi li se oslobodili dubrovačke vlasti. Republika je planirala otoke staviti pod svoju trajnu vlast, ali Žigmund nije održao dato obećanje da će smjeti zadržati otoke. Tako je 21. rujna 1416. naredio Dubrovčanima da mu predaju upravu na otocima što su oni konačno i napravili u ožujku 1417. godine. Kroz cijelo vrijeme vlasti nad tim otocima nije prolivena krv budući da su i Dubrovčani i otočani upotrebljavali samo diplomatske metode. Za te gotovo četiri godine Dubrovačka Republika bila je prostorno najvećeg opsega. (7) 

Granice Dubrovačke Republike su obilježene odlukom Velikog vijeća, donesenom na današnji dan, 17. lipnja 1428. godine, kojom se naredilo da se duž cijele dubrovačke granice, osim duž slabo naseljenih i teže pristupačnih Konavoskih plani­na, postave kamene granične oznake, a gdje nema kamena, drveni stupovi. (8) 

Selo Brgat, danas podijeljeno na Gornji i Donji, svoje ime duguje toponimu Vergatum kojim se u najstarije doba Dubrovnika nazivao brdski prostor Srđa sve do granice s Hercegovinom. Vergatum je romanski naziv za šumu tankih stabala kakva je nekoć rasla na tom prostoru. Zanimljivo je da je slavenski naziv za tu šumu dubrava što znači da su Dubrovnik i Brgat dobili ime po istoj šumi, ali na različitom jeziku. Dubrovčani su 1441. godine na području Gornjeg Brgata, uz samu granicu naselili dvadeset pet obitelji, koji će činiti stražu prema posjedima Republike. Upravo od tih graničara nastaje naselje u Gornjem Brgatu. Tu istu namjenu Brgat je pokušavao izvršiti kroz sva prošla stoljeća, posebno značajno u dva navrata, oba puta bezuspješno. U ratnom sukobu između Francuza te Rusa i Crnogoraca koji se 1806. godine odigrao na širem dubrovačkom području Brgat je bio poprište dviju važnih bitaka. Na današnji dan,  17. lipnja 1806. godine, počela je rusko-crnogorska opsada Dubrovnika. Toga danaRusi i Crnogorci tu su porazili brojčano inferiorne Fracuze koji su se zbog toga povukli unutar gradskih zidina. Uslijedila je opsada Dubrovnika, a Brgat je Rusima poslužio kao sjedište snaga. To je napokon prekinuto 6. srpnja iste godine kada francuski general Molitor sa svojim snagama potpomognut snagama Hadži-bega iz Hutova napada ruskocrnogorske položaje na Brgatu. U kratkoj bitki ih je porazio i protjerao sa dubrovačkog područja. Brgat je sličnu ulogu imao i za vrijeme srpsko-crnogorske agresije 1991. i 1992. godine. U nemoći protiv jačeg agresora, ljeta 1991., branitelji na Brgatu uspjeli su zadržali su neprijatelske nage dovoljno da puk napusti ovo poprište neprestanog granatiranja i sačuva živote. Potom je selo potpuno poharano, porušeno i spaljeno, ali ipak nije nestalo. Oslobođeno je u ljeto 1992. godine. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 17. lipnja 1596. godine, u Anconi je rođen kulturni i znanstveni djelatnik, osnivač Dubrovačkoga kolegija, isusovac o. Marin Gundulić. Prije polaganja svečanih zavjeta 1634. glavni je dio svoje baštine, 18 000 dukata,  namijenio podizanju i uzdržavanju Dubrovačkoga kolegija, čime je stekao naziv njegova osnivača. Utemeljivši zakladu stvorenisu preuvjeti za za izgradnju isusovačkoga kolegija u Dubrovniku (danas barokna zgrada sjemeništa na Poljani Ruđera Boškovića). (10) 

Na današnji dan, 17. lipnja 1707. godine, u Rimu je s nepunih 39 godina umro vjerojatno najcijenjeniji i najpoznatiji liječnik hrvatskog podrijetla Đuro Armen Baglivi. Po završetku studija odlazi u Bolognu gdje postaje osobnim tajnikom i asistentom najslavnijeg liječnika onog doba, Marcella Malpighija. Nakon njegove smrti postaje osobnim papinim liječnikom te profesorom anatomije i teorijske medicine na Sveučilištu Sapienzi, jednoj od najvećih visokih škola onog doba. Do kraja života se bavio medicinskim istraživanjima te je iza sebe ostavio mnoga značajna djela i otkrića. Prvo i najpoznatije djelo mu je „O medicinskoj praksi - De praxi medica“ u kojem prikazuje metode i ideje praktične medicine. U eksperimentalnom djelu „O zdravome i bolesnome motoričkom vlaknu - De fibra motrice et morbosa“ iznosi vrijedne podatke o građi i funkciji mišićnih vlakana koje vidi kao sjedište većine bolesti. Njegova sabrana djela „Opera omnia medico-practica et anatomica“ tiskana su 1704. u Lyonu, a otad su doživjela dvadesetak izdanja te bila prevedena na enegleski, njemački, talijanski i francuskiUvijek je isticao svoje dubrovačko podrijetlo kojim se ponosio, a sva svoja djela je slao autografom svojim nekadašnjim učiteljima u Dubrovnik. Đuro Baglivi rođen je u Dubrovniku 8. rujna 1668. godine. Prvi u Hrvata upotrijebio naziv musaeum za prostor u kojem je držao svoju numizmatičku zbirku. (11) 

Na današnji dan, 17. lipnja 1746. godine,  u rodnom Dubrovniku umro je pjesnik i pravni pisac Vladislav Gučetić. Sebastijan Slade spominje ga kao autora djela »de recta senatorum electione«, što bi mogao biti spis o načinu izbora članova dubrovačkih vijeća. Također navodi da je on napisao čuveni predgovor Rastić–Gundulićevu djelu Chronica Ragusina, prvoj modernoj povijesti Dubrovačke Republike. (12) 

Na današnji dan, 17. lipnja 1932. godine, u Dubrovniku je rođenja književnica i prevoditeljica Vesna Krmpotić. dobitnica nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo, 1999., i Nagrade Tin Ujević 2013. godine. (13) 

Na današnji dan, 17. lipnja 1969. godine, umro je Vilim Bačić, pomorski časnik, pomorski i pravni pisac. Između dva Svjetska rata bio je ravnatelj Pomorske akademije u Dubrovniku. Napisao više povijesnih, pomorskih i pomorsko-pravnih djela, izdvajamo: Dubrovački brodari u doba procvata dubrovačkog pomorstva u XVI. vijeku. (14) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u srijedu 17. lipnja ratne 1992. godine, oko 13 sati u Komolcu je pucano po automobilu promatrača EZ-a s Golubovog kamena. Nije bilo povrijeđenih. Od 18 sati do 20 sati s neprijateljskih položaja iz trebinjske općine tuklo se po Srđu i Bosanci. (15) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 176,177

(2) Izvor: stranice Dubrovačke biskupije; članak „Slom Dubrovačke Republike prema iskustvima suvremenika“ Stjepana Ćosića u časopisu „Kolo

https://www.facebook.com/durepublika

(3) Izvor: Hrvatski časopis za javno zdravstvo

https://www.facebook.com/durepublika

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 49

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 176,177

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 49

(9) Izvor: stranice Dubrovačke biskupije; članak „Slom Dubrovačke Republike prema iskustvima suvremenika“ Stjepana Ćosića u časopisu „Kolo

https://www.facebook.com/durepublika

(10) HBL Mijo Korade (2002)

(11) Izvor: Hrvatski časopis za javno zdravstvo

https://www.facebook.com/durepublika

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(12) HBL Nataša Bašić (2002)

(13) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(15) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 555

(16) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 1, str. 187,188