Gradoplov 18.04.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Iz zapisnika sjednice vlade održane na današnji dan, 18. travnja 1474. godine, doznajemo da je u Dubrovniku u XV stoljeću bilo i najgoreg grijeha, »sodomije«. (1) „Dubrovački List“ na današnji dan, 18. travnja 1925. godine, donio je detaljan opis ispitivanja, mučenja i presuda najtežim krivcima u Dubrovačkoj republici. (2) Na današnji dan, 18. travnja 1951. godine, u Zagrebu je umro dubrovački pravnik, diplomat, književnik, publicist i povjesničar, Lujo Vojnović. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Apolonije, Roman, Eleuterije, Natko, Andrija i Tihomir. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 18. travnja 1364. godine, Veliko vijeće donijelo je zaključak da se svaki onaj, koji bi otvorio kakav novi otvor u zidinama prema moru, kažnjava globom od 500 perpera, a ako je ne plati, ostat će u zatvoru dok ta globa ne bude naplaćena. U slučaju, da se krivac ne pronađe, cijela će ulica platiti općini 25 perpera, zapisuje u knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika Lukša Beritić. (5) 

Iz brojnih arhivskih dokumenata, a ponajviše iz sudskih zapisnika, može se dobiti dosta podataka o raskalašenom, nemoralnom i vrlo slo­bodnom životu u Dubrovniku tijekom XV stoljeća. Moralna neobuzdanost je prožimala sve slojeve stanovništva: na nju nisu bili imuni ni trgovci, ni vlastela, ni zanatlije, ni seljaci, a ako je suditi po arhivskim podacima, kako zapisuje dr. Jurica Bačić u knjizi "Nekad u Dubrovniku", nije bilo ni velike razlike u amoralnom ponašanju između muškaraca i žena. Da je u gradu bilo i najgoreg grijeha, »sodomije«, vidljivo je iz zapis­nika sa sjednice vlade na današnji dan, 18. travnja 1474. godine i 6. svibnja, iste te go­dine, kada je Veliko vijeće odlučilo da će svakome onome koji se bavi sodomijom ili homoseksualnošću biti odrubljena glava, a tijelo spa­ljeno. (6) 

 „Dubrovački List^“ na današnji dan, 18. travnja 1925. godine, donio je detaljan opis ispitivanja, mučenja i donošenja presude najtežim krivcima u Dubrovačkoj republici. Naime, u Dubrovačkom arhivu čuva se knjiga "Osude smrtne kazne i gubitka uda", koja se završava 6 nedjelja prije velikog potresa 1667. godine. U njoj su zabilježene 24 osude na smrt. Suđenje se odvijalo u velikoj dvorani ispred sudaca. Krivac je trebao ispovijediti svoj zločin, a ispitivali su se i svjedoci. Krivcu bi svukli njegovu odjeću i obukli bi mu robu za mučenje, te bi ga vezana pritegli za spravu za mučenje. Katkad bi ga se i po cijeli sat držalo na spra­vi za mučenje, a svako četvrt sata malo jače prodrmali. Kad bi se krivac na mučilištu onesvijestio onda bi ga skinuli, ali kada bi se osvijestio opet bi ga stavljali na mučenja dok ne bi priznao. Kad bi konačno ubojica priznao krivnju, a to potvrdili i svjedoci onda bi odbor šestorice jednoglasno odlu­čivao o smrtnoj kazni. Dva su bila mjesta gdje su se izvršavale smrtne presude: na Dančama na mjestu, koje se i danas zove „vješala“ prema Lovrijencu i na Pločama kod crkvice svetog Antuna. Republika je imala i svoga izvršitelja smrtne kazne, koji je ponekad imao i pomoćnika. Smrtne preusude bile su vješanje ili odrubljenje glave. Ali bi se često pooštrila kazna rasjecanjem mrtvog tijela na četvero i vješanjem tih dijelova na četiri mjesta dubrova­čkog teritorija i to: 1. na vješala na Dančama, 2. mjesto gdje je ubojica izvršio zločin, 3. vješala na Grebenima, 4. mjesto na Bobari ili Humcu ili Supetru kod Cavtata. Kad bi se osuđenika vodilo na stratište zvonilo bi takozvano mrtvo zvono. Proglašenje smrtne presude bilo je javno, i može se reći svečano, da bi narod saznao unaprijed. Ovo proglašenje obavljalo se od davnina na Placi izvan vrata Kneževa dvora. Proglašenju su morali prisustvovati suci i knez. U arhivskim dokumentima spominje se da su prilikom čitanja presude bili nazočni mnogobrojni građani Dubrovnika. U osudi bi se moralo točno naznačiti dan kada će ista biti izvršena. Knez bi pred sucima proglasio smrtnu presudu a zatim bi kancelar Republike pročitao njezin cijeli tekst. Bilo je i slučajeva da bi se krivca prilikom či­tanja presude izvelo pred kneza, suce i narod da i tamo prizna svoju kri­vicu. Značajno je da bi se presuda krivcu pročitala i na hrvatskom jeziku. Interesantno je da je kriminalitet u Dubrovačkoj Republici krajem XVII. i tijekom XVIII. st. znatno opao što se ima zahvaliti ne strogosti posto­jećih zakona i samih sudaca, već odgojnim mjerama koje je poduzimala sama Republika. (7) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 18. travnja 1951. godine, u Zagrebu je umro dubrovački pravnik, diplomat, književnik, publicist i povjesničar, član srbokatoličkog pokreta Lujo Vojnović, mlađi brat poznatog književnika Iva Vojnovića.  **Provodio je vrlo buran život po južnoslavenskim dvorovima i drugdje. Bio je postojan Srbin katolik umjerenih političkih pogleda.** Uz politički karijerizam, i ideale dubrovačkoga republikanizma, trajno se bavio historiografskim, publicističkim i književnim radom. 1898. objavio je lirsku zbirku Dubrovačke elegije, a 1912. i baštinsku knjigu Književni časovi i kulturni vodič (Dubrovnik: jedna istorijska šetnja, 1907). Zaokupljen poviješću Dubrovačke Republike, 1908. objavio je dvosveščanu monografiju Pad Dubrovnika, svoje najvažnije djelo, koje problemski i studijski zahvaća cjelinu teme staroga Dubrovnika. *Iako je, načelno, riječ o historiografskoj knjizi, jedno je od ljepših i literarno najsuperiornijih proznih djela nekoga hrvatskog  pisca, ne samo toga vremena, lijepog i raskošnog  jezika, rečenične melodije i gotovo fotografske upečatljivost ljudi i prizora.* Bibliografija mu je raznorodna, uz tridesetak knjiga i brošura čini ju niz članaka i studija. Premda nedovoljno obrađeno i kritički vrednovano, djelo Luja vojnovića važan je prinos razumijevanju izvornosti i proturječja hrvatske kulture iz doba njezina modernog osvještenja. (8)

Na današnji dan, 18. travnja 1953. godine, u Cavtatu jerođen Drago Skurić, ugostitelj, trajno nastanjen u Cavtatu, poginuo nesretnim slučajem 27. studenoga 1993. godine na Zvekovici, kao pripadnik 163. brigade HV-e. (9)

Na današnji dan, 18. travnja 2001. godine. preminuo je nastavnik fizike i matematike, te tehničkog odgoja, i prvi TV dopisnik u Dubrovniku, Marijo Šundrica. Dubrovnik sa svojim područjem uključen je u informativni program televizije puštanjem u rad relejne stanice - repetitora na Srđu - 30. svibnja 1965. godine. Od tada, sljedeće četiri godine, do raspisivanja natječaja za otvaranjem mjesta stalnog dopisnika-snimatelja u Dubrovniku 1. rujna 1969. godine, Mario Šundrica radio je kao honorarni dopisnik, i prvi filmski kroničar u našemu gradu. U početku je bio novinar, snimatelj, tonac i osvjetljivač. Trajalo je to sedam godina. Poslije se osniva TV centar, koji se smješta u Vili Čingrija 1978. godine. Punih 20 godina, Mario šundrica je kao novinar u dubrovačkom dopisništvu pratio sve važnije događaje u Gradu i okolici. Prosvjetni radnik i novinar, Marijo Šundrica rođen je u pelješkom mjestu Oskorušno 22. srpnja 1925. godine. (11) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u subotu 18. travnja 1992. godine, noć je protekla relativno mirno, a to vrijedi i za današnji dan te 1992. godine. (10) 

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 53

(2) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(3) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(4) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(5) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 27

(6) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 53

(7) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(8) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://www.jutarnji.hr/kako-su-dubrovcani-izgubili-slobodu-pa-dubrovnik/722346/

**https://hr.wikipedia.org/wiki/Lujo_Vojnović

(9) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -227-

(10) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 147

(11) Dubrovčani 20. stoljeća – Sonja Seferović