Gradoplov 18.12.2016.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Nakon bitke i poraza kod Nikopolja, na današnji dan, 18. prosinca 1396. godine, u Dubrovnik je stigao ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški. (1) Na današnji dan, 18. prosinca 1845. godine, u Dubrovniku je rođen povjesničar Antonije (Antun) Vučetić. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Gracijan, Bosiljko, Pavao, Malahija, Dražen i Drago. (3) 18. prosinca - Međunarodni je dan migranata. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Kada su u bitci kod Nikopolja, Turci pobijedili cara Žigmunda, poznatog i kao Sigismunda Luksemburškog, ugarsko-hrvatskog kralja, on se nije zaustavio sve dok morem nije stigao do Dubrovnika, gdje je, kako je zapisao Serafino Razzi u knjizi Povijest Dubrovnika, objavljenoj 1595. godine, kralj Žigmund stigao na današnji dan, 18. prosinca, te 1396. godine. Knez Maroje Rastić s drugim plemićima i narodom dočekali su ga s velikim slavljem iskazujući mu sve počasti kako kralju i pristoji ( darovali mu 2.000 dukata, a povrh toga još 1.000 dukata godišnje zaštitnine za dvije godine unaprijed). Žigmund, u znak zahvalnosti, obećao je da će Dubrovčane držati u svojim zemljama kao svoje najvjernije podanike; imenovao je dubrovačkoga kneza vitezom Reda zlatne ostruge, odredivši da te znakove nose i svi kasniji knezovi, te je dopustio Republici kovati srebrni novac s njegovim likom. Kralj Sigismund otputovao je iz Dubrovnika 29. prosinca, mletačkom galijom u Split u pratnji dubrovačkih plemića, iz Splita u Knin, a odatle, 6. veljače 1397. godine, preko Like dalje na sjever. (5) 

U današnjem Gradoplovu donosimo i dvije priče koje datiraju u šezdesete godine 15. stoljeća, vrijeme propasti srednjovjekovne bosanske države 1463. godine, turskog prodora, i njihovog približavanja granicama Dubrovačke Republike. (6) Da su dubrovački liječnici sposobni i cijenjeni, ukazuje niz arhiv­skih dokumenata, iz kojih je očito kako ih žele i traže vladari dubrovačkog zaleđa, Bosne i Srbije. Često šalju molbe vladi Dubrovačke Republike u kojima traže liječničku pomoć za sebe i svoju užu rodbinu. Dubrovčani im nastoje ići na ruku, premda to nije uvijek išlo baš glatko i lako. Najčešće su se tome odupirali sami liječnici, iznalazeći mnogobrojne razloge za svoje odbijanje i izbjegavanje obaveze koju im je vlada nametala. Neki, pak, državni liječnici, koji žive i rade u Dubrovniku tijekom XV stoljeća, rado i često odlaze izvan područja Republike, na poziv viđenijih ljudi, kako bi ih liječili i pomagali im. Ponekad se državni liječnik zadrži na nekom od ovakvih putovanja, dulje nego što je ugovorom bio obavezan. Tako npr. vlada naređuje magistru Bartulu, kirurgu, da do sredine svibnja 1456. g. mora napustiti dvor bosanskog kralja Tomaša, budući da mu je boravak tamo produžen već dva puta, a što prvotnim ugovorom nije bilo uvjetovano. Magister Ivan (magister Johannus della Dolce Calderia, medicus cirugicus, de Neapoli) dobija dozvolu vlade, 4. studenog 1455. g., da može ići na 20 dana u Albaniju bez državne plaće liječiti Ivana Bolanija (Johannes Bollani), a magister Ivan-Petar, na današnji dan, 18. prosinca 1463. godine, od­lazi liječiti ranjenike ugarskog kralja Matijaša Korvina. (7) Nakon smrti Hercega Stipana 1466. Turci zauzeše dijelove Hercegovine, pa i sam otočić Posrednicu i utvrdu Brštenik na Neretvi, mjesta koja su prije bili zauzeli Dubrovčani. Razumljivo je da su se Dubrovčani, iako su bili u dobrim odnosima s Turcima, pobojali da Turci ne bi prekoračili i njihovu granicu, te su se užurbano pripremali za eventualnu obranu. Na današnji dan, 18. prosinca1466. godine, Malo vijeće naredilo je da se pošalju u Cavtat dvije bombarde, 10 pušaka, dva tarasa, 10 balista, 15 sabalja, sanduk veretona za baliste, kamene kugle za bombarde, olovne za tarase i jedna bačva baruta.⁵⁹ Dva dana nakon toga ovlašćuju se knez i Malo vijeće da pošalju u Cavtat   daske, drvo i ostale potrebne predmete. (8) 

Na današnji dan, 18. prosinca 1677. godine, Stjepan Gradić javlja, da je papa darovao Dubrovniku 30.000 libara baruta, koji će preko Ancone biti upućen u Dubrovnik. K tome, Gradić misli, da kula sv. Luke nije pogodna za smještaj tog baruta. Stjepan Gradić, bio je bibliotekar vatikanske knjižnice i diplomatski predstavnik Dubrovačke Republike pri Svetoj Stolici, kojega su Dudbrovčani ispravno prozvali Ocem domovine, jer je nakon velikog, katastrofalnog potresa 1667., vodio brigu o svim potrebama države i organizirao po čitavoj Europi pomoć razorenom gradu. (9) 

Na današnji dan, 18. prosinca 2009. godine, u Kneževu dvoru u Dubrovniku u organizacji Muzeja suvremene povijesti Dubrovačkih muzeja otvorena je izložba Božidara Gjukića "Ratne fotogafije 1991. - 1992.". Dubrovački fotograf Božidar Gjukić tijekom Domovnskog rata od 1991. do 1995. snimio je nekoliko tisuća fotografija razaranja Dubrovnika i dubrovačkoga kraja, a dio fotografija s te izložbe prvi put je predstavljen javnosti. Izloženo je 80 fotografija koje prikazuju najteže trenutke dubrovačke povijesti 1991. i 1992. (10)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 18. prosinca 1664. godine, u Dubrovniku je rođenpjesnik i prevoditelj Ivan Sarov, ml. Bunić. Bavio se trgovačkim, pravničkim i diplomatskim poslovima. Spominje se kao jedan od dubrovačkih prevoditelja Molièreovih komedija. Kao član Akademije ispraznijeh sudjelovao je u izradbi latinsko-talijansko-hrvatskog rječnika i gramatike. Od njegova se književnog opusa sačuvao samo prepjev jednoga Marcijalova epigrama i talijanski sonet O Kristovoj muci (Della passione di Christo). Polazio je dubrovačku Isusovačku gimnaziju (Collegium Ragusinum). God. 1705. zastupao je interese Republike kod francuskog i španjolskog poslanika u Veneciji povodom neprijateljskih postupaka Francuske prema dubrovačkim brodovima za rata oko španjolske baštine. Tri je puta bio biran za kneza Republike, a 1710. posebno se kao pravnik istaknuo u parnici koju je za dubrovačke dominikance vodio protiv nadbiskupa Andrije de Robertisa.— Kao potomak obitelji koja je dala više pjesnika B. se rano počeo baviti knjigom i stihotvorstvom. Razumio se u glazbu, pjevanje i ples, a često je sudjelovao u radu amaterskih družina. Tako je 5. II 1682. u Orsanu organizirao prikazivanje tragikomedije Vučistrah P. Kanavelića, iduće godine nekakvu muzičku »akademiju«, a 1687. Malo ga je vijeće zadužilo da, s još dva plemića, kao »ofičal« brine o javnim priredbama povodom krunidbe nadvojvode Josipa Habsburškog za ugarsko-hrvatskog kralja. Bio je aktivan član Akademije ispraznih, pa je njegovu smrt popratio Vice Petrović epigramom i latinskim govorom, a Bernardin Ricciardi epigramom. Pokopan je u dominikanskoj crkvi. Ivan Sarov, ml. Bunić, umro je u Dubrovniku, 11. studenoga 1712. godine. (11)

Na današnji dan, 18. prosinca 1845. godine, u Dubrovniku je rođen povjesničar Antonije (Antun) Vučetić, ravnatelj Dubrovačkoga arhiva od 1921–24. g. Osnovao je dubrovačko učeno društvo »Sveti Vlaho« i pokrenuo njegov Glasnik (1929). Pretežno u dubrovačkim listovima (Dubrovnik, Dubrovački list, Narod, Narodna svijest, Srđ) objavljivao je građu i članke iz dubrovačke povijesti. S kolegamaTkalčićem i Jelčićem sabrao je zaključke dubrovačkih vijeća iz XIV. st.: Dubrovački spomenici. Knjige reformacija. Objavljena su mu djela: Lokrum i odnošaji Dubrovnika sa Mletcima, Mali vogj putnicima za Dubrovnik i okolicu. (12) 

Na današnji dan, 18. prosinca 1955. godine, u Splitu jerođen Želimir Žanetić (časnički namjesnik). Drvni tehničar, trajno nastanjen u Blatu na Korčuli. U Domovinski rat uključio se 16. siječnja 1991., kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a. Nestao je 5. listopada 1991. u Slanomu, upavši u četničku zasjedu.  (13) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u srijedu 18. prosinca 1991. godine, *nakon noći, tijekom koje je bilo pucnjave, dan je na užem području Dubrovnika protekao mirno.* —»Hrvatska - osporavani identitet« bila je tema »Foruma intelektualaca« o kojoj je govorio prof. dr. Slobodan Prosperov Novak, zamjenik ministra prosvjete i kulture u Vladi Republike Hrvatske. —Zalihe vode su minimalne. —Započeli su radovi na popravku TS Komolac. (14) U borbama na stonskoj bojišnici po­ginuli su i stradali brojni dubrovački branitelji. Na današnji dan,18. prosinca 1991. godine na brdu Zec kod Stona, prilikom izvršenja borbene zadaće poginuo je pripadnik MOMP "Pelješac"Ranko Bongvardo. Nakon 5. listopada, kada je agresor tenkovima ušao u Slano i time prekinuo posljednju kopnenu vezu Dubrovnika s drugim dijelovima Hrvatske, na ovom je prostoru aktivi­rana zapadna dubrovačka ili stonska bo­jišnica. Nakon jačih napada počet­kom prosinca 1991. stanje na Stonskoj bojišnici nije se značajnije mijenjalo do početka akcije oslobađanja hrvatskog Juga u svibnju 1992. (15)

Izvori i literatura:

(1) SERAFINO RAZZI, POVIJEST DUBROVNIKA, str. 64,65

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

http://os-ifilipovica-zg.skole.hr/upload/os-ifilipovica-zg/images/static3/899/File/VAZNIJI_DAT.pdf

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) SERAFINO RAZZI, POVIJEST DUBROVNIKA, str. 64,65

(6) Sebastijan Vukosavić

(7) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 104

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA I REGULACIONI PLAN CAVTATA, ANALI, 1970. godine, str.199

(9) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 196

(10) http://arhiv.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/hrvatska/4935

(11) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -80-

(14) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 547

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 72

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 39,40, VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -169- Ranko Bongvardo