Gradoplov 19.04.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Osmi je dan po Uskrsu, koji svetkujemo kao Mali Uskrs ili Bijelu nedjelju. (17) Danas, u nedjelju nakon Uskrsa, slavi se i Svetkovina Božjeg milosrđa. (18) Na današnji dan, 19. travnja, 1785. godine, Vijeće umoljenih, odredilo je da Katedralna kapela od tada mora imati stalan broj plaćenih svirača. (1) Na današnji dan, u nedjelju 19. travnja ratne 1992. godine, tijekom bombardiranja Neuma i Bistrine iznad Pelješca je oboren jedan Jugoslavenski zrakoplov MIG 21. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Marta, Konrad, Ema, Rastislav, Leon, Lav i Bernard. (3)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Mali Uskrs – pučki je naziv tzv. Bijele nedjelje, prve nedjelje po svetkovini Gospodinova Uskrsnuća koje se slavi cijeli tjedan. *Vrijeme do Malog Uskrsa tradicionalno se naziva Bijeli tjedan - prema odjeći koju su u počecima Crkve nosili novokrštenici. Uskrsno razdoblje trajat će i nakon iduće nedjelje - sve do Pedesetnice odnosno blagdana Duhova.* Današnja nedjelja naziva se Malim Uskrsom ili Bijelom nedjeljom zato što se na današnji dan Isus ukazao svojim učenicima u svoj svojoj slavi te ih pozvao da čvrsto povjeruju u njega i u njegovo Uskrsnuće. Ovu nedjelju neki isto tako nazivaju nedjeljom 'nevjernog Tome' koji je morao staviti svoju ruku u Isusov probodeni bok da bi povjerovao. (19) 

U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, – dani poslije Uskrsa, obilježavali su se  kao blagdan. U tjednu uskršnje osmine održavali su se liturgijski obre­di. Oktava se zaokruživala na Bijelu nedjelju (Dominica in albis) svečanom procesijom kroz grad, u kojoj se nosio moćnik Kristova groba. Taj je kamičak sredinom 16. stoljeća dubrovačkoj crkvi darovao Bonifacije de Stephanis (Drkolica), koji ga je - kao gvardijan samostana u Jeruzalemu - navodno nabavio na licu mjesta. Premda su u riznici već bila pohranjena dva slična kamenčića, nove su relikvije (Sv. Groba i stupa na kojem je bio bičevan Isus) bile primljene s odušev­ljenjem, te je na dan njihova stjecanja (15. prosinca) smjesta uvedena po­sebna procesija i misa, bez obzira na to što sumnjičavost nadbiskupa Beccadellija nije bila posve rastjerana. Svakako već prije 1670. op­hodnja je bila prebačena na Bijelu nedjelju. (20) 

*Na današnji dan, 19. travnja 1213. godine, svojom bulom papa Inocent III. sazvao je četvrti lateranski sabor. Jedna od važnijih odredaba bule bila je da Židovi i muslimani moraju nositi posebna odijela kako bi ih se razlikovalo od kršćana i spriječili međusobni spolni odnosi*. Prema odlukama koncila, održanom u studenome 1215., Židovi su na odjeći morali nositi ko­mad žute tkanine. Godine 1496. određen im je žuti, a potom crveni šešir. Dubrovački Senat Židovima je prvi put odredio da moraju nositi znak po kojemu će se razlikovati od kršćana 1540. g.. ***Godine 1584. vlasti su im opet naredile da nose znak (šešir sa žutom trakom) pod prijetnjom kazne od mjesec dana zatvora, a kršćanskim sluš­kinjama zabranile služiti u židovskim kućama. Odredbe o znaku i sluškinjama ponov­ljene su 1587. i u travnju 1591. g.***. ****Sputavajuće odredbe karakteristične su za odnos dubrovačkih vlasti prema Židovima. Vlasti su ih donosile kad god je određeni, veći broj Židova stanovao na širem području Grada. Međutim, one uglavnom nisu bile dugo na snazi o čemu svjedoči i njihovo stalno ponavljanje u određenim razdobljima****. Dubrovačka je vlada, pak prema nekim zaslužnim Židovima na razne načine iskazivala svoju naklonosti. Velikog pjesnika Didaka Pira, pokrštenog Židova, koji je živio u Dubrovniku Senat je nagradio za stihove koje je posvetio dubrovačkoj vlasteli. Prema nekim pretpostavkama podučavao je dubrovačku mladež privatno ili kao učitelj u gimnaziji. Živio je u privatnoj unajmljenoj kući na morskoj obali, a pred kraj života u getu. Dubrovačke vlasti iskazale su Didaku Piru uvažavanje i na sljedeći način: poštedile su ga nošenja žutoga, odnosno crvenog šešira. Na isti način postupile su i prema Isaku Ergasu, liječni­ku Abrahamu, njegovom sinu i jednom rođaku. Unatoč spomenutim oznakama raspoznavanja koje su dubrovački Ži­dovi povremeno morali nositi, moglo bi se reći da su u Dubrovniku ipak osjećali da svoju vjeru mogu slijediti bez opasnosti. *****Svoje su obrede Židovi obavljali u sinagogi, smještenoj u dubrovačkom Getu, najstarijoj sefardskoj sinagogi u svijetu, od onih koje su još aktivne i drugoj najstarijoj sinagogi u Europi*****. (4) 

Šezdeset godina nakon što je 19. travnja 1725. godine Vijeće umoljenih donijelo odluku da dubrovački Kolegij dobije profesora glazbe,  magistra dubrovačke kneževe kapele s obvezom poučavanja učenika u glazbi, vlada je je donijela još jednu važnu odluku za glazbeni život todobnog Dubrovnika. (5) Početkom XVIII. stoljeća Kneževa kapela počela se najprije razlučivati na Kneževu glazbu i Katedralnu kapelu, da bi sredinom XVIII. stoljeća fuzijom svih prisutnih glazbenika nastao simfonijski orkestar. Njega treba, svakako, razlikovati od Katedralne kapele jer ga razlikuje i arhivska građa. U uredbi o upravljanju katedralnim prihodima, na današnji dan, 19. travnja 1785. godine, vlada je odredila stalan broj plaćenih svirača, izričito naglašavajući kako je Preuzvišeni Senat odredio da orguljaš, dirigent, četiri violinista i kontrabasist budu isključivo službenici katedrale. Međutim, to je bila jezgra tijela, jer su u kapeli sudje­lovali učenici glazbene škole besplalno i drugi svirači dobrovoljno i uz prigodni honorar. Općenito uzevši, u Kneževoj glazbi svirali su učenici pripravnici, gradski bubnjari, vođa glazbe i pokoji profesor. U orkestru su svirali profesori glazbe, svirači Katedralne kapele, svirači orkestra koji nisu bili ujedno i profesori, te svirači Kneževe glazbe i eventualno po koji glazbenik amater. Srž orkestra činili su profesori glazbe. Oni su bili stručno obrazovani, davali su službenu pouku mladim instrumentalistima i svirali posvuda gdje ih je tko pozvao, osobito na skupovima učenih plemića u njihovim dvorcima i palačama, ali, od polovine XVIII. stoljeća, i kao svirači u kazalištu ne samo pri domaćim izvedbama već i pri izvedbama gostujućih opernih družina, koje, čini se, nisu redovito dovodile sa sobom u Dubrovnik i orkestar. (6) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 19. travnja 1936. godine, u Splitu je rođen Gjuro Jure Miličić, član juniorske, a potom i rezervni vratar prve momčadi Hajduka, u vrijeme Vladimira Beare, istovremeno i član prve momčadi k.k. Splita 1953/54. godine. U Dubrovniku, gdje živi od veljače 1955. godine, nastavlja sportsku karijeru kao vratar Goška, a od 1960. do 1967. Dubrovnika. 1982/83. bio je tajnik Gošk Juga. U to vrijeme na lapadskom igralištu postavljen je travnati pokrivač i napravljena atletska staza. U poslovnoj karijeri Gjuro Miličić bio je dugogodišnji direktor građevinsko-zanatskog poduzeća Gorica. (7)

Na današnji dan, 19. travnja 1971. godine, u Despotovcu u Srbiji rođen je Alen Vasiljević, student Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu u dubrovniku, nastanjen u Mokošici, kao pripadnik Narodne zaštite (NZ-e),  poginuo 7. listopada 1991. godine u Mokošici tijekom neprijateljskog topničkog napada.  (8)        

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u nedjelju 19. travnja ratne 1992. godine, bio je Uskrs. U prijepodnevnim satima odjekivale su brojne detonacije iz Župe dubrovačke. Na području zapadne Hercegovine cijeli su se dan vodile borbe. Tijekom bombardiranja Neuma i Bistrine iznad Pelješca je oboren jedan Jugoslavenski zrakoplov MIG 21. (9) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 19. travnja 1993. godine, poginuo je pripadnik 114. brigade HV-e,Željko Sičić. (10) 

Izvori i literatura:

(1) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 73

(2) IVO STJEPOVIĆ, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, str. 147,148

(3) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(4) VESNA MIOVIĆ

Židovski geto u Dubrovniku (1546-1808)

Str. 28***30****31

*http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cetvrti_lateranski_sabor

*****https://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovačka_sinagoga

(5) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 157,158

(6) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 73

(7) Izvor: Gjuro Miličić

(8) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -95-

(9) IVO STJEPOVIĆ, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, str. 147,148

(10) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-259-

(17)http://www.izbicno.info/index.php?option=com_content&view=article&id=428:bijela-nedjelja-mali-uskrs&catid=87:kutak&Itemid=118

*Jelena Obradović Mojaš  Vijesti radio Dubrovnika

(18) http://www.zupa-svjosip-losik.hr/hr/article/504/bijela_nedjelja-mladi_uskrs

(19)http://www.izbicno.info/index.php?option=com_content&view=article&id=428:bijela-nedjelja-mali-uskrs&catid=87:kutak&Itemid=118

*Jelena Obradović Mojaš  Vijesti radio Dubrovnika

(20) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 352,353,354