U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN
Srednjovjekovni Ston, kad je došao u posjed dubrovačke Republike bio je uglavnom drveno naselje. Osim crkava, utvrđenog dvorca i možda pojedinih palača, sve drugo bilo je građeno iz drveta. Ovo nam potvrđuje i činjenica, da je, na današnji dan, 20. kolovoza 1336. godine, bilo naređeno svim stanovnicima Stona, da moraju do rujna, odnosno do dana sv. Mihajla prenijeti svoje kuće uz novi stonski zid. Naime, razumljivo je, da se kamene kuće ne bi mogle prenositi, a srušiti ih i ponovo izgraditi u tako kratkom vremenu bilo je nemoguće. (5)
Kroz povijest Dubrovačke republike postojali su brojni javni i crkveni spomenici kojih više nema. Crkva bokokotorskih mučenika Petra, Lovrijenca i Andrije bila je na Placi između ulice Vetranićeve i ulice Petilovrijenci. Prema zaključcima vijeća, crkva je utemeljena u drugoj polovini XIV. stoljeća. Koncem lipnja 1363. god. Veliko vijeće odredilo je trojicu vlastele, da pronađu pogodno mjesto za gradnju crkve sv. Petra, Lovrijenca i Andrije, a na današnji dan, 20. kolovoza, te 1363. godine, vijeće je usvojilo prijedlog određene trojice i jednoglasno zaključilo graditi na Placi ispod kuće Priboja Plutka, te je otkupljeno pet drvenih kuća, koje su bile na tom općinskom zemljištu. Veliki potres 1667. godine srušio je i tu crkvu. 1676. godine, odobren je novi nacrt za ponovnu njenu izgradnju. Po tom novom nacrtu crkva je izgrađena 1702.godine.Pred kraj XVIII. stoljeća crkva je bila u ruševnom stanju, te je godine 1801. porušena. Crkveno kamenje i zemljište prodano je na javnoj dražbi Matu Nika Sorkočevića, koji je na tom mjestu sagradio trokatnicu. Utrženim novcem sagrađen je u katedrali oltar sv. Petra, Lovrijenca i Andrije. Od te stare crkve nisu se sačuvali nikakvi ostaci, no na sačuvanim slikama starog Dubrovnika, lijepo se razabire njen položaj, kao i općinske kuće s arkadama, od Sponze do te crkve. (6)
Na današnji dan, 20. kolovoza 1503. godine, u sklopljen je mirovni ugovor između ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava II. i Turske, koji je važan pri razmatranju tursko-dubrovačkih odnosa. Ovim ugovorom, naime, napokon je uglavljeno da je Dubrovnik, kao grad Dalmacije, dio ugarsko-hrvatske države, te se i on, na kraljevoj strani, uključuje u mir. (7)
20. ožujka 1684. godine, potpisan je sepratani ugovor izmedju cara Leopolda I i Venecije, kojim je dozvoljeno Veneciji da joj poslije rata pripadne sve ono što u Dalmaciji bude osvojila. Znajući na namjeru Venecije da se dokopa dalmtinskog zaleđa, Dubrovčani su bili svijesni da bi padom Hercegovine u njezine ruke ostao odvojen od svog zaleđa na Balkanu. Priklješten sa dvije strane od Venecije teško da bi uspio sačuvati svoju slobodu. Da bi se riješio te opasnosti Dubrovčani su se odlučili zamoliti cara Leopolda I da Dubrovnik primi pod svoju zaštitu. U travnju 1684. godine upućen je u Beč senator Rafo Gučetić sa vješto sasavljenom instrukcijom " da vodi pregovore u najvećoj tajnosti, da kaže caru da je Dubrovnik ranije priznavao vrhovnu vlast Ugarske i da se sada, kada se radi na totalnom rušenju Turskog Carstva, želi staviti pod zaštitu cara, kao legitimnog vladara Ugarske". Dubrovački Senat će caru davati godišnje 500 dukata. Uz pomoć španjolskog poslanika Gučetić je uspio pridobiti kancelara Stratmana te je, na današnji dan, 20. kolovoza, te 1684. godine potpisan tekst ugovora kojim Lepolod I uzima Dubrovnik pod svoju zaštitu. (8)
50. obljetnica Šahovske olimpijade, održane u Dubrovniku 1950. godine, obilježena je, terminom igranja i simbolički vrijednim brzopoteznim turnirom održanim na današnji dan, 20. kolovoza 2000. godine, u Gradskoj kavani. Podsjećamo i na neke zanimljivosti Šahovske olimpijade ili Turnira nacija, održane u Dubrovniku 1950. godine. *Našemu Gradu pripala je čast biti domaćinom prve poslijeratne, devete po redu Šahovske olimpijade. Dubrovačka šahovska olimpijada svečano je otvorena, 19. kolovoza u 18 sati na terasi Umjetničke galerije na Pločama, u čijim se prostorima samo natjecanje i održavalo sve do 10. rujna. Zidovi su bili ukrašeni umjetničkim djelima renesansnih i baroknih majstora iz cijelog svijeta, a uz njih postavljeni su novi šahovski stolovi s ugrađena 64 smeđe-svijetla polja i novim olimpijskim figurama. Nastupilo je 16 reprezentacija, a zanimljivo je da zbog sukoba Tito-Staljin nije bilo SSSR-a, tradicionalne najjače šahovske zemlje. Samo je prvoga dana natjecanje održano u tri dvorane na prvom katu Umjetničke galerije, a već idućih dana stolovi su razmješteni ne samo u dvoranama, nego i u prizemlju, pa i na terasi poslije zalaska sunca. Računajući s ovako velikim zanimanjem, organizator je naručio izradu velikih šahovskih tabli za praćenje tijeka partija. Table su bile postavljene Pred dvorom. Uspostavljena je telefonska služba prijenosa poteza iz Umjetničke galerije, tako da su promatrači i ovdje skoro istodobno mogli pratiti tijek partija. Ali se odmah pokazalo da je prostor Pred Dvorom nedovoljan da primi sve ljubitelje šaha koji su htjeli pratiti prijenos. Table i prikazivanje partija premješteno je na Trg Ruđera Boškovića, gdje je nesmetan tijek partija moglo je pratiti preko 1.000 ljudi. Na nekoliko mjesta u Gradu bili su uređeni izlozi u čast Olimpijade, ukrašeni slikama sudionika, tablicama i grafikonima. Po izlozima dubrovačkih radnji i na oglasnim tablama bio je izlijepljen velik broj olimpijskih plakata, a na Placi, u neposrednoj blizini olimpijskog ureda, nalazio se olimpijski kiosk, u kojemu su se mogle nabaviti šahovske dopisnice, značke, olimpijske cigarete i razne šahovske knjige i časopisi. Bila je otvorena i filatelistička izložba na kojoj je prodavano i posebno izdanje maraka povodom Olimpijade. Redovito je izlazio i olimpijski bilten, s analizom važnijih partija, trenutačnim redoslijedom i drugim pojedinostima. Za strance i sudionike bila je otvorena i posebna pošta u blizini Umjetničke galerije…Sve u svemu, bio je to jedan vizualni i duhovni sklad, ugodno ozračje i neponovljiva, za pamćenje slika Dubrovnika. (9)
BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM
Na današnji dan, 20. kolovoza 1935. godine, u Dubrovniku je rođen povjesničar i leksikograf Trpimir Macan. *U svom znanstvenom radu proučava povijest Dubrovnika i njegova kraja, neretvanskoga područja te hrvatsku povijest i djelovanje hrvatskih političara 19. i 20. stoljeća* (Miho Klaić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Petar Preradović, Stjepan Radić). Autor je zavidne književne povijesne ostavštine. Njegovo temeljno povijesno djelo, Povijest hrvatskog naroda (iz 1971.), koje je bilo uništeno nakon sloma Hrvatskoga proljeća, doživjelo je ponovljeno i dopunjeno izdanje 1992., *te 1999.* Od 1965. do umirovljenja 2005. radi u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao urednik povijesne struke u enciklopedijama i leksikonima, te kao dugogodišnji glavni urednik Hrvatskoga biografskoga leksikona (1990–2014); bio je i glavni urednik zbornika Biobibliographica (2003–14). *Godine 1955. osuđen je na jednogodišnju kaznu strogoga zatvora zbog javnoga slavljenja božićnih blagdana. Nakon odsluženja zatvorske kazne Macan nastavlja studij i u Sarajevu je 1959. godine diplomirao s radom Dubrovački barabanti u XVI. stoljeću.* (10)
Na današnji dan, 20.kolovoza 1961. godine, u Zagrebu je rođena povjesničarka, dr. sci. Zdenka Janeković-Römer, znanstvena savjetnica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Glavna područja njezinog istraživanja su plemstvo, obitelj, društvena praksa i kultura u srednjovjekovnom i ranonovovjekovnom Dubrovniku. Izučavala je političke i društvene institucije Dubrovačke Republike i njezine odnose s Venecijom i ugarskom krunom. Povijesti dubrovačke države i vladajućeg staleža pristupala je iz šire perspektive, spajajući elemente društvene, političke, kulturne i rodne povijesti, povijesne demografije, te historijske antropologije. Objavljuje i prevodi izvornu građu iz srednjeg i ranog novog vijeka. Na spomenute teme objavila je osam knjiga te više od sedamdeset radova. Sudjelovala je na mnogim znanstvenim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu, kao i u uredništvima znanstvenih časopisa. Za svoj znanstveni rad dobila je brojna priznanja i nagrade. Godine 2000. nagrađena je godišnjom nagradom Matice hrvatske za znanost “Oton Kučera”, za knjigu Okvir slobode. Dubrovačka vlastela između srednjovjekovlja i humanizma. Nagrađena je i godišnjom državnom nagradom za znanost za 2007. godinu za knjigu Maruša ili suđenje ljubavi. Bračno-ljubavna priča iz srednjovjekovnog Dubrovnika. Dobitnica je i Nagrade HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u RH za 2009, za područje društvenih znanosti, za knjigu Benedikt Kotrulj, Libro del arte dela mercatura. Knjiga o vještini trgovanja. (11)
Na današnji dan, 20. kolovoza 1967. godine, u Dubrovniku je, ne navršivši 48 godina života, umro veliki hrvatski slikar Antun Masle. Njegov prvi pravi dodir s likovnom umjetnošću počinje kod Koste Strajnića. Diplomirao je 1942. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1945. godine bio je profesor likovnog odgoja u Dubrovniku. Isprva je bio pod utjecajem ekspresionizma, a 50-ih godina počeo je slikati samosvojnim stilom. Gustim, reljefnim namazima boja slikao je portrete i infantilistički reducirane vedute. Zajedno s Antunom Maslom i Ivom Dulčićem, Pulitika je činio poznati dubrovački slikarski trolist. ***1997. godine u kući na Držićevoj poljani 1, otvorena je Galerija Dulčić/Masle/Pulitika, osmišljena kao mjesto gdje bi se publika upoznala s djelima trojice važnih dubrovačkih umjetnika.*** **Iznad ulaza zgrade u božidarevićevoj 9 postavljena je spomen ploča te svatko tko tuda prođe zna da je tu živio veliki hrvatski i dubrovački slikar Antun Masle.** Osnovna škola u njegovom rodnom Orašcu za kojeg je uvijek bio posebno vezan danas nosi njegovo ime. *Posthumno mu je dodjeljena i Nagrada grada Dubrovnika.* (12)
Na današnji dan, 20. kolovoza 1983. godine, na hotelskoj terasi u Dubrovnikuumro jesrpski političar, koji je nakon II. svjetsko rata obnašao najviše državne dužnosti, jedan od osnivača OZNA-e, do 1966. godine, središnja figura jugoslavenskog obavještajnog i sigurnosnog aparata Aleksandar Ranković. *Nakon brijunskog plenuma CK SKJ 1966. kada je pod optužbom za zloporabu položaja u Upravi državne bezbednosti (UDBi) bio je smijenjen sa svih dužnosti te isključen iz SKJ, Aleksandar Ranković se povukao iz javnog života. Živio je u svojoj vili u Dubrovniku, posvetio se svojim "dnevničkim zabilješkama", koje su poslije njegove smrti bile objavljene. Zbog lošeg zdravstvenog stanja Rankoviću je preporučen oporavak na moru. U noći između 19 i 20. kolovoza 1983. godine, Rankoviću je naglo pozlilo. Nalazio se na hotelskoj terasi kada je imao novi srčani udar, od kojeg je i umro. Usprkos svemu sahranjen je u "Aleji velikana" na Novom groblju u Beogradu. Na sahrani Aleksandra Rankovića spontano je prisustvovalo oko 100.000 ljudi, što govori o njegovoj popularnosti, pogotovo među ljudima srpske nacionalnosti.* (13)
Izvori i literatura:
(1)http://hr.wikipedia.org/wiki/Šahovski_klub_Dubrovnik
(2)http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37805
(3) *http://www.antunmasle.com/bio.htm
**http://www.dulist.hr/veliki-umjetnik-antun-masle/25942/
***http://www.ugdubrovnik.hr/?file=izlozbe/galerija-dulcic-masle-pulitika
(4)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016
MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.
(5) LUKŠA BERITIĆ, STONSKE UTVRDE, str. 19
(6) LUKŠA BERITIĆ, UBIKACIJA NESTALIH GRADJEVINSKIH SPOMENIKA U DUBROVNIKU, PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI, IZDANJE KONZERVATORSKOG ZAVODA DALMACIJE U SPLITU 1956., Str 58
(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 323
(8) Hrvatski radio – I program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ
(9)http://hr.wikipedia.org/wiki/Šahovski_klub_Dubrovnik
*BAJRO SARIĆ - "70 GODINA DUBROVAČKOG ŠAHOVSKOG KLUBA"
dubrovnik-turist.info
https://www.facebook.com/durepublika
(10)http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37805
*http://hr.wikipedia.org/wiki/Trpimir_Macan
(11)http://www.zavoddbk.org/index.php?option=com_content&task=view&id=6&Itemid=5
(12) *http://www.antunmasle.com/bio.htm
**http://www.dulist.hr/veliki-umjetnik-antun-masle/25942/
***http://www.ugdubrovnik.hr/?file=izlozbe/galerija-dulcic-masle-pulitika
(13)http://www.enciklopedija.hr/
(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)
*http://hr.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_Ranković
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.