Gradoplov 20.10.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 20. listopada 1933. godine, u Dubrovniku je osnovan šahovski klub. (1) Na današnji dan, 20. listopada 1642. godine, u Dubrovniku je rođen vjerski pisac Nikola Boždarović, isusovac, koji se kao pučanin, zauzimao za odgoj bez klasnih nejednakosti. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Irena, Miroslava, Živko, Kornelije, Vital i Sanja. (3) Svjetski je dan osteoporoze. Obilježava se svake godine 20. listopada kako bi se podigla globalna svijest o prevenciji, dijagnozi i liječenju osteoporoze i metaboličke bolesti kostiju. *20.listopada Svjetski dan jabuke i Svjetski dan kuhara*. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Za vrijeme srpsko-dubrovačkog rata 1361-1362, kad su car Uroš IV. i velikaš Vojislav Vojinović bili u neprijateljstvu s Dubrovnikom, grad Kotor, već smo spominjali, bio je na njihovoj strani, ali zato su Balšići i drugi gradovi Gornje Dalmacije ostali u prijateljstvu s Dubrovnikom. Dubrovačko Veliko vijeće 8. srpnja 1361.donijelo je odluku da se protiv Kotorana pošalje galija koja će se zalijetati i do Bara, a na današnji dan 20. listopada iste 1361. godine, Vijeće umoljenih određuje da se protiv Kotora izašalje armada. I jednom i drugom prigodom zaključuje se da se pri tome mora neprijateljski nastupati protiv podanika srpskog cara, ali se tome dodaje kako ne treba dirati one iz Budve, Ulcinja, Bara i Skadra, a ni Balšićeve ljude. (5) 

1456. g., Dubrovnikom je harala kužna epidemija. Tim povodom, na današnji dan, 20. listopada, te 1456. godine, odlučeno je da se očiste i operu sve ulice i okužene siromašne kuće. Zabranjen je ulaz u grad onima koji dolaze iz okuženih krajeva, i svim glavnim si­romasima koji dolaze iz unutrašnjosti Balkana. Kako je, pak, izgledalo da epidemija jenjava, krajem te, 1456. g. je vlada donijela nove propise, u kojima je određeno da se grad mora očistiti. Zbog toga se odobrava utrošak od 30 perpera. Određeno je da ni jedna okužena osoba, bez obzira na svoj položaj, ne smije ući u grad, a članovi obitelji mogu i moraju ostati u svojim kućama 10 dana. Pred okuženim kućama se moraju postaviti straže kroz 15 dana. Zdravi ukućani mogu izići iz kuće, ali ako ostanu u gradu, ne smiju izlaziti na ulicu tijekom mjesec dana. Ako pođu u okolicu grada, mogu se slobodno kretati. Sretne li se okužena osoba kako slobodno šeta po gradu, a da se nije prijavila vlastima, činovnicima-kacamortima, mora se išibati, žigosati, odnosno tako kažnjena na kolima provesti kroz grad. U okuženu kuću se može ući jedino ako se ona dobro očisti palje­njem vatre u njoj najmanje 8 dana. Da bi se dobro provjetrila treba držati otvorene prozore. Tek osam dana od ovako sprovedenih mjera može se u nju useliti. Na gradska vrata se moraju postaviti dobre straže, koje će skupa sa seoskim knezovima, paziti da u grad, a i na područje Republike, ne dođu gladni i siromašni. (6) 

Pod dojmom Dubrovačke vlade turskom pobjedom kod Budima, Vijeće umoljenih, na današnji dan, 20. listopada 1526. godine, odlučuje poslati sultanu posebne poslanike s darovima, koji će mu čestitati na pobjedi protiv kraljevstva Ugarske. Nakon pobjede kod Mohača sultan Sulejman krenuo je na Budim, kamo stiže već 10. rujna. Poharavši na brzinu Ugarsku sultan se poče vraćati natrag: 7. listopada već je u Petrovaradinu a odatle odlazi u Carigrad. Sulejman ovaj put doduše nije Ugarsku pridružio Turskoj ali je njegov pobjedo­nosni pohod kroz nju i boravak u Budimu puno pridonio afirmiranju njegove moći. Tek sada šalje sultan u Dubrovnik svoga poslanika Huseina Spahiroglija da Republiku obavijesti o svojoj pobjedi. Samo po sebi ovo znači da on do te pobjede mnogo drži. Dubrovačke vlade se sve to duboko doimlje pa Vijeće umoljenih 20. listopada odlučuje poslati sultanu posebne poslanike s darovima, koji će mu čestitati na pobjedi. Pet dana kasnije, 25. listopada, Vijeće umoljenih zaključi kako valja darovati turskog poslanika koji je Dubrovniku objavio »pobjedu Cara protiv kraljevstva Ugarske, po njemu pohara­noga, opustošenog, opljačkanog i oplijenjenog s najvećim porazom«. (7) 

Prema Josipu Bersi — »prvu ukusnu kočiju doveo je u Dubrovnik biskup Antun Giuriceo«, koji je dužnost biskupa dubrovačkog obavljao od 1830. do 1842. godine. Bersa također navodi da su se javne kočije pojavile na dubrovačkom području u drugoj polovici 19. stoljeća. Ivan Kukuljević, koji je 1856. doputovao parobrodom u Gruž, prevezao se iz Gruža da grada kočijom, jer su tada već posto­jale javne kočije za prijevoz na toj relaciji. Kočijaši su, po želji prijevozili put­nike iz Gruža i s Pila i u drugim pravcima. Gruž i Pile bili su polazna stajališta kočija. U ljetno se doba na kočijaškoj stanici na Pilama osjećao »neu­godan miris od konja«. Građani su stoga 1906. godine isticali potrebu da općinska uprava tu stanicu asfaltira i pobrine da se ta stanica citiramo »češće vodom plače«. Građani su reagirali i na svaki poremećaj reda u organizaciji javnog prijevoza kočijama. Tako su 1907. oni ukazivali: »Kočijaši rade na pr. kad ih je volja i kako ih je volja, te već pred osam sati u večer u ljetno doba nije moguće naći kočiju iz Gruža do grada, dočim ih na Pilama stoji do šezdeset, a ako je koja u Gružu, traže vam do grada 2 — 4 krune. I tu bi trebalo uvesti nekog reda«. Kao zanimljivost recimo i to da je bilo točno utvrđeno da se kočije, kao ni teretna kola ne smiju međusobno utrkivati. A kako je i toga bilo, građani su i na to upozoravali, pa tako doznajemo da su se na današnji dan, 20. listopada 1908. godine, dva kočijaša, na putu od Gruža, utrkivala sa punim kolima«. (8)

Šah, stara igra na ploči podrijetlom je iz Indije i seže u daleku prošlost, a u Dubrovniku se pojavljuje u srednjem vijeku. Ratko Pasarić drži da Dubrovčani igraju šah od 12. stoljeća. Tu svoju pretpostavku temelji na staroj predaji prema kojoj je kralj Rikard Lavljeg Srca, nakon što se poslije velikog nevremena spasio na Lokrumu, poklonio Dubrovčanima skupocjenu šahovsku garnituru. Pišući o počecima šahovske igre u Hrvatskoj, Krešimir Pavić tvrdi da se šah u Dubrovniku pojavljuje u 15. stoljeću, a tako misli i poznati povjesničar Konstantin Jireček. Ako je suditi na temelju pisanja Ratka Pasarića i podataka u knjižici Pedeset godina organizirane Šahovske aktivnosti u Dubrovniku, onda je prvi šahovski klub na prostoru jugoistočne Europe osnovan upravo u Dubrovniku 1879. godine. Osnivač je poznati kulturni i politički radnik, nastavnik i školski nadzornik Pero Budmani prvi šahovski klub. Klub je u početku imao deset članova, a zatim se taj broj znatno povećao. Tomu u prilog svjedoči i pisanje Josipa Berse. O toj igri on je zapisao: "Neko je vrijeme u Dubrovniku vladala velika pomama za šahom: tu zarazu bijaše unio Pero Budmani Kada je igrao u Općinskoj kafani, zaboravljao je, daje ručano doba prošlo, ali su to zaboravljali i oni, koji su se oko njegova stola tiskali i slušali predavanja o šahu. Dok u drugih ta pomama malopotraja, u njega potraja do smrti." Poslije prvog svjetskog rata šah postaje sve popularniji, pa se krajem 1923. godine, kad u Dubrovniku djeluje nekoliko športskih klubova, pokušava osnovati šahovski klub, ali bez uspjeha. Ipak, i u tome se napokon i uspjelo 1933. kada je dr Filip Smolčić s tadašnjim dubrovačkim ljubiteljima "kraljevske igre" osnovao "bezimeni" šah – klub. *Nakon brižljivih priprema skupina šahovskih entuzijasta, na osnivačkoj skupštini, šahovski klub u Dubrovniku osnovan je na današnji dan, 20. listopada 1933. godine. Zanimljivo je da klub nije dobio nikakav naziv, već se jednostavno prepoznavao kao Šah - klub. Prvi predsjednik kluba bio je Filip Smolčić, a tajnik Ćiril Prelovec. Prostorije kluba nalazile su se u kavani "Dubravka" na Pilama, tom prijeratnom, a neko vrijeme i poslijeratnom stjecištu dubrovačkih šahista. Svrha kluba bila je "razvijanje popularne i lijepe igre šaha". Sredinom mjeseca travnja 1934. godine priređen je prvi prvenstveni turnir s više od deset igrača. Uvjerljivu pobjedu izborio je Prosper Matijević, koji je postao i klupski prvak za 1935. i 1936. godinu*. **Značajan događaj u dubrovačkom šahovskom životu svakako je otvoreni međunarodni šahovski turnir Atlas Open Dubrovnik '90, koji je odigran u povodu 40. obljetnice Šahovske olimpijade u održane u Dubrovniku u kolovozu 1950. godine. Turnir je počeo na današnji dan, 20. listopada 1990. godine, a zaključen je 28. istog mjeseca. Nastupilo je 126 igrača od kojih sedam velemajstora, osamnaest međunarodnih majstora i petnaest majstora FIDE. Pobijedio je hrvatski velemajstor Ognjen Cvitan**. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 20. listopada 1642. godine, u Dubrovniku je rođenvjerski pisac Nikola Boždarović (Bosdari, Bosdari da Ombla, Bosdarius, Boždar, Božidarević). U Isusovački red stupio u Rimu, gdje je učio retoriku i filozofiju (1659–64). Pedagoški staž započeo u Dubrovniku te se, kao pučanin, zauzimao za odgoj bez klasnih nejednakosti i zbog toga imao neugodnosti. Na vlastitu molbu staž je nastavio u Rimu, potom u Sieni. Teološki studij završio na Collegium Romanum (1669–73), gdje je ujedno i korepetitor metafizike, a potom profesor filozofije u kolegijima u Firenci, Sieni i Pistoji. Od 1678. do 1680. »ilirski« je, tj. hrvatski, ispovjednik u bazilici Sv. Petra, zatim propovjednik i pučki misionar u Dubrovniku, Perugi i Parmi. Kao rektor upravljao je kolegijima u Dubrovniku i Arezzu. — Napisao više pjesama i govora na latinskom jeziku. Za tisak spremio korizmene propovijedi na talijanskom, koje je cenzura odobrila, ali se ne zna zašto nisu tiskane. Ti su rukopisi bili pohranjeni – prema (J. Bašiću) – u obiteljskoj knjižnici u Anconi. Još 1803. Franjo Marija Appendini piše u prezentu: »čuvaju se. Danas se ne zna gdje se nalaze. Nikola Boždarović, umro je u Arezzu, 27. lipnja 1699. godine. (10)

Na današnji dan, 20. listopada 1946. godine, u rodnom Dubrovnikuje umropublicist Kristo P. Dominković. Gimnaziju je polazio u rodnom gradu, potom odlazi u Beč studirati medicinu (1897) kada se ističe aktivnošću u organizacijama srpske studentske omladine. Nakon nekoliko semestara vraća se u Dubrovnik i do kraja života bavi se publicistikom i političkopropagandnom djelatnošću. Bio je član Narodne radikalne stranke. Pred I. svjetski rat protivnik je austrijske vlasti, pa ga vlasti kao taoca drže u internaciji (1914–17) u različnim gradovima Monarhije, potom do kraja rata u njegovoj kući. Jedan je od osnivača Gimnastičkog društva »Dušan Silni« (1907) te član Sokolskog društva. Nakon I. svjetskog rata surađuje sa svim srpskim kulturnim društvima u Dubrovniku. Odlikovan ordenom Sv. Save. Književnim i političkim prilozima, osvrtima, memoarskim i pedagoškim napisima surađivao u časopisima i listovima Srđ (1903, 1907), Dubrovnik (1904–14, 1922–23, 1937 –41), Srpski glasnik (1904–05), Srbin (1906), Zora (1910), Sletski sokolski vesnik Sokolske župe Mostar (1923), Narodna odbrana (1933), Čuvajte Jugoslaviju (1935) i Dačićeve narodne novine (1936). U njima zastupa ideju o srpskoj supremaciji na južnoslavenskom prostoru. God. 1909–14. i 1937–41. bio je, uz kratke prekide, glavni i odgovorni urednik te izdavač i vlasnik lista Dubrovnik. Potpisivao se inicijalima K. P. D., K. D. i pseudonimom Ćivo Knimod. (11)

Na današnji dan, 20. listopada 1958. godine, u  Beogradu je rođen hrvatski pijanist svjetskog glasa, jedan od najvećih klasičnih glazbenika današnjice, prvi umjetnik kojemu je UNESCO (1987.) dodijelio naslov veleposlanika dobre volje Ivo Pogorelić. Ivo Pogorelić, nastupao je svugdje u svijetu, kao solist i uz najprestižnije orkestre , primio je mnoge domaće i inozemne nagrade, među kojima izdvajamo: nagradu Orlando 1981. Dubrovačke ljetne igre.U arhivu Dubrovačkih ljetnih igara zabilježeni su nastupi tada mladog umjetnika u usponu. Iako je proslavljeni pijanist u Londonu održavao koncerte za obnovu Festivalske palače, razorene u ratu, poslije se nije slagao s načinom obnove pa je zahladio odnose s Gradom. **Do idućeg Pogorelićevog nastupa na Igrama došlo je 2011. g., nakon 26 godina pauze. U sklopu Vip programa 66. Dubrovačkih ljetnih igara, proslavljeni pijanist nastupio je i 2015., kao i na 67. Igrama 2016. g**. *Proslavljeni hrvatski pijanist Ivo Pogorelić još u mladim danima u Dubrovniku je često prebivao u podstanarstvu, a potom je godinama bio u posjedu kuće u Dubrovniku, u Sv. Jakovu, na usamljenoj je hridi iznad mora, s prekrasnim pogledom na otok Lokrum i staru gradsku jezgru.* (12)

Na današnji dan, 20. listopada 2015. godine, u 80-oj godini preminuo je Ivo Rudenjak doajen dubrovačkog i jedan od najpoznatijih hrvatskih ugostitelja. U ugostiteljskom poslu Rudenjak je proveo punih 60 godina, vlasnik je tvrtke 'Ragusa 2' koju su njegovi roditelji osnovali daleke 1929. , a godinama je bio predsjednikom dubrovačkog Ceha ugostitelja i jednim od čelnika Hrvatske obrtničke komore. Ivo Rudenjak, rođen je 7. svibnja 1936. godine. (12a) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u nedjelju 20. listopada 1991. godine, *nakon što su granate padale po Župi dubrovačkoj*, projektilima iz višecjevnih bacača raketa gađane su padine Srđa. *Grad su nadlijetali zrakoplovi,a onda je u 14.26 sirena oglasila znak opće opasnosti. Na Plat, Mline, Kupare i Srebreno tuklo se iz minobacača, topova, tenkova, raketnih bacača i topovnjača. Nad čitavom Župom dubrovačkom vijo se gusti crni dim. Braniteljske snage uspješno su se držale na Brgatu i okolnim područjima, zatim prema Osojniku, u Petrovu selu iznad Rijeke dubrovačke, a u Dubrovačkom primorju prema selu Ljubaču, na zapadu prema Riđici i Ratcu, te u Čepikućama koje su branile prodor ka Stonskom primorju. U selu Mandaljeni pogođena je crkva Sv. Marije Magdalene. (13) Na današnji dan, 20. listopada 1991. godine, Krizni štab Općine Dubrovnik (KŠOD) obavijestio je predsjednika RH, Franju Tuđmana, kao i Europsku promatračku misiju, da unatoč primirju JNA i dalje napada Župu dubrovačku i Komolac. Na stambene zgrade u Župi puca tenkovskim topovima od Cavtata, a traju i pješački napadaji. S položaja poviše Komolca u Rijeci dubrovačkoj paljbom iz teških mitraljeza onemogućuje promet Jadranskom cestom prema Mokošici i cijelom zapadnom dijelu općine, a i prilaz gospodarskim objektima i vodovodnoj instalaciji u Komolcu. Uz napomenu da su čuli i za pljačkanje stambenih kuća u Cavtatu i Platu, obavijest završava konstatacijom da »kompletna blokada Dubrovnika ne popušta«. (14) Na području Dubrovačko neretvanske županije tijekom Domovinskog rata poginulo je 92-oje civila, a od toga 15-toro djece do 18 godina starosti. Ukupan broj civilnih invalida Domovinskog rata broji više od 140 osoba, a među njima je 36 djece, koji su u vrijeme ranjavanja imali manje od 18 godina. Na današnji dan, 20. listopada 1992. godine, kao civilna žrtva u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, poginuo je Marko Mišić, iz Šilješca, rođen 1950. (15) 

Izvori i literatura:

(1) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE,

str. 184-186, http://hr.wikipedia.org/wiki/Šahovski_klub_Dubrovnik

http://www.skdubrovnik.hr/php/povijest.php?clanak_id=27

Bajro Sarić

(2) HBL Predrag Belić (1989)

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) http://www.nzjz-split.hr/web/index.php/hr/kalendar-jz/118-svjetski-dan-osteoporoze/event_details

*http://www.os-igkovacic-stitar.skole.hr/print/?prt_name=news&prt_id=1183

(5) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526, str. 291

(6) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 76

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 7

(8) IVO PERIĆ, RAZVITAK TURIZMAU DUBROVNIKU I OKOLICI OD POJAVE PAROBRODARSTVA DO 1941. GODINE, str. 94,95

(9) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE,

str. 184-186, http://hr.wikipedia.org/wiki/Šahovski_klub_Dubrovnik

http://www.skdubrovnik.hr/php/povijest.php?clanak_id=27

Bajro Sarić

(10) HBL Predrag Belić (1989)

(11) HBL Eta Rehak (1993)

(12) https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Pogorelić

*http://www.jutarnji.hr/pogoreliceva-vila-alisa-za-500-eura-na-dan/229441/

Lidija Crnčević

**http://www.portaloko.hr/clanak/maestro---ivo---pogorelic---nastupio---pred---brojnom---publikom---u---knezevu-dvoru-foto/0/88513/

(12a) dubrovniknet team

http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=42345#.V63hoNR97iw

(13) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 530

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 25,26

(14) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 49

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 267, 270