Gradoplov 20.12.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 20. prosinca 1298. godine, knez Dubrovački Andrija Dauro, odredio je stroge kazne za žene koje počine krađu. (1) Na današnji dan, 20. prosinca 1503. godine, zaključeno je, da se u Ston pošalje jedna za¬stava s kopljem, koja će se vijoriti na tvrđavi Pozvizdu. (2) Na današnji dan, 20. prosinca 2002. godine papa Ivan Pavao II. objavio je dekret o čudu koje se dogodilo na zagovor službenice Božje Marije Propetog Isusa Petković. (3) Na današnji dan, 20. prosinca 1834. godine, u Cavtatu je rođen hrvatski pravnik i etnograf Baldo (Baltazar) Bogišić. (4) Na današnji dan, u petak 20. prosinca ratne 1991. godine; treći put od izbijanja rata Dubrovnik je ostao bez kruha. (5) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Hrvatin, Amon, Eugen, Slobodan i Dominik. (6) 20. prosinca - Međunarodni je dan solidarnosti. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Dubrovačka Republika po mnogim je pitanjima donosila odluke kojima je utirala put naprednijem društvu. U nekima pak, nije odstupala od todobnih normi drugih zemalja, pa tako i u onima, kada je trebalo čvrstom rukom i rigoroznim mjerama i kaznama zastrašiti i u pokornosti držati svoje stanovništvo. U prilog tome govori i šesta knjiga Dubrovačkog statuta, u kojoj u pogledu krađa stoji sljedeće: " Počinitelj krađe neka se za prvu krađu osudi na četverostruki iznos vrijednosti ukradenog, za drugu osmerostruko, treću dvanaest puta, a za četvrtu na dvadeset puta višu vrijednost od ukradene. Ako počinitelj nema odakle platiti kaznu, a krađa bude manje vrijednosti od dva perpera, neka se išiba, ako je pak vrijednost počinjene krađe između dva i pet perpera, neka se išiba i žigoše. Rastom otuđene vrijednosti raste i kazna, od pet do deset perpera, neka izgubi oko, do dvadeset perpera neka izgubi desnu ruku, a za krađu višu od dvadeset perpera neka izgubi oba oka. Plemeniti muž i knez Dubrovački Andrija Dauro, na današnji dan, 20. prosinca 1298. godine, odredio je i ovo: "ako koja žena počini krađu u vrijednosti 2-5 perpera, a nije u mogućnosti platiti kaznu, neka se išiba, od 5-20 perpera, neka se išiba i žigoše, a za vrijednost veću od dvadeset, neka izgubi nos i bude protjerana iz grada i kotara dubrovačkog. (8) 

Od XIII. st. postojale su veze između dubrovačkih i firentin­skih trgovaca. U XV. st. osobito je važna istočna trgovina Firentinaca preko Dubrovnika, a već početkom ovog stoljeća pa nadalje brojni dubrovački trgovci donose u Firencu velike količine srebra, a izvoze vunene tkanine. U međusobnim odnosima dolazilo je katkad i do sporova, ali se sve dobro svršavalo. Godine 1454. vojvoda Aleksandar Sforza opljačkao je robu firentinskih trgovaca. Firentin­ska vlada svojim dopisom, na današnji dan, 20. prosinca 1455. godine, zamolila je dubrovačku, ako nešto od robe ukradene firentinskim trgovcima dođe na dubrovački trg, da to odmah sekvestrira. U svom odgovoru Dubrovačka vlada kaže kako je i sama doznala za tu pljačku, te i prije dopisa iz Firence poduzela sve kako Dubrovčani tu robu ne bi kupovali, te da je poslala brod tipa »skafa« dubrovačkim trgovcima u Pesaru i drugim mjestima Marka, i zabranila im kupovinu opljačkane robe. Među ostalim u pismu se kaže: »... znajte zastalno, takvi smo uvijek bili, jesmo i bit ćemo u znaku prijateljstva prema Vama, da za takvu stvar nije potrebno, kažemo Vam, nikakva Vašeg poticanja, nikakve zamolbe ni pisama Vašeg gospodstva.« (9) 

Za lukavu i dovitljivu politiku Dubrovnika karakteristična je uputa poslaniku Luki Vladislavu Gučetiću na današnji dan, 20. prosinca 1686. godine,  u danima nakon ugarske pobjede nad turcima kod Budima ikada je postojala mogućnost sklapanja mira. No, kako Turci ipak nisu bili potpuno poraženi, njihova vlast na Balkanskom poluotoku, pa tako i u zaleđu Dubrovnika, bila je i dalje neosporna. Dubrovčani su s toga računali kako ni u tom slučaju neće moći naglo prekinuti s Turcima. Ali kako im je, pogotovo u novim skučenim ekonomskim prilikama, bio težak harač, htjeli su da se on u slučaju kompromisnog mira smanji. Ako se, dakle, bude sklapao mir, Gučetić treba poraditi da se car založi za smanjenje dubrovačkog danka Turcima, ali kao da to traži na vlastitu inicijativu. Ovaj zahtjev car bi trebao motivirati ovako:».. .Između ostalih pripadnosti koje je steklo osvojenjem Budima, Njegovo Veličan­stvo shvaća da je dobilo i sebi podložnu Dubrovačku Republiku, koja je bila tributarna i udo grada Budima, kad je on bio u vlasti kralja Ugarske, plaćajući ovima za danak svake godine 8500 dukata; kad su Turci osvojili Budim, ostao je Dubrovnik i njima tributaran za ovih 8500 dukata, i sada kad je Bog vratio Budim svojemu prvom posjedniku, moraju se ovome vratiti i njegova prva prava i pripadnosti što ih je imao nad Dubrovnikom, i zato Njegovo Veličanstvo hoće za sebe pridizati spomenutih 8500 dukata...«Ovakvo državopravno tumačenje nije povijesno točno, te je dubrovačka vlada sum­njala hoće li mu Leopoldovi državnici povjerovati. Stoga ona u uputi nastavlja:»... dat ćete razumjeti, iako sve baš i nije bilo ovako, da smo mi htjeli na ovakav način predložiti postupak kako bi se pričinilo Turčinu da se to čini bez našeg znanja, po vlastitu porivu Njegova Veličanstva iz navedenog razloga, ne bi li se bilo kada izbjegli progoni od strane Turaka.« Dubrovčani su u stanovitim prilikama, pa tako i u ovoj situaciji krivo prikazivali svoj državopravni položaj, kad su smatrali da bi iz toga mogli namaknuti, korist ili se izvući iz kakve teške neprilike. Svojim tumačenjima u uputi mislili su smanjiti danak Turcima za čitavih 8500 dukata, dok bi ugarsko-hrvatskom kralju bili obvezani plaćati tek ugovorenih 500 dukata. No sve je to ostalo samo na papiru, jer ne samo da nije došlo do sklapanja mira već ni do pregovora, tako da se rat nastavio. (10) 

U lipnju 1806. godine u Dubrovnik su ušle francuske jedinice. Marmont je, kako je poznato, ukinuo Dubrovačku Republiku 31. siječnja 1808. godine i odlukom od 31. svibnja organizirao novu upravu, koja se odrazila i na obrazovni sustav. Umjesto Isusovačkogkolegija osnovan je Licej s konviktom za učenike dubrovačkog i kotorskog područja. Istina, ovom Marmontovom odlukom nije se bitno mijenjala osnovna koncepcija dubrovačkog školstva, ali su se uvjeti rada znatno izmijenili. *Pravilnik o radu liceja Marmont je odobrio 6. VII. 1808. Nadzornikom liceja imenovan je glasoviti latinist Brnja Zamagna, a rektorom F. M. Appendini*. Nastavni rad je prekinut u zgradi Collegiuma Ragusinuma, koja je korištena kao vojna bolnica. Za potrebe škole odre­đen je prostor u Samostanu sv. Katarine, dakle, u prostoru u kojem kojem se danas nalazi Glazbena škola, a u kojem su tada stanovale dumne i koji nije mogao zadovoljiti potrebe liceja i konvikta. Poslije adaptacije samostana počelo se s izvođenjem nastave. To je bilo 2. prosinca 1808. godine, na godišnjicu Napoleonova dolaska na prijestolje. Na svečanosti, koja je tom prilikom bila priređena, licej je otvoren govorom nadzornika Zamanje i odgovorom rektora Appendinija. *Za razliku od zadarskog, koji je po Dandolovoj zamisli više sličio na talijanske škole, u dubrovačkom se liceju podučavao i hrvatski jezik. Pismom Appendiniju i Zamagni na današnji dan, 20. prosinca, te 1808. godine, Marmont je odobrio početak rada liceja, koji je prve đake primio već 2. XII. 1808. Uz licej, otvoren je i konvikt s 10 besplatnih mjesta za siromašne učenike, dok su se ostala mjesta plaćala po 800 dukata*.  (11) 

Nakon provedenog postupka Kongregacije za proglašenje svetih, papa Ivan Pavao II. je 5. srpnja 2002. godine objavio dekret o herojskim krepostima službenice Božje Marije Propetog Isusa Petković, a na današnji dan, 20. prosinca iste 2002. godine i dekret o čudu koje se dogodilo na njezin zagovor. "Molim Vas stoga, Sveti Oče, udostojte se svojom apostolskom vlašću proglasiti blaženom prvu ženu Hrvaticu, službenicu Božju Mariju Propetog Isusa Petković", riječi su kojima se biskup Puljić  obratio Papi Ivanu Pavlu II. tijekom njenog proglašenja blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom posjeta svetog oca Dubrovniku. (12) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Trgovac, slikar i majstor umjetničkog obrta Vlaho Marinov DRŽIĆ, brat Marina, velikog dubrovačkog komediografa, rođen je u Dubrovnik, na današnji dan, 20. prosinca 1503.  godine.  U mladosti je živio u Veneciji, baveći se usporedo trgovinom i umjetnošću. Pošto je 1538. izgubio veći dio imovine, odlučio se 1541. preseliti u Dubrovnik, gdje 1544. ulazi u državnu službu kao pisar za vunarski obrt. Živio je u teškim novčanim prilikama. Vlaho Držić, umro je u rodnom Dubrovniku 1569. godine. (13)

Na današnji dan, 20. prosinca 1834. godine, u Cavtatu je rođen znanstvenik, pravni i povijesni pisac, doktor  filozofije i prava, Baltazar Bogišić. *Bogišićev interes obuhvaćao je obiteljsko i zadružno pravo, pitanja pravnog nazivlja i pravnu povijest Dubrovnika. Njegovim najvećim djelom smatra se Opšti imovinski zakonik knjaževine Crne Gore, za koji je u suvremenoj znanosti dobio mnoge pohvale. Skupljao je i objavljivao narodne pjesme pa od njega potječe izdanje starohrvatskih bugarštica s temeljitim uvodom o bugaršticama. Bio je jedan od najvažnijih promicatelja pravne znanosti u nas, utjecao je na istraživanja slavenske povijesti i prava u Europi. Preteča je etnološkoga smjera u prav. znanosti i moderne sociologije prava. U Cavtatu se čuva njegova bogata prepiska sa znamenitim suvremenicima, knjižnica i zbirka umjetničkih predmeta.* (14)

Na današnji dan, 20. prosinca 2015. godine, u  89. godini života preminuo je jedan od najpoznatijih dubrovačkih hotelijera Rafael Rafo Rodin, legendarni direktor Hotela Excelsior. Vodeći Excelsior od 1964. do 1983. godine Rafo Rodin ga je pretvorio u ugledni hotel visoke kategorije, poznat daleko izvan okvira ondašnje Jugoslavije. *Dok je bio na čelu Excelsiora, od 1964. do 1983. godine u hotelu su boravili mnogi uglednici, od kraljeva do careva, od filmskih zvijezda do renomiranih glazbenika, cijenjenih pisaca, liječnika i još mnogih drugi*. "Ponašaj se uvijek kao da gost u tebe doma, tako se ophodi prema njemu na svom radnom mjestu, u hotelu, restoranu, na plaži, i onda će biti dobro, a gost će se vratiti. Ljudi idu tamo gdje znaju da će ih netko ljubazno dočekati i kazati dobar dan, pitati kako ste i popiti s njima kavu. Kad se tako ponašaš, gost ti vjeruje. Nema tu velike filozofije:čovjek je u turizmu sve. Uostalom, u turizmu je manje-više sve izmišljeno, ne treba otkrivati toplu vodu", često je naglašavao. *Među ostalim Rafo Rodin u Excelsioru ugostio je englesku kraljicu Elizabetu, belgijskog kralja Baudoaina, norveškog kralja Olava V., njemačkog kancelara Willya Brandta, Elizabeth Taylor , Richarda Burtona, Sophiju Loren i Carla Pontija, Leonida Kogana, Mstislava Rostropoviča, Mikisa Theodorakisa, Guntera Grassa i još brojne uglednike svjetskog glasa*. (15) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u petak 20. prosinca ratne 1991. godine; *Na užem području Dubrovnika noć je protekla mirno i bez ikakvih incidenata.* —Colin Kaiser i Bruno Carnez, specijalni UNESCO-vi promatrači otputovali su nakon mjesec dana boravka u Dubrovniku. —Steffan de Mistura također je na kratko otputovao u Italiju. *Toga dana, treći put od izbijanja rata Grad je ostao bez kruha. Ovog puta uzrok je bio kvar na agregatu, no tijekom dana kruh ipak bio ispečen zahvaljujući posuđenom agregatu.* (16) Na današnji dan, 1991. godine, grupa za elektroenergetiku Kriznog štaba Općine Dubrovnik (KŠOD) zatražila je od okupatorskoga zapovjednika u Mokošici da osigura nastavak radova,  tj. popravak kabela i trasu za prijenos napona u transformatorsku postaju u Komolcu kako bi Komolac i Mokošica dobili struju. (17)  U vremenu nakon akcija oslobađanja juga Hrvatske do kraja 1993. godine poginulo je, stradalo i umrlo više dubrovačkih branitelja. Na današnji dan, 20. prosinca 1992. godine u zaleđu Dubrovnika, kao pripadnik 163. brigade HV-e, prilikom izvršenja borbene zadaće nesretnim slučajem poginuo je Šimun Pavlović. (18) 

Izvori i literatura:

(1) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(2) LUKŠA BERITIĆ, STONSKE UTVRDE, str. 93

(3)http://www.dubrovackabiskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&layout=item&id=2235&Itemid=736

(4) NA DANAŠNJI DAN – Prijelomni događaji iz hrvatske i svjetske prošlosti, Martin Ivanič, Nacionalni dodatak pripremio i prilagodio Tomislav Cerovec, Mozaik knjiga

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(5) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 547,548

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 74,75

(6) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

http://os-ifilipovica-zg.skole.hr/upload/os-ifilipovica-zg/images/static3/899/File/VAZNIJI_DAT.pdf

(8) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(9) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 251

(10) VINKO FORETIĆ,         POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 179

(11) IVO KARAČ, POVIJEST OSNOVNOG ŠKOLSTVA U DUBROVAČKOM KRAJU, str. 68

*STJEPAN ĆOSIĆ – DUBROVNIK NAKON PADA REPUBLIKE

(12)http://www.dubrovackabiskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&layout=item&id=2235&Itemid=736

(13) HBL Kruno Prijatelj (1993)

(14) NA DANAŠNJI DAN – Prijelomni događaji iz hrvatske i svjetske prošlosti, Martin Ivanič, Nacionalni dodatak pripremio i prilagodio Tomislav Cerovec, Mozaik knjiga

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(15) dubrovniknet team

http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=42345#.V63hoNR97iw

*http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/dubrovnik/clanak/id/296669/umro-rafael-rafo-rodin

(16) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 547,548

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 74,75

(17) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 116,117

(18) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 50, VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -213- Šimun Pavlović