Gradoplov 21.09.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Nakon tri godine, na današnji dan, 21. rujna 1416. godine, kralj Žigmund naredio je Dubrovčanima da mu predaju upravu na otocima Korčulom, Hvarom i Bračem. (1) Na današnji dan, 21. rujna 1924. godine biskup dr. Josip Marčelić svečano blagoslovio nova zvona samostana svetoga Križa u Gružu. (2) Blagdan je Sv. Mateja apostola – Ovaj blagdan posebno svečano slave: Mandaljena/Čelopeci, Ponikve/Duba, Ston/Česvinica. (3) Blagdan Sv. Mateja apostola, 21. rujna, obilježavao se kao blagdan i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Mate; Matea i Matko. (5) Pravoslavni vjernici danas 21. rujna slave Rođenje Presvete Bogorodice. (6) 21. rujna – Dan je hrvatske carine. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Uz današnji datum i Dan hrvatske carine, evo i podsjetnika na jedan stari dubrovački carinski dokument. 21. rujna 1343. godine, Veliko vijeće donosi zaključak, da se prihodi carine sv. Marije, koji su se dotada upotrebljavali za izgradnju kula i drugih općinskih grad­nja, nadalje upotrebljavaju za popravke crkve sv. Marije velike, t.j. katedrale. Iz tog zaključka proizlazi, da su radovi oko izgradnje kula uglavnom bili već završeni, te da su donji dijelovi svih četverouglastih kula sa zapadne i sjeverne strane grada iz tog vre­mena. A to bi bile do danas postojeće ove kule: Kalarigna, sv. Franja, Gornji ugao, sv. Barbara, sv. Lucija, sv. Vid (ili sv. Katarina) i Dresvenik. (8) 

Prvu sačuvanu notarsku knjigu imamo iz g. 1278. Notara je i inače i prije bilo u Dubrovniku i razvijali su znatnu djelatnost, te je sačuvan znatan broj isprava od njih napisanih. Kad su počeli unositi isprave u svoje posebne notarske knjige, nije nam poznato, ali sigurno je to bilo tijekom 13. stoljeća. Kasniji pisci nam spominju jednu danas nesačuvanu notarsku knjigu iz g. 1268., koja je njima bila poznata. Notarsku službu vršili su od 11. do 13. stoljeća domaći svećenici. S nazivom notar općine (comrnunis notarius) prvi se spominje g. 1168. Marko. U drugoj polovici 13. stoljeća osjetila se je potreba pravno školo­vanih notara. Njih nije bilo u Dubrovniku, te su se uzimali iz Italije. U siječnju g. 1284. stvara se važna reforma. Do te godine naime notar vodi i javno-pravne poslove općinske kancelarije i piše privatno-pravne isprave za privatne osobe. Do tada je, dakle postojala jedinstvena kancelarija za obje vrste poslova, i vodi je jedan notar. G. 1284. se kancelarija cijepa u dva odjela, kancelariju u užem smislu, koja vodi jav­no-pravne poslove ili zapisuje u svoje knjige i privatne poslove, ali ne u obliku isprava (officium cancellariae) i u notariju (officium notariae), koja se bavi sastavljanjem privatno-pravnih isprava za pojedine stranke. U knjizi kancelarije se na pr. neka pogodba samo zapisuje bez prisustva posebnih svjedoka, i to u objek­tivnoj formi trećeg lica, te o tome kancelar strankama ne izdava ispravu, već ostaje samo zapisba izvršenog posla u knjizi. U knjizi notarije pak osim ispuštanja uobičajenih formula, a nekad i sa svim formulama zapisuje se isprava, kako ju je notar sastavio prema određenim pravilima i uz pri­sustvo svjedoka, koji se u ispravi navode. Jasno se dakle već vidi kompetencija rada kancelara i kompetencija rada notara. Tek izu­zetno se dopušta u pomanjkanju notara, da kancelar može pisati isprave, kao što to dopušta Veliko vijeće na pr. izuzetno svojom odlukom na današnji dan, 21. rujna 1348. godine.  *Naime, te godine 1348. Dubrovnik je pogodila poznata kuga. Umro je tada i notar Johannes de Finis.Nakon njegove smrti ostao je Dubrovnik neko vrijeme bez notara, te je od Malog vijeća, 5. Lipnja,izabran odbor triju plemića, koji treba voditi posao oko katastiha i isprava zaostalih iza notarove smrti. Tri mjeseca kasnije, 21. rujna 1348., te 1348. godine, Veliko vijeće je odlučilo, da pri­vremeno može pisati isprave kancelarFrano prema određenim propisima, dok ne bude imenovan općinski notar.* (9) 

Dubrovačka Republika u jednom je kratkotrajnom razdoblju pod svojom vlašću imala otoke Korčulu, Hvar i Brač. Bilo je to 1413. godine, kada su se rasplamsali sukobi između bosanskog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića i hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Naime, Vukčić je otkazao poslušnost Žigmundu na što mu je ovaj oduzeo titulu splitskog hercega te vlast nad otocima Bračom, Hvarom i Korčulom. Dopisom od 14.lipnja 1413. godine on Dubrovčanima javlja: „Hoćemo da vi(…)ona tri otoka koje ste već davno poželjeli i od nas ih tražili, odmah posjednete, a tako posjednute u ime našeg veličanstva sačuvate“. Iz toga se da zaključiti kako im nije dao otoke u isključivu vlast već ih pozvao da ih zauzmu u njegovo ime. Kralj će tek nakon posjeta dubrovačkog izaslanstva dati nadu Dubrovčanima da će otoke smjeti i zadržati pod svojom vlasti. Dubrovčani su odmah zauzeli otoke, ali su naišli na veliki otpor prilikom pokušaja provođenja svoje politike. Posebno su se odupirali Korčulani koji su agitirali i kod samog Žigmunda ne bi li se oslobodili dubrovačke vlasti. Republika je planirala otoke staviti pod svoju trajnu vlast, ali Žigmund nije održao dato obećanje da će smjeti zadržati otoke, što je kao mogućnost nagoviještao prvim dopisom. Tako je, na današnji dan, 21. rujna 1416. godine, naredio Dubrovčanima da mu predaju upravu na otocima što su oni konačno i napravili u ožujku 1417. godine. Kroz cijelo vrijeme vlasti nad tim otocima nije prolivena krv budući da su i Dubrovčani i otočani upotrebljavali samo diplomatske metode. Za te nešto više gotovo četiri godine Dubrovačka Republika bila je prostorno najvećeg opsega. (10) 

Na današnji dan, 21. rujna 1520. godine, umro sultan Selim, a na prijesto dođe glasoviti Sulejman II. Po običaju, dubrovačka mu vlada uputi poslanike, sa zadatkom da ga pozdrave i usput posvršavaju razne poslove. Poslanstvo je bilo kod novog sultana u prosincu 1520, i on se pokazao sklonim Dubrovčanima. Dubrovčani se odmah potužiše na postupke »katalon­skog« konzula De Peretisa i njemu sklonih službenika, a Sulejman II. zapovjedi egipatskom Haier-begu da obustavi progone protiv Dubrovčana, da ih ne prisiljava na isplatu 9800 dukata i da se sav novac što su ga izvukli Dubrovčanima, ovima vrati. Ukoliko pak De Peretis nešto potražuje, neka se obrati Porti, pa će se pred dubrovačkim poslanicima, kad se tamo dese, stvar raspraviti. (11) 

Iz vrlo kratkog zapisa, sastavljenog na današnji dan, 21. rujna 1527. godine, dobiva se dojam da se zdravstvena služba s mnogo manje obzira odnosila prema redovnicama u samostanima, u kojima je vladala velika zaraza. U tom kratkom i šturom tekstu kacamorti zahtijevaju od svih otvorenih samostana u kojima je vladala zaraza da im predaju ključeve. U protivnom, prijete kacamorti, sve će ih zazidati zidom i time im onemogućiti dostavu hrane. Izgleda da su se nesporazumi između tih samostana i zdravstvene službe jako namnožili, pa je zapisnik samo rezultat odbijanja preživjelih redovnica da se dokraja pokore kacamortima. O njihovoj daljnjoj sudbini ne postoji nikakva dodatna zabilješka u izvorima, ali je za pretpostaviti da su se preživjele redovnice na kraju pokorile naredbi jer i nisu imale nikakva drugog izbora. (12) 

Tijekom španjolsko-mletačkog sukoba 1615-1620., Mlečani su još jednom ugrožavali Dubrovnik. Izrazito neprijateljsko stajalište prema Dubrovniku Mlečani su zauzeli u kolovozu i rujnu 1617. godine. Mlečani su naime ovom prilikom počeli pokazivati svoje pretenzije na otok Lokrum pred samim Dubrovnikom. Drskost i perfidiju mletačke vlade izvrsno pokazuje zapovijest upućena, na današnji dan, *21. rujna 1617. godine, kada je Mletački senat generalnom providuru pomorskih snaga, koje su se nalazile svuda po dubrovačkom teritoriju, izdao sljeću naredbu: „Zlostavljajte Dubrovčane s morske strane i dopustite nanošenje štete svake vrste i na kopnu, naročito na Pelješcu, u Stonu, Lopudu i u luci Gruž, gdje najistaknutije ličnosti toga grada izlaze radi razonode… Dopustite vojsci da im uništi vinograde i da nenese štete svim njihovim posjedima, neka se potpuno poruše njihovi mlinovi u Rijeci, provale i prekinu vodovodi koji su na brdu iznad grada. Vi ćete, razumije se izdati zapovijed da se poštede crkve i da se ne dira u žensku čast.* Dubrovčani su kušali spriječiti Mlečane, pa su tako iz gradske luke uputili fuste i sagita te pucnjavom iz topova nastojali zaustaviti mletačke barke da ne pljačkaju dubrovačko područje. Istodobno vlada šalje generalnom providuru mora izaslan-stva tužeći se na mletačka nasilja i njihove postupke i odnos prema Lokrumu. Ovakvo mletačko ponašanje izazvalo je glasine da Mleci kane osvojiti Dubrovnik, po jednima trajno a po drugima kako bi ga opljačkali. Do stvarnog pokušaja osvajanja ipak nije došlo. (13) 

Gruž i njegovi stanovnici oduvijek, od osnutka dominikanskog samostana i Crkve, 1427. godine, bili su ponosni na svoj samostan sv. Križa. Stoljećima su ga čuvali kao zjenicu svoga oka, a kada su Rusi i Crnogorci 1806. godine oskrvnuli i opljačkali tu najveću grušku svetinju zdušno su se pobrinuli za njegovu obnovu. Nije bilo gruškog kapetana ili mornara koje se na svojim putovanjima nije sjetio svoga samostana i zaštitnika. Posebno je svečano bilo uvijek na godišnjim proslavama dana svetoga Križa i njegove poznate procesije kaa je cijeli put bio posut cvijećem a deseci baraka uz obalu s lumbardijerima doprinosile svečanosti. Zbog toga je bila velika radost gružana kada je, na današnji dan, 21. rujna 1924. godine biskup dr. Josip Marčelić svečano blagoslovio nova zvona samostana svetoga Križa. Najveću zaslugu za obnovu zvona imao je gruški župnik don Niko Zlovečera, uz pomoć svih stanovnika Gruža. *Recimo i da su tijekom II. svj. rata, 1943. godine crkva i samostan teško bili oštećeni. Obnova crkve, koja sada zauzima dio prostora bivšeg samostana završena je 1955. godine.* (14) 

Na današnji dan, 21. rujna 1944. godine, partizanske snage započele su sa svih strana napad na Ston, u kojemu su se Nijemci branili iz dobro utvrđenih skloništa. Ove borbe za oslobeđenje Stona  potrajat će sve do 27. rujna. (15) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 21. rujna 1717. godine, u Dubrovniku je rođen svećenik i pjesnik Vlaho (Blaž) Bolić. 1749, postao je prvi predavač na netom osnovanu filozofskom studiju u Dubrovniku. Kako je tečaj ubrzo ugasnuo zbog slaba zanimanja, obavljao je pastoralne misije u Dubrovniku i okolici. Vlaho (Blaž) Bolić, umro je od kuge u rodnom Dubrovniku, 16. veljače 1756. godine. Posljednje tri godine života obavljao je službu dušobrižnika i propovjednika bratovštine „Dobre smrti“.Od njegovih latinskih pjesama tek je nekoliko objavljeno tiskom, i to posmrtno, a golema je većina ostala u rukopisu. U rukopisu je ostavio i opsežnu zbirku korizmenih propovijedi na hrvatskom jeziku. (16) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Tjekom rujna 1991. godine, u prvim danima domovinskog rata i ratnih strahota u tom najtežem razdoblju za Dubrovnik i dubrovački kraj u novijoj povijesti, tzv. JA zaposjeda granični teritorij prema Konavlima i Župi du­brovačkoj. Na današnji dan, 21. rujna 1991. godine, u Herceg-Novom se vrši mobiliza­cija i zatvara kratkotrajno granica na Debelom brijegu. U Crnoj Gori sve gla­sniji zahtjevi za korekcijom granica prema Hrvatskoj, traže Prevlaku i Vitaljinu. (17) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 176,177

(2) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(3) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(4) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 22

(9) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 320,321,322

* VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 324

(10) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 176,177

(11) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 271

(12) ZLATA BLAŽINA TOMIĆ, KACAMORTI I KUGA – UTEMELJENJE I RAZVOJ ZDRAVSTVENE USLUGE U DUBROVNIKU, str. 217,218

(13) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 87,88

* Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(14) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

*http://www.tzdubrovnik.hr/get/sakralni_objekti/5223/crkva_sv_kriza.html

(15) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(16) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(17) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 525