Gradoplov 21.11.2017.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Odlukama, kralja Ferdinanda Habsburškog donesenim na današnji dan, 21. i 22. studenog 1556. godine, završen je 24 godine star spor Dubrovnika i kralja zbog Bučinčića i priznatog im prava na represalije. (1) Na današnji dan, 21. studenoga 1876. godine, u Dubrovniku je rođen kulturolog, Niko Gjivanović, (2) a 21. studenoga 1935. godine, u Dubrovniku je rođen violinist i glazbeni pedagog Zdravko Cobenzl. (3) Blagdan je Gospa od Zdravlja ili Prikazanja Marijina u Hramu –događaja kad se Gospa prikazala nebeskom Ocu i potpuno mu se predala, odlučivši staviti na raspolaganje Ocu cijelo svoje biće. (4) Prikazanje Blažene Djevice Marije, kao Prikazanje Bogorodice u hramu obilježavao se 21. studenoga i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (5) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Mauro, Mavro. (6) 21. studenog, Svjetski je dan televizije. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Godine 1356. trebalo je isteći mletačko primirje s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom i nastupiti ratno stanje, ali je mir u studenom produžen za šest mjeseci. Na taj način rat je planuo tek 1357. U takvoj situaciji Dubrovčani su prividno nastojali poboljšati svoj odnos prema Mlecima, a uistinu idu za tim da smanje vlast kneza. Tako je, na današnji dan,  21. studenog 1357. godine, Veliko vijeće zaključilo da sve regalije koje prima knez, uključivši tu i prihode s Lastova, treba odsada utjerivati općinska blagajna. Knez će pak dobivati fiksnu ukupnu godišnju plaću u iznosu od sto libara groša dubrovačke monete. Na istoj sjednici Veliko vijeće daje ovlaštenje knezu i Malom vijeću da kod mletačke vlade uznastoje kako bi Dubrovčani mogli ploviti na isti način kao i Mlečani, što znači s istim pravima. To će ipak postići tek u siječnju 1358., dakle neposredno pred padom mletačke vlasti u Dubrovniku. (8) 

Najstariji podatak o izvozu baruta, bombardi, pa i ostalog oružja iz Dubrovnika je onaj iz 1414., kojim se odobrava dvojici splitskih plemića, da za općinu Split, nabave i izvezu iz Dubrovnika tri ili četiri bombarde.⁸¹ Najviše je oružja izvo­zio iz Dubrovnika veliki vojvoda Bosne, Sandalj Hranić, koji je od početka XV stoljeća pa sve do svoje smrti 1435 bio neprekidno u najboljim prijateljskim odnosima sa Dubrovnikom. Sredinom lipnja 1415. dozvoljava mu se da može izvesti iz Dubrovnika jednu salmu baruta i jednu bombardu za kamene kugle od cca 5 litara težine⁸² (kalibra 113 mm). Na današnji dan, 21 studenoga, iste te 1415. godine, dozvoljava se njegovom poslaniku Grupku da kupi i izveze dvije bombarde i barut za iste.Za vrijeme rata u zaleđu Dubrovnika (1419—1420), između San­dalja Hranića i Radoslava Pavlovića, Dubrovčani potpomažu Sandalja, te mu sredinom travnja 1420 dozvoljavaju, da nabavi u Dubrov­niku balistra (samostrijela) i veretona (klinova za velike samostri­jele) i posuđuju mu jednu bombardu s postoljem i kuglama, ali da to ostane u tajnosti cauto et secreto modo.^Si Nekoliko dana kasnije zaključeno je da se Sandalju ponudi još jedna bombarda, deset ba­lista i deset balestrijera (strijelaca) stranaca. (9) 

Nakon smrti braće Bučinčić Mihajla i Pavla aktera najveće dubrovačke špijunske afere 16. stoljeća, nastupile su dvije nove okolnosti u razrješavanju više od dvadeset godina duge špijunske krize i spora s kraljem Ferdinandom, koji sada, doduše nije ukinuo, ali je zato suspendirao Bučinčićima dato pravo represa­lija protiv Dubrovčana. 1555. i 1556. Bučinčiće su naslijedili sinovi: Mihajla sin Marin a Pavla sin Ferdinand, koji obnovljaju akciju protiv Dubrovčana, osobito Marin, zahtijevajući na Ferdinandovu dvoru i onom cara Karla, da se poništi odluka o njihovu izgonu iz Dubrovnika i da im se priznaju očinska i materinska dobra. Dubrovčani ne spavaju nego se suprotstavljaju protumjerama. Vijeće umoljenih ra­spravlja o tome na tajnim sjednicama te, 6. studenog 1555. godine, oštro nastupi protiv Marina Bučinčića proglasivši ga izdajicom i odmetnikom i osudivši ga na smrt. Dubrovačka vlada preko svojih poslanika intervenira i na carevu i na Ferdinandovu dvoru. Njeno je stajalište da su Bučinčići izdajice, a usto dokazuje kako oni u Dubrovniku više nemaju očinske imovine. Sve što su posjedovali odnijeli su brojni vjerovnici, a i vlada je oduzela dio imovine Pavla, koji je prije bijega prisvojio novac od trgovine soli. Vlada priznaje nasljednicima jedino imovinu njihovih majki, a ova je u novcu deponi­rana u Mlecima. Carev dvor, a osobito Ferdinandov, udobrovoljeni vijestima dubrovačke vlade o Turcima, njihovim namjerama i ratnim pripremama, i misijom dubrovač­kog poslanika Sebastijana Menčetića u Ferdinanda, napokon su urodili plodom. U Dubrovačkom arhivu sačuvano je nekoliko Ferdinandovih odluka u ovoj stvari. Prvom odlukom, donesenom na današnji dan, 21. studenog 1556. godine, u Beču, ukida kralj pravo represalija protiv Dubrovčana što ga je bio dao Mihajlu i Pavlu Bučinčiću, izriče da se njime ne smiju služiti njihovi sinovi Marin i Ferdinand ni bilo tko drugi, a svim svojim organima vlasti i podložnicima zapovijeda da prema Dubrovčanima u svemu dobro postu­paju. I drugom se odlukom, od 22. studenog 1556, također ukida pravo na represalije ali pod uvjetom na koji pristaje i dubrovačka vlada, tj. da Republika preda Bučinčićima imovinu njihovih majki. Tako je napokon nakon trideset godina riješen problem odnosa Dubrovnika prema Ferdinandu Habsburškom po pitanju plaćanja tributa Republike kralju, odnosno nakon dvadeset i četiri godine njihov međusobni spor zbog Bučinčića i priznatog im prava na represalije. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 21. studenoga 1876. godine,  u Dubrovniku je rođen kulturolog, Niko Gjivanović, župnik gradske župe u Dubrovniku i počasni kanonik dubrovačkog Stolnog kaptola. U brojnim zbornicima, časopisima i novinama napisao je gotovo 200 članaka, temeljenih na izvornoj građi, o crkvenoj povijesti, svećenstvu, dubrovačkim crkvama, crkvicama, bratovštinama, tiskarstvu te književnosti i glazbi. Bio je urednik Lista Dubrovačke biskupije i član više kulturnih i karitativnih društava i odbora. Sudjelovao je u otkapanju crkve sv. Stjepana i lociranju Gundulićeva groba u crkvi Male braće u Dubrovniku. (11)

Na današnji dan, 21. studenoga 1935. godine, u Dubrovniku je rođenviolinist i glazbeni pedagog Zdravko Cobenzl. U Dubrovniku je počeo učiti violinu s pet godina, završio srednju muzičku školu, a 1959. diplomirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Počeo nastupati još kao učenik u Dubrovniku, a 1957. osvojio u Ljubljani Prešernovu nagradu. Za studija postao koncertni majstor Simfonijskog orkestra Radio-Ljubljane; 1960–67. član je Zagrebačkih solista. Od 1968. djeluje u Dubrovniku kao direktor Gradskog orkestra (do 1971) te docent, a potom profesor violine na novoutemeljenomu dubrovačkom područnom odjelu zagrebačke Muzičke akademije. Više godina bio je član Vijeća i komisije za glazbeni program dubrovačkih Ljetnih igara. Nakon studija koncertirao solistički, stječući priznanja interpretacijama violinskih koncerata romantičara – J. Brahmsa, P. I. Čajkovskog i dr. Nastupao je i u komornim sastavima. Po dolasku u Dubrovnik posvetio se, gotovo isključivo, pedagoškom radu te je odgojio niz solista i ukupni sastav violinista i violista u dubrovačkom simfonijskom orkestru. (12) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u četvrtak 21. studenog 1991. godine, *Dubrovnik je osvanuo uz kišu i grmljavinu. Bilo je i sporadične noćne pucnajve. Francuski brod "La Rainnce" sa 300 dubrovačkih izbjeglica nije isplovio iz gruške luke kako je bilo predviđeno. Isplovljenje je odgođeno za sutrašnji dan. Odlazak broda navodno je odgođen zbog nevremena*. U grušku luku uplovio je treći inozemni brod pod zastavom UNICEFA, »Rhodos II« s pomoći u lijekovima i hrani. Ovim brodom doputovali su i predstav­nici Međunarodnog Crvenog križa iz Ženeve. *On bi se trebao zadržati u gruškoj luci nekoliko dana. Potom bi trebao uspostaviti i održavati veze humanitarne službe Dubrovnika s otocima*. Nastavljeni su pregovori u Rijeci dubrovačkoj. *Jugovojska se nije  pridržavala dogovorenih crta razgraničenja. Nakon svajanja novih područja, i ulaska i u Novu Mokošicu, jedna jedinica zaputila se čak istočnom stranom Rijeke dubrovačke i pokušavala zauzeti Sustjepan. Došlo je do pucnjave i zahvaljujući intervenciji gospodina Couchnera incident je obustavljen. Spomenuta se jedinica potom vratila u Čajkoviće. Cijelog dana bilo je intenzivne mitraljeske pucnjave sa Žarkovice. Bilo je i nekoliko jačih detonacija.* Nekoliko tona voća i povrća s broda »Liburnija«, kojem se ne dopušta dolazak u Dubrovnik, završilo je na smeću u Korčuli, gdje je bila na prisilnom čekanju (već 14 dana). (13) Na današnji dan, 21. studenoga 1991. godine, kao civilna žrtva u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, poginuo je Mato Čeović, iz dubrovnika, rođen 1928. (14) Prema popisu koji nosi današnji datum, 21. studenoga 1991. godine, neprijateljske provenijencije, iz logora u Morinju pušteno je 68 zarobljenika, a iz Kumbora 1 (lista, čini se, nije potpuna). Riječ je uglavnom o Konavljanima. Nešto manje je bilo Župljana i nekoliko drugih. Svi su bili zarobljeni između 4. i 28. X., preslušani (»obrađeni«) i pušteni između 12. X. i 7. XI. Najstariji među njima rođeni su 1911., a najmlađi 1975. i 1976. godine. (15) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 21. studenoga 1994. godine, poginuo je pripadnik 116. brigade HV-e,Marinko Jurko. (16) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 32,33

(2) Redakcija Hrvatskoga biografskog leksikona (1998)

(3) HBL Zlatko Stahuljak (1989)

(4) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(5) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(6) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

(8) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 80

(9) LUKŠA BERITIĆ, DUBROVAČKA ARTILJERIJA, str.36,37

(10) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 32,33

(11) Redakcija Hrvatskoga biografskog leksikona (1998)

(12) HBL Zlatko Stahuljak (1989)

(13) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 539

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 49,50

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 267, 269

(15) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 65,66

(16) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-261-