Gradoplov 22.11.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Prvi spomen o vatrenom oružju u Dubrovniku datira u današnji dan 1351. godine. (1) Na današnji dan 22. studenog 1601. godine, Vijeće umoljenih prihvatilo je dvije nove odredbe o otoku Lastovu, koje je autonomna lastovska općina smatrala zadiranjem u njenu autonomiju, što je dovelo do tzv. lastovske bune. (2) U nevremenu s velikom količinom oborina, koje je pogodilo šire dubrovačko područje u jutarnjim satima 22. studenoga 2010. godine, u potpunosti je bio prekinut promet na dubrovačkom području, a poplavljene su brojne kuće, trgovine i drugi objekti. (3) Na današnji dan, 22. studenoga 1794. godine, u Rimu je umro književnik i prevoditelj, latinist i grecist, jedan od najutjecajnijih europskih latinista XVIII. st. Rajmund Kunić. (3a) Uz današnji dan, 22. studenoga, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Cecilija, Cilika, Slavujka, Julijan, Lukrecija, Dobrila i Toma. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Dubrovnik  je specifičan grad po mnogočemu, o čemu svjedoči njegova burna i bogata povijest. U 14. stoljeću počinje njegov procvat u političkom, ekonomikom, kulturnom i svakom drugom pogledu. Tako i najstariji spomen vatrenog oružja u Hrvatskoj potječe iz uvijek oprezne Dubrovačke Republike, koja je pozorno pratila sve novosti    u razvoju ratnog umijeća. U Skladu s time, dubrovačko Malo vijeće sklopilo je, na današnji dan 22. studenoga 1351. godine ugovor s Nikolom Nijemcem (Teutonicusom) o izradi jedne „Spingarde“ (vrste manjeg topa). ). *Iako spomenuti Nijemac taj rad nije izvršio, jer je već prosinca te godine pobjegao iz Dubrovnika, taj ugovor dokazuje, da je Dubrovčanima već te godine bilo dobro poznato vatreno oružje. I doista već od te godine gradska utvrđenja pojačavaju se i preinačuju tako, da bi mogla odoljeti tom novom opasnom izumu*. Također, mada neki stručnjaci smatraju da je spingarda bila bacačko, a ne vatreno oružje, i prvi sljedeći spomen vatrenog oružja potječe iz Dubrovnika. Tijekom rata hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovica i Genove protiv Mlečana 1378., Vijeće umoljenih naložilo je kapetanima da uspostave sedam topovskih položaja prema moru, te da »bombardama« pucaju po svakom mletačkom brodu koji uplovi u prolaz između Lokruma i grada. Osim što je prednjačio u uporabi topova, Dubrovnik je prednjačio i u njihovoj izradi, pa je već 1410. osnovana topovska ljevaonica, a Dubrovčani su prodavali, darivali i posuđivali topove ostalim dalmatinskim komunama i vladarima u zaleđu. (6) 

Sultan Bajazit II. 22. studenog 1481. godine, izdao je Dubrovčanima povelju kojom im snizuje harač s 15.000 na prijašnjih 12.500 dukata, te im potvrđuje slobodu trgovanja i sve povlastice trgovcima. Vrlo su važne odredbe koje dopuštaju da u Dubrovnik mogu dolaziti trgovati ljudi svih naroda; štoviše, bude li Turska u ratu s nekom zapadnom ili istočnom državom, Dubrovčani mogu i dalje slobodno s njom trgovati i odlaziti u nju. (7) 

Dubrovačka vlada je tijekom stoljeća stezala autonomiju Lastova, što je rađalo sve veće nezadovoljstvo. 22. studenog 1601. godine, Vijeće umoljenih prihvatilo je dvije nove odredbe o otoku Lastovu, koje je autonomna lastovska općina smatrala zadiranjem u njenu autonomiju, što je dovelo do tzv. lastovske bune. 5. siječnja 1603. godine lastovski zavjerenici pod vodstvom glavnog kolovođe Paska Antice, osvojili su kaštel i zavladali cijelim otokom. Dok su se dubrovčani spremali osvojiti otočki kaštel na Lastovo se iskrcao i mletački kapetan Gulfa Bernardo Veniero s 2000 ljudi i prisilio dubrovačku vojsku na povlačenje s otoka. Zavjerenici su veselo dočekali Mlečane i izvjesili zastavu sv. Marka. Tako je 1603. započela trogodišnja mletačka okupacija Lastova, , koja potraja do lipnja 1606. (8) 

Gicolamo Cornaro,mletački je generalni providur Dalmacije i Albanije u razdoblju 1679–82. i 1687–89., čiji je krajnji cilj bio potčinjenje Dubrovnika mletačkom gospodstvu tako što će ga odrezati od zaleđa, spriječiti trgovinu s Turskom i gospodarski ga uništiti. Osvajanjem klanca Carine, na današnji dan, 22. studenoga 1687. godine, ključnog trgovačkog puta između Dubrovnika i Turske kojim su prolazile karavane, te postavljanjem posade od 200 vojnika s kapetanom koji će ubirati daće, Cornaro je svu trgovinu Dubrovnika sa zaleđem stavio pod mletački nadzor. Dubrovnik je nagovarao na rat s Turskom, prelazio s vojskom preko njegova teritorija, potapao trgovačke brodove pred lukom, iskrcao se s vojskom u Cavtatu bez dozvole dubrovačkog Senata te napokon i otvoreno predložio Senatu da se Dubrovačka Republika pripoji Mletačkoj. Zbog svega toga Dubrovčani su zatražili zaštitu austrijskog cara. *Nešto kasnije Mlečani su na Carini podigli i tvrđavicu. Na kraju je kralj Leopold ipak intervenirao, i preko mletačkog poslanika u Beču i carskog u Mlecima, tražeći da Mlečani i njihovi hajduci ne uznemiravaju dubrovački teritorij. Pri tome je naglašavao kako je Dubrovnik udo kraljevstva Ugarske te je kao kralj Ugarske dužan da se brine za nj*. (9) 

Sjednica općinskog vijeća grada Dubrovnka, održana na današnji dan, 22. studenoga 1868. godine, bila je posvećena epidemiji kolere koja je odnijela dosta života, pogotovo u Gružu, gdje je i počela, te u Župi. Potvrđeno je da je epidemija prošla, phvaljen je Zdravstveni komitet, koji je puno pomogao svojim avjetima da se obavezno peru ruke, te dobrom organizacijom zdravstvene službe u gradu. Velike zasluge pripadaju i dr.-u Antunu Drobcu i župniku Beusanu, koji su osposobljavanjem starinskih lazareta za prihvat oboljelih znatno pridonijeli u suzbijanju bolesti. (10) 

U 47. broju lista “Dubrovnik”, objavljenom na današnji dan, 22. studenoga 1903. godine, doznajemo da je materijalom, koji je ostao u jarku od gradnje puta oko grada, kroz gradski jarak, a koji se počeo graditi početkom lipnja 1896. godine, vojnička uprava zasula jedan dio jarka i napravila tenis igralište. Tim nasipanjem jedna toreta, i to ona kod novih vrata, ostala je do polovine zatrpana. (11) 

22. studenoga 2010. godine, u jutarnjim satima, nevrijeme s velikom količinom oborina pogodilo je šire dubrovačko područje.  U potpunosti je bio prekinut promet na dubrovačkom području, a poplavljene su brojne kuće, trgovine i drugi objekti. Do 13 sati u Dubrovniku je prema podacima dubrovačke postaje Državnog hidrometerološkog zavod palo 160, a u samo dva i pol sata više od 130 litara kiše po četvornom metru. Ulicama starog i novog dijela Dubrovnika tekle su bujice, zbog čega su brojni podrumi i domovi poplavljeni. Tijekom dana je, na preko sto intervencija ispumpavanja u Dubrovniku, bilo je angažirano 129 vatrogasaca s 34 vozila. Aktiviran je i sastao se i Stožer zaštite i spašavanja Grada Dubrovnika, koji je koordinirao sve poslove u raščišćavanju prometnica i osiguranju redovite uspostave prometa te utvrđivanju mogućih šteta zbog obilne kiše. Građani su pozvani da ne izlaze na prometnice dok se ne smiri vrijeme, a sve raspoložive vatrogasne postrojbe i komunalna poduzeća na terenu žurno su uklanjale posljedice nevremena. Zbog vremenske nepogode te odrona na nekim dijelovima cesta roditeljima je preporučeno da ne šalju svoju djecu na nastavu. Na Stradunu je razina vode dosezala 40 cm, poplavljene su brojne trgovine te Soba branitelja koja se nalazi u Državnom arhivu u Palači Sponza. Zbog nevremena struje nije bilo na području od Stare Mokošice do Zaton Dola te dio povijesne jezgre i Konavoska Brda. (12) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan,  22. studenoga 1727. godine umro u rodnom Dubrovniku je umro povijesni pisac Ivan Dominik (Ignacij Marija), Bošković. Budući se isticao naobrazbom i govorničkom vještinom u javnim skolastičkim raspravama iz filozofije i teologije, ponuđena mu je katedra filozofije na glasovitom Kolegiju Sv. Tome u Napulju. Ivan Dominik se radije vratio u Dubrovnik 7. listopada 1727. s prijateljem i kasnijim biografom Serafinom Marijom Crijevićem i u matičnom samostanu preuzeo službu profesora filozofije. Održao je samo četiri predavanja, jer se razbolio i uskoro, na današnji dan,  22. studenoga 1727. godine umro u rodnom Dubrovniku. — Bavio se dogmatskim pitanjima i spisima crkvenih otaca, a na talijanskom jeziku napisao je povijest prvih dvaju općih sabora, nicejskog i carigradskog (rukopis se čuva u Dominikanskoj knjižnici u Dubrovniku). (13)

Na današnji dan, 22. studenoga 1794. godine, u Rimu je umro književnik i prevoditelj, latinist i grecist, jedan od najutjecajnijih europskih latinista XVIII. st. Rajmund Kunić. Njegov prijevod Ilijade u latinskim heksametrima, prema širokoj suglasnosti najbolji je latinski prepjev tog Homerova epa. Napisao i više od 2500 epigrama, te mnogobrojne elegije, poslanice i govore. U epigramima je komentirao suvremenu umjetničku produkciju (Mengs, Canova, Cimarosa, Alfieri, Metastasio), obilježavao različite prigode (nadgrobnice, žalobnice, pohvalnice), ismijavao zazorno ponašanje, no središnje mjesto pripada sastavcima posvećenima Rimljanki Mariji Pizzelli (Lidi – Ad Lydam): više od 600 epigrama tvore najopsežniji ljubavni kanconijer u hrvatskom latinizmu. Iako je golem dio njegova opusa ostao u rukopisu – primjerice, tiskom su objavljene tek dvije petine elegija (20 od 47) i manje od trećine epigrama (1000 od 3600) – kakvoća i odjek objavljenoga dijela opravdavaju ocjenu prema kojoj je Kunić bio jedan od najutjecajnijih europskih latinista XVIII. st. Rajmund Kunić rođen je u  Dubrovniku 24. siječnja 1719. godine. (14)

Na današnji dan, 22. studenog 1937. godine, u Trpnju je rođen novinar i urednik, diplomirani ekonomist Joško Jelavić. Od 1965. godine počeo se baviti novinarstvom kao dopisnik Dubrovačkog vjesnika, Radio Dubrovnika i Slobodne Dalmacije. Od 1967. radi kao profesionalni novinar, najprije kao šef dopisništva Slobodne Dalmacije u Dubrovniku, a od kraja 1970. godine do umirovljenja 2002. godine u Hrvatskoj radio-televiziji – Radio postaji Dubrovnik, u kojeme je od 1990. 1995. g.,  tijekom Domovinskog rata, obnašao dužnost glavnog urednika. Tijekom svog novinarskog rada bavio se svim vrstama novinarskog izražavanja, a specijalizirao se za izvještavanje o turističkim temama, ali i poljoprivredi, osobito vinogradarstvu i maslinarstvu, i za taj svoj rad dobio je brojna priznanja i nagrade. (17)

Na današnji dan,  22. studenoga 1966. godine u Dubrovniku je umro hrvatski povjesničar i teološki pisac, kotorski i dubrovački biskupPavao Butorac. Proučavao je povijest, povijest kulture i umjetnosti Boke kotorske (Opatija Sv. Jurja kod Perasta i dr.) i Dubrovnika. Dubrovačkim biskupom bio je od 1950. godine do smrti 22. studenoga 1966. u Dubrovniku. 1964. godine je dobio počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu.* Pavao Butorac pokopan je na Dančama. Butorac je s još šestoricom biskupa, sa sastanka u Ljubljani potpisnik predstavke koju su uputili Predsjedništvu Savezne vlade FNRJ. Predstavka se je ticala raznih stvari, među ostalim i problema u svezi s vjeronaukom. U predstavci su konstatirali da je "Katolička crkva u Jugoslaviji često lišena mogućnosti da vodi brigu o vjerskom odgoju mladeži, da u državnim školama mnogi nastavnici udaraju na same temelje religije time što svojim učenicima i učenicama nameću materijalističko shvaćanje života, govore protiv Boga te jednostrano prikazuju svjetsku i crkvenu povijest ocrnjujući religiju i Crkvu te se vjeronauk u nekim školama uopće ne predaje, a u nekim uz ograničenja koja mu oduzimaju svaku praktičnu važnost. Tamo gdje svećenici radi malog broja djece ili drugih razloga daju mladeži vjersku poduku u crkvi, vjeronauk se zabranjuje, a svećenici se pozivaju na odgovornost i kažnjavaju*." (15) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u petak 22. studenog ratne 1991. godine; —»La Rance«, brod francuske ratne mornarice, isplovio je u jutarnjim satima iz gruške luke s 300 bolesnika, majki i djece. —Na pregovorima u Mokošici, u kojima su sudjelovali i Bernard Kouchner i Steffan de Mistura, dogovoreno je da se uspostavi brodska veza između gruške luke i Mokošice jednom dnevno pod zastavom UNICEF-a. —Nastavljeno je paljenje i pljačkanje kuća u Komolcu i Staroj Mokošici. —Čepikuće su ponovno obranjene. —Bernard Kouchner je pozvao svjetske ličnosti da dođu u grad koji je baština čovječanstva. (16) 

Izvori i literatura:

(1) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 25

(2) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 80,81,82

(3) http://danas.net.hr/hrvatska/dubrovnik-potopljen-stradunom-plovili-splavom

(3a) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*Proleksis enciklopedija

online

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) NA DANAŠNJI DAN – Prijelomni događaji iz hrvatske i svjetske prošlosti, Martin Ivanič, Nacionalni dodatak pripremio i prilagodio Tomislav Cerovec, Mozaik knjiga

*LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 25

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 236

(8) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 80,81,82

(9) HBLAnto Lešić (1989)

* VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 183,184

(10) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(11) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 212

(12) http://danas.net.hr/hrvatska/dubrovnik-potopljen-stradunom-plovili-splavom

(13) HBL Anto Lešić (1989)

(14) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*Proleksis enciklopedija

online

(15) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

+ HBL Ante Dračevac (1989)

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Pavao_Butorac

*http://hnv.me/content/biskup-pavao-butorac-intelektualac-za-sva-vremena

(16) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 540

(17) Radio Dubrovnik