Gradoplov 23.07.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Sv. Liberan danas se slavi u župama dubrovačke biskupije: Lisac Majkovi/Grbljava; Ošlje/Stupa, Ponikve/Boljenovići, Putniković/Brijesta, Ston, Trsteno/Dubravica; Viganj, Žuljana/na Glavici. (1) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: sv. Brigita švedska red. (suzaštnica Europe); Slobodan; Zdravko; Ivan C., Kristijan i Valerijan. (2)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

1464.godine, uskoro nakon pada Bosne pod tursku vlast 1463. g. i dolazak Turaka blizu granica Republike, grad se ozbiljno pripremao za obranu ubrzavši velike radove na utvrđivanju grada. Na današnji dan, 23. srpnja 1464. godine, Vijeće umoljenih izglasalo je novu odredbu protiv onih, koji su napustili grad. U kojoj među ostalim stoji, da se vrate i svi ribari, koji ribaju oko Lastova i Visa, i da nitko od građana ili općinskih plaćenika ne smije napustiti teritorij države bez ovlaštenja Vijeća umoljenih. Isto Vijeće, pak, nekoliko dana kasnije, 1. kolovoza, zaključuje, da se povuku i ljudi Primorja, Konavala i Astareje sa svojom imovinom i žitom, i to djelomično u Dubrovnik, a djelomično u Ston, i na otoke. (3) 

Iz više odluka tajnih sjednica Senata jasno se vidi odlučnost u obračunavanju sa svima, koji su na bilo koji način ugrožavali državne interese. Npr.:  da bude obješeno 11 stranih gusara, uhvaćenih na jednoj naoružanoj fregati i dovedenih u gradsku luku sa sužnjima,  da se objesi na Dančama ili na Ledenicama Radonja Milišević* koji je pravio smetnje dubrovačkim trgovcima u Neretvi, ili pak  da se potajno odsiječe glava Štipanu Radonjiću, koji je radio contra statum et cotninium nostrum, Ali, možda nigdje ne dolazi do izražaja njegova upomost u traženju glave jednog svog neprijatelja kao u slučaju Mahmuta emina novskog u Ledenicama, "koji snuje nove stvari protiv naše Republike". Dovoljno je znati da su punih šest godina tražili Mahmutovu glavu i za to potrošili tisuće dukata u novcu i darovima.  Od 13. srpnja 1558, kada je donesena odluka “da se postupi protiv Mahmuta emina iz Ledenica, kao čovjeka koji pravi loše usluge našoj domovini, tako da otrovom bude uklonjen iz broja živih... i kad su izabrana dva tajna službenika da to izvrše, jer će kad on umre odahnuti naš grad”,  pa do 7. prosinca 1564, kada je sultan Sulejman izdao naredbu kojom je Mahmut bio relegiran - izgnan u Kairo, Senat nije prestajao tražiti načina njegovom smaknuću. Što je Mahmut skrivio Republici poznato nam je samo djelomično. Spominje se kako je svojedobno Mahmut za inat istrgnuo iz ruku poklisarima Klementu N. Gozze i Marinu N. Boni neku Turkinju. No možemo pretpostaviti da je to bio jedan od niza neprijateljskih postupaka Mahmuta prema Dubrovčanima, zbog kojih ga je Senat odlučio otrovati. Ali, izgleda daje baš spomenuti slučaj s Turkinjom teško uvrijedio Senat i stvorio zlu krv prema Mahmutu, jer ga Mahmut i njegvi ljudi navode kao razlog zašto ga Dubrovčani progone i onda kada su protiv njega imali druge, konkretne optužbe. Postupak Senata protiv Mahmuta nastavljen je na današnji dan, 23. srpnja te 1558. godine, kada je ovlastio tajne službenike da mogu pregovarati s bilo kojom osobom o trovanju Mahmuta. Novac, darovi, koje je Senat obilno trošio, nisu donosili ploda. Parnica protiv Mahmuta dosadila je konačno i Senatu i poklisarima i cijelome Gradu pa je presuda, donesena krajem 1564, kojom je, Mahmut osuđen na izgon u Kairo, morala biti primljena kao veliko olakšanje. (4) 

Odlazak rusko-crnogorskih jedinica i prestanak opsade Dubrovnika 1806. godine, nije smanjio agoniju koju je proživljavala Dubrovačka Republika.Unatoč molbama, pa i u pismu samom Napoleonu, u kojem ga vlaa moli da ubuduće francuska vojska ne bude na teret Države, stav Pariza je bio da ratne troškove moraju podjednako snositi veliki i mali narodi, velike i male Republike.Utoliko je u Dubrovnik stiga o novi francuski predstavnik kod dubrovačke vlade Raymond. Nakon što je proboravio u gradu petnaestak dana, na današnji dan, 23. srpnja 1806. godine, povjerenik poslova, Raymond, prijavio se Malom vijeću da im se dodvori, u društvu Marka Bruera i jednog pisara, a zatim odmah sam, kako bi podnio izvješće. Istoga toga dana on je pokazao svoje pravo lice, predavši Malom vijeću u ime cara Napoleona ultimatum. U suštini, od toga dana on je trebao biti neka vrsta predsjednik Uprave, odnosno presjednik dubrovačke vlade, s ovlaštenjima kakva nikaa nije imao bilo koji dubrovačke knez, za vrijeme mletačke zaštite. Rajmond je zatražio: 1. da mora odmah imati podatke o svim javnim blagajnama i stanju financija Republike; 2. da može prisustvovati sastancima svih triju Vijeća kad bude htio; 3. da se niti jedan dekret koji se tiče bilo koje stvari ne može donijeti bez njegove privole; 4. da svako javno pismo on mora vidjeti. Sve što je Raymond zatražio Senat je morao prihvatiti bez ikakvog pogovora. (5) 

U želji za osnivanjem jednog „društva“ čiji bi osnovni postulati bili uljepšavanje i uređivanje grada i njegovih predgrađa, te zelenih površina, javnih parkova i urbanih šetališta, 1898. godine osnovano je „Društvo za promicanje interesa Dubrovnika“. Prvi veliki projekt ovog Društva, koje djeluje i danas pod imenom „DUB“, bilo je uređenje parka Gradac. Nakon što je traženju osnivačkog odbora Društva udovoljila općinska Uprava početkom travnja 1898., odmah se počelo s uređenjem, da bi park bio svečano otvoren na današnji dan, 23. srpnja iste1898. godine. Uz brojne značajne aktivnosti „Društva za promicanje interesa Dubrovnika“ sve do 1915., odnosno 1. svjetskog rata, vrijedi istaknuti da je ono uredilo park na Pilama tijekom 1904., te da je 1913. godine imalo ozbiljnu namjeru urediti  javno kupalište na Pločama. Nakon što su tijekom 1. svj. rata ugašene sve aktivnosti „Društva“, i zapušteni općinski putovi, ceste i parkovi, Društvo je obnovljeno i reorganizirano, te da će ubuduće novi naziv biti: „DUB – društvo za razvitak Dubrovnika i okolice“. (6) 

Najviša dnevna srpanjska temperatura zraka ikad izmjerena od početka službenih meteoroloških mjerenja u Dubrovniku, a izmjerena je na današnji dan, 23. srpnja 2012. godine, a iznosila je 36,1°C. Po srednjoj mjesečnoj temperaturi u mnogim je mjestima, pa tako  i u Dubrovniku, srpanj bio rekordno topao mjesec. Iste godine, 7. kolovoza izmjerena je i u povijesti mjerenja uopće najviša izmjerena temperatura zraka u Dubrovniku, 38,4°C. (7) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 23. srpnja 1923. godine, u Zagrebu je rođen akademski kipar i pjesnik,  Marijan Kocković, od 1966. g. nastanjen u Dubrovniku. Tijekom 45-godišnjeg umjetničkog rada izlagao je na više od 100 samostalnih i zajedničkih izložbi po cijelom svijetu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata 1942. godine priključio se partizanskom pokretu gdje je nakon kratkog vremena postao politički komesar 13. proleterske brigade. Tijekom rata je dva puta ranjavan, a po završetku rata s činom kapetana odlazi u Jugoslavensku ratnu mornaricuna novu dužnost. Kiparstvom se počeo baviti 1947. godine. Prvo je u Domu mornarice u Splitu počeo s modeliranjem, pri čemu je značajnu ulogu odigrao splitski kipar Ivan Mirković čiji je atelier Marijan često posjećivao, a potom ga je iste godine, zbog talenta koji je posjedovao, mornarica kao stipendistu poslala na školovanje na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu kod profesora Grge Antunca i Frane Kršinića. Diplomirao je 1953. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Po svršetku Akademije odlazi u Sarajevo gdje je od 1953. do 1966. godine živio i radio kao profesor kiparstva i povijesti umjetnosti te slobodni umjetnik. U Dubrovnik je doselio 1966. godine i odlučio tu ostati do kraja života. U gradskom predjelu Lapad je izgradio kuću s atelierom i malom galerijom čime je dobio osjećaj neovisnosti od likovne sredine u kojoj djeluje. Od 1968. godine aktivno se počinje baviti i tapiserijom. Od 1970. godine po nekoliko mjeseci godišnje radio je i izlagao u Sjedinjenim Američkim Državama, a od 1972. godine počeo je raditi i kao profesor skulpture na Ljetnoj školi Hope College Holland koja se održavala u Dubrovniku. Marijan se osim kiparstvom bavio i pjesništvom pa su 1978. godine u izdanju Grafičkog zavoda objvaljene njegove zbirke pjesama "S imenom tvojim" i "O ženi srcem i dlijetom". Izvršio je samoubojstvo u Dubrovniku 30. svibnja 1991. godine, a dan nakon njega uslijed teške bolesti umrla je i njegova supruga. Marijan je tijekom 45-godišnjeg perioda izlagao na preko 100 samostalnih i zajedničkih izložbi po cijelom svijetu i to u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji, Japanu i diljem Europe. U svom stvaralačkom vijeku stvorio je 300 portreta u mramoru i bronci, preko 350 skulptura u bronci, kamenu, drvu i bakruˇ, a ujedno je bio autor 250 tapiserija. Njegove skulpture i tapiserije namijenjene unutarnjem uređenju krasile su i dan danas krase neke od javnih zgrada, hotela i banaka po cijelom svijetu medu kojima Sears Tower u Chicagu, hotel Trelawny na Jamajci, tvornica Storck u Njemačkoj te na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske. (7a)

Na današnji dan, 23. srpnja 1977. godine, u Dubrovniku je umro slikar i likovni kritičar Kosta Strajnić. U Dubrovniku radio kao konzervator dubrovačkih spomenika (1928–45) i ravnatelj Umjetničke galerije (1945–48), kojoj je bio utemeljitelj i donator. U Dubrovniku je oko sebe okupio mlade slikare (Antun Masle, Đuro Pulitika, Ivo Dulčić i dr.) podučavajući ih ekspresionističko-kolorističkomu slikarstvu. (8) *Kosta Strajnić doselio se u Dubrovnik 1928. godine, na nagovor Ivana Meštrovića i Marka Murata. Zaposlio se kao pomoćnik konzervatora starina u Nadleštvu za umjetnost i spomenike. Odmah radi na formiranju likovne scene okupljajući oko sebe mlade likovne talente. 1930. objavio je programatski članak "Čuvajmo Dubrovnik" s podnaslovom "Spašavajmo njegov historijski i umjetnički karakter". 1930. vodio je javnu polemiku oko zaštite spomenika kulture u Dubrovniku i modernoj arhitekturi, a završio je na sudu zbog javne kritike arhitektonskog projekta o nadogradnji hotela Excelsior. Uz podršku velikog dijela stručne i široke javnosti oslobođen je svih optužbi. U listopadu iste godine objavljuje knjigu "Dubrovnik bez maske". 1932. nakon umirovljenja slikara i konzervatora Marka Murata postaje glavni konzervator dubrovačkih spomenika. Na toj funkciji ostaje do 1941. godine. 1937. organizirao je izložbu satire u Sponzi na kojoj su sudjelovali mnogi poznati karikaturisti. Izložba je trebala biti poticaj za stvaranje muzeja humora u Dubrovniku. 1940. sudjeluje u organizaciji izložbe starog dubrovačkog slikarstva. Od 1941. – 1944.  Kosta Strajnić živi povučeno u Dubrovniku i u svom domu pruža utočište Otonu Postružniku i drugim antifašistički orijentiranim umjetnicima. 1945. nakon dugogodišnjih nastojanja osnovana je dubrovačka Umjetnička galerija, kojoj je Kosta Strajnić postao prvi ravnatelj i inicijalni donator. 1953. autor je postava Muzeja ikona pravoslavne crkvene općine u Dubrovniku. 1954. nakon višegodišnjeg predanog rada obradio je i objavio katalog grafičke zbirke Biblioteke i zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu, te je postavio prigodnu izložbu grafika. 1960. u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik postavljena je izložba akvarela i grafike domaćih i stranih autora iz njegove umjetničke zbirke. 1970. nakon smrti supruge povlači se iz javnog života. Pokušaj donacije gradu bogate umjetničke zbirke i biblioteke koju je skupljao cijeli život nije uspio. Kosta Strajnić rođen je u Križevcima 29. svibnja 1887. godine.* (8a)

Na današnji dan, 23. srpnja 2001. godine, u Dubrovniku je u 76. godini umrla je iznenada, profesorica i dugogodišnja intendatica Dubrovačkih ljetnih igara, Fani Muhoberac. *Fani Muhoberac, rođ. Saltarić, profesorica hrvatskoga jezika, povijesti, francuskoga, talijanskoga, njemačkoga, ruskoga jezika, magistrica humanističkih znanosti, vrhunska veslačica, odmah nakon povratka sa studija u Zagrebu osnovala je Bogišićevu biblioteku i Galeriju i kuću Vlaha Bukovca u Cavtatu, kratko je radila kao profesorica u školi, zatim kao viša savjetnica, a zatim, dugo godina, kao ravnateljica i intendantica Dubrovačkih ljetnih igara u njihovu zlatnom razdoblju.* **Na čelu najpoznatije hrvatske kulturne priredbe Fani Muhoberac bila je od 1964. do 1971. i upravo u tom razdoblju realizirano je nekoliko nauspješnijih festivalskih sezona.** *Dovela je na Igre najistaknutije hrvatske i svjetske umjetnike: Kostu Spaića, Izeta Hajdarhodžića, Peru Kvrgića, Božidara Bobana, Ivicu Boban, Milana Horvata, Lovru Matačića, Rostropoviča, Karajana, američke, francuske, talijanske, engleske, švedske... ansamble, redatelje, filharmonije. Koncerti su se svakodnevno osim na otvorenim prostorima održavali u crkvama...* 1971. i 1972., vodstvo DLJI–ra smijenjeno je zbog navodnoga djelovanja u Hrvatskom proljeću. Taj proces nikad nije revidiran, a kreatori zlatnoga razdoblja Dubrovačkih ljetnih igara i Matice hrvatske te niza kulturnih i javnih institucija ostali su nezaposleni i bez putovnica godinama potpuno nedužni u ranoj životnoj dobi. Fani Muhoberac sav je život posvetila kulturnom životu grada Dubrovnika, napose Drubrovačkim ljetnim igrama, prateći ih do zadnjih dana svoga života, nikad ne doživjevši brisanje stigme. (9) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Današnji dan, četvrtak, 23. srpnja ratne 1992. godine, blagdan Svetog Liberana, poput prethodnog, na užem dubrovačkom području protekao je mirno. *Ipak, u bor­bama deblokade Grada i oslobađanje privremeno okupiranih područja poginulo je više dubrovačkih branitelja. (10) Na današnji dan, 23. srpnja 1992. godine u Rijeci Dubrovačkoj, prilikom izvršenja ratne zadaće, nesretnim slučajem poginuo je pripadnik Specijalne postrojbe MUP-a Antonio Žaknić.* (11) 

Izvori i literatura:

(1) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(2) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(3) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 94,95

(4) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 177,178,179

(5) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(6) SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 18,19

(7) http://crometeo.hr/2012-druga-najtoplija-od-pocetka-meteoroloskih-mjerenja/

(7a) https://hr.wikipedia.org/wiki/Marijan_Kocković

(8) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(8a) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Kosta_Strajnić

(9) Mira Muhoberac, u emisiji Prohujalo s vihorom, 23. srpnja 2015. godine

*http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=27705

**http://www.hrt.hr/arhiv/2001/07/23/KRV.html

(10) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 224,225

(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 46, VJEČNI KAO DOMOVINA , Str. -200- Antonio Žaknić