Gradoplov 24.10.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 24. listopada 1388. godine, Vlada imenuje Prvoja Pribudića za »organ za čuvanje čistoće grada«, uz plaću od 30 perpera godišnje. Vjero¬jatno je to u našim krajevima prva plaćena osoba koja se brine o čistoći gradskih ulica. (1) U noći sa 23. na 24. listopad 1944. godine, po ulasku partizana u Dubrovnik, na otočić Daksu odvedeni su za likvidaciju dubrovački intelektualci i svećenici. (2) 24. listopada 1991. godine, izvršen je neprijateljski pomorski desant na Kupare, a obrambene snage su se morale povući s istočne strane dubrovačkog bojišta. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Antun M., Proklo C., Jaroslav, Feliks, Flor, Marko pust. (4) Dan smrt don Joza Azenića (1913-1997) i don Milana Majića (1938-2002). (5) 24. listopada Dan je Organizacije ujedinjenih naroda i Svjetski dan informacija za razvoj. (6) U noći koja je pred nama, 25. listopada 2020. u 3 sata poslije ponoći kazaljke na satu vraćaju se 1 sat unatrag. (20)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 24. listopada 1388. godine, Vlada imenuje Prvoja Pribudića da bude »organ za čuvanje čistoće grada«, uz plaću od 30 perpera godišnje. Vjero­jatno je to u našim krajevima prva plaćena osoba koja se brine o čistoći gradskih ulica, o bacanju smeća na za to određeno mjesto i o odvoženju otpada i sl. Tih godina su u gradu također zaposlena i dvojica odraslih muška­raca koji se brinu o uklanjanju nečisti sa ulica. Oni čiste nužnike i nužničke jame na račun vlasnika kuće, s time što država sudjeluje s jednom trećinom cijene. Spomenimo da je stalna služba gradskih čistača u Dubrovniku uvedena oslukom Malog vijeća 9. travnja 1415. godine. (7) 

Jesu li gosti u dubrovačkim srednjovjekovnim krčmama mogli naručiti i hranu? Prema nekim podacima može se naslutiti da je bar u nekim dubrovačkim krčmama u kasnom srednjem vijeku posluživana i hrana. Na ovo upućuje odluka Malog vijeća 24. listopada 1504. godine, prema kojoj količina mesa prodanog u krčmi za l denar nije smjela biti manja od pola libre nego što bi se za istu cijenu dobilo u mesnici. Još jedan podatak potvrđuje ovu pretpostavku: 18. kolovoza 1436. godine, krčmar Stipko Radosalić žalio se sudu da mu je netko iz krčme ukrao lonac za kuhanje dok je on prodavao vino. Postojanje ognjišta za pripremu hrane u krčmama i važeća statutarna odredba o tome da krčma mora biti smještena u kamenoj zgradi (zbog opasnosti od izbijanja otvorene vatre i požara) temelj su za vjerovati da se u dubrovačkim krčmama pripremala i posluživala hrana. (8) 

Na današnji dan,24. listopada 1587. godine, dubrovačka vlada donosi zaključak kojim je ponovljena starija odredba: da svi Židovi moraju stanovati grupirani u Getu; da moraju nositi naodjeći određene znakove, te da se zabranjuje kršćankama da služe u kućama Židova. Te mjere iz 1587. g. bile su posljedica raspravljanja vlade Dubrovačke Republike sa Rimskom kurijom oko reforme dubrovačke crkve i njena položaja u odnosu na državnu vlast, a u okviru tih sporova Rimska je kurija tražila, uz sve ostalo, stroži režim prema Židovima. Praktički ti zahtjevi ipak nisu imali značajnijeg utjecaja na status i djelatnost dubrovačkih Židova, naime god. 1592. dubrovačka im vlada ponovo dozvoljava držanje kršćanske posluge, a sačuvani su i povijesni izvori koji potvrđuju da su neki Židovi i poslije ovog zaključka dubrovačke vlade stanovali i izvan Geta. (9) 

U listopadu 1944. godine, po ulasku partizanske vojske u Dubrovnik iz svojih domova odvedeno je oko 300 građana grada Dubrovnika, među kojima je bilo i svećenika. Bez suđenja i mogućnosti obrane na otoku Daksu ubijene su 53 osobe. Na poznatom popisu žrtava s Dakse je i ime odvjetnika i tadašnjog gradonačelnika Dubrovnika, dr.-a Nika Koprivice i padre Petra Perice, katoličkog svećenika i Isusovaca,  autora do danas u narodu općepoznatih katoličkih pjesama “Rajska Djevo Kraljice Hrvata” i “Do nebesa nek se ori”. Veća grupa uhićenih je prevezena na otok Daksu, na današnji dan, u noći sa 23. na 24. listopad 1944. godine, i smještena u staroj samostanskoj crkvi. Potom su jedan po jedan izvođeni "u šetnju", svlačeni, mučeni i ubijani. Pretežni dio pobijenih ubijen je hicima iz oružja kalibra 9 mm (pištoljski kalibar) u potiljak; svi su bili bosi i bez odjeće. Komunisti su 29. listopada 1944. po Dubrovniku polijepili letke koji su bili zalijepljeni po cijelom gradu, i koji su bili sastavljeni u vidu presude koju je (navodno) 26. listopada 1944. "u ime naroda Jugoslavije" donijelo "Sudsko vijeće Vojnog suda Komande Južno dalmatinskog područja". Na letku su istaknuta imena 36 osoba koje su komunisti "osudili" (danas se zna da nikakvog suđenja bilo nije) na smrt strijeljanjem.[2] Braća franjevci, čiji je subrat o. Marijan Blažić također jedan od smaknutih, skinuli su letak i sačuvali ga. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 24. listopada 1695. godine, u Dubrovniku je rođenisusovac, misionar, povjesničar i vjerski pisac Đuro Bašić. Nakon studijau Rimu, od 1727. djelovao je u Dubrovniku kao propovjednik Bratovštine dobre smrti, profesor teologije i pučki misionar u Dubrovačkoj Republici. Objavio zbirku hrvatskih propovijedi Besjede krstjanske, napisao zbirku životopisa dubrovačkih isusovaca na latinskome i nastavio talijansku kroniku dubrovačkoga isusovačkoga kolegija (1751–64), koju je započeo Šimun Pavao Capitozzi. (11)

Na današnji dan  24. listopada 1944. godine, na Daksi je smaknut padre Petar Perica, katolički svećenik i Isusovac.Rođen u Kotišini kraj Makarske 27. lipnja 1881. godine, padre Petar Perica osnovnu je školu pohađao u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. godine, u sjemeništu u Travniku. Tijekom dugogodišnjeg isusovačkog školovanja, bio je aktivan u javnom radu. Godine 1901., postao je Isusovac. Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Od 1937. godine padre Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu. Nakon što su 18. listopada 1944. godine, partizani ušli u Dubrovnik, u nedjelju 22. listopada iza 10 navečer su uhitili Petra Pericu. Čuvši o partizanima koji su ga došli uhititi u kuću Družbe Isusove, pater Perica je kratko rekao: “Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!” Potom se brzo spremio, uzevši sa sobom svoj redovnički križ, sliku Srca Isusovog i Marijinog, te sv. Josipa. Spremajući se stalno preporučivo – kratkim zazivima Srcu Isusovom i Marijinom, te sv. Josipu. Nekoliko puta je ponovio da je rado spreman podnijeti žrtvu, zatražio oprost od u kući prisutne redovničke braće i od svih se oprostio. U noći sa 23. na 24. listopada 1944. godine iz zatvora u samom Dubrovniku prevežen je sa većom grupom drugih uglednih građana Dubrovnika na obližnji otočić Daksu: njih pedesettrojica su ondje potom pobijeni u pokolju na Daksi, bez suđenja. Nakon ekshumacije tijela ubijenih, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Petra Perice, pa je nakon gotovo 66 godina, 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo. Za života je bio na glasu svetosti, a među katolicima ga mnogi smatraju kršćanskim mučenikom. Poznat je kao autor do danas u narodu općepoznatih katoličkih pjesama “Rajska Djevo Kraljice Hrvata” i “Do nebesa nek se ori”. Na prestavljanju nove knjige „O. Petar Perica, DI, Pjesnik i mučenik“, autora isusovca dra Roka Prkačina, u izdanju Filozofsko-teološkog Instituta Družbe Isusove iz Zagreba u svibnju 2014. godine, biskup dubrovački msgr. Mate Uzinić iznio je mišljenje da je otac Perica kandidat za sveca, te da knjiga može poslužiti “ubrzanju pokrenutih postupaka o kandidatima za krunu mučeništva među žrtvama II. svjetskog rata u Dubrovniku”. (12)

Na današnji dan, 24. listopada 1964. godine, u Čepikućama u Dubrovačkom Primorju jerođen Ivo Botica (inspektor).Ugostitelj, trajno nastanjen u Dubrovniku.  U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. Poginuo je 12. studenoga 1991. godine u Komolcu, prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a. (13)       

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u četvrtak 24. listopada 1991. godine, *na blagdan svetog Rafaela Arkanđela odmah poslije šest sati topovske granate počele su padati na  području Župe*.Oko 10,00 sati izvršen je pomorski desant na Kupare, uz podršku topova s Ivanice, tenkova iz Cavtata i 8 brodova jugo-mornarice. **Neprijatelj je krenuo je na brdo Trapit iznad Kupara, s boka braniteljima. Pod takvom vatrom obrambene  snage  su morale odstupiti, i izvući se na prostor Čibače, Dubca i Gornjeg Brgata, pa se neprijatelj uspio iskrcati na kopno**. ***U  16  sati  na ratištima   u  cijeloj  dub­rovačkoj   općini  trebalo   je   nastupiti  primirje, no neprijatelj se na to nije obazirao, već je nastojao zauzeti nove i povoljnije položaje***. **Istočna strana dubrovačka bojišta do Dubca je po pitanju obrane bila definitivno poražena povlačenjem toga 24. listopada u večernjim satima, i idući dan počela se organizirati obrana na samoj periferiji Grada, od Orkanskih visova-Bosanke-Srđa-Strinčere-Nuncijate do Sustjepana, uključujući isturenu obrambenu crtu Komolac i Mokošicu, odakle su se branitelji povukli polovicom mjeseca studenog '91. godine. No, međutim neprijatelj nije znao da su se branitelji tako brzo povukli, pa je on sa svojim snagama lagano napredovao. Time je dao mogućnost da se i preostali dio Hrvatske vojske, koji su bili u sitnim grupicama, a svakako i jedan dio civila Župe dubrovačke izvuče na vrijeme**.Toga dana granate su ponovno padale po Lapadu, Zlatnom potoku, »Belvederu«, Pločama, staroj gradskoj luci, luci Gruž, Lokrumu. Oštećena je crkva Sv. Jakova, benediktinski samostan Sv. Jakova, crkva Sv. Dominika. (14)Tog, 24.listopada 1991. g., kao civilna žrtva na dubrovačkom području, poginuo je Ivica Puljizević, iz Vrbice. (15)24. listo­pada 1992. godine, nakon teških borbi, slobođena je Vlaštica.Snage 4. gardijske i 163. bri­gade napale su neprijetelja kroz zaleđe i ovladali Vlašticom i visovima iznad sela Bobovišta, nakon čega se neprijatelj panično povlači prema Trebinju. O težini izvođenih ratnih operacija na ovom području najbolje svjedoči podatak da je u akciji oslobađanja hr­vatskog Juga poginulo više od 240 pri­padnika HV, dok su gubici neprijatelja bili višestruko veći.Uspješnim završetkom operacije oslobađanja Konavala i operacije Vlaštica nakon šest mjeseci neprekidnih borbi, oslo­bođen je prostor od preko 1.200 km² i omogućen povratak više od 20.000 prognanika i izbjeglica. (16)Toga dana poginuo je pripadnik 4. brigade HV-e, Milan Trutin. (17) 

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 17, *22

(2) http://www.portaloko.hr/clanak/zlocini-titoista-sedamdeset-godina-od-likvidacija-na-daksi-ubijeno-cak-sedam-svecenika-fotogaleri/0/66420/

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_na_otoku_Daksi

(3) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 531

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) http://www.os-igkovacic-stitar.skole.hr/print/?prt_name=news&prt_id=1183

(7) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 17, *22

(8) http://dubrovnik-turistinfo.com/index.php?dubrovnikturist=vijesti&idKat=6&id=6036

(9) Dr BERNARD STULLI, ŽIDOVI U DUBROVNIKU, str. 22

(10) http://www.portaloko.hr/clanak/zlocini-titoista-sedamdeset-godina-od-likvidacija-na-daksi-ubijeno-cak-sedam-svecenika-fotogaleri/0/66420/

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_na_otoku_Daksi

(11) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(12) http://www.dulist.hr/na-danasnji-dan-70-godina-od-smaknuca-padre-petra-perice/202980/

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -136-

(14) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 531

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 29,30

** DUBROVNIK SE (NE) BRANI PJESMOM - SJEĆANJA NA 1991/92. –

MLADEN JURKOVIĆ, Str. 99,100,*114

*** DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 10 — 26. listopada 1991.

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 267, 268

(16) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 49

(17) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-258-

(20) CRO METEO