Gradoplov 25.08.2017.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Najveći i najstariji domaći kazališni festival, Dubrovačke ljetne igre, danas, 25. kolovoza, danas će zaključiti još jednu bogatu festivalsku sezonu. (1) Na današnji dan, 25. kolovoza 1947. godine rođen je hrvatski kazališni redatelj, od 1987–91. ravnatelj Kazališta Marina Držića u Dubrovniku Marin Carić, (2) a 25. kolovoza 1987. godine, rođen je proslavljeni mladi violončelist Luka Šulić. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Ljudevit; Josip; Patricija; Zlata, Sever i Toma. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

S godinom 1168. počinju sačuvane isprave u Dubrovačkom arhivu svjetovnog karaktera izdane u Dubrovniku ili drugdje izdane, a upućene Dubrovniku. Iz godine 1199. imamo tri isprave. Jedna od njih, ugovorna isprava grada Jakina nosi današnji datum, 25. kolovoza, te 1199. godine. (5)

Nedugo nakon stjecanja Slanskog Primorja - Primorja od Stona do Kurila, sa svim selima i zaseocima, 15. siječnja 1399. g., Dubrovnik je kako bi zadržao Primorje odmah morao upotrijebiti svoje diplomatske vještine. Naime, **Primorje od Imotice do Kurila zapravo, bilo je feudalna gospoštija Radića Sankovića. Darujući Dubrovniku Primorje, kralj Stjepan Ostoja postigao je suglasnost Radića Sankovića, premda je ovaj kasnije prigovorio Dubrovčanima da su bez njegova znanja od kralja isposlovali njegovu zemlju.** Kako bi umirili Sankovića Dubrovčani su od njega, na današnji dan, 25. kolovoza 1399. godine kupili selo Lisac za prilično visoku svotu od 1500 perpera. On im toga dana, priznajući Ostojino darovanje, svojom poveljom priznaje i svoje selo Lisac, koje kralj u svojoj povelji nije spomenuo. Na taj način je zaokružen posjed u Primorju, čime je Dubrovnik strateši ojačao svoje područje i dobio kopnenu vezu s Pelješcom. I ovaj primjer ukazuje kaku su Dubrovčani pokazali da se novcem i diplomacijom mogu riješiti mnogi problem, bolje nego ratom.  **I nekoliko godina kasnije dubrovačka vlada je imala dosta problema oko Primorja, i to sa samim bosanskim kraljem Stjepanom Ostojom, koji je u ratu povratio Dubrovčanima darovano Primorje.** *Godine 1404. bosansko plemstvo skinulo je s vlasti kralja Ostoju i uz podršku velikog vojvode bosanskog Hrvoja Vukčića Hrvatinića i Sandalja Hranića Kosaču za Ostojinog nasljednika izabran je Tvrtko II. Tvrtković*, **koji je 1405. g. oteto Primorje vratio Dubrovniku. Tijekom samog stjecanja Primorja vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić djelovao je na Ostoju da Dubrovčanima udijeli Primorje, a dubro­vačka vlada je u znak zahvalnosti, njemu kao i kralju Ostoji, udijelila dubrovačko plemstvo i kuću u gradu Dubrovniku. I vojvoda Hrvoje i kralj Bosne dobili su pri razdiobi zemljišta u Primorju po svoj dio, dapače oba bijahu nosioci svojih decena (desetnjaka).** (6) 

Uoči pada Napoleona, austrijske snage su odlučile vratiti Ilirske provincije, te s njima proširiti teritorij i na Dubrovnik. 6. siječnja 1814. g.,austrijske vojne snage pod zapovjedništvom Todora Milutinovića, započele su izgradnju bitnice ispred Dubrovnika. 22. siječnja započelo je bombardiranje Dubrovnika, dok su Britanci napali utvrdu na otoku Lokrumu a Austrijanci utvrdu Imperial. Do 26.1., obje utvrde su bile u rukama saveznika, te francuska vojska time više nije mogla držati grad. U noći sa 28. na 29. siječnja, Montrichard je potpisao predaju grada saveznicima. Mjesne pobunjenike, koji su se nadali obnoviti Dubrovačku Republiku general Milutinović uvjerio je da odustanu od nauma, te da Dubrovnik radije predaju Austrijskom Carstvu. *Čim su Francuzi otputovali, istog su dana poslije podne, u grad - probivši Vrata od Pila - ušli Englezi i austrijska vojska, ali ne i prevareni dubrovački ustanici. Dopušten je bio ulazak jedino Vlahu Cabogi, kojega je Milutinović odmah imenovao civilnim intendantom Dubrovnika. A tko stvarno drži vlast u Dubrovniku, pokazao je general neposredno po dolasku, raspustivši Narodnu stražu. Samo dva dana na Orlandovu stupu uz austrijsku i englesku zastavu bila je i dubrovačka, a onda je Milutinović naredio dotadašnjem općinskom načelniku Sabu Giorgiju da ukloni onu "suvišnu", dubrovačku. Prema legendi je ostarjeli dubrovački vlastelin iskazao posljednji tračak ponosa, rekavši: "Ne mogu, pripeo ju je puk!" Zato su generalovu zapovijed izvršili austrijski vojnici, skinuvši s Orlandova stupa usput i zastavu Engleza, koji su već bili odjedrili prema drugim ciljevima svoje politike. Kao što je prethodno Marmont zahtijevao da dubrovačka vlastela i svećenstvo polože zakletvu o vjernosti francuskom caru Napoleonu, to je isto za austrijskog cara Franju I. zatražio general Milutinović. U vezi s tim, na jednoj sjednici Vijeća dubrovačke općine, bio je načelniku Đivu Bozdariju uručen "Protest vlastele", potpisan od gotovo cijelog patricijata, u kojemu je istaknuto da je jedini predstavnik naroda prethodno spomenuti Odbor vlastele. Milutinovićevo reagiranje bilo je odlučno; za sve potpisnike protesta odredio je kućni pritvor i svakomu od njih postavio ispred kuće po dva stražara, koje su oni morali hraniti. Pošto je Milutinović zaprijetio i drugim, još gorim represijama, potpisnici su, jedan za drugim, pognuh glave izjavama da se pokoravaju, misleći u sebi da je to samo privremeno, jer su se kao utopljenik slamčice hvatali za posljednju nadu - Bečki kongres. Prošlo je više od od mjesec dana prije nego što su Dubrovčani službeno upoznati s odlukama Bečkog kongresa, koje su ih proglasile državljanima Austrije. Učinio je to general Milutinović pred građanima pozvanima u katadralu - govoreći po vojnički s propovjedaonice! Pprije je njegovo primitivno ponašanje bilo razlogom zgražanju Dubrovčana, a najviše ih je ozlojedio 3. veljače 1814. za vrijeme Feste sv. Vlaha: iako je bio pravoslavne vjere, taj se pridošlica drznuo da za vrijeme svečane svete mise u katedrali sjedne na pozlaćeno prijestolje postavljeno desno od oltara na koje je dotad smio sjesti samo dubrovački knez, a zatim se s duplijerom u ruci - kao nekad kneževi - uključio u procesiju i zauzeo mjesto predviđeno za kneza! Koliko je Todor Milutinovic bio omražen, najbolje se vidjelo kada je 25. kolovoza 1816. godine odlazio iz Dubrovnika: cijeli je dan u Gružu čekao povoljan vjetar za isplovljavanje jedrenjaka, ali nitko mu nije prišao niti ga je u svoju kuću pozvao - otišao je s dubrovačke povijesne pozornice bez ispraćaja Dubrovčana!* (7) 

Najveći i najstariji domaći kazališni festival, Dubrovačke ljetne igre, danas, 25. kolovoza, spuštanjem barjaka Libertas, vraćanjem ključa od Grada, zaklopit će svoje umjeteonske stranice do iduće festivalske sezone, nakon 45 dana, na dvadesetak lokacija s više od dvije tisuće umjetnika iz cijeloga svijeta i izvedenih više od 70 dramskih, glazbenih, baletnih, folklornih i drugih programa. Sama ceremonija zatvaranja Igara, obojana najboljim festivalskim dosezima prethodne festivalske sezone, od 2016. godine počinje dodjelom Nagrade Orlando, koja se od 1976. godine dodjeljuje umjetnicima za najbolja ostvarenja *u glazbenim i dramskim izvedbama na Dubrovačkim ljetnim igrama, koji su po mišljenju ocjenjivačkih sudova ostvarili najvrednije umjetničke dosege i njima pridonijeli ukupnoj vrijednosti pojedinog izvedenog programa. Nagrada se sastoji od brončane statue "Orlando" (replika Orlandova stupa) i povelje, što dobitnicima ostaje u trajnom vlasništvu.* (8) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 25. kolovoza 1897. godine, na Krku je rođen povjesničar kulture, filozof i etnolog, redovnik Nikola Ljudevit Španjol. Radio je kao redovnik i profesor i u Dubrovniku. Objavio više članaka i opširnijih radova, među kojima Iz prošlosti ljekarnice Male braće, 1938., a zaslužan je i za otkriće groba pjesnika Ivana Gundulića. (9)

Na današnji dan, 25. kolovoza 1937. godine u Splitu je umro nećak arheologa Frana Bulića, hrvatski agronom Stjepan Bulić. Za učiteljevanja na poljodjelskoj školi u Dubrovniku (1887–1900) završio je studij za učitelja voćarstva, vinogradarstva i vinarstva u Austriji. Unapređivao je voćarstvo, vinogradarstvo i maslinarstvo, te napisao prve knjige o našim sortama maslina i vinove loze: Građa za dalmatinsku elajografiju (1921) i Dalmatinska ampelografija (1949). (10)

Marin Carić, hrvatski kazališni redatelj, od 1987–91. ravnatelj Kazališta Marina Držića u Dubrovniku, rođen je na današnji dan, 25. kolovoza 1947. godine u Hvaru.  Režirao je  lutkarske predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama. Od prve je režije bio usmjeren na uprizorenja djela hrv. dramske baštine i pučkoga kazališnog izričaja.  Među važnijim režijama izdvajamo predstave izvedene na Dubrovačkim ljetnim igrama, a koje je uprizorio kao rezultat produkcijske i repertoarne smjernice Dubrovačkih ljetnih igara u poticanju hrvatskih nac. kuća da stvaraju predstave koje se prilagođavaju otvorenim dubrovačkim scenama. Dundo Maroje (1985.) i Skup  (1997.) Marina Držića, zatim Eshilova Orestija (1988.)i Prozerpina ugrabljena Ivana Gundulića, u Kazalištu Marina Držića, 1990. (11)

Na današnji dan, 25. kolovoza 1987. godine, u Mariboru je rođen proslavljeni violončelist Luka Šulić, iz glazbeničkoj obitelji, sin dubrovčanina, violončelista Boža Šulića i glazbene teoretičarke Alije, Luka je glazbeno obrazovanje stjecao u rodnom Mariboru, potom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Valtera Dešpalja, a školovanje je nastavio u Beču, a potom kod Matsa Lidstroma na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu. Osvojio je niz nagrada na međunarodnim natjecanjima, među kojim i prestižne nagrade na natjecanju za nagradu sponzora Kraljevske glazbene akademije u Londonu. Nastupao je Kao solist s eminentnim orkestrima u Europi, Južnoj Americi i Japanu. Redovno nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama i Ljubljanskom festivalu. U siječnju 2011. zajedno sa Stjepanom Hauserom obradio je poznati hit Michaela Jacksona "Smooth Criminal", koji je u njihovoj violončelističkoj izvedbi u samo nekoliko dana postao hit na YouTubeu. Proslavili su se kao 2cellos. (12) 

Izvori i literatura:

(1) Sebastijan Vukosavić

*PRAVILNIK O DODJELI NAGRADE "ORLANDO" HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) http://www.vecernji.hr/biografije/luka-sulic-360

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 316,317

(6) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

*https://bs.wikipedia.org/wiki/Tvrtko_II,_kralj_Bosne

**VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 169

(7) http://www.wikiwand.com/sh/Opsada_Dubrovnika_(1814)

*SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 212-215

(8) Sebastijan Vukosavić

*PRAVILNIK O DODJELI NAGRADE "ORLANDO" HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(12) http://www.vecernji.hr/biografije/luka-sulic-360