Gradoplov 25.11.2021.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Blagdan je svete Katarine Aleksandrijske, svetice i mučenice. Po pučkom vjerovanju u mnogim krajevima to je početak Adventa ili Došašća, što vezujemo uz poznatu izreku “Sveta Kate kokošica – mjesec dana do Božića”, a i doba je to kad se počinju pjevati božićne pjesme. (1) Blagdan sv. Katarine, 25. studenog, obilježavao se kao blagdan i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (2) -Danas u Dubrovačkoj biskupiji svetu Katu slave: Janjina/Sreser, Putniković, Slano/Grgurići, Ston. (3) -Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Katarina, Kata, Kate, Kaja, Katija, Katica, Tina, Elizabeta, Mojsije i Erazmo. (4) 25. studenog - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Današnji dan, 25. studenoga, blagdan je svete Katarine Sinajske, svetice i mučenice, a po pučkom vjerovanju u mnogim je krajevima početak Adventa ili Došašća. To vezujemo uz poznatu izreku ‘Sveta Kate kokošica – mjesec dana do Božića’, a i doba je to kad se počinju pjevati božićne pjesme. U pučkom kalendaru 25. studenoga označava i posljednji dan jeseni i početak zime. No, zapravo je blagdan svetoga Andrije, koji se obilježava 30. studenoga, službeni datum za određivanje početka Adventa ili Došašća. Evo još i jedna zanimljivost preuzeta sa stranice ‘Stari način života Župe dubrovačke’ na Facebooku: Sveta kate kokošica Mjesec dana do Božića. Sveta Kate Božji dan, Do Božića mjesec dan. Od sv. Kate počinju pripreme za Božić. Vodilo se računa da i baština i pojata, kuća i okokuće se uredi, pripremi za blagdane. To je mjesec velikog posla. Trebalo se pripravit dovoljno drva za ognjište. Mjesec je klanja svinja. Kako nije bilo rashladnih uređaja radilo se to na ili oko Tomina dana. Da kuća ima mesa, da bude spravljena lubina, da se učini rego od stimature, da kuća zablista, djeci i ukućanima spravi najbolja odjeća i obuća što se ima, da se pođe uza stranu i ubere borić, da sve dube završeno do Badnjeg dana.  Svim Katama, Katarinama, Katijama, Katicama… Osobama koje danas slave imendan i Svetu Katu  čestitamo današnji blagdan. (6) 

Malo vijeće je, na današnji dan, 25. studenog 1345. godine, zaključilo, da se radi dobrog ču­vanja kvaderna i pisanih stvari (scripturae) kancelarije izradi u kancela­riji jedan otvoreni stol okružen prečkama, bancima i ormarima onako, kako se to kancelarima učini zgodnijim. Pod riječju bancus, u primorskom govoru banak, razumije se i kasnije pa i danas osim obične klupe i takva klupa, koja skroz zatvorena može služiti i za sjedanje, a njezina šuplja unutrašnjost služi za odlaganje raznih stvari, pa među ostalim knjiga i pisanih stvari. Ovu prostoriju ovim zaključkom određenu moramo za­misliti tako, da su uokolo uzduž zidova bili ormari s bancima u njihovu podnožju, a pred bancima stavljene prečke, da ne bi publika mogla pri­stupiti k ormarima s bancima, a u sredini te prostorije bio je stol kance­larije. Slično su ormari s bancima građeni i kasnije, te imamo u Kneževu dvoru jednu prostoriju izrađenu na taj način s ormarima i bancima. (7) 

U Dubrovnik u XV. st. posluju sve vrste srednjovjekovnih obrtnika i može se slo­bodno reći da je obrtničko sre­dište. Po broju i značaju odskaču zidari, tesari, klesari, drvodjelci, tkalci, kožari, postolari, krojači i zlatari. Najvažniji i najjači zanat u Dubrovniku u XV. st. je bio tka­lački, a i svi zanati povezani s njim: suknarski, krojački, kudeljarski, češljarski, vrećarski, klobučarski itd. lako se tkalački zanat dosta spominje u XIV. st., tek od 20-tih godina XV st. dostiže najveći procvat. Razvitak i procvat tkalačkog zanata je u Dubrovniku u XV stoljeću najuže vezan za ime majstora Petra Pantele, koji je na molbu vlade došao u Dubrovnik iz Pjačence, i na današnji dan, 25. studenoga 1418. godine, osnovao društvo s Dubrovča­ninom Volčarićem, u koje je svaka strana uložila kapital od 2000 mletačkih dukata. Radionice koje je Pantela uredio na Pilama su jako odudarale od skromnih zanatlijskih radionica u samom gradu. U njima je, uz kvalificirane majstore, kalfe i šegrte, Pantela zaposlio i nekvalifici­ranu radnu snagu, koja je, u odjeljenjima za tkanje, ispiranje, sušenje, podrezivanje, bojenje tkanina itd., radila cijeli dan, a uz vrlo niske nadni­ce. Sve ove radionice su srušene 1463. g., jer se, nakon pada Bosne, računalo da će Turci početi i s opsadom Dubrovnika. Te godine je umro i Petar Pantela. O njegovu bogatstvu, razgranatim poslovima i trgovačkim vezama ima obilje arhivskih podataka, a koliki je bio njegov ugled vidi se po tome što je sahranjen u sakristiji dominikanaca. (8) 

Na današnji dan, 25. studenoga 1461. godine, bosanski vladar Stjepan Tomašević, posebnom poveljom osobrio je slobodnu upotrebu dubovačkog novca u trgovačkom prometu Bosne. Ova povelja, kao i ona o trgovačkim slobodama, bile su posljednje povelje i priilegije koje su Dubrovčanima izdali bosanski vladari prije turskog osvajanja Bosne, 1463. godine. Zanimljivost je da je upravo pitanje novčanog prometa bio čest predmet rasprava u dubrovačko-bosanskim odnosima. Naime, kovanje vlastitog novca, čega se u prvoj polovici XV. st. prihvaćaju boanski vladari Tvrtko II. i Stjepan Tomašević, nije išlo u prilog dubrovačkim interesima. Svaka nova emisija novca bosanskih kraljeva izazivala je oštro reagiranje Dubrovnika. Pa tako,  u znak protesta što je kovnica Tvrtka II. počela kovati novac, Dubrovčani povlače svoje trgovce iz Bosne, a odmah po dolasku na prijestolje kralja Tomaša Dubrovčani su od njega zatražili da zatvori svoju kovnicu novca. Razlog ovom upornom traženju Dubrovnika bilo je nastojanje da dubrovački novac bude jedino platežno sreedstvo u Bosni, čime je njihova trgovina stjecala velike prednosti. Iako je tako, dubrovački novac dugo bio u trgovačkom prometu bosne, o čemu svjedoče brojni nalazi dubrovačkog novca u svim važnijim bosanskim središtima, ipak, njegov se opticaj prvi put zvanično dopušta tek pri kraju samostalnosti bosanske države. (9) 

Na današnji dan, 25. studenoga 1534. godine, strašna je pijavica oštetila benediktinski samostan i crkvu Sv. Marije od Kaštela. Na mjestu najstarije dubrovačke utvrde – Kastio (Castellum), danas poznte kao Kazerma, sredinom 12. st. podignut je ženski benediktinski samostan i crkva Sv. Marije od Kaštela *(Sancta Maria de Castello), a izgradio ju je nadbiskup Andrija iz Luke, kako to navodi Nikša Ranjina u svojim Analima*. Iz tog se vremena nije zadržalo previše tragova: tek jedan pleterni križ uzidan iznad portala na južnoj strani malog trga i škropionica u crkvi. Zabilježit će se i ime najstarije opatice Marislave, a početak im je bio i tijesan i skroman. U XII. st. po osnivanju, bilo je svega četiri dumne, ali im budno Malo vijće 1305. potpomaže izgradnju, snosi dio troškova za proširenje jednog hodnika. Proći će XIV. st.; koludrica će biti čak 35 i to je razlog da se samostan i crkva šire i restauriraju. Na početku XV. st. spominju se vjetrenjače i mlinovi sa zapadne strane. Nova crkva 1502. gradi se iz temelja u aranžamanu Jerka Andrijića. Crkva je imala zvonik na preslicu, kapitularna je dvorana bila prostrana, prema istoku bio je smješten rekreacijski centar s prozorom, a na njemu guste rešetke. Prema zapadu bio je vrt za ljekovito bilje pa se živjelo mirno na viskom mjestu sve do 25.11.1534., kada je strašna pijavica oštetila samostan i crkvu. Nakon nevremena, sve se moralo obnoviti. U to vrijeme nastao je samostan i crkva Sv. Marije kakvu danas poznajemo. *Veliki potres iz 1667. samo je djelomično poštedio crkvu i samostan te su se tu smjestile sve preživjele dubrovačke benediktinke. Samostan je ukinula francuska uprava 1806*. U bijelim ćelijama su od 1806. uživali vojnici francuske imperije. U Svetoj su Mariji našli svoj pravi stan, protjerali su dumne i donijeli nove promjene. U zapadnom dijelu su izgradili zahod, u istočnom bolnicu i mrtvačnicu. Austrijske odore također su prošetale samostanom. U samostanu je bilo Austrijsko Poglavarstvo. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

U Dubrovniku je 1556. godine, u plemićkom ogranku obitelji, rođen književni mecena Marin Bobaljević. Bogat, Bobaljević je pomagao pisce, a oni su mu posvećivali svoja djela. Potaknuo je Mavra Orbina na pisanje djela Il Regno degli Slavi (Pesaro 1601), pomažući i njegovo tiskanje. Orbin je djelo posvetio Marinu hvaleći ga kao čestita i uglađena čovjeka te prijatelja i pomagača umjetnosti i znanosti, a na naslovnom listu otisnuo plemićki grb Bobaljevića. Također je pomogao tiskati knjigu Jakova Lukarevića Copioso ristretto degli annali di Rausa (Venecija 1605), koji mu je djelo posvetio.Silovite ćudi, Marin Bobaljević je 1576. sudjelovao s bratom Džonom u sukobu kada je poginuo vlastelin Marinko Tudisi. Izbjegavši s okrivljenima, ostao je u Napulju do 1588. unatoč pomilovanju dubrovačke vlade 1584. Vrativši se u Dubrovnik, sukobio se 1589. s pravnikom i diplomatom Franom Franovim Gundulićem zbog njegova istupa u Vijeću umoljenih protiv neobuzdane mladeži i ubio ga u crkvi Sv. Križa u Gružu. Pobjegavši ponovno u Napulj, pokušao se uzalud 1590. vratiti. Kažnjen s bratom Mihom na 10 godina izgnanstva, Marin je boravio u Rimu, Veneciji i Firenci te od 1595. u Pesaru. Iako je za dubrovačku vladu obavljao različite poslove, povratak u Dubrovnik nije mu dopušten unatoč žarkoj želji i zauzimanju urbinskog vojvode. Umro je, na današnji dan, 25. studenog 1605. godine u Pesaru i bio pokopan u tamošnjoj franjevačkoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja. (11)

U Dubrovniku je na današnji dan, 25. studenoga 1737. godine, rođen povjesničar MatoBašić. Njegov otac Ivan bio je kancelarijski činovnik Dubrovačke Republike, stric Đuro pisac životopisâ dubrovačkih isusovaca, a braća Petar i Stijepo također su se bavili književnim radom. Napisao je povijesno djelo Collezione di notizie istoriche di Ragusa (rkp. u Knjižnici Male braće u Dubrovniku), koje seže od početka Dubrovnika do francuske okupacije 1806. (12)

Na današnji dan, 25. studenog 1823. godine, umro je Marko Bruerević pisac i diplomat francuskog podrijetla, čije je cjelokupno književno djelo povezano s Dubrovnikom. U Dubrovnik je došao kao dječak, nakon što mu je otac René Charles, 1772. godine imenovan konzulom u Dubrovačkoj Republici. U Dubrovniku je stekao prva životna iskustva, temeljnu i temeljitu naobrazbu, a s Dubrovnikom je povezano i njegovo cjelokupno književno djelo. Uspjelije su mu pokladne pjesme (Zvjezdoznanci, Čupe, Spravljenice) i kolede, s blagim satiričnim prizvukom, te maskerate. Mladenačko oduševljenje kazalištem  potaknulo ga je na pisanje dramskih tekstova. Komedije na hrvatskom jeziku s građom iz dubrovačkoga života i naglašenim koloritom (Pilarska kolenda, Pretendenti di Gjule, posebice Vjera iznenada) najvažniji su dio njegova tek djelomice istražena opusa. Zanimao se za narodno pjesništvo, koje je prevodio na talijanski i francuski (Asanaginicu je na francuski preveo pod naslovom Le Divorce). Unatoč diplomatskoj karijeri i čestom mijenjanju boravišta, trajno se vraćao Dubrovniku, doživljavajući ga svojim pravim ishodištem. (13)

Na današnji dan, 25. studenoga 1929. godine, u Milni je rođen povjesničar umjetnosti Ivo Lentić. Istraživač umjetničkog obrta u Hrvatskoj, osobito Doktorirao je disertacijom Dubrovački zlatari XVII. i XVIII. st.; objavio je više monografskih studija, među kojima i Dubrovački zlatari 1600–1900, 1984. (14)

Na današnji dan, 25. studenoga 1931. godine, u Prnjavoru je rođen slikar Tomislav (Tomo) Gusić, umjetnik koji krajem šezdesetih godina po prvi put osmišljava cjelokupni vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara. Maturirao je 1949. u Dubrovniku, gdje je 1946–49. pohađao školu crtanja Iva Dulčića, te upisao studij arhitekture na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. God. 1953. prelazi na Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je 1957. diplomirao te 1959. završio specijalku. Od 1961–63. u Dubrovniku djeluje kao samostalni umjetnik. U Zagrebu 1964–69. radi kao grafički urednik tjednika Telegrama, te 1969–81. kao likovni urednik u »Školskoj knjizi«. God. 1981. vraća se u Dubrovnik. Uglavnom slika mrtvu prirodu, pejzaže, portrete i dubrovačke motive (Smokve, 1962; Naučna biblioteka, 1970; Portret J. K., 1975; Kamenice, 1982; Mrtva priroda, 1989; Procesija sv. Vlaha, 1994; Portret Mata Bete u Ragusini, 1999). Njegov je slikarski izraz blizak Dulčićevu rukopisu i razlaganju predmetnosti, ali se u tretmanu viđenoga više približava apstrakciji, bilo kroz redukciju oblika bilo kroz analizu tonskih vrijednosti i suzvučja pikturalne materije. Sklonost sažetosti u postupku, prepoznatljivosti i čistoći znakovlja, približila ga je grafičkom dizajnu. Grafički i likovno oblikovao je izdanja Dubrovačkih ljetnih igara i Koncertne dvorane »Vatroslav Lisinski« (1967–85). Izlagao je samostalno u Dubrovniku (1999), a skupno na izložbama ULUH-a (Zagreb 1962, 1964–65) i Izložbi plakata (Zagreb 1979). *Tijekom 65 godina postojanja Dubrovačkih ljetnih igara brojni dizajneri i fotografi, od kojih su danas pojedini nezaobilazna imena hrvatske povijesti umjetnosti, oblikovali su prepoznatljivi identitet Igara i fotografski bilježili sva događanja. Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, upravo Tomislav Gusić po prvi put osmišljava cjelokupni vizualni identitet Igara. Izvode se sve varijante potrebne za marketing, od znaka, plakata, dnevnih plakata, tjednih plakata, programa, tjednih programa, ulaznica, bannera, oglasa, plakata za prodaju itd*. (15)

Na današnji dan, 25. studenoga 1956. godine, u Beogradu je umro srpski povjesničar Jovan Radonić, koji je između1934.–51.,  izdao zbirku Dubrovačka akta i povelje (I–IX). (16) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u ponedjeljak 25. studenog 1991. godine, *na blagdan svete Kate,* u grušku luku uplovio je malteški brod »Dimaratos« s humanitarnom pomoći Međunarodnog komiteta. Stigao je i talijanski brod »Paladio« ali nije mogao uploviti zbog policijskog sata. U Kuparima je održan sastanak između predstavnika Skupštine općine Dubrovnik i VPS Boka uz prisustvo Steffana de Misture, predstavnika UNICEF-a, na kojemu je bilo riječi o poštivanju prekida vatre i potrebi prisustva europskih promatrača na ovome području. Na svojoj prvoj i izvanrednoj sjednici predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti odlučilo je u tom času organizirati u samome Dubrovniku međunarodni skup znanstvenih i kulturnih pregalaca iz čitavoga svijeta. (17) Na stonskoj bojišnici , na današnji dan, 25. studenoga 1991. godine u Zaton Dolima, prilikom izvršenja borbene zadaće, poginuo je pripadnik Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Pelješac HRM (MOMP "Pelješac") Tihomir Antunović, *a na Bistrini, prilikom izvršenja borbene zadaće, poginuo je pripadnik HV-e Ivica Butigan.* (18) 

Izvori i literatura:

(1) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

http://www.dulist.hr/sveta-kate-kokosica-mjesec-dana-do-bozica-nazdravlje-vam/209236/

(2) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(3) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) http://os-ifilipovica-zg.skole.hr/upload/os-ifilipovica-zg/images/static3/899/File/VAZNIJI_DAT.pdf

(6) http://www.dulist.hr/sveta-kate-kokosica-mjesec-dana-do-bozica-nazdravlje-vam/209236/

(7) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 324

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 51

(9) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(10) Izvor: TZGD

https://www.facebook.com/durepublika

*http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-58-2006-03-08.pdf

(11) HBL Vinko Foretić (1989)

(12) HBL  Vinko Foretić (1983)

(13) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

+ HBL Rafo Bogošić (1989)

(14) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(15) HBL Antun Karaman (2002)

*http://www.buro247.hr/kultura/buro-izbor/izlo-ba-tjedna-dubrova-ke-ljetne-igre.html

(16) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(17) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 540,541

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ

(18) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 39,40, VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -147-Tihomir Antunović, *Str. -148- Ivica Butigan