Gradoplov 25.12.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Božić je – blagdan rođenja Isusa Krista, drugi najveći katolički blagdan, i državni praznik u Republici Hrvatskoj. (1) Blagdan Božića, duboko ukorijenjen u dubrovačku vjersku baštinu, 25. prosinca, obilježavao se kao blagdan i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Božidar, Božo, Božena, Božica. (3)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Za vrijeme Dubrovačke Republike ustalio se i postojano trajao ceremonijal proslave blagdana Božića. Božićna misa imala je vrlo dostojanstven karakter. Radosnom događaju prethodila je pobožnost devetnice, koju je svakodnevno u crkvi Sv. Vlaha predvodio nadbiskup. Za razliku od ostalih blagdana na Božić je bio običaj da nadbiskup ulazi posljednji u crkvu, kako bi vlasteli, prije svečane liturgije, ostavio vremena za međusobno čestitanje. Prije pričesti koja bi se odvijala strogo određenim redom, knežev je tajnik u crkvu unosio dva badnjaka, koja bi se postavljala pred aktualnog kneza i onoga za slijedeći mjesec, siječanj. I da se ispuni red i običaj zapisan u drevnom Statutu dubrovačkom: „Da bi oni koji upravljaju gradovima i njima vladaju odavali Bogu dužnu čast, hoćemo da na dan Rođenja Gospodnjega svake godine za vrijeme mise, s ambona Velike crkve, njezini kanonici budu dužni gospodinu knezu dubrovačkom svečano otpjevati pohvale (laude), za te pohvale rečeni knez dat će im od svoga dva perpera“. Božić ima svoje boje, oblike, mirise, svoje zvukove, pjesme i molitve. Božić je toliko prožeo i obogatio život ljudi da su ga izrazili u gotovo svim vrstama duhovnog i umjetniočkog stvaralaštva, napose je snažno utkan u svagdan ljudski. U Dubrovniku se božić pronalazi u brojnim običajima. U staro doba na sam Badnji dan Dubrovčani su se pridržavali strogog posta. Za objed se pripravljala „panata“ (kruh ili pšenični beškot s vodom na ulju, picom česna i lovorikom). Nije se prakticirala obilna večera, već „popara“ ( juha na ribi) sa zeljem, ili bakalar ili izrezani komadići butarge iz Trpnja (trpanjsku butargu od cipola nazivali su zbog vrsnoće „pelješkim kavijarom“) ili slana srđela s malo kavolina, te za slatko prikle, jabuke i naranče. *Dubrovačka Božična blagdanska trpeza je bogata i obiluje hranom. Ićem i pićem. Prvo se nazdravlja kupicom rakije uz suhe smokve. Služi  se pršut i sir, žmiri, galatina- hladetina s ljutom narančom,  juha goveđa s rizima-granarizom, nakon toga lešo meso  te potom pečenje s patatama. U Župi i Konavlima svinjsko pečenje, Lonza - kostolete, u primorju Brav, Kozle ili Janje s ražnja uz kobasice salčice, đevenice i kujeni slatki  i slane kujice. Menestra zelena sa suhim mesom također je amblematska hrana našeg područja, koja je neizostavno jelo naših trpeza. U gradu se na Blagdanskoj trpezi obavezno našla  i pečena tuka, vintuša tj. purica*. Neprolazna tema rođenja u umjetnosti odrazila se u mnogim vrstama stvaralaštva, bez obzira radili se o slikarskim, kiparskim, književnim, glazbenim ili lutkarskim umijećima, posebice umjetničkog obrta. Dubrovnik je, primjerice, prednjačio u ostvarajima Božićnih prikazanja, posebnom rodu dramske književnosti, a božićni se pastirski razgovori pojavljuju od renesansnog vremena, ali i kasnije. Najkvalitetnije i najreprezentativnije djelo tog žanra je „ Prikazanje od poroda Jezusova“ Mavra Vetranovića iz 16. stoljeća, pa preko božićnog prikazanja Antuna Gleđevića iz 17. stoljeća  do triju prikazanja o porođenju Isusovom napisanih ženskim rukopisom u 18. stoljeću. Prednjači Anica Bošković, sestra Ruđerova, kultivirana osoba dubrovačkog settecenta s djelom: „Razgovor pastirski vrhu porođenja Gospodinova jedne djevojčice Dubrovkinje“. Božje rođenje ne prestaje nadahnjivati ljude od pera sve tako do najsjajnijeg dubrovačkog lirika Luka Paljetka, njegova „Bdijenja“ ili pak Božićnog triptiha, prvog sakralnog kolaža u povijesti hrvatskog lutkarskog kazališta 1994. Refleks neprolazne teme rođenja Bogočovjeka prožeo je i likovne umjetnosti u rasponu od (nesačuvanog) jasličkog prikaza renesansnog majstora Lovra Dobričevića za crkvu Sv. Petra Velikog, preko cavtatskog maestra činkvečenta Nikole Božidarevića, do antologijskih djela unutar tematike Rođenja Kristova, Svete Obitelji, Triju kraljeva istaknutih dubrovačkih slikara 20. i 21. stoljeća. Važna dionica dubrovačkog Božića je i kultura jaslica, koja rese dubrovačke crkve, a među njima i oni jaslični prikazi s naročitom umjetničkom vrijednošću. Uz kreativni raspon kulture jaslica, zapaža se i stvaralački kontinuitet u oblikovanju tih bajkovitih i dirljivih simbola Rođenja Djeteta, kao temi sveopće ljudske identifikacije. Posebni božićni ugođaj svečanosti i pobožnosti u staroj dubrovačkoj kući predstavljao je „Bambin“, lik Djetešca Isusa, učinjen od drva ili voska u staklenoj kutiji, koji bi se na mahovini izlagao u saloči, središnjoj dvorani kuće, te bi okupljao na molitvu cijelu obitelj i svetoj noći. Nekoliko sačuvanih „Bambina“ imaju ne samo povijesno-ikonografsku, već i umjetničko-kulturološku vrijednost. Sve to, pak, zajedno, djelić je slojevite dubrovačke, a onda i hrvatske nematerijalne kulturne baštine, koja je ogledalo kulturne raznolikosti u nacionalnom i širem kontekstu. Baština je supstanca iz koje proizlaze svi strateški  razvojni programi  jedne zemlje, a Božić u Dubrovniku je neprijeporno dio te baštine. (4) 

Iz 1658. imamo tri velike odredbe za Ston. U prvoj točki odredbe koja nosi današnji datum, 25. prosinca, te 1658. godine, izdate od jednog od stonskih providnika, poslatog u Ston radi pregleda gradskih zidina, za­branjuje se upotrebljavanje nasipa predziđa za vrtove. Uobičavalo se, da pojedinci kopaju, sade i siju na gornjem dijelu zemljanog nasipa predziđa. Uslijed toga nastala su popuštanja potpornja i pukotine na zidlu. Providnik Stona u toj odredbi to najstrože zabranjuje. Kako u Kneza stoje ključevi predziđa, u slučaju nepoštivanja te odredbe on će se kazniti sa 25 perpera globe. Može se kazniti svaki od činovnika Stona. Ako bi oni to propustili, plaćaju oni tu globu. Onaj, koji bi se ubuduće usudio kopati na nasipima, bit će kažnjen dvomjesečnim be­splatnim radom na zidinama Dubrovnika. Svaki vojnik, koji vidi da se kopa, a ne prijavi, bit će odmah otpušten iz službe. (5) 

Na današnji dan, 25. prosinca, Božić 1869. godine, književnik i dubrovački biskup Mato Vodopić, u to vrijeme gruški župnik, promatrao je oluju koja je bjesnila i zabilježio: „Na toliko uzmami se oluja sa vjetrom da malo se ljudi slične spominju. More je skakako preko mira u Grad.“ Vodopić je tu oluju promatrao sa Gorice zakriven crkvom Sv. Vlaha zapisujući: „Vidio sam više krati udarit val o stijene pod Dančama i pljuskom pokriti crkvu Blažene Gospe i kuću redovnica koja se uz crkvu drži.“ O silini valova Vodopić piše: „...i toliko bi u sredini kad bi se val valjo od Danača do Boninova sleglo more da bi cijenio na taj čas da će se dno suho rastvoriti. Ko nije vidio ne može vjerovati kako bijaše jeziv taj prizor.. Vjetar toliki bijaše da čeljad preko Boninova išla su četveronožice. Takva sila slijedila je o 6 ura po podne i pane,“ zapisao je toga Božića 1869. Mato Vodopić., jedan od prvih naših pripovjedača koji se tematski i stilski približio realizmu, vjerno bilježeći sve događaje u svom rodnom gradu. Pa je tako i u danima prosinca, pišući o olujama i poplavama koje su 1872. g. pogodile cijelu Europu, nezaobišavši ni Dubrovnik, vjerno opisao i oluju koja je tih prosinačkih dana potapala brodove, a valovi prelijevali Lovrijenac. (6) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 25. prosinca 1739. godine, u Dubrovniku je rođen pisac, prevoditelj, biograf i diplomat Miho Sorkočević. Bio je glavni začetnik i voditelj prosvjetiteljskoga Domoljubnoga društva (Società patriotica) u Dubrovniku 1793. Priredio je preradbu srednjovjekovne francuske farse Meštar Pierre Pathelin, izvedenu 1793., nazvavši ju, pod pseudonimom Proto Miho Gružanin, Pokrinokat. (7)

Na današnji dan, 25. prosinca 1775. godine, u Dubrovniku je rođen diplomat, književnik i skladatelj Antun Sorkočević, sin najvećeg dubrovačkog skladatelja Luke Sorkočevića. U dubrovačkom samostanu Male braće sačuvane su četiri njegove simfonije, četiri sonate, dva trija, gudaći kvartet, tri ili četiri vokalno-instrumentalne crkvene i dvije svjetovne skladbe. Bio je rankofil, imenovan 1806. opunomoćenikom Dubrovačke Republike kod Napoleona. Nakon Bečkoga kongresa (1815) u svojim kulturnopovijesnim i jezikoslovnim studijama promicao je vrijednosti dubrovačke baštine i bio među vodećim utopistima obnove Republike, pa je austrijska apsolutistička cenzura zabranila njegove knjige. (8)

Na današnji dan, 25. prosinca 1929. godine, u Trebinju je rođen bard hrvatskog glumišta, glumac, redatelj i profesor glume, ali ponajviše dubrovački glumac  Izet Hajdarhodžić. Nakon završene gimnazije bio je novinar i kazališni kritičar Radio Dubrovnika, a nakon dilome na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu angažiran  je u dubrovačkom Narodnom kazalištu, danas Kazalište Marina Držića, kao glumac, redatelj i umjetnički ravnatelj. Od 1968. do umirovljenja, profesor je glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. *Vrhunac blistave glumačke karijere hrvatskoga glumišta ostvario je u Dubrovniku, tumačeći karakterne likove, poput njegovih nezaboravnih Skupa i Dunda Maroja,  Marina Držića. U dubrovačkom kazalištu i na Ljetnim igrama nastupao je i u ulogama Shakespeareovih likova, Nika  (Iva Vojnovića, Na taraci), gospara Lukše u Kafetariji Carla Goldonija i Frana Čale i Goldonijeva Gospara Iza u Ribarskim svađama. Sjećanja na Dubrovačke ljetne igre zabilježio je u Dubrovačkom mementu (Kolo, 1999). Ostvario je više od 80 uloga, a značajan trag ostavio je i u filmskim i televizijskim ulogama. Radio je i u hrvatskoj diplomaciji kao ataše za kulturu u Moskvi. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i Nagrade grada Dubrovnika 1964. i Nagrade Orlando 1978. (9) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, , u srijedu 25. prosinca, Božić 1991. godine,  nakon 86 dana pojedini dijelovi grada dobili su struju, zahvaljujući ogromnim naporima radnika dubrovačke poslovnice Hrvatske elektroprivrede, te »Elektroprijenosa« i »Elektroprivrede« iz Splita. Iz zatvora u Bileći puštena su 4 zarobljenika. (10) 

Izvori i literatura:

(1) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(2) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 232

(3)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) Maja Nodari

http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=42143#.WDwSJ7LhCUk

* Vrijeme blagdana i blagovanja, Predavanje: autor Lana Milošević Đerek, 2013. FEB 3  Međunarodni znanstveni interdisciplinarni simpozij "Hrvatska folklorna i etnografska baštine u svjetlu Hrvatske, svjetske i turističke sadašnjosti" 

NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 335,336

(5) LUKŠA BERITIĆ, STONSKE UTVRDE, str. 114

(6) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(7)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(8)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(9) HBL Zdenka Hercegovac (2002)

(10) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 548