Gradoplov 26.03.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Zadnji je tjedan pred Uskrs - Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegova Vazmena otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom. (16) U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, – Veliki tjedan, obilježavao se kao blagdan. Nakon Cvijetnice, i nastavak Velikog tjedna kroz stoljeća Dubrovačke Republike protjecao je u znaku Muke Gospodnje. U utorak i srijedu, u crkvi Sv. Vlaha održavali su se bogoslužje i muka. Knez je tim obredima prisustvovao, no obično se koristio pravom da ode već nakon čitanja Evanđelja. Taj manjak revnosti ne može mu se uzeti za zlo, jer su ta dva dana bila nabijena zamornim sjednicama Ma¬log vijeća, Senata i Velikog vijeća povodom molbi za pomilovanje. (17) Na temelju zaključka Vijeća umoljenih donesenog na današnji dan, 26. ožujka 1541. godine, izgrađene su današnje Rupe, velika masivna zgrada i suhi bunari. (6) Kako se broj vlastele jako smanjio popuštala je staleška zatvore¬nost u Dubrovačkoj Republici, pa je, na današnji dan, 26. ožujka 1662. godine, prvi put prihvaćena uredba po kojoj je načelno određeno da će se u redove plemstva primiti deset uglednih gra¬đanskih obitelji. (14) Na današnji dan, 26. ožujka 1888. godine, u Perastu je rođen povjesničar i teološki pisac, biskup kotorski i dubrovački Pavao Butorac. (10) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Emanuel, Goran, Montan i Maksima. (2) 26. ožujka Dan je potpore osobama s epilepsijom. (3)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Paralelno s brigom o opskrbi vodom, dubrovačka je vlada veliku pažnju poklanjala nabavci i osiguranju dovoljne količine hrane svojim žiteljima. Svake godine vlada bira trojicu vlastele koji će voditi brigu o opskrbi države dovoljnim količinom žita. Vlada se detaljno obavje­štava o žetvama u susjednim zemljama, Bosni i Srbiji, Italiji i Albaniji, određuje ljude, karavane i brodove, kamo da idu i odakle da nabave žito. Žito se spremalo u državnim magazinima, a i u posebno dubokim jamama, građenima poput velikih (dubokih) bu­nara, koje su u narodu nazvane rupe. Na današnji dan, 26. ožujka 1410. godine, uzimaju se u službu Antonius Manfei i njegov sin, iz Trina u Apuliji, kako bi pravili rupe za držanje žita. Oni su kroz šest mjeseci napravili rupe u blizini crkve sv. Andrije, a magister Andrija je pravio žitna skladišta sve do 1414. g. Sudeći po arhivskim dokumentima, možemo zaključiti da su Du­brovčani od 1410. g. mogli uskladištiti velike količine žita. U ovim ru­pama se žito teško moglo pokvariti, a njihovu građevinsku ispravnost su Dubrovčani redovito kontrolirali. (5) *Ti suhi bunari bunari za smještaj žita inače rijetki u ostalim našim gradovima, u latinskim dokumentima »fossae« i »foveae«, spominju se u Dubrovniku već 1389. godine, dakle i prije 1410. godine. Općenito se uvriježilo mišljenje, da su današnji stari silosi Republike, nazvani »Rupe«, izgrađeni 1410. godine. Međutim ni današnja velika masivna zgrada ni suhi bunari za žito nemaju nikakve veze sa starim Rupama. Današnje su Rupe građene na temelju zaključka Vijeća umoljenih donesenog na današnji dan, 26. ožujka 1541. godine, dakle 130 godina kasnije od starih Rupa*, **a stavljena je u funkciju 1590, što potvrđuje zapis na arhitravu portala. Žitnica Rupe zapravo su bili silosi u kojima se žito uskladištavalo i održavalo. Zgrada je trokatna, s podrumom u kojemu: »(...) na dubini od 8.5 do 9 metara u kamenu izdubljeno je 15 silosa u presjeku oblika napunjenih vreća, zapremnine od oko 150 vagona žita«. Izdubene u samom kamenu, »rupe« su uistinu spomenik ljudskom radu**. (6) 

Ne poznavajući narav epidemijskih bolesti u njihovoj suštini, a nemoćni u davanju prognoze za dužinu i opsežnost zaraze, ljudi se uglavnom, kada donose nove, odnosno mijenjaju ili nadopunjuju stare propise o ponašanju za vrijeme epide­mije, oslanjaju na prijašnje iskustvo. Prateći djelovanje dubrovačke vlade i odredbe koje ona donosi da bi obuzdala epidemije, tijekom desetljeća može se postupno uočiti napredak. Tome u prilog govore i propisi doneseni početkom 1482. g. Kao po­sljedica već velikog, nagomilanog iskustva, jer je epidemija, uz kraće pre­kide, trajala cijeli niz desetljeća, na današnji dan, 26. ožujka, te 1482. godine, donosi se odredba od devet točaka. U tim točkama se točno navodi što se sve mora uraditi da bi se epidemija suzbila i odagnala iz grada. Povećava se broj činovnika kacamorta. Ovi se činovnici moraju sastajati svakog jutra radi obavještavanja o stanju kretanja zaraze u Re­publici. Grobarima se određuju pratitelji, koji će s rastojanja pratiti da ovi ne bi došli u doticaj s drugim ljudima. Kacamorti moraju redovito slati vladi popis okuženih kuća, kako bi se moglo odlučiti što se treba uraditi s okuženim stvarima. Strogo je zabranjen ulazak u takve kuće. Napravit će se dvije velike jame u koje će se sahranjivati umrli od kuge. (Samo ovaj podatak nameće zaključak o snazi i žestini epide­mije u pogledu morbiditeta i mortaliteta — op. aut., dr-a Jurice Bačića, u knjizi "Nekad u Dubrovniku"). Odlučeno je da se na Dančama napravi veliki zajednički grob. Svi zdravi s Danača moraju sprovesti karantenu od 30 do 40 dana na Mrkanu, Bobari ili Supetru. Svi bolesni od ma kakve bolesti na dubrovačkom području moraju se javiti vlastima da bi se utvrdilo od kakve bolesti boluju. (7) 

Dubrovački plemići su sami sebe osudili na biološko izumiranje jer su se tvr­dokorno pridržavali "zavjeta čiste krvi", po kojemu su vlastelini što su se ženili pučankama gubili sva vlastelinska prava i zajedno su sa svojim nasljednicima postajali obični građani. Odlukom Velikog vijeća Du­brovačke Republike, jed­noglasno usvojenom, na današnji dan, 19. ožujka 1462. godine, svaki je dubrovački vlastelin - u slučaju da se oženi građankom - samim tim či­nom (ipso facto) gubio sva vlastelin­ska prava, a također su vlastelinska prava gubili i svi njegovi nasljednici. Taj strogi endogamijski zakon (Ordo de Matrimoniis Nobilium) omogućio je plemstvu ekskluzivitet u upravljanju državom. Međutim, kako se u sljedećim stoljećima broj vlastele jako smanjio zbog pomora u epidemijama, morala je popustiti staleška zatvore­nost, pa je uredbama prihvaćenima 26. ožujka 1662. i 18. siječnja 1664. načelno određeno da će se u redove plemstva primiti deset uglednih gra­đanskih obitelji. Precizirano je da će se to učiniti tek kad izumre neka od sta­rih vlasteoskih porodica, pod uvjetom da se odluka o prijemu donese većinom glasova u sva tri državna vijeća i da pridruženi uplati u državnu blagajnu 10.000 dukata. Mogućnost ulaska bo­gatih građana u plemićke redove uka­zala se izumiranjem vlasteoskog roda Luccari, a prvi ju je iskoristio Vlaho Mihov Bosdari, čija je molba prihvaćena 5. studenog 1666. godine. Zbog pogibije 57 članova Velikog vijeća u katastrofalnom potresu 6. travnja 1667., ubrzan je i pojedno­stavnjen postupak agregacije ostalih devet građanskih obitelji. Osim toga, privremeno su, u razdoblju od 5. stu­denog 1666. do 16. studenog 1682. godine, primje­njivane tri odredbe Velikog vijeća po kojima je vla­steli bila dopuštena ženidba djevojkama iz uglednih građanskih obitelji. (14) 

Na današnji dan, 26. ožujka 1992. godine, osobito područje južne Dalmacije zahvatilo je olujno i orkansko jugo i južni vjetar. Ciklona je nekoliko dana prije nastala iznad Sahare te se premještala preko Italije i Jadrana. Oblaci su bili žuti, gotovo crvenkasti od pustinjskog pijeska, a jugo je stvaralo ogromne valove koji su oštetili Mali mul, a bilo je još štete od vjetra i valova. *To potvrđuju i oštećenja nastala u istom nevremenu na području uvale Pile. Tom prilikom odnesen je dio sjeverozapadne hridi na dva mjesta. Na jugoistočnom dijelu odnesen je dio od oko 3 m, dok je jedan manji dio nestao na dijelu prema glavi gata. Neka ostane zapisano da su toga dana golemi valovi prebacivali preko gradskih zidina na gotovo svim dijelovima, tako da su ulicama na Pustijemi i Sv. Mariji tekli »mali potoci«, a obližnjim kućama uza zidine oštećeni su krovovi. More je sezalo i do Crkve sv. Ignacija (Jezuiti), što je uistinu prava rijetkost*. (8) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 26. ožujka 1727. godine, u Dubrovniku je rođenkancelar Republike i pjesnik Didak Dubravica Arboscelli (~ arboše'li). *Bio je član bratovštine Sv. Lazara, te četiri puta bio njezinim upraviteljem.*  Od njegova se opusa očuvalo tek pedesetak pjesama, uglavnom kratkih prigodnica i satiričkih epigrama, uz dva izvorna sastavka i nešto prepjeva na hrvatskome. Stihovi mu se odlikuju jakim invektivnim nabojem, uz poimenično ruganje suvremenicima i vulgaran leksik. (9)

Na današnji dan, 26. ožujka 1888. godine, u Perastu je rođen povjesničar i teološki pisac, biskup kotorski i dubrovački Pavao Butorac. Proučavao je povijest, povijest kulture i umjetnosti Boke kotorske  i Dubrovnika.  *1938. godine imenovan je kotorskim biskupom. 1940. godine postaje apostolskim administratorom u Dubrovniku, a dubrovačkim biskupom 1950. godine i tu je dužnost obnašao do smrti, u Dubrovniku, 22. studenoga 1966. godine.* Pokopan je na Dančama. (10) 

Na današnji dan, 26. ožujka1942. godine, u Dubrovniku je rođen hrvatski šahist, od 1976. velemajstor Vlado (Vlatko) Kovačević, hrvatski pojedinačni prvak 1969. i 1971. godine. Poznat je kao jedan od šahista koji su pobijedili legendarnog Roberta Fischera, (1970.). Nastupio je na šest šahovskih olimpijada. Šahovski je izvjestitelj Hrvatskog radija. Autor je nekoliko šahovskih knjiga. *Izbornik je hrvatske šahovske reprezentacije 2000–02. Dobitnik je Trofeja Hrvatskoga šahovskoga saveza, Nagrade za životno djelo Hrvatskoga zbora sportskih novinara i godišnje Nagrade HRT.* (11)

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u četvrtak 26. ožujka ratne 1992. godine, zbog olujnog juga koje je bjesnilo tijekom čitavog dana brodske linije već su drugi dan bile u prekidu. Uslijed kvara u Komolcu, nestalo je električne struje, a malo zatim i vode. Pregovori, koji su se vodili u Mokošici nisu dali nikakvih rezultata. U večernjim satima otvorena je pucnjava iz strojnica po Pločama i drugim dijelovima Grada. Bila je popraćena s nekoliko eksplozija koje su odjeknule u predjelu Zlatnog potoka i Belvedera. Sve se stišalo nešto poslije osam sati. (12) 

Izvori i literatura:

(2) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(3) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 38,39

(6) LUKŠA   BERITIĆ, UBIKACIJA NESTALIH GRADJEVINSKIH SPOMENIKA U DUBROVNIKU, PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI, IZDANJE KONZERVATORSKOG ZAVODA DALMACIJE U SPLITU 1956., Str 43,44

**ANTUN NIČETIĆ – POVIJEST LUKE

(7) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 77

(8) https://hr-hr.facebook.com/pages/Storm-Chasers-Dubrovnik/132920926808841

*ANTUN NIČETIĆ – POVIJEST LUKE

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*HBL Stjepan Krasić (1993)

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

+ HBL Ante Dračevac (1989)

(11) http://hr.wikipedia.org/wiki/Vlado_Kovačević

*HBL - Ivana Šiprak (2009)

(12) IVO STJEPOVIĆ, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, str. 134,135

(14) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 219,220

(16) http://www.vjeraidjela.com/veliki-tjedan-2/

(17) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 350