U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN
Današnji blagdan Presvetog trojstva kao blagdan obilježavao se i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. Presveto Trojstvo, pada u nedjelju nakon Duhova. Taj se blagdan počeo slaviti u 10. stoljeću, a 1334. dobio je status općeg blagdana katoličke crkve. U Dubrovniku se obilježavao večernjicom i misom, nakon koje je knez odlazio na molitvu pred Presvetim u Gospu od Karmena. (18)
Višegradski ugovor hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca Dubrovniku (dubrovačkoj komuni), izdan u Višegradu, na današnji dan, 27. svibnja 1358. godine, jedan je od najvažnijih dokumenata dubrovačke povijesti. Zadarskim mirom 18. veljače 1358. Ludovik I. prisilio je Mletačku Republiku na odricanje posjeda cijelog dalmatinskog kopna i svih otoka od Kvarnera do Drača. Tako je Dubrovnik postao dijelom ugarskog kraljevstva i po prvi put ušao u političku zajednicu s hrvatskim zemljama. Višegradskim ugovorom određen je odnos između Dubrovnika i ugarskog kraljevstva. Kralj Ludovik je Dubrovniku dao zaštitu i povlašteni položaj među dalmatinskim gradovima i time gradu omogućio samostalan razvitak. Dubrovnik se obvezao primiti sve one obveze koje je do tada imao prema Mlečanima. Odnosi, utvrđeni Višegradskim ugovorom, bili su veliki korak prema potpunoj samostalnosti Dubrovnika. Od 1358. godine Dubrovnik je u stvari postao posve autonoman, pod nominalnom vlašću ugarskih kraljeva. (5) Stekavši postupno sve atribute državnosti, teritorij, grb, zastavu i vlastiti monetarni sustav, dubrovačka se komuna od polovice XIV. st. počinje nazivati Republikom (Respublica Ragusina). (5a) *Došavši u Višegrad, dubrovačko poslanstvo na čelu s Ilijom Sarakom, dubrovačkim nadbiskupom, uglednom i istaknutom ličnosti tadašnjeg Dubrovnika, prema uputi Vlade trebalo je pregovarati s kraljem Ludovikom, na način da se Dubrovnik podvrgava kralju, obećava mu vojnu pomoć, a od njega traži priznanje svoje široke autonomije i obranu. Kralj je prvo, 26. svibnja 1358. izdao ispravu u kojoj se nabrajaju uvjeti na koje su Dubrovčani pristali, a zatim kralj navodi točke za koje su poslanici tvrdili kako ih nemaju ovlaštenja prihvatiti. Sporazum je postignut sljedećeg dana, te je kralj, na današnji dan, 27. svibnja 1358. godine, izdao novu ispravu. Iz nje se vidi da su u nečemu popustili dubrovački poslanici a u nečemu kralj, ali iz slijeda događaja proizlazi kako su poslanici pridržali pravo da sporazum potvrdi dubrovačka vlada, pa da se tek tada može smatrati prihvaćenim. Veliko vijeće 18. srpnja prihvatilo je kraljevu ispravu. Nakon toga, Dubrovčani su sastavili ispravu koja će se odaslati kralju, i ona je odobrena na istoj toj sjednici, ali nije sačuvana.* (6)
*Nakon sloma Mletačke Republike 1797. dalmatinski obalni pojas dolazi pod jurisdikciju Habsburške Monarhije. Požunskim mirom 1805. svu Dalmaciju i Boku kotorsku dobivaju Francuzi, a jedino je teritorij Dubrovačke Republike prekidao kopnenu vezu među njima. Pojavom Napoleona s jedne, a slabljenjem Turske s druge strane, Dubrovačka Republika više nije bila sigurna u ustaljenom sustavu zaštite.* Na današnji dan, 27. svibnja 1806. godine, ulaskom generala Lauristona i francuskih jedinica u Grad, započela je francuska okupacija Dubrovnika, navješčujući i sam kraj višestoljetne samostalnosti Dubrovačke Republike. Toga dana, u 9 i 30, pošto je već dva dana ranije okupirao Ston i prethodnoga dana Slano, francuski general se prevezao iz Mokošice preko Rijeke Dubrovačke u Sustjepan, s 800 ljudi, a u podne se našao na Pilama, pred gradom Dubrovnikom, zidinama i zatvorenim gradskim vratima. Knez s Malim vijećem primio je Lauristona u Kneževu dvoru. General je izjavio kako mu je car Napoleon zapovjedio da zaposjedne grad Dubrovnik i teritorij Republike, ali će Dubrovačka Republika trajati i dalje, dakle, tobože privremeno okupira grad. Vlada se pokorila i predala mu ključeve tvrđava. Malo zatim ušao je i francuski pukovnik, kasniji general Testa, s francuskim četama u grad. (7) Tog kobnog dana, kako piše Kirchmayer u svojem djelu o propasti Dubrovačke republike .. .»kule i zidine Dubrovnika, kroz stoljeća nedirnute nogom vojnika, koji nije bio plaćenik Republike, čuše poklike francuskih vojnika«. (8)
BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM
Na današnji dan, 27. svibnja 1963. godine, u Dubrovniku jerođenbojnik Mato Damjanović, keramičar, trajno nastanjen u Dubrovniku, poginuo 10. studenoga 1991. godine na Srđu, prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik HV-e. (9)
Na današnji dan, 27. svibnja 1970. godine, u Dubrovniku je rođenadr. sc. Nina Obuljen Koržinek. Znanstvenica iz Dubrovnika, danas asistentica u Institutu za medunarodne odnose u Zagrebu, koja je u karijeri obnašala brojne odgovorne dužnosti: pomoćnice ministra kulture, za međunarodnu suradnju i europske integracije, bila je članica Savjeta za razvoj civilnog društva, te državna tajnica Ministarstva kulture, gdje je bila zadužena za područja kulture i medija. 2017. godine, postala je i ministrica kulture u vladi RH. Autorica je knjige ,,Zašto trebamo europske kulturne politike? (10)
DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU
Nakon što je u posljednjim danima travnja odbila neprijateljske napade na crti bojišnice od Bistrine preko Gradca, Hutova do prijevoja Stolovi, 1. svibnja Hrvatska vojska prešla je u napad na neprijateljske položaje i napredovala prema Dubrovniku. (11) Prije deblokade Dubrovnika Hrvatska je vojska, poglavito 1. i 4. brigada uz pratnju pomoćnih jedinica, oslobodila je mjesta zapadno od Dubrovnika: Ćepikuće, Slano, Zavalu, Ravno i druga mjesta, te otvorila put prema gradu sa zapadne strane. Tako stvorenim preduvjetima, u večernjim satima 26. svibnja, i 163. brigada izašla je iz Grada i prešla u napadna djelovanja. U okviru akcije „Spaljena zemlja“ razbijena je blokada grada Dubrovnika. * Naše snage, 1. i 2. pješačka bojna, s dijelom snaga PU Dubrovnik i specijalnim snagma MUP-a, pod zapovijedanjem generala bojnika Nojka Marinovića, do 17 sati na današnji dan, 27. svibnja 1992. godine, ulaze u Novu Mokošicu te oslobađaju Zaton i Orašac i Osojnik, te prostor do Grabovice, kao i Župu dubrovačku, Brgat, Postranje i Plat, čime je Dubrovnik ostao izravno ugrožen samo na prostoru od Golubova kamena do Ivanice. (12) Oslobađanje dubrovačkog područja pobjedonosno je završeno koncem listopada 1992. izlaskom naših snaga na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske, a izvedeno je nizom uspješno izvedenih operacija, "Tigar" (od 01. do 15. srpnja 1992.), "Oslobođena zemlja" (od 22. srpnja do 15. rujna 1992.) i "Oslobađanje Konavala" (listopad 1992.). (13) U samom gradu Dubrovniku, 27. svibnja 1992. godine, oko 8:30 dat je znak za prestanak opće opasnosti, koji je oglašen jučerašnjeg dana u 20:50. Na Žarkovici je umjesto dviju neprijateljskih vijorila hrvatska zastava. Otklonjen je kvar na crpki i uključen agregat za pumpanje vode. U večernjim satima neprijateljska vojska je otvorila topovsku paljbu s aerodroma iz Čilipa po Župi dubrovačkoj, Dubcu, Bosanki i Brgatu. Poslije 21 sat, dva su neprijateljska broda s mora otvorili jaku vatru po Župi dubrovačkoj koja je gotovo čitava, do Plata oslobođena i u hrvatskim rukama. (14) Tog dana,27. svibnja 1992. godine u Lozici, kao pripadnik CZ-e poginuo je Ivo Ivanović, (15) a istoga dana, u oslobađanju dubrovačkog kraja, poginulo je 7 pripadnka 1. brigade HV, te po jedan pripadnik 4. i 115. brigade HV. Poginuli su pripadnici 1. BRIGADE ZNG: MUHAMED B. AHMETOVIĆ (1953.-1992.), JANEZ F. CIZL (1957.-1992.), SLOBODAN B. GAVRIĆ (1964.-1992.), IVICA J. GRŠIĆ (1968.-1992.), NENAD F. KLAIĆ (1964.-1992.), LJUDEVIT P. LJUBIČIĆ (1972.-1992.) i ZORAN S. PETROVIĆ (1972.-1992.), *pripadnik 4. BRIGADE ZNG, ALEKSANDAR J. ARMANDA (1966.-1992), **te pripadnik 115. BRIGADE HV,MILAN L. MUSTAPIĆ (1959.-1992.). (16)
Izvori i literatura:
(1) Zdenka Janeković Römer, Višegradski ugovor: temelj Dubrovačke Republike, Zagreb, 2003
https://hr.wikipedia.org/wiki/Višegradski_ugovor
(2) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO, RAZDOBLJE 1526-1808., str. 445,446
(3)http://narod.hr/kultura/26-svibnja-1992-deblokiran-dubrovnik-nakon-visemjesecnog-okruzenja-srba
(4) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR
(5) Zdenka Janeković Römer, Višegradski ugovor: temelj Dubrovačke Republike, Zagreb, 2003
https://hr.wikipedia.org/wiki/Višegradski_ugovor
(5a) http://www.enciklopedija.hr/
(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)
(6) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 132
(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO, RAZDOBLJE 1526-1808., str. 445,446
*http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovačka_Republika
DUBROVAČKA REPUBLIKA
(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 205
(9) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -129-
(10) http://politopedia.net/index.php?title=Nina_Obuljen
(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 42
(12)http://narod.hr/kultura/26-svibnja-1992-deblokiran-dubrovnik-nakon-visemjesecnog-okruzenja-srba
(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 42
(14) IVO STJEPOVIĆ, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, str. 172
*Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 550
(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 42, VJEČNI KAO DOMOVINA , Str. -183- Ivo Ivanović
(16) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-254-*257-**260-
(17) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR
(18) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 355
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.