Gradoplov 27.07.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 27. srpnja 1377. godine, dubrovačko Veliko vijeće izglasalo je Uredbu koja je i danas poznata kao prva karantenska uredba u svijetu. (1) Na današnji dan, 27. srpnja 1926. godine, u Dubrovniku je osnovano "Društvo Hrvatska žena". (2) U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 27. srpnja, obilježavao se blagdan – sv. Pantaleon. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Klement 0hr., Ljerka; Ljiljana, Gorazd i dr., Kristofor, Natalija, Nataša i Tanja. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Fuge cito, fuge longe et tarde revertere! (Bježi hitno, bježi daleko i kasno se vraćaj!) Jedino na tom principu zasnivala se u srednjem vijeku uspješna obrana od zaraza, posebno od kuge koja je nemilosrdno harala. I tko ga je znao i uspio bolje ostvariti, taj je manje osjetio strahote pomora i njegovih posljedica. Od svih hrvatskih gradova Dubrovnik je najčešće bio ugrožavan naletima kuge koji su, nedohvatni ljudskom oku, slijedili putove pomorske i kopnene trgovine, kao i prisilna kretanja mnoštva ljudi za vrijeme ratnih sukoba. U tim je uvjetima bitka protiv kuge postala sinonimom opstanka grada, pa ne čudi što je Dubrovačka Republika bila začetnicom preventivnih uredaba i postupaka protiv te pošasti i primjer drugim hrvatskim priobalnim gradovima. Nakon prve i najteže pandemije 1348. godine, kuga se ponovno proširila 1361., ovaj puta iz Aleksandrije, kako tvrdi dubrovačka anonimna kronika. Nikola Ragnina dodaje da je pokosila 2500 osoba „con febre etcarboncoli antraci“ i daje najviše ugrozila bogate i mlade, a manje žene. Kuga se pojavila i 1363. godine i harala tri i pol mjeseca, a potom su uslijedile pošasti 1371. i 1374. godine. Upravo je učestalost zaraza uvjetovala donošenje osnovne karantenske uredbe 1377. godine, a nedugo iza toga, u arhivskim izvorima nalazimo i prva imenovanja protukužnih službenika. Uredba koju je Veliko vijeće promulgiralo, na današnji dan,  27. srpnja 1377. godine, i danas je poznata kao prva karantenska uredba u svijetu. Izvorni tekst uredbe u cijelosti je sačuvan u Zelenoj knjizi Líber Viridis, koja predstavlja kronološku nadopunu uredaba dubrovačkog statuta iz 1272. godine. Dakle, Veliko je vijeće glasovanjem 34 prema 13 odlučilo da oni koji dolaze iz zaraženih krajeva ne smiju ući u Dubrovnik niti doći na njegov teritorij, nego će biti poslani na otočić Mrkan ili u Cavtat na „čišćenje“ (ad purgandum) na mjesec dana. Istovremeno je najstrože zabranjeno svim stanovnicima da posjećuju internirane pridošlice. Ukoliko učine protivno, bit će i sami poslani na ista mjesta na mjesec dana, i to uz kaznu od 50 perpera. Oni koji budu donosili hranu i ostale potrepštine izoliranima, bez dozvole za to određenih službenika i sami će morati ostati u izolaciji mjesec dana. Uredbom o karanteni 1377. godine dubrovačka su vijeća u prvom redu pokušala zaustaviti ili barem ograničiti širenje kužne zaraze, te istovremeno omogućiti odvijanje pomorske i kopnene trgovine, ionako znatno usporene, uz potrebno osiguranje uvoza hrane za prehranu stanovništva. (5) 

Filip deDiversis,talijanski humanist i pedagog, autor djela  Opis položaja, zgrada, državnog ustroja i pohvalnih običaja slavnoga grada Dubrovnika, u Dubrovnik je došao u lipnju 1434. te je s Malim vijećem sklopio ugovor o radu u gradskoj školi na dvije godine. Ugovor je obnavljan 1436. i 1438. Sve do njegove ostavke, koju je Malo vijeće prihvatilo, na današnji dan, 27. srpnja 1441. godine, bio je rektorom gradske škole. Za boravka u Dubrovniku znatno je utjecao na organizaciju nastave i odgoja. Životno mu je djelo nevelik spis Opis položaja, zgrada, državnog ustroja i pohvalnih običaja slavnoga grada Dubrovnika. Djelo je koristan izvor i za poznavanje dubrovačke umjetničke prošlosti i rane hrvatske renesanse. (6) 

18. siječnja 1664. Veliko vijeće donijelo je zaključak da se u krug vlastele primi deset obitelji, domaćih ili stranih. *Dvije godine nakon donošenja ove odredbe izumro je vlasteoski rod Luccari (Lukarević), pa je Veliko vijeće odlučilo da se od pristiglih molbi izvrši izbor nove vlasteoske obitelji. Nešto kasnije izumrla je i obitelj Benessa, pa je Senat na današnji dan, 27. srpnja 1666. raspisao još jedan natječaj.* Prva građanska obitelj primljena je 5. studenog 1666., kada je Veliko vijeće agregiralo jednog od najbogatijih građana, Vlaha Mihova Bosdarija,* a potom je u red vlastele za brojne zasluge primljen i Miho Sorkočević-Bobaljević, čiji je sjedinjeni ogranak Sorkočević-Bobaljević svojedobno bio izgubio plemstvo. I tako se u stvari tek nakon potresa pristupilo oživotvorenju zaključka Velikog vijeća iz 1664. Nakon potresa primljeno je u plemstvo svega osam građanskih obitelji, a i njih je stara vlastela držala manje vrijednima i nije ih dugo puštala u senat i do kneževske časti. Antagonizam između starog i novog plemstva spada u daljnji tijek dubrovačke povijesti. (7) 

Društvo „Hrvatska žena“ osnovano je davne 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem „pomaganja hrvatskoj sirotinji, katoličkom življu, te dobrim Hrvaticama bez imetka“. Njen osnutak je vezan za cijeli jedan pokret koji seže u srednji vijek, a posebice u XIX. stoljeće kada su osnivane mnoge zaklade, bratovštine i udruženja s ciljem pomaganja nevoljnima. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine, a kao rekacija na velikosrpske ideje i ugroženost opstojnosti hrvatskog naroda, osnivanju se različita društva. Tako su žene uključene u Radićevu stranku osnovale društvo pod nazivom „Hrvatsko srce“, a osnivaju se i mnoga tzv. Gospojinska društva s istim ciljem. Upravo ta društva bila su preteče osnivanju društva “ Hrvatska žena“. U prilog njihovoj ozbiljnosti i odgovornosti spram onih koji pate, a koji su istog roda, govori i činjenica kako su uskoro nakon osnivanja Društva organizirani ogranci diljem Hrvatske. *U Dubrovniku, "Društvo Hrvatska žena" osnovano je na današnji dan, 27. srpnja 1926. godine. 1. rujna iste godine potvrđena su pravila a prvu upravu sačinjavale su: Ida Koprivica, Mare Bjelovučić i Mandina Despot. Zastava društva bila je bijele boje, na jednom polju bio je hrvatski grb, sa kockama bijelim i crvenim, a na drugom polju stajao je natpis "Hrvatska žena Dubrovnik". Zadatak društva je bio gajiti društvenost među hrvatskim ženama, koje će raditi i na nacionalnom i na feminističkom polju, na polju čovjećnosti, prosvjećivanja, narodnog zdravlja, društvenosti i privrede. U slučaju raspuštanja ili zabrane rada društva sva njegova imovina imala je pripasti Hrvatskoj radničkoj zadruzi u Dubrovniku.* (8) 

Redatelj, kazališni povjesničar, pisac i prevoditelj Marko Fotez, koji se proslavio vrhunskom scenskom obradom i režijom zaboravljne komedije "Dundo Maroje" Marina Držića u zagrebačkom HNK 27. X. 1938., jedan je od osnivača "Dubrovačkih ljetnih igara".  Režijom Držićeva Plakira, na današnji dan, 27. srpnja 1951. godine, kao i Shakespeareova Sna Ivanjske noći 18. kolovoza 1954. u parku Gradac Marko Fotez utemeljio je koncepciju festivala Dubrovačke ljetne igre i njegovih predstava na otvorenom prostoru. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 27. srpnja 1758. godine, u Dubrovniku je rođen pomorski kapetan i diplomat Ivan  Antun Kaznačić, organizator modernoga dubrovačkog pomorskoga osiguranja i direktor Dubrovačkoga pomorskoga osiguravajućega društva. God. 1803–08. bio generalni konzul Dubrovačke Republike u Genovi i njezin predstavnik pri vladi Ligurske Republike. Kao francuski pouzdanik, bio član zdravstvenoga povjerenstva u Dubrovniku 1808. te vicekomesar francusko-talijanske jadranske flote i direktor arsenala u Veneciji 1808–11. Nakon propasti Dubrovačke republike, francuske su ga vlasti 1811. imenovale prvim sudcem u Dubrovniku. God. 1814. povukao se iz javnoga života. Prema Josipu Luetiću (1954), u Milanu je 1808. objavio zapaženu pomorsko-hidrografsku kartu grčkoga otočja. U Dubrovniku je pak 1819. priredio zbirku pjesama dubrovačkih autora Nave Ragusea, u kojoj je i jedna njegova prigodnica. Ivan Kaznačić umro je u rodnom Dubrovniku 20. ožujka 1850. godine. (10)

Na današnji dan, 27. srpnja 1840. godine, u Dubrovniku je rođen hrvatski pomorac Nikola Primorac. U malenom šestmetarskom čamcu na jedra pod nazivom The City of Ragusa (Grad Dubrovnik) Nikola Primorac dva je puta preplovio Atlantski ocean. Preplovivši Atlantski ocean u smjeru Istok-Zapad, napravio je podvig koji nitko na svijetu prije njega nije uspio.S još jednim članom posade isplovio iz Liverpoola 2. VI. 1870, a u bostonsku luku uplovio nakon 92 dana. Za povratak mu je bilo potrebno 38 dana. (11)

Na današnji dan, 27. srpnja 1946. godine, u mjestu Bunić kraj Korenice, rođen je jedan od najpoznatijih hrvatskih glumaca Rade Šerbedžija, koji je neke od nezaboravnih, antologijskih uloga ostvario i na Dubrovačkim ljetnim igrama (Hamlet Williama Shakespearea; Orsat u Dubrovačkoj trilogiji  Iva Vojnovića). (12) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u ponedjeljak, 27. srpnja 1992. godine, dan je na užem gradskom području protekao u miru. Večeras smo pošli put Ploča i zaustavili se iznad Banja", zapisao je Ivo Stjepović u knjizi "Zapisi iz opkoljenog grada - dani koji se ne smiju zaboraviti", te nastavio: "Revelin je još pun ljudi, dok se po putu susreću malobrojni prolaznici. Posvuda nailazimo na kratere od granata. Vraćamo se istim putem natrag, a onda kroz Gradsku luku do Porporele. Posvuda nailazimo na tragove barbarskog bombardiranja, kako one starije tako i nove, svježe.“ *Tog, 27. srpnja 1992. godine u Dubrovniku, nesretnim slučajem poginuo je pripadnik Specijalne postrojbe MUP-a Mario Papac.*  (13) 

Izvori i literatura:

(1) ZLATA BLAŽINA TOMIĆ, KACAMORTI I KUGA – UTEMELJENJE I RAZVOJ ZDRAVSTVENE USLUGE U DUBROVNIKU, str. 81,82

(2) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(3) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) * ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str.

ZLATA BLAŽINA TOMIĆ, KACAMORTI I KUGA – UTEMELJENJE I RAZVOJ ZDRAVSTVENE USLUGE U DUBROVNIKU, str. 81,82

(6) http://hbl.lzmk.hr/

HBL Olga Perić (1993)

(7) Anali Dubrovnik 39 (2001.) 305-370, RASKOL DUBROVAČKOG PATRICIJATA - STJEPAN ĆOSIĆ I NENAD VEKARIĆ, 329-333

(8) Fra Jozo Grbeš

http://www.cuvalo.net

http://www.hkv.hr/hkvpedija/iseljenistvo/4083-povijest-drutva-hrvatska-ena-grana-broj-1-chicago-1929--2009.html

* Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(9) http://hbl.lzmk.hr/

HBL Lovorka Čoralić (1998)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Fotez

(10) http://hbl.lzmk.hr/

HBL Dino Mujadžević (2009)

(11) Proleksis enciklopedija online

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 226

* VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 46, VJEČNI KAO DOMOVINA , Str. -201- Mario Papac