Gradoplov 28.08.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Današnji datum, 28. kolovoza 1566. godine, nosi peto Držićevo urotničko pismo, u kojem Držić piše kako odgađa prevrat. (1) Na današnji dan, 28. kolovoza 1784. godine, Dubrovački senat zatražio je statut konzervatorija iz Livorna, koji je trebao biti primijenjen na novi dubrovački konzervatorij. (2) Na današnji dan, 28. kolovoza 1932. godine, osnovana je prva od „DUB-ovih“ podružnica, ona u Koločepu. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Augustin, Tin, Gustav, Zlatko, Pelagije. (4) U dominiknaskim zajednicama danas se obilježava – sv. Augustin. (5) Pravoslavni vjernici danas 28. kolovoza slave blagdan Uznesenja Presvete Bogorodice, ili Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznat kao Velika Gospojina, jedan od najvećih kršćanskih praznika posvećen Bogorodici. (6)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Općenito se uvriježilo mišljenje, da su današnji stari silosi Republike, nazvani »Rupe«, izgrađeni 1410. godine. Međutim, današnje Rupe - velika masivna zgrada i suhi bunari za žito – građeni su na temelju zaključka Vijeća umoljenih donesenog 26. ožujka 1541. godine, dakle 130 godina nakon starih Rupa. Stare Rupe iz 1410. godine bile su ispod redovničkih samostana sv. Andrije i sv. Marka i ispod Velike općinske bolnice. U popisu količina općinskog žita iz godine 1499. ispod sv. Andrije navodi se 19 Rupa označenih slovima od A do X. U tom redoslijedu slova između S i X nedostaje slova T, V i U. Postojanje rupe označene slovom T, svjedoči nam zaključak koji je Malo vijeće donijelo na današnji dan, 28. kolovoza 1530. godine. To i činjenica, da se ovdje radilo samo o popisu količina žita, dovodi do zaključka, da su postojale i one označene slovima V i U. Prema tome pod sv. Andrijom moglo je biti barem 22 rupe. U sv. Marku popis nabraja 6 rupa označenih slovima A, B, C, D, E i M. Pod općinskom bolnicom navedene su samo 3 sa oznakama G, I i K. S obzirom na redoslijed slova može se pretpostaviti, da ih je i pod bolnicom bilo 6, te da su one označene slovima F, H i L bile prazne. Prema tome je tih starih rupa moglo biti oko 34. Sadržine pojedinih kretale su se između 400 i 600 stara, te im je ukupna sadržina mogla biti oko 16.000 stara. U velikom potresu 1667. godine potpuno su porušeni samostani sv. Andrije i sv. Marka, te se te stare rupe više i ne spominju. Austrijska vojna vlast u prvim decenijama prošlog stoljeća poravnala je ruševine samostana sv. Andrije, kako bi na jednom dijelu   samostanskog   zemljišta   uz   gradske   zidine   namjestila topovsku bateriju, Drugi dio ostao je kao mali trg, danas prozvan »Na Andriji«, Jedini ostaci, prema kojima se mogu ubicirati položaji rupa ispod sv.'Andrije, jesu ostaci zidanog ugla u produženju Ulice od Rupa i stara samostanska cisterna, koja i danas postoji. (7) 

Usred općih i posebnih zbivanja 1566. burna i u Srednjoj Evropi i na Sredozemlju, pa i na Jadranskom moru, dogodio se i pokušaj dubrovačke urote komediografa Marina Držića, člana ugledne pučke obitelji koja je u taj mah gospodarski propadala. Držić je, što se može vidjeti i po njegovim scenskim djelima i stavovima dok je bio studenstki rektor u Sieni, društveno suosjećao s nižim staležima te ustrajao protiv pohlepe i škrtosti aristokratske i građanske klase. Konkretno se zna za njegov pokušaj urote iz travnja 1566. godine. Cilj je bio da se sruši isključiva aristokratska vladavina u Dubrovniku i vlast jednko podijeli između vlastele i višeg reda pučana građana, s time što bi se ubuduće bolje postupalo i prema nižem puku. O tome svjedoče pisma koja je slao firentinskom vojvodi Cosimu Mediciju i njegovom sinu Francescu. *U pismima, nastalima tijekom srpnja i kolovoza 1566, Držić moli firentinske vladare da mu pomognu ostvariti državni udar u Dubrovniku, prevrat kojim bi se srušio aristokratski režim i bila osnovana nova republika pod pokroviteljstvom Medicija.*  Držić tvrdi za tadašnju dubrovačku vladu da je loša, iznosi plan novoga državnog uređenja i izlaže kako treba izvršiti prevrat. Prvo pismo nije pronađeno, a od sačuvanih pisama, drugo, prvo sačuvano, datirano je na 2. srpnja, drugo samo dan kasnije, treće 23.srpnja, *četvrto nosi datum 27. srpnja, a otkrio ga je mladi dubrovački znanstvenik Kunčević tijekom istraživanja potkraj veljače 2007. g. u  Državnom arhivu u Firenci. Peto pismo nosi današnji datum, 28. kolovoza 1566. godine, i upućeno Francescu, kojemu Držić, nakon mnogo ispričavanja ako je što zgriješio, priopćava da odgađa prevrat i odlazi u Dubrovnik.*  Neki Držićevi prigovori nesumnjivo su opravdani; prigovara škrtosti dubrovačke vlade, nepravednosti pravosuđa i okrutnosti tamnica te zanemarivanju probitaka dubrovačkog pomorstva kojem su glavni nosioci pučani, osobito otočani. Kritizira i zbog velikog obzira prema Turcima zbog čega pate odnosi sa ostalim kršćanskim zemljama. Smatra se da je povod Držićevim pismima bio tzv. providentum, strogi dubrovački zakon o ograničenju plovidbe iz 1565. godine. U daljnjem djelovanju Držića je spriječila smrt; umire u Mlecima 2.svibnja 1567. Zanimljivo je da dubrovačka vlada nikada nije saznala za ovu protuvladinu akciju; u tajnim zapisim Vijeća umoljenih iz ovog vremena nema ni dalekih aluzija o uroti. Pretpostavlja se da je Držić imao krug istomišljenika u Dubrovniku, posebno u krugu trgovačke mornarice, koji su mu zajedno s firentinskim vojvodom trebali pomoći u provođenju urote. Premda je Držićeva zamisao ostala samo pokušaj, ona je ipak važna u političkoj povijesti Dubrovnika. Značajno je već samo po sebi da jedna ugledna ličnost kulturnog života zamišlja urotu protiv isključive aristokratske vlade i još oko sebe ima istomišljenika. (8) 

Na kraju XVIII. stoljeća u Dubrovniku je djelovala glazbena škola u pravom smislu riječi, s više profesora, s upraviteljem i ostalim obi­lježjima školskih ustanova kakve su u to vrijeme bile uobičajene drugdje po svijetu. Da se ovo poučavanje treba sma­trati i školskom ustanovom u pravom smislu riječi ukazuje činjenica da se u doku­mentima ona naziva scuola, da traje više godina (školovanje violinista četiri godine), da učenici nastupaju na izvedbama u sklopu školske produkcije i da se nakon školovanja habi­litiraju održavanjem javnog koncerta. Škola ima više nastavnika, svoj nadzor itd. Stoga se u punom smislu riječi može smatrati školskom ustanovom. Na temelju iznesenih arhivskih vijesti da se zaključiti da se glazbena pouka kao organizirana djelatnost obavljala od godine 1685. do gubitka samostalnosti dubrovačke države. Možda će se znatiželjan čitatelj upitati kako to da u Dubrovniku nije osnovan i konzervatorij poput onih u Napulju i Veneciji. Takav je konzervatorij zaista bio sagrađen u Dubrovniku i to za siromašne djevojčice, i o njemu postoji znatna dokumentacija u zapisnicima dubrovačkih vijeća. Bio je ustrojen poput onoga u Livornu, od kojega je Dubrovački senat preko svog konzula Tommasa Giulija Batachija na današnji dan, 28. kolovoza 1784. godine, zatražio statut, koji je trebao biti primijenjen na novi dubrovački konzervatorij. Međutim, nije poznato da je ovaj konzervatorij bio i glazbeno obrazovna ustanova. Čini se da nije, zapisao je muzikolog, dom Miho demović u knjizi Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici: od polovine XVII. do prvog desetljeća XIX. stoljeća. (9) 

Dvije godine nakon 1. svjetkog rata tijekom kojega su ugašene sve aktivnosti „Društva za promicanje interesa Dubrovnika“, koje je uspješno djelovalo od 11. srpnja 1898. godine,“ i tijekom kojih su bili zapušteni općinski putovi, ceste i parkovi, sama po sebi nametnula se potreba njegove obnove, na tragu  prijeratnih aktivnosti. Do toga je došlo potkraj veljače 1921. godine, kada je sazvan sastanak zainteresiranih građana, na kojem je zaključeno da se „Društvo za promicanje interesa Dubrovnika“ obnovi, te je izabrana njegova privremena uprava. Nedugo nakon ovog sastanka, već9. ožujka iste godine,održana je i skupština „Društva“. Zaključci skupštine bili su da se „Društvo“, na temelju novih pravila, koja je pak, 28. svibnja te 1921. godine u Splitu potvrdila Pokrajinska vlada, reorganizira, te da će ubuduće novi naziv biti: „DUB – društvo za razvitak Dubrovnika i okolice“. Sa zadaćom nabavke, obnove i uzgoja južne mediteranske flore „DUB“ je 1926. godine, na zidinama osnovao „Dubrovački rasadnik“, čije je izdržavanje preuzela Općina dubrovačka, što nije bio slučaj s „Dubrovačkom meteorološkom stanicom“, koju je „DUB“ osnovao 1927.. „Društvo“ je naime, bez ikakvih subvencija snosilo i sve troškove njenog vođenja i uzdržavanja. Nažalost, stanica je zbog nedostatka sredstava zatvorena 1930. godine. Nastojanjem „DUB-a“ 1930. nastao je odbor za osnivanje Dubrovačke biblioteke, a iste godine i osnivački odbor Muzeja Iva Vojnovića, koji je trebao biti otvoren „u dotadašnjoj kući paroka na Mihajlu u Lapadu“ . Na tragu brojnih aktivnosti i izvan samog gradskog središta, došlo je i do osnivanja „DUB-ovih“ podružnica, među kojima je prva osnovana ona u Koločepu, na današnji dan, 28. kolovoza 1932. godine, da bi ih već 1937. bilo čak deset. Još uvijek za vrijeme predsjedničkog mandata Luka Bone,  predsjednika „DUB-a“ od 1921. do 1937. godine, kada ga je na toj dužnosti naslijedio dr. Milo Katić, u prostorijama društva u ulici sv. Katarine „u staroj gimnaziji“  održano je prvo vijeće „DUB-a“ i njegovih podružnica 3. veljače 1934. godine. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 28. kolovoza 1947. godine, u Podlugu kod Benkovca jerođen Ante Jablan (časnički namjesnik). VSS ugostiteljakog smjera, trajno nastanjen u Dubrovniku. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. Poginuo je 6. prosinca 1991. kod hotela "Libertas", kao pripadnik HRM-e, prilikom izvršenja borbene zadaće. (11)

Na današnji dan, 28. kolovoza 1971. godine, u Dubrovniku jerođen Joško Vuković  (časnički namjesnik). Student Pomorskog fakulteta u Dubrovniku, trajno nastanjen u Dubrovniku.  U Domovinski rat uključio se dragovoljno 19. rujna 1991. Poginuo je 7. listopada 1991. u Mokošici prilikom neprijateljskog topničkog napada. (12) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 28. kolovoza 1993. godine, poginuo je pripadnik 114. brigade HV-e, Nediljko Neveščanin. (13) 

Izvori i literatura:

(1) Izvor: knjiga „Povijest Dubrovnika do 1806.“ Vinka Foretića, str. 52,53,54

https://www.facebook.com/durepublika

* http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/urotnicka-pisma/

http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/kuncevic-lovro/

(2) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 165,166,167

(3) SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 19,20,21

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) LUKŠA   BERITIĆ, UBIKACIJA NESTALIH GRADJEVINSKIH SPOMENIKA U DUBROVNIKU, PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI, IZDANJE KONZERVATORSKOG ZAVODA DALMACIJE U SPLITU 1956., Str 45

(8) Izvor: knjiga „Povijest Dubrovnika do 1806.“ Vinka Foretića, str. 52,53,54

https://www.facebook.com/durepublika

* http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/urotnicka-pisma/

http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/kuncevic-lovro/

(9) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 165,166,167

(10) SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 19,20,21

(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -157-

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -96-

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-260-