Gradoplov 29.08.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Povelja bosanskog bana Kulina, kojom su regulirani trgovački odnosi između Bosne i Dubrovnika, jedan od najtarijih sačuvanih državnih dokumenata u Dubrovniku, napisana je na današnji dan, 29. kolovoza 1189. godine. (1) Na današnji dan, 29. kolovoza 1409. godine, dubrovački Senat je donio odluku po kojoj ni jedan Dubrovčanin nije smio primiti službu dubrovačkog nadbiskupa. (2) Na današnji dan, 29. kolovoza 1960. godine, u Kotoru je rođen hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Predrag Vušović. (3) 29. kolovoza Crkva slavi spomendan Mučeništva svetog Ivana Krstitelja. (4) Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja – Glavosjek, u dubrovačkoj biskupiji posebno svečano slave župe: Lisac/Smokvina, Pridvorje/Ljuta i Topolo. (5) Glavosjek Sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, obilježavao se kao blagdan i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (6) U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su "ljetni Božić". U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza. Zaštitnik je pjevača, glazbenika. (7) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Ivanka i Sabina. (8)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

S godinom 1168. počinju sačuvane isprave svjetovnog karaktera izdane u Dubrovniku ili drugdje izdane, a upućene Dubrovniku. Među onima sačuvanima u originalu u Dubrovačkom arhivu, jedna zauzima posebno mjesto. *Povelja bosanskog bana Kulina najstariji je dosada pronađeni očuvani bosanski državni dokument, i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Napisana je, na današnji dan, 29. kolovoza 1189. godine bosančicom na starobosanskom narodnom jeziku, u kojem preteže hrvatski jezik nad crkvenoslavenskim, s dijelovima na latinici napisanih latinskim jezikom, i kao takva zaslužuje pozornost ne samo kod povjesničara, nego i jezikoslovaca. Njome tadašnji bosanski vladar Kulin ban, koji ju je napisao dubrovačkom knezu Gervasiusu ili Krvašu, regulirao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, dajući dubrovačkim trgovcima slobodu trgovanja u Bosni bez ikakvih nadoknada. U njoj Kulin obećava knezu Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati i pravo povjerenje, dokle bude živ. „Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon.“ Povelja je omogućila jačanje dubrovačke trgovine, što je međuostalim rezultiralo daljnjim gospodarskim napretkom.* ** Povelja Kulina bana očuvana je u 3 primjerka u Dubrovniku, original i dva stara pri­jepisa. Dva primjerka su i danas pohranjena u dubrovačkom arhivu, a treći primjerak, od 19. stoljeća, nalazi se u posjedu Ruske akademije znanosti i umjetnosti u Sankt Petersburgu. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje, ali ga je Rusija odbila jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj povijesti.** (9) 

Nakon što su Dubrovčani odbili za nadbiskupa prihvatiti Mata Đorđića, papa Grgur XII., 29. srpnja 1409. g. dubrovačkim nadbiskupom imenovao jeteologa i crkvenog diplomata, prokuratora Franjevačkog Reda Antuna iz Riate. Točno mjesec dana kasnije, na današnji dan, 29. kolovoza 1409. godine,  dubrovački senat donio je povijesnu odluku po kojoj ni jedan Dubrovčanin nije smio primiti službu dubrovačkog nadbiskupa. * Povod i začetak ideje ovakvoj odluci mogli bismo pronaći 48 godine ranije, u posljdnjim riječima, uz Marina Gučetića,  jednog od najvećih Dubrovčana. Naime, uz početke dubrovačke neovisnosti čvrsto je vezano ime i djelo Ilije Sarake dubrovačkog nadbiskupa, koji je bio na čelu izaslanstva grada Dubrovnika u pregovorima s ugarskim kraljem Ludovikom Anžuvincem 1358. godine, koji su rezultirali sklapanjem Višegradskog ugovora. Sarakino nadbiskupsko djelovanje predstavlja vrhunac vlasti i utjecaja dubrovačkog nadbiskupa. Postavio je temeljni kamen za crkvu sv. Vlaha. Predaja kaže da je, kada je 1361. obolio od kuge, na samrtnoj postelji savjetovao svoje sugrađane da niti jednom nadbiskupu ne dopuste vlast i moć koliku je on sam imao, kako bi se izbjegla opasnost od moguće tiranije. Nakon Sarake, sve do 18. stoljeća dubrovačkim nadbiskupom nije mogao postati Dubrovčanin, već samo stranac. Ta je odluka dubrovačke vlasti bila vrlo promišljena i lukava, jer se računalo da stranac nikad ne može imati dovoljno jako zaleđe u gradu kako bi prisvojio znatniju moć.*  (10) 

U državopravnoj povijesti Dubrovnika osobito je zanimljivo razdoblje između 1526. i 1556. godine. Bitka na Mohačkom polju zbila se na današnji dan, 29. kolovoza 1526. godine. Prvi glas o tome stigao je u Dubrovnik 17. rujna a donio ga je čauš Porte koga je sultan sa samog Mohačkog polja uputio mletačkoj vladi sa svojim dopisom. Čauš je usput donio dubrovačkoj vladi na dar srebrni pladanj. Malo vijeće darova izaslaniku 30 dukata i dade mu za putovanje u Mletke, na svoj trošak, grip opremljen mornarima. Vijeće umoljenih odobri 22. rujna odluke Malog vijeća. Na Mohačkom polju je poginuo ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Dubrovčani, međutim, ni 22. rujna još ne znaju za njegovu smrt te mu istog dana odgovaraju na njegov dopis o jednom manje važnom poslu, i u njemu među ostalim pišu: »Kad nam se ukaže druga prilika, i u ovoj i u svim drugim zapovijedima Uzvišene Krune, nećemo nikada uzmanjkati od naše uobičajene i vrlo održavane vjernosti i poslušno­sti prema njoj.«  *Prevlašću Turaka i nestajanjem dinastije Jagelovića stvorena je nova situacija i  za Ugarsku  i za Hrvatsku, a to je značilo i za Dubrovnik. Zbog toga je 1526. godina  zaista jedan od važnih graničnih kamena u periodizaciji dubrovačke povijesti.* (11) 

U Dubrovniku se 1805. duže vremena zadržavao tajni austrijski emisar Vinko Vlatković, zagrebački kanonik. Bio je ovdje od 3. siječnja do 3. kolovoza, a to je samo dio vremena što ga je proboravio obilazeći Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu. Bio je u Dubrovniku u vrijeme kad je ovamo došao Timoni, ali ne znamo da li je među njima bilo kakvih dodira. Vlatković je, na današnji dan, 29. kolovoza 1805. godine, dostavio austrijskom dvoru posebni izvještaj o prilikama u Dubrovniku. Kao i u drugim sličnim izvještajima, i u Vlatkovićevom ima pretjerivanja i neadekvatnog izražavanja, ali su njegova zapažanja u biti u mnogočemu točna, zapisao je Vinko Foretić. Vlatković tvrdi da su svi dubrovački plemići, osim jedinoga Miha Bunića, »glavni neprijatelji Austrije i samo Francuskoj privrženi«. Za podanike Dubrovačke Republike kaže pak da su »svi skroz očevidno i vrlo dobro austrijski raspoloženi«. Možemo u stanovitoj mjeri i posumnjati je li točna Vlatkovićeva karakteristika izrečena u stilu crno-bijelo; ipak preostaje da je, zapravo, u mnogočemu tako i moglo biti. (12) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 29. kolovoza 1894. godine, u Dubrovniku je umro pisac, pravnik i sudac u Dubrovniku Nikša Gradić (Gradi, Nicolò). Nakon umirovljenja deset je godina proveo u Dubrovniku posvetivši se književnosti i politici. Oduševljen starim dubrovačkim piscima i narodnim pjesmama počeo je pisati isključivo na hrvatskome jeziku. Pjesme političke i domoljubne tematike, kao i one s motivima osobne nesreće (smrt dvojice sinova) te veličanja Dubrovnika, objavljivao je u časopisima Narodni list (1862, 1878, 1880), Dubrovnik (zabavnik, 1867, 1876), Slovinac (1878–84) i Dubrovnik (1893). Sam je izdao dijalošku pjesmu O spomeniku namijenjenu Gjivu Gunduliću (Dubrovnik 1892). Po motivima narodne pjesme Kraljević Marko ukida svadbarinu,  napisao je Kosovku djevojku, dramsku pjesmu u tri čina (Slovinac, 1884). Radnja njegova drugoga dramskog djela Djevojka spravljenica ili Sve na staru (Nova Zeta, 1890) smještena je u Dubrovnik na poč. XVI. st.; zaplet joj se temelji na nedopuštenoj ljubavi, a razrješuje se pobjedom konzervativnih ideja očuvanja društvenoga reda. 1885. godine, pokrenuo i uređivao politički list Glas dubrovački. Zauzimao se za zajedništvo južnih Slavena koje je držao jednim narodom sastavljenim od više plemena. Uz Slavonce, Dalmatince, Dubrovčane i Bokelje vezivao je srpsko ime i pisao protiv hrvatskoga državnog prava, ističući primat narodnog prava. Pristajao je na sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom, ali pod uvjetom čuvanja srpskih narodnih posebnosti, te promicao ideju federativnog preuređenja Habsburške Monarhije i okupljanja južnih Slavena u posebnoj federalnoj jedinici. Autor njegova nepotpisanog nekrologa u zadarskome Narodnom listu piše da je potkraj života priznao hrvatsko državno pravo i interese. Bavio se i filološkim problemom kompozicije Gundulićeva Osmana, tvrdeći da 16–20. pjevanje autor nije ni napisao. Nkša Gradić rođen je u Zadru 15. prosinca 1825. godine. (13)

Na današnji dan, 29. kolovoza 1960. godine, u Kotoru je rođen kazališni, televizijski i filmski glumac Predrag Vušović. Odrastao je u Dubrovniku gdje je zavšio osnovnu i srednju školu. Glumačku karijeru započeo je u dubrovačkom kazalištu "Mali Marin Držić" 1970 godine. Svoj glumački talent pokazao je zapaženim glumačkim kreacijama u predstavama Studentskog teatra Lero. Glumu je studirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je glumac Kazališta Marina Držića, gdje se istaknuo kao Šime u Goldonijevim Ribarskim svađama, do 1996. kada je prešao u Dramsko kazalište »Gavella«. Na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupao kao Držićev Dundo Maroje, Maro, te kao Pomet. Posebice je bio uspješan u filmovima Je li jasno, prijatelju?, Ne dao Bog većeg zla; Svjedoci, Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal,; Duh u močvari, Libertas i Metastaze i TV-serijama Bitange i princeze , te Odmori se, zaslužio si. Preminuo je u Zagrebu 17. veljače 2011. godine, od posljedica moždanog udara. *Uz prvu godišnjicu smrti, 2012. g., u izdanju Matice hrvatske Dubrovnik i Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, objavljena je zbirka pjesama "Slušaj srce", koja sadrži pjesme iz Pređove rukopisne ostavštine, odškrinuvši vrata njegove intime i emocije, zaigranosti i potraga.* (14) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Dubrovački sportski savez na sjednici svog Izvršnog odbora, na današnji dan. 29. kolovoza 1991. godine, — želeći pružiti »pomoć i podršku nastojanjima ukupnog hrvatskog društva za ostvarenjem mira i slobode u Hrvatskoj« — izjavio da je »spreman formirati operativni stručni štab od tri do pet stručnjaka za provođenje programa općih fizičkih priprema pripadnika MUP-a, Garde i Civilne zaštite, te za te namjene staviti na raspolaganje športske objekte«. Ovu odluku Dubrovački sportski savez ponudio je Kriznom štabu Općine Dubrovnik 9. rujna 1991. (15) Na današnji dan, 29. kolovoza 1991. godine, pri Zapovjedništvu obrane općine Dubrovnik, iz desetine veze razvijala se Postrojba veze. Prvi vezisti mobilizirani su od strane tadašnjeg štaba TO. Na početku je načelnik veze bio Branko Ilić, pri tadašnjem štabu TO i ujedno je bio njegov član. Polovicom mjeseca listopada mijenja ga bojnik Antun Markoni koji je postao načelnik veze u Zapovjedništvu obrane Grada.  Prve žičane veze uspostavljene su neposredno pred početak agresije na Brgatu i Prapratnom. U skladištu tadašnjeg štaba TO Dubrovnik, na Babinom Kuku (ispod pivnice) je postojalo nešto PTK kabela i poljskih induktorskih telefona M-63 i PTI-49. Isključivo s tom količinom su uspostavljene žičane veze sve do petog mjeseca '92. godine. Do izlaska iz Grada, odnosno same deblokade, sustav žičanih veza oslanjao se na postojeću infrastrukturu HPT-a Dubrovnik. (16) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 29. kolovoza 1992. godine, poginuli su pripadnici 134. brigade HV-e: Melita Bašić i Christian Požgaj. (17) Istoga dana, 29. kolovoza 1992. godine, prilikom izvršavanja zadaće poginuo je član posade oklopnog vozila Drago Slopko pripadnik 66 bojne Vojne policije (bVP-a). (18) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 316,317

*https://www.facebook.com/durepublika

**http://www.radio-busovaca.com/index.php/home/zanimljivosti/2063-na-dananji-dan-1189-godine-napisana-povelja-kulina-bana

(2) HBL Ante Dračevac (1983)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ilija_Saraka

(3) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(4) Izvor: http://www.vjeraidjela.com/mucenistvo-svetog-ivana-krstitelja/

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(7) https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Krstitelj

(8) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(9) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 316,317

*https://www.facebook.com/durepublika

**http://www.radio-busovaca.com/index.php/home/zanimljivosti/2063-na-dananji-dan-1189-godine-napisana-povelja-kulina-bana

(10) HBL Ante Dračevac (1983)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ilija_Saraka

(11) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 7

(12) VINKO FORETIĆ,         POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 437

(13) HBL Davor Dukić (2002)

(14) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://vijesti.hrt.hr/152010/predstavljena-zbirka-pjesama-predraga-vusovica

 http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=43046

(15) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 14

(16) DUBROVNIK SE (NE) BRANI PJESMOM - SJEĆANJA NA 1991/92. –

MLADEN JURKOVIĆ, Str. 69

(17) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-261-

(18) http://www.ubvvpdr.hr/vp-juzno-bojiste-1992/