Gradoplov 29.12.2019.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 29. prosinca 1465. godine, primljen je u službu Republike kao majstor inženjer raznih umijeća Paskoje Miličević. (1) U noći s 28. na 29. prosinca 1937. godine, tijekom plovidbe iz Orana za Anvers, dubrovački parobrod „Srgj“ doživio je sudar usljed kojega je potopljen. (2) Na današnji dan, 29. prosinca 1848. godine, *u Makarskoj* rođen je zaslužni svećenik, rodoljub, publcist i hrvatski političar don Antun Liepopilli. (3) 29. prosinca 1992. godine, dan je prestanka djelovanja Odreda naoružanih brodova. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Toma, David, Davor i Marcel. (5) Nedjelju između Božića i Nove godine uvijek slavimo blagdan svete Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Na Božić smo bili usredotočeni na božansko Dijete, na Utjelovljenoga Sina Božjega, danas gledamo cijelu Obitelj. (27) Blagdan Svete obitelji je liturgijsko slavlje u Rimokatoličkoj Crkvi u čast Isusa iz Nazareta, njegove majke, Blažene Djevice Marije i njegovoga skrbnika sv. Josipa. Slavi se u nedjelju poslije Božića, osim ako nedjelja pada na 1. siječnja, tada se slavi 30. prosinca. Hrvatska biskupska konferencija odredila je, da se u Hrvatskoj na blagdan Svete Obitelji obilježava i Dan iseljenika, jer je i Sveta obitelj doživjela iskustvo iseljeništva prilikom Bijega u Egipat. (28)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Kada su u bitci kod Nikopolja, Turci pobijedili cara Žigmunda, poznatog i kao Sigismunda Luksemburškog, ugarsko-hrvatskog kralja, on se nije zaustavio sve dok morem nije stigao do Dubrovnika. Kako je zapisao Serafino Razzi u svojoj knjizi Povijest Dubrovnika, objavljenoj 1595. godine, kralj Sigismund je stigao u Dubrovnik 18. prosinca te godine,ostavši tu do 29. istoga mjeseca. Knez Maroje Rastić s drugim plemićima i narodom dočekali su ga s velikim slavljem iskazujući mu sve počasti kako se kralju pristoji; darovali mu 2.000 dukata, a povrh toga još 1.000 dukata godišnje zaštitnine za dvije godine unaprijed. Sigismund, u znak zahvalnosti, obeća da će Dubrovčane držati u svojim zemljama kao svoje najvjernije podanike; imenovao je dubrovačkoga kneza vitezom Reda zlatne ostruge, odredivši da te znakove nose i svi kasniji knezovi te dopusti Republici kovati srebrni novac s njegovim likom. Na današnji dan, 29. prosinca, te 1396. godine, kralj Sigismund otputovao je mletačkom galijom u Split u pratnji dubrovačkih plemića Dobre Kalića, Markula Crijevića, Rafa Gučetića i M. Džona Bunića. Kralj je iz Splita otputovao u Knin, a odatle 6. veljače 1397. preko Like dalje na sjever. (6) 

Dubrovčani su oduvijek nastojali osigurati dovoljne količine vode gradu, praveći cisterne (bunare, puče), sabirališta za kišnicu i pitku vodu, bilo privatna bilo državna. No, ove, i javne i privatne, cisterne i bunari nisu bili dostatni da bi Dubrovčanima osigurali dovoljno pitke vode. Naime, u ljetnim mjese­cima se pijaća voda dovozila iz Mlina ili Rijeke dubrovačke. Iz arhivskih podataka saznajemo da se tijekom XIV stoljeća drže dvije lađe kojima se doprema voda za piće iz Mlina, a u travnju 1403. g. su »uzete tri lađe«. Iste te godine, u svibnju je odlučeno da se u blizini mastionice na Pilama sagradi jedan puč, a niti mjesec dana kasnije pravi se još nekoliko bunara. Kako se tih godina snažno razvijaju zanati, u prvom redu tkalački i kožarski, a i jedan i drugi zahtijevaju vrlo dobru opskrbu vodom, potražnja za vodom je sve veća. Četiri lađe dovoze vodu iz Mlina tijekom 1419. g., a »usred zime«, tj. na današnji dan, 29. prosinca 1433. godine, od­ređuje se da »svakog dana po dvije lađe donose pitku vodu iz Župe dubrovačke«. U listopadu 1434. g. je deset lađa koje dovoze pitku vodu, a dvije godine kasnije, 7. srpnja 1436. godine, po tri takve lađe prodaju vodu stanov­nicima grada na »ona dva mosta u gradskoj luci, dok sedma puni gradske bunare«. (7) 

Na današnji dan, 29. prosinca 1463. godine, u Malom vijeću određeno je, da samostan sv. Klare mora platiti kovaču Radovanu prozore (rešetke), koje je napravio za kulu Puncijelu, jer su ti prozori bili napravljeni radi udobnosti koludrica. Podsjećamo, nakon što je dvadeset petog srpnja, kao i 6. kolovoza, iste te godine, odbijen prijedlog, da se na kuli Puncijeli napravi prozor za kuhinju samostana sv. Klare, koja je bila u kuli, osmog kolovoza,zaključeno je, da se napravi taj prozor visok tri lakta, a širok jedan lakat, i da bude opskrbljen dvostrukom rešetkom. Pitanje i drugog manjeg prozorčića za ras­vjetu nužnika samostana, koji je također bio u kuli, riješeno je već dva dana ranije, 6. kolovoza, i to na način da se taj prozor napravi tako da bude širok samo četvrtinu lakta. Recimo i to, da se ti prozori, iako kasnije zazidani, vide i danas na južnom zidu kule. Na njima isu još i stare rešetke. (8) 

Na današnji dan, 29. prosinca 1465. godine, primljen je u službu Republike kao majstor inženjer raznih umijeća (magistro diversorum ingeniorum) Paskoje Miličević. Taj vrijedni inženjer bio je u službi Republike 51 godinu. Za vrijeme svoje dugotrajne službe izgradio je mnogo fortifikacijskih i drugih objekata. Sve njegove gradnje, koliko u Dubrovniku, toliko u Stonu, vrlo su solidno i čvrsto građene, te su izdržale tri najjača poznata nam potresa (1520., 1639. i 1667.). Osim građevinarstvom bavio se lijevanjem topova, rafiniranjem bakra, hidro tehničkim radovima i t. d. *Miličević, Paskoje Mihov, hrvatski graditelj (?, oko 1440 – Dubrovnik, 1516). Vjerojatno je bio iz Stona ili njegove okolice, gdje je imao posjede. Pretpostavlja se da je bio učenik M. Michelozzija za njegova boravka u Dubrovniku 1461–64. Između 1466. i 1516. bio je službeni graditelj i inženjer Dubrovačke Republike. Radio je na izgradnji utvrda u Dubrovniku i Stonu; autor je projekata za dubrovačku luku i njezin lukobran Kaše (1485), luku Maloga Stona (1491) te kamenoga mosta pred vratima od Pila (1505). Njegovo je glavno djelo palača Divona (Sponza), jedno od likovno najuspjelijih rješenja gotičko-renesansnoga sloga na hrvatskoj obali. Uz graditeljstvo bavio se lijevanjem brončanih topova i usavršavanjem pogona vodenica i vjetrenjača. U Rijeci dubrovačkoj povisio je i uredio vodopad te osnovao rafineriju bakra koja je počela raditi 1515*. Inženjer Paskoje Miličević umro je 1516. godine. (9) 

Na temelju zakona Bečke vlada, koja je 14. svibnja 1869. godine donijela „Osnovu novog zakona za pučke škole“, na današnji dan, 29. prosinca 1871. godine,  za pokrajinu Dalmaciju, pod koju je potpadao i Dubrovnik, donesen je školski zakon. Po tom zakonu djeca su dužna pohađati školu od šeste do dvanaeste godine života. (10) 

U noći s 28. na 29. prosinca 1937. godine, tijekom plovidbe iz Orana za Anvers, dubrovački parobrod „Srgj“ doživio je sudar usljed kojega je potopljen. Dogodilo se to na rijeci Šeldi, nedaleko Anversa, a brod koji se sudario sa Srgjem, jednostavno je nestao. Srgjem je upravljao kapetan Božo Nardelli, a posada je brojala 30 ljudi, većinom iz Dubrovnika i okolice. Tom prilikom dvojica mornara su poginula. Kasnije se doznalo da je sudar prouzročio parobrod „Haga“, udarivši u krmu „Srgja“. I dok su se mornari, plivajući u hladnoj vodi pokušavali spasiti, pritekao im je u pomoć jedan njemački brod koji se nalazio u blizini. Svi pokušaji spašavanja „Srgja“ s dna mjuljevite muljevite rijeke bili su neuspješni, te je brod „Srgj“, sagrađen 1905. godine u Engleskoj napušten. (11) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 29. prosinca 1787. godine, u Dubrovniku je umro Carlo Antonio (Karlo Antun) Occhi, tiskar iz Venecije, koji je 1782. godine otvorio prvu tiskaru u Dubrovniku. Objavljivao je djela na hrvatskome, uglavnom vjerskoga značaja: Nauk hristjanski kratak (1783), Nauk karstjanski (1784), i dr. Objavio 50 knjiga; tiskaru je nakon njegove smrti preuzeo tiskar Andrea Trevisan, rodom iz Venecije, gdje je, u obitelji venecijanskih tiskara rođen i  Carlo Antonio (Karlo Antun) Occhi. Tiskar i knjižar, koji je djelovao u Veneciji 1700–43., Bartolomeo (Bartolo, Bartul) Occhi, bio je prvi i najznačajniji tiskar hrvatskih knjiga iz obitelji Occhi; On je 1702. godine tiskao prve knjige na hrvatskom jeziku (Jarula Jurja Barakovića i Život kraljice Olive Krista Ivanovića), zatim 1703. Suze sina razmetnoga Ivana Gundulića (4. izd.), na kraju kojega se nalazio prvi katalog s 23 naslova hrvatskih knjiga koje su se kod njega mogle kupiti. Među njima bila su i djela dubrovačkih autora Dinka Ranjine i Ivana Gundulića. (12)

U Castrogiovanni na Siciliji, 28. veljače 1744. godine, rođen je Sebastiano d’Ayala, dugogodišnji diplomatski predstavnik Dubrovačke Republike u Beču. Bavio se politikom, diplomacijom i književnošću, bio je veliki bibliofil, uživao je ugled vrlo obrazovana čovjeka i bio je povezan s najutjecajnijim ličnostima bečkoga društva. Zanimajući se za leksikografiju pomagao je Joakimu Stulliju pri obradhi latinske i talijanske građe za njegovo Rječosložje. God. 1775. imenovan je za diplomatskog predstavnika Dubrovačke Republike pri bečkom dvoru. Tu je službu obavljao niz godina: do 1786. kao agent, zatim do 1797. kao otpravnik poslova i do 1804. kao opunomoćeni ministar. Bio je jedan od najaktivnijih dubrovačkih predstavnika u inozemstvu i u mnogobrojnim izvještajima podrobno je obavještavao dubrovački Senat o političkim zbivanjima u Evropi. Sebastiano d’AYALA, umro je u Beču, na današnji dan, 29. prosinca 1817. godine. (13)

Na današnji dan, 29. prosinca 1848. godine, u staroj dubrovakoj pučkoj obitelji, *u Makarskoj* rođen je zaslužni svećenik, rodoljub, publcist i hrvatski političar don Antun Liepopilli. *Nakon zaređenja kratko je službovao u Zadru*, a potom u Dubrovniku i župama Stonskog i Konavoskog dekanata. Veoma je važno njegovo lužbovanje 1875. godine u Topolom i Ošljem, kada je došlo do trogodišnje bune u susjednoj Hercegovini, a izbjeglice preplavile Dubrovnik i njegovo primorje. Lijepopilli je organizirao humanitarnu pomoć, u čemu mu je pomagala i država. *Preko njega je išla novčana pomoć koju je austrijska vlada odredila hercegovačkim izbjeglicama pred Turcima*. Godine 1883, biskup Mato Vodopić imenuje ga župnikom-dekanom u Stonu. Svojom kulturnom i humanitarnom djelatnošću zadužio je stanovnike Stona. 1897. godine imenovan je rezidencijalnim kanonikom stolnog dubrovačkog Kaptola i tu će službu obnašati punih 40 godina. Boraveći u Dubrovniku posvećuje se književno-povijesnom radu, u čemu je imao puno uspjeha. *Napisao je raspravu Ston u srednjim vjekovima. Po političkom uvjerenju bio je pravaš i blisko je surađivao s Franom Supilom i Ivom Prodanom. Jedan je od osnivača Stranke prava za Dalmaciju. Jedan je od utemeljitelja Dubrovačke biblioteke-knjižnice 1936. kojoj je kao vatreni rodoljub, poklonio svoju bogatu biblioteku od 5000 knjiga. Umro je 1940. u Dubrovniku*. (14)

Na današnji dan, 29. prosinca 1862. godine, u Dubravi na Šipanu rođen je skupljač narodnih pjesama, svećenik Andro Murat. Od 1909–1934. bio je župnik u Luci na Šipanu. Njegova zbirka epskih i lirskih pjesama Narodne pjesme iz Luke na Šipanu, što ju je prikupio kao bogoslov u Zadru 1886., obuhvaća 149 pjesama koje mu je uglavnom kazivala njegova majka, a objavila ju je Matica hrvatska 1996. Andro Murat umro je u Dubrovniku 10. studenoga 1952. godine. (15) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u nedjelju 29. prosinca 1991. godine, Ivo Stjepović u knjizi Zapisi iz opkoljenog grada - dani koji se ne smiju zaboraviti zapisao je: “Ustanovljujemo da opet nema vode. Nadajmo se da je to ipak samo privremeno. Oko 13 sati, upravo nakon završenog objeda, odjekne negdje snažna eksplozija. Ostala je osamljena. Onda nam klokotanje u cijevima govori o novom dolasku vode. Malo kasnije Katarina slučajno okrene prekidač, i gle, došla je struja. Nastaje pravo veselje. Ovo je upravo 90. dan od onog kobnog jutra kada je nestala. Već smo se zaboravili služiti i koristiti svim njezinim blagodatima. Odmah uključujem kasetofon jer sam upravo danas dobio časopise iz Zagreba. Simpatičan i topao glas gospodina Tomislava Rališa poče odzvanjati prostorijom. Uključujem odmah i bojler, a nakon nešto više od jednog sata Katarina već izlazi iz kupaonice sva razdragana. Kosu, naravno, suši električnim fenom i tako sve redom. Počeli smo opet živjeti životom civiliziranih ljudi. Kad još samo ne bi bilo jugovojske na Žarkovici, bilo bi to ono pravo. Ovako tek nešto lakše podnosimo teror i tjeskobu koju nam nameće opsada, zaključio je gospar Ivo Stjepović u svom dnevniku na današnji dan 1991. godine. *Na današnji dan, u nedjelju 29. prosinca 1991. godine; —U 23 sata stigao je radiogram VPS Boka, u kojem se zabranjuje isplovljavanje i uplovljavanje u grušku luku.* (16) **Na inicijativu Miljenka Bratoša, Rudija Butkovića i Aljoše Nikolića 23. rujna 1991. godine, prvom plovidbom broda »Sv. Vlaho«, pod zapo­vjedništvom Aljoše Nikolića, osnovan je Odred naoružanih brodova koji je svo­ju iznimnu vrijednost pokazao nakon što je neprijatelj 5. listopada zauzeo Sla­no i time u potpunosti izolirao i okru­žio Dubrovnik. Odred naoružanih brodova je, sve do prestanka svog djelovanja, na današnji dan, 29. pro­sinca 1992. godine, bio jedina veza Dubrov­nika s ostalim dijelovima Hrvatske i jedna od najvažnijih postrojbi za odr­žanje njegove herojske obrane i preživ­ljavanje stanovnika.**  *Zadaća odreda bila je probijanje pomorske blokade Dubrovnika i uspostava morskog koridora za dopremanje hrane, lijekova, naoružanja, streljiva i svega ostalog neophodnog za uspješnu obranu grada i kakvu takvu normalizaciju života stanovnika. Pripadnici odreda su gliserima prevozili i ranjenike te branitelje koji su iz svih krajeva Hrvatske dolazili pomoći braniteljima Dubrovnika.*  **Početkom 1992. Odred je u svom sastavu imao 117 pomorskih dragovoljaca i 22 broda. U uvjetima potpu­ne neprijateljske blokade ** *tijekom brojnih zadaća poginulo je pet pripadnika, a gliseri Odreda naoružanih brodova su preplovili preko 35 000 Nm, prevezli više od 5 000 civila, ranjenika i vojnika te prebacili preko 4 000 tona različitog tereta, od naoruža­nja, streljiva i vojne opreme do osnov­nih živežnih namirnica. Odred naoružanih brodova odlikovan je 2006. g. Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njihovih pripadnika u Domovinskom ratu. Posljednji i jedini očuvani primjerak jednog od naoružanih brodova Sveti Vlaho, restauriran je i izložen u parku Batali kao muzejski primjerak.* (17) 

Izvori i literatura:

(1) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 96

* http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=40868

(2) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(3) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

*http://www.zadarskilist.hr/clanci/28122008/antun-liepopili

(4) Dubravko Cota, Vijesti Radio Dubrovnika, 23. rujna 2015.

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Odred_naoružanih_brodova_Dubrovnik

**VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 21,30

(5)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) SERAFINO RAZZI, POVIJEST DUBROVNIKA, str. 64,65

(7) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 33,34

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 93

(9) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 96

* http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=40868

(10) IVO KARAČ, POVIJEST OSNOVNOG ŠKOLSTVA U DUBROVAČKOM KRAJU, str. 183

(11) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(12)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) HBL   Elizabeta Palanović (1983)

(14) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

*http://www.zadarskilist.hr/clanci/28122008/antun-liepopili

(15)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(16) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 86

*Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 549

(17) Dubravko Cota, Vijesti Radio Dubrovnika, 23. rujna 2015.

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Odred_naoružanih_brodova_Dubrovnik

**VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 21,30

(27)http://gospa-sinjska.hr/index.php/duhovna-misao/484-blagdan-sv-obitelj-isusa-marije-i-josipa

(28)http://www.garevac.info/nase-teme/nase-teme/meditacije-sestre-augustine/6676-sveta-obitelj-%E2%80%93-moja-obitelj.html