Proljeće - buđenje zmija

Proljeće - buđenje zmija Proljeće - buđenje zmija

Dolaskom toplih proljetnih dana zmije izlaze iz skrovišta i kreću u potragu za partnerom i hranom, a time se povećava mogućnost slučajnog susreta s tim životinjama. Ne treba ih se bojati već ih treba uvažavati jer su dio prirodnog bogatstva i važne za ekosustav, poručio je Državni zavod za zaštitu prirode.

Dolaskom toplih proljetnih dana zmije izlaze iz svojih zimskih skrovišta i kreću u potragu za partnerom i hranom. Njihova aktivnost ponajprije ovisi o temperaturi okoliša, stoga ih se tijekom dana često može pronaći kako se sunčaju na otvorenim i osunčanim površinama.

Iako zmije većinom žive samotnjačkim životom, ponekad se okupljaju u grupe te si tako međusobno pomažu u podjeli topline. Razdoblje parenja je također vremenski period kada na jednom mjestu možemo susresti više zmija, bilo da se radi o ritualnim borbama između mužjaka koji udvaraju ženkama ili zbog samog parenja. U oba slučaja radi se o prirodnim pojavama, a ne o najezdama zmija! Lijepo i toplo vrijeme razlog je češćeg i dužeg boravka ljudi u prirodi, bilo da se radi o uređivanju okućnica, poljoprivrednim radovima, šetnjama, planinarenju ili nečemu trećem, i prema tome se povećava mogućnost slučajnog susreta sa zmijama. 

Za što bezbrižniji boravak u prirodi preporučamo nošenje odgovarajuće odjeće i obuće - dugih hlača i visoke obuće (npr. gojzerice, čizme), kako bi se noge zaštitile od eventualnog ugriza. Također, treba uvijek pripaziti gdje se staje, a prije odmora provjeriti mjesto na koje želimo sjesti te ne dodirivati nepregledna mjesta rukama. U slučaju nailaska na zmiju ne treba paničariti niti je slučajno pokušavati uhvatiti. Zmiju je potrebno polako zaobići ili zaplašiti udarcima (nogom) o tlo te pustiti da sama otiđe svojim putem. Zmije nemaju vanjskih slušnih organa pa slabo čuju zvukove koji se šire zrakom, no zato preko kostiju donje čeljusti vrlo dobro osjećaju vibracije tla te ih udaranje u tlo plaši. Također zmija neće namjerno krenuti prema vama, osim ako se ne osjeti ugroženom.

Unatoč tome što susret sa zmijom može biti neugodan, imajte na umu da ste vjerojatno naišli na neotrovnicu, s obzirom da u Hrvatskoj žive samo tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug) od ukupno 15 vrsta zmija. Preostalih 12 vrsta je neotrovno. Također, iako je strah od zmijskog ugriza velik, treba imati na umu da su statistički veće šanse da osoba smrtno strada od uboda pčele nego od ugriza zmije. U slučaju zmijskog ugriza zmiju nemojte pokušati uhvatiti ili ubiti, kako bi je odnijeli liječniku, jer bi pri tome mogla ponovno nekoga ugristi. Ovo je posebice opasno ako se radi o otrovnom zmijskom ugrizu. Liječnici vrlo dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a točno određivanje vrste nije potrebno jer se za ugrize svih triju naših otrovnica primjenjuje isti protuotrov. Osoba koju je ugrizla zmija trebala bi se smiriti koliko je god moguće te ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva, a ranu pustiti da slobodno krvari bez rezanja ili isisavanja otrova. Osobu je potrebno što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove, a poželjno bi bilo očistiti ranu i imobilizirati ekstremitet koji je zadobio ugriz pomoću nekog čvrstog predmeta i zavoja.

Zmija se ne treba bojati, već ih treba uvažavati jer su dio prirodnog bogatstva i važne su za očuvanje ekosustava. Izuzetnu ulogu imaju u kontroli glodavaca (miševi, voluharice, rovke itd.) i kukaca te tako umanjuju rizik od prijenosa zaraznih bolesti. Naime, pretjerano velike populacije glodavaca djeluju kao podloga za širenje raznih bolesti, ali uzrokuju i uništavanje prirodnih dobara (usjeva).

Na Zemlji su zmije prisutne više od 100 milijuna godina. Kao skupina koja danas broji preko 2900 opisanih vrsta, uspjele su naseliti vrlo širok spektar staništa: od pustinja i tropskih šuma do hladnih tundra polarnog pojasa, ali i toplih tropskih mora.

U Republici Hrvatskoj strogo je zaštićeno 12 vrsta zmija sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13), odnosno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13). Neke od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim zmijama su sljedeće: namjerno hvatanje ili ubijanje, uznemiravanje, uništavanje ili uzimanje jaja, zatim držanje, prijevoz, prodaja i razmjena.

 

Rasprostranjenost otrovnica u Hrvatskoj

Riđovka

Obitava u kontinentalnim krajevima Hrvatske u nizinama velikih rijeka (Save, Drave, Mure i Dunava) i u planinskim predjelima Gorskog kotara te na pojedinim dijelovima lanca Dinare. Literaturni podaci o pronalasku riđovke na Velebitu nisu potvrđeni. Riđovku nalazimo na raznim vrstama staništa - livadama, kamenitim obroncima i padinama, rubovima šuma, obalama rijeka i jezerate otvorenim planinskim područjima (nadmorske visine od 1400-2450 m).

Posok

Poskok je u Hrvatskoj rasprostranjen posvuda osim u kontinentalnom dijelu omeđenom Savom i Dravom istočno od Medvednice, Ivančice i Kalnika. Posebno je čest na jadranskoj obali uključujući otoke i nije vezan uz određenu nadmorsku visinu nego ga se može naći od razine mora do najviših vrhova Dinare. Od otoka ne nastanjuje otoke Rab, Dugi otok i Korčulu, podaci sa Cresa i Lošinja su nepotvrđeni, dok je na Mljetu na rubu izumiranja zbog unesenog mungosa koji je predator poskoka.

 Planinski žutokrug

Vrsta je karakteristična za balkanski poluotok. U Hrvatskoj je rasprostranjena na prostoru lanca Dinare (Poštak, Dinara, Troglov i Kamešnica) i južnog Velebita. Jedinstveno je prilagođen životu u planinama i nalazimo ga uglavnom iznad 1000 m nadmorske visine. Staništa planinskog žutokruga prvenstveno uključuju suhe planinske travnjake.