Konačna presuda: Odbačene tužbe Hrvatske i Srbije za genocid

Međunarodni sud pravde izrekao je presudu - ni nad Hrvatima ni nad Srbima nije počinjen genocid. Odbacio je uzajamne tužbe Hrvatske i Srbije. Presuda je obvezujuća, konačna i bez prava žalbe. ICJ od osnutka 1945. za genocid nije osudio nijednu državu.

Srbija ne može biti odgovorna za genocid prije 27. travnja 1992.

'Za genocid nije dovoljno samo da su prekršena ljudska prava, to moraju biti ona činjenja navedena i opisana u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida', rekao je sudac Tomka obrazlažući presudu. Dodao je kako državu koja je naknadno postala članica i potpisnica Konvencije ne može smatrati odgovornom za njeno kršenje. Naime, Srbija je u pisanom odgovoru na tužbu navela da je počela postojati 27. travnja 1992. Tragedija u Vukovaru dogodila se prije toga. 'Događaji iz 1995. tijekom Oluje obuhvaćeni su Konvencijom', nastavio je sudac. 

Zločini u Hrvatskoj su počinjeni, ali namjera o genocidu nije dokazana

Sud je prihvatio zaključke ICTY-ja prema kojima zločini Srbije u istočnoj Slavoniji, Kordunu, Lici, Banovni i Dalmaciji nisu počinjeni s namjerom da se uništi hrvatsko stanovništvo već da ih se natjera da napuste područja da se stvori homogena sprska država. Sud je utvrdio djelo genocida, ali namjera nije bila istrebljenje jedne skupine nego samo protjerivanje. Protjerivanje Hrvata nije uključivalo i njihovo sustavno uništavanje. Hrvatska tužba mora se u potpunosti odbaciti, kazao je Tomka.

U Oluji nije počinjen genocid - srpska protutužba odbačena

Sud smatra da je srpska protutužba utemeljena i vezana za osnovnu tužbu, a hrvatska strana mora činjenicama potvrditi njene tvrdnje. Također, Sud je svjestan da mnoge izjave koje je Hrvatska koristila nisu osnovane jer su tek naknadno potpisane. Sud je utvrdio kako nije bilo prekomjernog granatiranja u SAO Krajini. Analizirajući brijunski transkript na kojem je hrvatsko vodstvo 31. srpnja 1995. dogovorilo izvedbu operacije Oluje sud nije utvrdio nikakvu genocidnu namjeru, iako je zločina bilo. Srpska protutužba je odbačena.

Konačna presuda za genocid - specijalna emisija

Hrvatska je tužbu podnijela prije gotovo 16 godina, Srbija je najprije osporavala mjerodavnost Suda, a nakon toga i podignula protutužbu protiv naše zemlje za genocid nad Srbima na hrvatskom teritoriju. U tužbi iz 1999. Hrvatska tereti Srbiju za smrt 12.500 ljudi, stradanja 7700 logoraša i uništenje 1500 vjerskih objekata. Prioritet službenog Zagreba je rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata, pa od Beograda traži podatke o masovnim, individualnim i tzv. sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji. Zahtijeva i povrat kulturnog blaga otetog s okupiranih područja - ukupno 25.000 umjetnina iz 45 muzeja, tisuću religijskih artefakata i privatnih arhiva i bibiloteka.

[VIDEO] Povijest hrvatske tužbe protiv Beograda pred ICJ-om

Srbija u protutužbi iz 2010. tvrdi da je u Oluji ubijeno 1719 i protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, što je gotovo dovelo do nestanka te etničke skupine koja je prije Drugoga svjetskog rata činila 20 posto hrvatskog stanovništva, 1991. dvanaest, a danas četiri posto. Od Hrvatske traži kažnjavanje počinitelja genocida, stvaranje uvjeta za povratak izbjeglih Srba i poštivanje njihovih ljudskih i građanskih prava. Beograd zahtijeva i da Hrvatska ukine praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kojim 5. kolovoza obilježava pobjedu u Oluji kao legitimnoj akciji oslobađanja okupiranih teritorija u kojoj je poginulo 196, ranjeno više od 1000 i nestalo petnaest hrvatskih vojnika i policajaca.

Obrazloženje tužbe za genocid

I Hrvatska i Srbija traže odštetu o kojoj bi sud odlučio naknadno, po završetku postupka koji je Hrvatsku stajao 28 milijuna kuna, Srbiju oko šest, a obje su zemlje najviše novca potrošile na strane pravne stručnjake. Kada je u sličnom postupku odlučivao o tužbi BiH protiv Srbije, ICJ je 2007. presudio da se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima, ali da za njega nije odgovorno tadašnje srbijansko vodstvo. Vijećajući posljednjih suci su imali u vidu i tu presudu, kao i odluke Haaškog suda (ICTY) koji za zločine sudi pojedincima.