Hrvatski radio

Radio Knin

15:05 / 19.05.2022.

Autor: dgligora

Pjesma s pričom - The Blue Cafe, Chris Rea

dgligora

dgligora

Foto: dgligora / HRT

Za ovu pjesmu nije važno kada je objavljena, je li domaća ili strana, ljubavna ili domoljubna, važno je ono nešto, neizrecivo, što se može dogoditi samo u pjesmi. Vodili smo se samo jednom idejom, odnosno osjećajem da vas neka pjesma opsjedne, a ne znate točno zašto. Kao da se u njoj krije neka zagonetka, koja se neće nikada otkriti. Odgovor zapravo daje sama pjesma.

Konkretno, ova nas pjesma vodi na neko neodređeno mjesto koje se zove The Blue Cafe.

Autor se ovdje obraća nepoznatoj osobi, ne spominje se je li to djevojka, žena, ljubav, muškarac, prijatelj, dijete ili netko šesti. Autor je Chris Rea. Poznati engleski gitarist, pjevač, kantautor čiji su najveći hitovi Road to Hell, On the beach, Josephine, Auberge i Looking for the summer. Pjesma je objavljena 1998. na istoimenom albumu, i nije imala značajan komercijalni uspjeh, iako je album došao do desetog mjesta britanske ljestvice.

Ovu skladbu odlikuje sjeta koja se očituje u Chrisovom hrapavom dubokom, melankoličnom glasu, i naravno, posebna, fluidna atmosfera koja je naglašena nenametljivim aranžmanom koji se gotovo jednolično provlači cijelom pjesmom. Blue Cafe isto je tako neodređeno mjesto na kojem ćeš sresti nekoga koga već poznaješ. Međutim tome nekom i nije baš previše stalo. Zašto mu nije stalo, autor ne obrazlaže, što pjesmi daje dodatnu zagonetnost i tajnovitost. 

Središnji dio pjesme čini refren sastavljen od samih pitanja. Želja da pođe za tim nepoznatim isto je tako neodređena. Ne znamo je li to zbog ljubavi, avanture, znanja, otkrivanja ili razotkrivanja, ali to bi možda bila zapravo neka čežnja za onim što se nikada neće dogoditi. Ili se možda već nešto slično dogodilo, ali je ostalo nedovršeno, i kao takvo će i ostati.

Konačno, možemo se zapitati, obraća li se pjesnik samom sebi, ili nekoj voljenoj osobi, neostvarenoj ljubavi, ili možda čak i jednoj generaciji, svakako nekom tko je nevin i bez iskustva.

Svemu ovome treba dodati da u pjesmi nema ničeg eksperimentalno novog, u glazbenom smislu. Nekima će se učiniti kao da pjesma cijelo vrijeme titra na samoj ivici romantično-sladunjave balade. Ali, upravo je možda i u tome stvar. Postoji ipak nešto što što je uzdiže iznad toga.

Melodija je jednostavna i tečna, kao i ritam; pomalo mediteranski, gotovo egzotičan, tajanstven, ali ne ezoteričan ili mističan. Sve to daje ovoj pjesmi već spomenutu sjetnu zavodljivost. Dok je slušamo, ulazimo u njenu stvarnost, ali njena neodređenost i zagonetnost vuče nas nas ponovno slušanje. 


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.