14. Tjedan sporta i rekreacije za osobe s invaliditetom

14. Tjedan sporta i rekreacije za osobe s invaliditetom

Zvonko Primorac, Stojan Bjelajac i Zoran Radić, foto: HRT/Mirta Milas

Cilj je promovirati kuglanje, borilačke sportove, pikado, karate i plivanje i njihovu važnost za zdravlje i socijalizaciju osoba s invaliditetom .

Grad i Županija važna su karika u potpori tim aktivnostima, istaknuo je predsjednik Saveza za sport i sportsku rekreaciju osoba s invaliditetom u Osijeku Stojan Bjelajac koji smatra da je bavljenje sportom od životne važnosti za osobe s invaliditetom: " Održavamo ritam kako bismo doprinijeli svome zdravlju i lakše se uključili u društvo. Upravo kroz sport ostvarujemo izravan kontakt s okruženjem. Ako se ljudi zatvore u četiri zida, sami sebe isključuju iz društva i oslonjeni su samo na obitelj, a kad se bave sportom pruža im se mogućnost upoznavanja novih ljudi, kontakata s asistentima i volonterima i naravno, kroz vrhunske rezultate čuje se za određene skupine osoba s invaliditetom. Velika je stvar za svaku osobu da se bavi sportom, ponajprije zbog zdravlja, a onda i zbog socijalizacije".
Zoran Radić, tajnik udruge "Svjetlost" iz Osijeka kaže kako se kroz sport upotpunjuje život osoba s invaliditetom. On se bavi kuglanjem i pikadom i uživa i u jednom i u drugom sportu, no ističe kako je to više rekreativno jer zbog nedostatka vremena, ne trenira koliko bi htio: "Za vrhunske rezultate treba trenirati svaki dan".
A dopredsjednik boćarskog kluba HVIDRA iz Osijeka Zvonko Primorac ističe kao je nedostatak financijskih sredstava otegotna okolnost za uključivanje osoba s invaliditetom u neku od sportskih aktivnosti. Samo se 25 do 30 posto invalida u Osječko-baranjskoj županiji bavi sportom, jer je na žalost godišnja članarina od 240,00 kuna za neke previsoka: " Nekima od njih to je podmirenje mjesečnog računa za električnu energiju". U Savezu za sport i sportsku rekreaciju osoba s invalitetetom "SPORIN-u" osam je podružnica, a od Grada i Županije dobijemo nešto više od 100,000,00 kuna. To nije dovoljno kako bi se podmirili troškovi naših sportskih klubova. Trebalo bi nam dvostruko više, jer, primjerice samo za potrebe našeg odbojkaškoga kluba valja izdvojiti 50.000,00 kn".
Rezultati su za nas važni, ali je još važnije druženje: " Svaki invalid koji se bavi sportom ispiri se na terenu pa je manje negativne energije i skladniji su odnosi u obitelji. Sport je za nas sve u životu, jer onaj tko se ne bavi sportom, nema vremena za gostionice. Bavim se boćanjem, no pratim i sve druge sportove osoba s invaliditetom, jer smo jedni drugima vrlo važna potpora".