Bog je postao jedan od nas, nama u svemu sličan, prepoznatljiv i dodirljiv

Bog je postao jedan od nas, nama u svemu sličan, prepoznatljiv i dodirljiv Bog je postao jedan od nas, nama u svemu sličan, prepoznatljiv i dodirljiv

Foto: Stjepan Filipović

"Dok smo pozvani ući u dubine toga božićnog otajstva, istaknuo bih u današnjem vremenu dvije osobito ak­tualne misli: vrijednost tjelesnosti,te primiti Utjelovljenu Riječ kao svjetlo na putu osobnog ostvarenja u povijesti za vječnost", rekao je Đuro Hranić.

Blagdansko ozračje koje nas danas okružuje ispunjeno je idiličnom scenografijom u kojoj središnje mjesto imaju štalica, u njoj dijete u jaslama i oko njih Marija i Josip, pastiri, njihove ovce, deve i druge životinje. Tu su i barem jedan anđeo, zvijezda, mudraci – što u nama budi osjećaje nježnosti, prisnosti i blizine, mira i blagosti. No, ukoliko se zadržimo samo na toj idiličnoj slici, mogli bismo se udaljiti od temeljne poruke blagdana Božića, a ta je: da je sam Bog došao na ovaj svijet. Uvodno poglavlje Ivanovoga Evanđelja, što smo ga upravo čuli, progovara o Riječi Božjoj koja se objavljuje i djeluje u svijetu. Otkriva nam tko je dijete rođeno u Betlehemu (prvi dio himna, r. 1-13), ali i tko smo mi (r. 14-18). Uvodi nas u stvarnost Božjeg dolaska u svijet na drukčiji način nego to čine ostali evan­đeoski odlomci što ih ovih dana slušamo, rekao je nadbiskup Hranić. Evanđelist Ivan govori o Riječi koja je tijelom postala. Bog, kojeg smo inače navikli zamišljati u nebeskim prostorima i govoriti o njemu kao o duhovnom i nebeskom biću, postao je tijelom. Upotreblja­va pritom čak riječ koja, doslovno prevedena, označava »meso«, tjele­snost u najopipljivijem obliku. Postao je zemaljskim bićem, čovjekom od krvi i mesa. Bog nije prisutan ovdje na zemlji samo svojim Duhom u nama stvorenjima, nego je svojim utjelovljenjem i rođenjem postao i osobno, tjelesno, fizički prisutan među nama ljudima. Postao je jedan od nas, nama u svemu sličan, prepoznatljiv i dodirljiv. Postao je tjelesnim zemaljskim bićem.
Dok nam se poruka da je Bog postao čovjekom, da je prihvatio ljudsko tijelo i spolnost, ponekad čini pomalo „nečistom“, „prljavom“, previše prizemnom, sveti Ivan je toliko odlučan da u današnjem evanđeoskom odlomku naglašava: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. No, ona izlazi od Boga, utjelovljuje se i ostaje među ljudima kojima je upućena. Postala je članom ljudske zajednice, dijelom sveukupnog zemaljskog života i stanovnikom Zemlje. Bog je tako postao zemaljska, opipljiva stvarnost. S nama ljudima i sa svim stvorenjima podijelio je mjesto svoga boravka. Zemlja je, dakle i Božji dom; mjesto i prostor zajedničkog prebivanja i života Boga i čovjeka; naš i Božji zajednički dom. Bog je zainteresiran za nas ljude, za sve ono naše tjelesno i prizemno. Svojim je utjelovljenjem potvrdio čovjeka, njegovo tijelo i spolnost kao hram, kao „sliku Božju“, i kao mjesto Božjeg prebivanja na zemlji.
Bog je svojim utjelovljenjem potvrdio ljudsku narav, njegovu tjelesnost i spolnost i time je čovjeka i kao tjelesno biće uz­digao na više dostojanstvo! U modernom i postmodernom vremenu koje se, računa­jući bar dva posljednja stoljeća, oblikovalo u znaku oporbe Bogu i odbacivanja bilo kakvog nadnaravnog autoriteta, došli smo do toga da danas, na kraju ovoga tisućljeća, kao da i ne vidimo druge vrijednosti osim tijela i tjelesnosti. Čovjek je prestao gledati i razmi­šljati dalje od ovog vidljivog i našem ljudskom iskustvu dohvatljivog svijeta. Odbacio je Boga i sve što nadilazi njegov razum i iskustvo. Postao je sam sebi dosta i prestao je razmišljati dalje od ovoga vidljivoga te iskustvu dohvatljivoga svijeta.
Sretan vam i blagoslovljen Božić. Neka nam na dobro dođe porođenje Isusovo da postanemo sretniji i radosniji ljudi, poručio je nadbiskup Đuro Hranić.