Doživjeti stotu - ne pij, ne puši i ženi se jednom

Doživjeti stotu - ne pij, ne puši i ženi se jednom Doživjeti stotu - ne pij, ne puši i ženi se jednom

Drago Gerceg

"´Ko kaže da se, boji posla i rada u životu bogu nek´ se ne nada. Ne pij vina, ne puši duvana, ne pij vode sa svakog bunara, pazi šta jedeš i piješ. Jedi voća i povrća. Jedni svaku ´ranu koja je zdrava. Jedi umjereno. Ne jedi previše masno da ti se žile ne zakuju..."

Stogodišnjaka Dragu Hercega, život je iz Hercegovine doveo u Osijek. Radio je 30 i više godina u Kanditu. Sitna radost mu nije, kao nekima, kocka čokolade, jer ju je kaže imao koliko hoće. „Nije mi tol´ko do čokolade, jer sam imao kol´ko god hoću, jer sam radio u Kanditu i u šećerani. Imao sam čokolade kol´ko ti bog hoće. Oni to tamo pokradu pa dijele. Naši ko naši,“ sjeća se Herceg. Njegov je recept za stotu – odricanje. Bez pušenja i alkohola, s prehranom od povrća i voća, s manje masti „…da se žile ne zakrče!“
„Najbolje ti je jesti prirodnu hranu sa čistog zraka tamo gdje se ne baca umjetni đubar!“ savjetuje Herceg. Stogodišnjak iz osječke Kišpatićeve, gdje ih je nekada u maloj kući spavalo desetak, i gdje su svi bili dobrodošli, danas željno dočekuje najmlađe. Drago Herceg sa svojom je stotom doživio četvero unučadi i petero praunučadi. 
"Ljudi se sad žene nekoliko puta. Stres ti je to. Ja sam s jednom ženom živio cijeli život. Bila je sedam godina mlađa od mene i otišla je prije mene," kaže Drago. 
Stogodišnjak Janko Grnja rođen je u Petrovaradinu odakle je s 13 godina s roditeljima došao u okolicu Osijeka. Od kada zna za sebe bavio se proizvodnjom povrća. Imao je dvanaestero djece. Dvoje je iz kuće poginulo u Domovinskom ratu.
„Nisam imao stres  u životu. Radio sam da mi nitko ne puše za vratom. No kad su oni poginuli u ratu počeo sam naglo mršaviti,“ priznaje stogodišnjak Grnja. Ni on nije uživao u alkoholu, a jedinu je cigaretu popušio u mladosti. „Ja jedino se sjećam kada sam išao u školu. Baba ne pušiš, kakvo si ti muško, rugali su mi se i nagovorili me da uvučem dim cigarete u sebe pa kroz nos. Skoro sam se ugušio. Nikad više ni jednu cigaretu nisam probao do 100 godina,“ tvrdi Janko Grnja. 
Grnja se svaki dan moli. „Moja obitelj je već 200 – 300 godina u vjeri. Oženio sam se pobožnom Hrvaticom, Šokicom iz Bačkog Monoštora. Vjerovali su, ali i griješili“, priznaje Grnja.
Njegov je sin Ivica Grnja legendarno lijevo krilo NK Osijeka. „Ja sam toliko brzo moga trčati, da sam sebi nisam vjerovao. To su geni i tako je i on (Ivica) naslijedio tu brzinu. Trčali su za njim da mu noge polome, ali ga nisu mogli stići,“ kaže Janko Grnja za sina Ivicu. 
Sjeća se dobrih dana. Radilo se dan noć ali se i imalo: „Toliko smo mi mogli, da smo troja kola nova iz Kragujevca imali i jedan kombi. Lijepi, bijeli i plavi sa osam sjedišta. I kuću smo novu zidali. Bila je prva u Podravlju sa dozvolom!“ 
Stogodišnjake su na njihov stoti rođendan posjetili osječki gradonačelik Ivica Vrkić i Osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić.