Gimnazijalci istraživali stavove baka i djedova

Gimnazijalci istraživali stavove baka i djedova

U sklopu nastave sociologije učenici 3. razreda II. Gimnazije u Osijeku su pod mentorstvom nastavnika Nikole Čuraja proveli istraživanje među svojim bakama i djedovima o obiteljskim stavovima te generacije, a doznali su i kako aktualne mjere zaštite od širenja koronavirusa utječu na njih.

Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi koje su se društvene promjene u obitelji i ljubavi dogodile za vrijeme života samih baka i djedova, dok je sporedni cilj bio saznati kako pridržavanje uputa fizičkog distanciranja utječe na njih. U istraživanju je sudjelovalo 99 učenica i učenika koji su obavili preko 140 intervjua osoba starijih od 60 godina, prvenstveno njihovih baka i djedova. Važno je napomenuti kako su se tijekom provedbe istraživanja poštivale epidemiološke mjere, primjenom tehnologija komuniciranja na daljinu te da zaključci istraživanja predstavljaju mišljenja i stavove intervjuiranih osoba.
Učenica Lara B. u sažetku istraživanja ističe kako je ono pokazalo da bake i djedovi "sreću pronalaze u malim stvarima, a da je život bio teži posebice ženama zbog načina raspodjele kućanskih i obiteljskih zaduženja, ali i nejednakih šansi za njihovo zaposlenje i napredovanje. Naše bake i djedovi smatraju da su djeca jednostavnije provodila svoje vrijeme i nisu bila toliko okrenuta materijalnom". Kako je pokazalo istraživanje, negativnim smatraju to što su u njihovo doba postojale, danas s razlogom nepoželjne, "odgojne mjere" u kažnjavanju djece u obitelji, ali i u školama.
Prilikom razgovora o aktualnoj temi koronavirusa ispitanici ne osjećaju socijalnu ugroženost sve dok imaju podršku najmilijih. Učenica Kika K. zaključuje kako je istraživanje pokazalo "da je život kratak i prolazan, te da prave životne vrijednosti nisu opipljive. Ljudi manje cijene ono što imaju. Preopterećeni su poslom, medijima, novcem, a zanemaruju ono što im je u životu zaista potrebno“.
S obzirom na provedeno istraživanje učenici 3. razreda II. Gimnazije poručuju svojim vršnjacima: "Nazovite svoje starije članice i članove obitelji i razgovarajte s njima, mogli biste pritom nešto naučiti o ljubavi, odgoju, obrazovanju, kao i položaju žena nekad i danas, ali sigurno ćete ih usrećiti!".
Da je ponekad telefonski razgovor za usrećiti nekoga dovoljan smatra učenica Lucija A. istaknuvši kako se, bez obzira na nemogućnost fizičke interakcije, ne smijemo socijalno distancirati, već zajedništvo treba biti ključ kriznih situacija. S njom se slaže učenica Andrea A. koja smatra da naši stariji sugrađani ne traže puno, nekada je samo pažnja i briga ono što im treba, te učenica Katarina D. koja smatra kako se starije generacije često osjećaju odbačeno od strane obitelji, prijatelja i poznanika, koji zbog brzog tempa života rijetko pronalaze vrijeme za druženje. Na rad gimnazijalaca ponosan je nastavnik Nikola Čuraj, idejni začetnik i mentor ovog istraživanja: „Učenici su stvarno odradili velik posao, osobito ako gledamo na činjenicu da su radili u otežanim uvjetima – kako za njih, tako i za njihove djede i bake. Učenicima želim još jednom poručiti da sam ponosan na njih i želim im čestitati na trudu koji su uložili i rezultatima koje su ostvarili“.
Ravnatelj osječke II. Gimnazije Vladimir Minarik daje potporu ovakvim projektima. "Ponosan sam na sve učenike i učenice, nastavnice i nastavnike II. Gimnazije, kojima dajem potporu u njihovim idejama i zamislima kako bi unaprijedili sadašnju nastavu, ali i onu koja će se, kasnije, održavati u učionici. Svi zajedno ušli smo u nepoznatu situaciju u kojoj mislim da smo pokazali veliku zrelost. Ovo će iskustvo svakako utjecati na naš budući rad pa iz ovoga izvucimo najbolje za budućnost", ističe Minarik u dopisu koji smo dobili od II. Gimnazije.