Kamo dalje s komunalnim otpadom?

Kamo dalje s komunalnim otpadom?

foto HGK, Sektor za komunikacije

Sasvim je izvjesno da Hrvatska, prvenstveno zbog inertnosti velikih gradova, neće prikupljati 50 posto odvojenog otpada do 2020., kako propisuje EU. Zanimljivo je da će penale u jednakoj mjeri plaćati i gradovi koji su već dosegli zadane ciljeve, kao i oni koji uopće ne razdvajaju otpad.

iz priopćenja HGK: 

Trenutno prikupljamo tek oko 10 posto odvojenog otpada na razini države pa stoga iz Udruženja komunalnog gospodarstva Hrvatske gospodarske komore apeliraju na državu, lokalne vlasti i građane da zajednički pomognu u otklanjanju problema novog sustava.

Davor Vić, direktor tvrtke Unikom iz Osijeka i voditelj Grupacije održavanja čistoće koja djeluje unutar Udruženja komunalnog gospodarstva HGK i okuplja više od 170 tvrtki s preko 10.000 zaposlenih, zamolio je za razumijevanje u otklanjanju dječjih bolesti novog sustava i naglasio kako se njegova uspostava mora provesti na svim razinama, od državne do lokalne, jer o tome ovisi uspjeh cijele priče. „Bez te suradnje nema uspjeha. Ovakav sustav košta puno više nego do sad jer smo Uredbom i mi komunalci dužni obračunavati uslugu u skladu s količinom predanog otpada, postupati s njim kao sa sirovinom i zbrinuti ga na propisan način, a plaćamo i brojne naknade. Kada od otpada budemo stvarali vrijednost putem proizvodnje energije gorivom i kad budemo prikupljali dovoljnu količinu papira i plastike da postanemo bitan faktor na europskom tržištu otpada, tek tada ćemo od našeg otpada moći stvoriti vrijednost koju ćemo vraćati građanima kroz iznose računa“, pojasnio je Vić i pozvao sve gradove da naprave cjenike komunalnih usluga jer će u suprotnom građani plaćati kazne.

Osvrnuo se i na problem fiksnog dijela cijene odvoženja otpada koji bi svi građani trebali plaćati jednako. „Činjenica da će isti iznos plaćaju pojedinci kao i kućanstva s više od desetak članova, već sada rezultira komunalni nered, izbjegavanje plaćana i odlaganje otpada u prirodu“, kazao je Vić.

Poručio da je komunalna djelatnost s godinama doživjela korjenite promjene i postala puno kompleksnija. „Tranzicija iz linearnog u kružni sustav dolazi u fokus tek kad otpad postane problem, a ne priča se o napretku na svim razinama. Razvijamo sustav koji omogućuje da nikakav otpad ne završava u okolišu, no dio naših sugrađana ni ne zna što im sve nudimo. Sav svoj otpad, pa i problematični, mogu dovesti u reciklažna dvorišta, a dužni smo im i jednom godišnje odvesti glomazni otpad“, istaknuo je Vić, pozvavši građane da prate što rade komunalci i da ih kontaktiraju za sve nedoumice.

„Neki manji gradovi i općine su već postigli rezultate dok u većim gradovima priča šteka. No i kod velikih gradova ima velikih pomaka, primjerice, Osijek ima preko 26% odvojenog prikupljenog otpada, drugi je Zagreb sa 13 posto, dok Split ima ispod 3 posto. U velikim gradovima je teže postaviti sustav, a problem je što upravo o njima ovisi hoćemo li plaćati penale“, rekla je Sonja Polonijo iz Udruge Gradova, dodavši kako čak 17,5 posto gradova nema evidentirano odvojeno prikupljenog otpada.

„Smatramo kako nije logično da jednake penale plaća JLS koja sakuplja 60 posto odvojenog otpada kao i oni koji ništa nisu napravili po tom pitanju. Naš prijedlog je da se kazne usklade s količinom prikupljenog otpada“, izjavila je Polonijo, uz napomenu da procese koji su neprimjenjivi u praksi moramo odbaciti, oprostiti se s potpunom komocijom i postići kompromis, odnosno izgraditi sustav koji maksimalno odgovara i građanima i komunalcima.

Direktorica Čakoma Snježana Tkalčec Avirović je istaknula da dolazi iz regije koja je već prije dvije godine dosegla cilj od preko 50 posto prikupljenog odvojenog otpada i detaljnije je pojasnila situaciju s penalima koji čekaju Hrvatsku. „Prema EU odgovara cijela država, ali ona je delegirala odgovornost na gradove pa će oni morati plaćati tzv. poticajne naknade. Najveći doprinos uspjehu zemlje može dati grad Zagreb jer je tu najviše ljudi. Velika većina manjih gradova i općina je pokazala da možemo uspjeti lokalno, ali ne možemo sami. Problemi su nedostatak edukacije, novaca i infrastrukture, ali unatoč tome uz dizanje svijesti pojedinaca se može dosta toga napraviti“, zaključila je Tkalčec Avirović.